Pia napisao:
musavi, ne se ljutiti na ovo
šalimo se
Samo se vi šalite, kaj bi se ljutio
Al bilo bi mi draze da komentirate sta sam napisao, pogotovo vi ko šta ste ti i marin s kojima sam poceo razgovarat a onda ste samo usutili.
Ne mora bit to u smislu debate, ne trazim "odgovor", ali me zanima vase misljenje
zdrave napisao:
Musavi:"Moja osobnost, um, ljudskost, osjecaji, sve sta me cini to sta jesam, u toj vjecnosti ne moze zivjeti. "Ja", ono sta sam sad, beskonacnosti nece vidjeti. Ali ovu smislenost za koju sam rekao da je imamo mi je sasvim ok"
...
Eh, Musavi, takav stav nije daleko od nekakvog modernijeg nihilizma, ali svakako da jeste od istine.
Rođeni smo/stvoreni kao nesavršeno Božje zdanje, na kojem - Bog ne samo da to dopušte negp čak očekuje od nas, traži - na "zdanju" moramo itekako raditi.
Zar je nebitno KAKO putujemo ovom Suznom tolinom, KOLIKO se trudimo postati što sličniji onome "zdanju" kakvim Bog očekuje da postanemo; da svoje talente/darove (nezasluženo dobivene i od nas samih usavršenima) nesebično dijelimo ljudima oko sebe; da uz svu našu ljudsku aktivnost sve više i više UCJEPLJUJEMO ljubav, ali onu i onakvu kako od nas traži sama Ljubav…
Zar sve to jednostavne da se raspline i - daj Bože jednoga dana - ulaskom u obečano blaženo gledanje Boga od toga ne ostane ni traga?
Nelogično, jer PO ČEMU ćemo imati zasluge ako ne po opisanome? ZBOG ČEGA bismo za nagradu trebali u Raj?
Koji je, onda po tvom, nekakav i Božji kriterij, nego baš TRUD biti što sličniji malom djetetu koje s ljubavlju gleda svijet, ljude oko sebe, Boga i samoga sebe?
I SVE TO da nestane nakon ove fizičke smrti?
SVE što si ti postao za života na zemlji, uz savjest koja baš sve pamti - stat će pred Boga. I nakon toga će sve nestati? Zar i sjećanje na tvoje najbliže? KAKO bi se onda duša u raju molila za nas dolje, ako je njena osobnost nestala?
Ne, Musavi, nešto ne štima. Preispitaj svoju predodžbu o Bogu, kao prvo. On je stvorio TEBE i baš TEBE kao OSOBU želi uz sebe. Onu, "obrađenu" da sija od ljubavi!
U ovom postu kazes, koliko ja vidim, samo "ja vjerujem da postoji bog" i "zar je moguće da je smrt stvarno kraj?". To sta bi ti volio da nije ima jednaku tezinu ko to sta bi ja volio imat milijun dolara
A pritom nisi zapravo uopce komentiro glavne stvari koje sam rekao o ovoj temi:
1) Reci da NISTA u ovom zivotu nema NIKAKVOG smisla jer je konacno je potpuni nihilizam. A ako ima smisla nekog makar bilo konacno, onda prihvacas da bog nije potreban da bi zivot ima smisla.
2) Vjecnost je ili beskonacno vrijeme, koje je mucenje, jer sve dosadi nakon nekog vremena, ili skamenjena vjecnost bez kretanja, bez misli i promjene. U takvoj vjecnosti ne mozemo zivjeti kao osobe koje smo sad, u njoj eventualno prezivljava neka iskra, dusa, ali koja nije ni blizu onom sta si sad, s tvojom osobnoscu i ljudskocu i osjecajima nema veze. Takve vjecnosti necemo dozivjeti.
Login
FAQ
Chat
Traži
hvala, thom, uvijek mi se drago nasmijati 
Imaš ti kakvog frajera ili? 
