www.tebe-trazim.com

Gospa je naša svemoćna zagovornica

Kraljica MiraSv, Ivan Bosko propovijedao je u Torinu u crkvi Bi. Djevice Marije. Najedanput zastaje i pita: “Tko od vas zna reći, tko je Marija?” Nastao je tajac. Poneki su se pogledali i kao da su htjeli reći: Pa to je barem lako odgovoriti... A onda su se neki usudili progovoriti: “Marija je naša Majka. Majka Božja, Ona je Majka našega Spasitelja Isusa Krista. Majka Crkve, svih kršćana... Majka svih otkupljenih i spašenih.,.!” Bl. Djevica Marija je

najblagoslovljenija od svih žena. Ona je sva milosna, jer je sazdana od milosti i grijeh se nje nikada nije dotakao. Bez grijeha je začeta, Ona je jedina izuzeta od istočnoga grijeha u kojem se svi Ijudi rađaju.Marijina veličina i zasluga je u tome to je ona svoju bezgrješnost sačuvala i tako blaženom postala.Sveti Joakim i Ana darovali su joj zemaljski život nakon dugih godina posta i molitve. A sam Bog - Otac, Sin i Duh Sveti - darovaše joj u tom prvom trenu dušu prepunu milosti. obilje Božje Ijubavi. Nitko tije tako Bogu mio kao Marija od prvoga trenutka svoga postojanja. Ona je od vječnosti izabrana da bude Majkom Sinu Božjemu, Isusu Kristu. Zato je uvijek bila puna Boga i dobrote, puna Ijubavi i poniznosti. Maria je uvijek bila potpuno otvorena Bogu. Stavila je sav svoj život njemu na raspolaganje. Povjerovala je čitavim svojim bićem da će se sve ispuniti sto je Bog obećao.Zato je Marija svima nama uzor I primjer: kako Bogu vjerovati i imati u njega neograničeno povjerenje, kako Ijubiti I srcem moliti...?

Njezin čitav život govori: Službenica sam ponizna Gospodnja.., Neka mi bude... Sto? Samo ono što Bog hoće i želi. Ne samo da je povjerovala, ona se potpuno Bogu predala. Za njega je živjela. To Bog nagrađuje. Zato će i čuti od rodice Elizabete: “Blago tebi što si povjerovala da će se sve ispuniti što je Bog obećao!” Ne zaboravimo dok je Isus umirao na križu. molio je svoju Majku da nas primi za svoju djecu. Zar je Marija mogla odbiti ovu posljednju želju svoga Sina?Od toga trenutka ne prestaje Marijina briga za sve nas, nego se stalno povećava. Ona kao Majka vidi u kako velikoj nevolji se nalazimo. Zato nam dolazi i kao Majka nas hrabri i ujedno majčinski opominje da se potpuno otvorimo Bogu, da mu se bezuvjetno predamo, da ga iznad svega Ijubimo i da se potrudimo živjeti dostojno svoga kršćanskog poziva.Ona je naša svemoćna zagovornica jer nas kod Boga zagovara kao Majka Isusova. Ona je posrednica svih milosti. Bog nam želi sve darovati preko Marije, jer želi da i mi poput nje sve njemu prepustimo. Onda se on i u nama i po nama može proslaviti. To je u ovom sudbonosnom trenutku vrlo bitno. Sveta Serafina Capri molila je Blaženu Djevicu i učinila devetnicu uoći Velike Gospe na nakanu da bi se obratilo 1.000 grešnika.Odjednom joj padne na pamet da je pretjerala, da traži previše.

Zamislila se. Ukaže joj se Gospa govoreći: “Zato si se preplašila? Misliš Ii možda da ja to ne mogu postići od svoga Sina, da se obrati 1.000 griješnika? Neka znaš do sam ti to već darovala.” I povela ju je u nebo i pokazala joj mnoštvo duša koje su bile zavrijedile pakao, ali su se obratile i spasile Marijinim posredovanjem, a na molitve blaženice.

Sveta Gema Galgani molila jc jednoga dana našega Gospodina za dušu nekog griješnika. I kad je Gema ustrajala u svojoj molbi za milosrđe, Spasitelj joj je nabrajao jedan po jedan od njegovih sirasnih grijeha.Na kraju je Spasitelj tri puta odbio Geminu molbu. Na to mu je Gema rekla: „Onda ću molititi tvoju Majku“! Naš Gospodin joj je odgovorio: U tom slučaju ne mogu odbiti. Jedan sat nakon toga, grješnik o kome je riječ, došao je pred svetičina ispovjednika i temeljito se ispovijedio. Ovi primjeri pokazuju kako je Gospa naša moćna zagovornica i kako je nedokučiva njezina Ijubav i milosrđe. Devetnaestoga rujna 1846. godine Gospa se ukazala dvojici pastira koji su pasli svoja stada u La Salette kraj Grenobla u Francuskoj. BiIa je obučena u crninu i plakala. Bijelim rupčićem brisala je suze. Kad su joj djeca na poziv stupila bliže, rekla im je: „Ne bojte se! Ja sam velika Gospođa, Majka Isusova. Nalažem vam da kažete ljudima da sam se već umorila od zadržavanja Božje desnice koja se ispružila da kazni njihove grijehe.Neka se obrate ili će doći do velike kazne“!

Na ovu poruku stanovnici La Salette I cijeloga okružja bili su duboko potreseni. Molili su milost, promijenili život i na tomu mjestu podigli veliku crkvu, koja je postala glasovito svetište (proštenište)
Vrijeme u kojem živimo milosno je. Iskoristimo ga za svoje obraćenje. Molimo da se svi ljudi spase!

Vrata vjere
Tko vjeruje, taj se ne boji!


Početna

Svjedočanstvo: Moć molitve
04. Travanj 2013 by pacificus


Glasoviti američki znanstvenik dr. N. J. Stowell, poznati prirodoznanstvenik i ateist obratio se kada je zajedno s nekolicinom kolegâ došao do čudesnoga otkrića. Evo njegova nevjerojatna svjedočanstva

Instrument zabilježio nevjerojatnu moć molitve

Bio sam deklarirani ateist. Vjerovao sam kako Bog nije ništa drugo do konglomerata svih umova; ono što je u tome bilo dobro – to je za mene bio Bog. Nisam vjerovao kako postoji svemogući Bog koji nas sve voli i vlada svemirom. Međutim, doživio sam iskustvo koje me potaknulo na razmišljanje…

Kolege znanstvenici i ja u velikome smo patološkom laboratoriju pokušavali izmjeriti dužinu i jačinu valova zračenja ljudskoga mozga. No, otkrili smo mnogo više od toga; otkrili smo kanale valnih dužina, a unutar njih ima toliko prostora da su valne dužine jednako tako individualne kao i otisci prstiju. Ovu bismo spoznaju trebali zapamtiti: slikovito, Bog na nebesima zapravo ima zapis naših misli kao pojedinaca, kao što FBI može zabilježiti otiske naših prstiju.

Htjeli smo napraviti eksperiment kako bismo otkrili što se događa u mozgu kada netko umire (odnosno kada prelazi iz života u smrt). Odlučili smo napraviti istraživanje na ženi koja je imala rak mozga. Što se tiče budnosti njezina uma, ali i svega drugoga, psihički je bila potpuno zdrava. Znali smo da je na samrti a ona je bila upoznata s istraživanjem koje smo htjeli provesti u bolnici u kojoj se nalazila. Pristala je na naše istraživanje.

Neposredno prije ženine smrti, u njezinu smo sobu smjestili visoko osjetljiv aparat za snimanje. Taj nam je aparat trebao pokazati što se događa u njezinu mozgu u posljednjim minutama života. K tome smo iznad kreveta smjestili mali mikrofon kako bismo mogli čuti što govori ako bi imala što za reći.

Nas petero okorjelih znanstvenikâ (od kojih sam ja bio možda najtvrđi i „najateističkiji“) smjestili smo se u sobu do njezine. Napeti i puni iščekivanja stajali smo ispred instrumenta. Naš je uređaj imao kazaljku koja je na sredini skale pokazivala nulu te je mogao izmjeriti od ‒500 do +500 stupnjev a o tklonom u lijevu, odnosno u desnu stranu. (Prije ovoga smo mjerenja na identičnome instrumentu zabilježili snagu koja je bila potrebna pedesetkilovatnoj radiostanici kako bi odaslala poruku u svijet. U trenutku emitiranja kazaljka je pokazivala + devet stupnjeva…)

U svojim posljednjim trenucima života, žena je počela moliti i slaviti Boga. Molila je Boga neka On oprosti svim ljudima koji su joj u životu počinili nepravdu. Zatim je izrazila svoju čvrstu vjeru u Boga: „Znam da si ti jedini povjerljiv izvor snage za sva stvorenja i to ćeš ostati“. Zahvaljivala mu je za snagu kojom ju je nosio čitav život kao i za sigurnost što smije biti Isusovo vlasništvo. Svjedočila mu je da njezina ljubav prema Isusu, unatoč svoj patnji, nije postala manja.

U trenutku kad je govorila o oproštenju svojih grijeha po Isusovoj krvi, iz njezinih je riječi izbijala neopisiva sreća. Konačno, zahvatila ju je radost pri pomisli da će uskoro smjeti gledati svoga Otkupitelja.

Stajali smo pred svojim aparatom.

Toliko nas je obuzela njezina molitva da smo zaboravili što zapravo istražujemo.

Gledali smo jedni druge: suze su tekle našim „racionalnim licima“, ali nismo ih se stidjeli.

Toliko sam bio zahvaćen onime što sam čuo da sam morao plakati, što nisam učinio od djetinjstva.

Iznenada, dok je žena još molila na našemu smo instrumentu začuli neki ton nalik kuckanju. Pogledali smo u uređaj… kazaljka je pokazivala maksimalnih, +500 stupnjeva i sudarala se s gornjom granicom pokušavajući se još više popeti!

„Negativni“ eksperiment

Nakon toga iskustva dogovorili smo se za nov pokus, nešto drugačiji od prijašnjega. Ovaj smo puta odabrali umirućega bolesnika čiji je mozak gotovo posve atrofirao. Nakon što smo ugradili svoje aparate, zamolili smo medicinsku sestru da na neki način izazove bolesnika. Kada je to učinila, čovjek ju je počeo vrijeđati. U tome trenu, kazaljka se počela spuštati na negativnu stranu uređaja.

Nakon toga, čovjek je opsovao i počeo vrijeđati Boga okrivljujući ga za svoju patnju. Aparat je najednom počeo ‘kuckati’ a kazaljka se nalazila na ‒500 stupnjeva i sudarala se s donjom granicom mjerne tablice ‘pokušavajući’ se pomaknuti još više prema negativnome dijelu skale.

Ta nam je sila obećana…

Svojom smo znanstvenom opremom utvrdili pozitivnost B o ž je snage, a negativnost njemu oprečne snage. Zabilježili smo snagu koju je razvio mozak umiruće žene povezane s Bogom. Ta je snaga bila 55 puta jača od snage potrebne onoj radiostanici da pošalje poruku u svijet.

Također, zabilježili smo kako djeluje suprotstavljanje Bogu te nepriznavanje Njegove Riječi i postojanja – kad je čovjek psovao, okrivljavao Boga, vrijeđao… naš je uređaj zabilježio to negativno djelovanje pokazujući ‒500 stupnjeva na svojoj mjernoj skali.

Tako smo znanstveno dokazali i izmjerili „posljedice“ dobrog, odnosno lošeg djelovanja, ponašanja.

Ako mi, kao znanstvenici možemo zabilježiti ovakve stvari, svim srcem vjerujem da Gospodin zna svaku našu misao. On je daleko moćniji od svih nas i njegovo se znanje ne može usporediti s našim.

Svim srcem vjerujem kako je izvorna, magnetska, elektromagnetska sila bila s Isusom Kristom dok je bio na zemlji jer je On uvijek bio u Ocu, u Njegovoj istini. Ta nam je sila obećana. „Koliko je u nama koji vjerujemo izvanredno velika njegova snaga koja odgovara djelotvornosti silne moći njegove“ (Ef 1,19).

*Nedugo nakon ovoga otkrića, dr. Stowell je prestao raditi svoj posao i istraživanja te je posvuda počeo svjedočiti o dobroti i veličini Božjoj te o Njegovu spasenjskome naumu za čovječanstvo.

Prema knjizi „Znanstvenik otkriva Boga“ (A Scientist Discovers God), autora dr. N. Jeromea Stowella, objavljene 1970. godine dr. Alexis Carrel (1873. – 1944., francuski kirurg, biolog i eugeničar; nobelovac):

Molitva je snaga jednako stvarna kao i sila teža. Kao liječnik, vidio sam osobe koje su se iz bolesti i depresije, nakon što nijedna terapija nije uspjela, podigle po snazi smirene molitve. Samo u molitvi možemo postići potpuni sklad tijela, uma i duha iz kojeg slabi čovjek tada crpi neizmjernu snagu.
izvor http://vratavjere.wordpress.com/2013/04 ... c-molitve/

Teze i sinteze: Papa Franjo je "provokator"
11. Travnja 2013 - 21:06 - Frama


Kolumne i osvrti

frama

U kolumni fra Mario Knezović piše o općinskome naplaćivanju dolaska Gospi u Međugorje, analizira prve poteze Pape koji je pozitivni „provokator“. Uz to čitajte o tome kako se može psovati Boga ali Srbina ne, čitajte o ocu kao svećeniku u obitelji i o tome zašto nismo ni brojevi u čudnoj državi…

Papa Franjo je „provokator“

Oduševljeni puk dočekao je izbor novoga pape s odobravanjem. Još više je oduševljenja, barem kod dobronamjerne većine, bilo zbog izbora imena Franjo. Prve papine geste ostavljaju jake dojmove. Bio je spontan, ali odmjeren. Bio je ponizan, ali dostojanstven. Bio je izazovan, ali blag. U svome prvome obraćanju puku naklonio je glavu na blagoslov. Tražio je blagoslov i molitvu za sebe. U tom naklonu htio je poručiti ja sam vaš sluga a ne gospodar. Zanimljivo kako su neki kritičari zamijetili samo to da je prvi pozdrav bio „dobra večer“ a ti isti su zaboravili istaknuti ono važnije a to je molitva Očenaša, Zdravomarije i Slava Ocu.

Komentari oko novoga pape su uglavnom pozitivno intonirani. No, čini se da ipak treba sačekati s preciznijim ocjenama novoga pape jer tek je započeo služenje na njivi Gospodnjoj. Ipak, neke njegove početne geste traže duboko poštovanje i promišljanje. Nakon izbora sjeo je s kardinalima u autobus a ne u posebni papinski automobil. Tako je nastavio svoj običaj da se vozi javnim prijevozom kao što je to činio u Argentini. Naime, kako saznajemo on je kao nadbiskup i kardinal u Buenos Airesu koristio autobuse i podzemnu željeznicu. Odbijao je osobnoga vozača. Ta činjenica mogla bi zagolicati one druge koje se vozikaju s odabranim vozilima i imaju vozače! Papa je odbio nositi zlatni križ i uzeo željezni. Kao da je htio reći važnije je imati srce od mesa, nego križ od zlata. Dan nakon izbora osobno je išao platiti svoje račune u hotelu gdje je odsjeo. Tom gestom je pokazao kako ne želi nikome biti dužan bez obzira što bi taj dug nekima bio trofej i simbolično važniji od uplaćenoga novaca.

U govoru kardinalima bio je neobično neposredan ali i zahtjevan. Koliko je god kardinalima izrazio toplinu i bliskost isto tako im je „očitao bukvicu“! Tražio je od njih hodati, izgrađivati, ispovijedati. Uz to sve nas je pozvao da se ne pretvaramo u pobožnu nevladinu organizaciju, nego u Crkvu koja je Gospodinova zaručnica. Svako će ovaj papa Franjo, po uzoru Franje Asiškoga, biti revolucija duha u mnogim učmalim i pozaspalim strukturama koje su nekad svrha samoj sebi. Jedan ugledni i visokopozicionirani crkveni službenik mi u sms poruci napisa „bit će derneka“ pri tome misleći da će mnogi morati preispitati svoj način služenja vlašću i čašću unutar Crkve. Zbilja je ovaj Papa pozitivni „provokator“ koji poziva na zaokret. Svojim početnim gestama puno toga je doveo u pitanje što se uvriježilo kao stil postupanja onih koji sjede na raznim razinama Mojsijeve stolice. Dobro nam došao Sveti Oče!

Boga možeš psovati ali Srbina ne

Zbog verbalnoga delikta bio je priveden Zdravko Mamić, izvršni predsjednik Dinama. Na teret mu se stavlja izjava koja potiče na mržnju jer je izjavio da ministar Željko Jovanović kao Srbin mrzi sve što je hrvatsko. Izjava je u svakom slučaju neprimjerena i neprihvatljiva bez obzira što Jovanović svojim potezima uporno dokazuje da je, zapravo, i nažalost, istinita. Stil Zdravka Mamića je poznat i bezbroj puta sam pisao o njegovim lošim i vulgarnim istupima koji se ne smiju ničim opravdati. No, ovdje nije, ipak, u pitanju Mamić. Zašto? Pa recimo ako ga je trebalo privoditi zbog verbalnoga delikta i izrečenih uvreda to je trebalo puno ranije napraviti. Taj isti Mamić je jednome novinaru proklinjao Božić i obitelj psovao javno. Taj isti Mamić je Boga psovao javno i pred kamerama i puno još toga. Ali, čini se, kad vrijeđaš Božić, psuješ Isusa i proklinješ nečiju obitelj to nije izraz koji bilo koga vrijeđa.

No, kad spomeneš da je netko Srbin i njega opsuješ, u zemlji Hrvata i ostalih koji svoju Domovinu vole, onda je to kažnjivo djelo vrijedno pritvora i lisičina. Eto, tako ispada, veće dostojanstvo uživa ministar Jovanović nego Isus. Kad smo već kod privođenja zbog izrečenoga zar se u pritvoru ne bi prije svih trebao naći ministar Predrag Matić koji je gnjusno vrijeđao biskupe i kardinala Bozanića uspoređujući ih s krvnikom i zločincem Miloševićem? Da je Bozanić Srbin vjerojatno bi Matić bio priveden. Ovako jer si Hrvat o tebi se može svašta reći. Da se razumijemo. Svaki nastup gdje se nekoga diskreditira po bilo kojoj osnovi ne smije biti pozdravljen. Ali, isto tako, ne smije biti pozdravljeno ni to da se neke zbog toga privodi i sudi a drugima aplaudira. To je gora diskriminacija od izrečenoga. I dok zaključujem kolumnu čekao sam da se privede Nenad Marijanović, vlasnik portala Regional Express koji je imao zastrašujuće vulgaran i uvredljiv nastup na tiskovnoj konferenciji u Puli. On očito neće biti priveden zbog vrijeđanja i širenja mržnje dok je na vlasti Zoran Milanović koji, što je najgore, misli da smo imali građanski rat, a ne napad druge države i agresiju na nas.

Otac kao svećenik

Pozitivna korizmena priča dolazi nam iz jedne posuške obitelji. Naime, tijekom korizmenoga vremena otac u obitelji svakodnevno predvodi molitvu. Tako je odlučio. Unatoč što je u poslovnim krugovima i pritišću ga termini nastojao je tijekom korizmenoga vremena svaku večer biti u kući i sa ženom i svojom djecom i moliti. O tom koraku pričao mi je njegov sin srednjoškolac koji je bio oduševljen. Plodovi takvoga čina sigurno neće izostati. Otac molitelj i majka moliteljica potrebni su obiteljima. Sjetimo se kako je blaženica Marija Petković svjedočila da je njoj prvi „svećenik“ u obitelji bio njezin otac koji je molio, čitao Bibliju i upućivao poruke.

Općinari dolazak Gospi naplaćuju

Možete li zamisliti slijedeću situaciju. Dođete u neki restoran i naručite jelo. Međutim konobar vam kaže da vi sada to unaprijed platite pa da za koju godinu dođete na ručak. Sigurno bi ga začuđeno promatrali. Takva nam se slična situacija zbiva oko naplate ulaska autobusa u Međugorje. Kako smo izvješćeni općinska vlast iz Čitluka odlučila je naplaćivati ulazak autobusa u Međugorje. Oni kažu da će od toga novca graditi lokalne ceste i ostalu infrastrukturu. To vam je isto kao ono s gore spomenutim ručkom. Prvo naplati pa onda osiguraj uslugu! Zar to nije u najmanju ruku čudno? Umjesto da se na Tromeđi hodočasnicima nudi isprika zbog loše ceste i raskrižja tu će im se nuditi uplatnica. Tako će šok biti dvostruk. Svima nam je poznato da je ulazak u Međugorje, kao i sama cesta, ispod svake razine. Rupe na sve strane, cesta neravna, nogostupi opasni za hodanje itd. Općinari su prije svega trebali urediti stanje pa onda krenuti u naplatu. To bi bilo kao da nam je npr. Hrvatskoj naplaćivan autoput prije nego je bio izgrađen! Osim toga sama naplata je i zakonski upitna jer se ne može naplaćivati cestarina za jedinu cestu koja vodi do određenoga mjesta.

Dakle, ako nema alternativnoga puta i pravca naplata je zakonski nemoguća i po sebi nemoralna. Istina je da treba uvesti reda u promet, ali da se to počinje činiti preko novčanika hodočasnika koji su ionako taj kraj svojim dolaskom obogatili, je harač koji podsjeća na turska vremena. Uz sve ovo mislim da je ovu namjeru trebalo čuti u nedavnoj predizbornoj kampanji za načelnika čitlučke općine. Čudno je da ti isti općinari ne razmišljaju imaju li hodočasnici prikladan parking, toalet, prostor za dnevni odmor, pitku vodu itd. Očito to netko drugi treba osigurati, a oni će izdavati račune. I da budemo jasni to će prema planu općinara biti ovako. Ako netko iz župe pođe s pet autobusa mladih na Mladifest, od kojih mnogi ni kartu ne mogu platiti, a takvih slučajeva ima, onda još moraš samo za prolaz dati 500 KM. Na sve ovo Isus bi na Tromeđi vjerojatno rekao i napisao: „Pustite malene k meni, ne priječite im put“!

Više u državi nismo ni brojevi

Novorođenčad u Bosni i Hercegovini zbog kaosa u administraciji, vodstvu države i entiteta nemaju svoje matične brojeve - JMBG. Tako smo se do sada žalili da smo ovima na vlasti bili samo brojevi i glasački strojevi. Sad smo i tu poziciju izgubili. Više nismo ni brojevi. Što ćeš ljudi se zabavili oko nekih drugih brojki na kreditnim karticama. A u međuvremenu smo doznali da im ni policija ne može stati na kraj jer im je vlast iz glavnoga grada Sarajeva kupila cipele za mrtvace. Možda je i to neka poruka za žive!? Zanimljivo je da u svakoj računici oni najneznatniji bivaju zapostavljeni.
fra Mario Knezović/Naša ognjišta
izvor http://frama-posusje.com/

SMISAO ŽIVOTA: LJUBAV PREMA BOGU I BLIŽNJEMU


Cilj Božjeg stvaranja jest da se Bog kao Ljubav objavi svemu stvorenom. Cilj stvaranja čovjeka jest da ga Bog usreći samim sobom.

Cilj i smisao svakog ljudskog života jest da upozna Boga kao Onog koji ga voli i da mu vrati ljubav za Ljubav, da sebe dadne Bogu.

"Ljudski život se živi u tri etape: prva traje 9 mjeseci, druga traje 99 godina, a treća 999999... godina. U prvoj se čovjek mora tjelesno razviti da bi, neovisno o majčinu tijelu, odživio zemaljski život; u drugoj etapi čovjek se mora duhovno razviti, steći osobine djeteta Božjega, osloboditi se navezanosti na 'majku zemlju' da bi mogao živjeti u trećoj etapi – u vječnom životu."

Čovjek je po svojoj naravi tražitelj, mnogostruko je aktivan, muči se oko mnogo čega i najčešće ne pronalazi ono bitno i ostaje nezadovoljan, nemiran, nesretan.

Jesam li ovoga časa našao ono bitno i s njim mir, zadovoljstvo, sreću? Vjerujem li da mi je ono bitno na dohvat ruke?

Bog me je stvorio za sreću. Isus je rekao da je "došao da ljudi imaju život i da ga imaju u izobilju" (Iv 10, 10b). Vjerujem li Božjoj riječi: da je moguće biti smiren, radostan, sretan – i da ja to mogu ako ostvarim ono bitno?

Neću gubiti vrijeme! Trošiti sile uzalud! Neću tražiti ono bitno u sporednom!

Potražit ću ga u srži svoga bića! Ono bitno nije u pojmovima, riječima, djelovanju, uspjesima, u bilo kojoj vanjskoj stvarnosti. Ono se nalazi u svemu, a mogu ga otkriti ako gledam Božjim očima – kroz prizmu smisla i cilja Božjega stvaranja, uzdržavanja i upravljanja.

Ono bitno, ono najvažnije, najsudbonosnije može se u Božjem svijetlu ovako izreći: Darovana mi je sloboda da danas, sada, odgovorim na ljubav koja mi se daje – da vratim ljubav za Ljubav!

Bog i čovjek dva su bića koja se stalno traže: Bog ne želi biti bez čovjeka, a čovjek ne može bez Boga. Bog svakog čovjeka voli i svatko mora osobno odgovoriti na tu ljubav. Bog me sada pita: "Šimune, Andrija, Stjepane, Franjo, Josipe, Krešimire, Marijo, Ano, Ivano..., ljubiš li me?" "Ljubiš li me svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom i svim umom svojim? - A sve druge ljubiš li kao sebe samoga?"

Ono što je za čovjeka najvažnije nije zdravlje, sposobnosti, bogatstvo, uspjeh, ugled pred ljudima, slavno djelo..., nego darovana sloboda da se danas, sada otvorim Ljubavi, da sada živim i djelujem u ljubavi, za ljubav. Veliko djelo učinjeno s malo ljubavi, malo je djelo! Malo djelo učinjeno s velikom ljubavlju, veliko je djelo! Siromašna udovica je sa svoja dva novčića dala više od svih jer je dala sve s ljubavlju.

Isus je sebe i cijeli svijet predao, izručio Bogu. I ja po Isusovu primjeru, uz pomoć Duha Svetoga, moram sebe i sve oko sebe predati Ocu. Isus je ustvrdio: "Tko izgubi svoj život radi mene, taj će ga sačuvati za vječnost!" (Lk 9, 24). jedino Bog me može sačuvati za vječnost. Isus mi je od Oca poslao svoga Duha Svetoga da mogu ostvariti ovo predanje. Ono nije nikakvo osiromašenje, nego cijena da bih dobio Sve.

Da bih se mogao dati, moram biti slobodan. Zato moram izboriti slobodu. Neprijatelji slobode su bezbrojni: sebičnost, strah pred teškoćama, srdžba na neprilike, kukavičluk. Trebam imati snage vidjeti sebe u istini. Ne bježati, ne htjeti biti netko drugi. Već to je savršenost u klici. Otac nebeski dat će sunca, kiše, toplinu. Klica će se razrasti do punine.

Sveti Augustin reče: "za sebe si nas stvorio, Bože, i nemirno je naše srce dok se ne smiri u Tebi!"

Kardinal Newman: "Bože, od Tebe dolazim, u Tebi živim. Daj da se Tebi vratim i ostanem s Tobom kroza svu vječnost!"

Novalis: "Ljubav je zadnji cilj svjetske povijesti i Amen svemira!"

izvor http://www.zamakdushe.bloger.index.hr

"PSOVKA
Prije odlaska u krevet otac upita svoju djevojčicu:
- Voliš li ti svog tatu?
- Puno, tata!
- Kada me toliko voliš, poljubi me.
- Tata, večeras nema poljupca.
- Lijepo od tebe. Zašto večeras nema poljupca? Zar ja večeras nisa tvoj otac?
- Da, tata, ti si uvijek moj otac, ali ja te večeras nemogu poljubiti jer su danas tvoja usta bila puna psovki i ružnih riječi pa su prljava.
Zacrvenio se. Zagrlio je svoju kćerkicu i prestao psovati kako bi bio bolji te da ga takvog kći sutra ne bi nasljedovala."
♥blanka, Međugorje, facebook

Kratke priče

ORGANIZACIJA RADA ( ili MRAVLJI ŽIVOT)

Nekoć je živio sretan i vrijedan Mravac koji je dan za danom uredno išao na posao. Cijelog radnog dana je bio veseo i dobre volje pa si je ponekad i zviždukao vesele pjesmice. Bio je sretan da ima posao i njegovi su učinci bili odlični. No, bila je tu i kvaka: Mravac je radio je bez odgovarajućih smjernica jer uopće nije imao nadređenog vođe. Stoga g. Stršljen, direktor poduzeća, odluči da se takva situacija ne smije tolerirati te zaposli Bubamaru koja je imala veliko iskustvo s vođenjem.
Prva briga Bubamare je bila da uvede kartice za evidentiranje Mravkovih dolazaka i odlazaka s posla. Uspostavila je također i sustav primki i izdatnica. Stoga je bilo nužno zaposliti i tajnicu za pripravu dosjea i izvješća. Gospođica Paučica koju su s tim ciljem zaposlili uspostavila je ubrzo i pismohranu te postala odgovorna i za preuzimanje telefonskih poziva. Čitavo to vrijeme je vrijedni Mravac samo radio i radio i radio...

Direktor, g. Stršljen, je bio oduševljen izvješćima koja je primao od Bubamare te je uskoro počeo zahtijevati i odgovarajuće studije s grafikonima, pokazateljima i analizama trendova razvoja. Poradi toga je bilo potrebno zaposliti Hrušta kao ispomoć direktoru te nabaviti novo računalo s tiskačem.
Pomalo je sretan i vrijedan Mravac počeo zaostajati s poslom i tužiti se na svu papirologiju s kojom se po novoj organizaciji morao baviti. Direktor je shvatio da mora hitro djelovati te je smjesta ustanovio mjesto šefa službe koji će nadzirati rad sretnog i vrijednog Mravca.
Na to novo radno mjesto su zaposlili Cvrčka koji je najprije promijenio sav namještaj u svom uredu te zahtijevao novi ergonomski stol i novo računalo s ravnim zaslonom. Cijelu tu hrpu novih računala trebalo je umrežiti, a novi je šef službe dobio pomoćnika (uzgred, bio mu je pomoćnik i u prijašnjem poduzeću) zaduženog za izradu strateškog projekta vođenja i proračun nove službe.
Za to je vrijeme Mravac postajao sve manje vrijedan. "Morat ćemo naručiti izradu studije o međuljudskim odnosima i zadovoljstvu zaposlenih u poduzeću!", stručno je ustvrdio Cvrčak... Pregledavajući brojke i grafikone, g. Stršljen, direktor poduzeća, ustanovio je na svoje veliko čudenje da služba u kojoj radi sretni i vrijedni Mravac, nije više tako uspješna kao nekad. Stoga zamoli za pomoć vrhunskog savjetnika, gospođu Sovu koja bi trebala izraditi analizu stanja i predložiti najbolje rješenje za njegovo poboljšanje.

Nakon tromjesečnog snimanja stanja, gospođa je Sova podastrla izvješće u kojem je kao glavni razlog pada produktivnosti naveden višak zaposlenih. U skladu s preporukom, direktor je poduzeo hitre i učinkovite mjere te otpustio Mravca.

Pouka (o pravnom lijeku) priče:

Nikada ne budi sretan i vrijedan Mravac. Puno se više isplati biti nesposoban i ne raditi ništa. Nesposobnima ne treba nadzor. Ako si usprkos tome učinkovit, nikada ne pokaži da te veseli to što radiš jer za to nema opravdanja. Ako ipak na svaki način želiš biti poput Mravca, otvori vlastito poduzeće pa nećeš morati raditi za Stršljena, Bubamaru, Paučicu, Hrušta, Cvrčka i Sovu.
Nazalost, cijela je ova priča utemeljena na nučnim istraživanjima koja su pokazala da najveći broj ljudskih bića teži parazitskom životu.
izvor http://sveti-juraj.org/price.html


“Uvijek se radujte! – Ne dolikuje Božjem sluzi da bude žalostan i potišten. – Neka oni koji đavlu pripadaju, hodaju okolo obješene glave. Nama dolikuje da se u Gospodinu radujemo i kličemo. – Neka je uvijek sveta Božja radost u našoj duši i na našem licu! Razumijem da se zli duhovi i njihovi službenici boje i žaloste mi se moramo uvijek radovati u Gospodinu. – Što su drugo Božje sluge nego njegovi svirači čija je zadaća podizati ljudska srca i ispunjati ih duhovnim veseljem? Budite radosna djeca svjetla. Samo grijeh i mlakost može ugasiti ili potamniti svjetlo u srcima.”
(Sv. Franjo Asiški)

Čini se da je sve manje ljudi koji se jednostavno znaju veseliti životu. O svemu se govori samo ne o ljepoti postojanja. Najčešće se govori o životu kao o problemu. Takav govor čuje se već u vrtiću. Već nam je svima postala navika da zamjećujemo ono što nam život čini teškim i što ga ugrožava pa zato u susretima ponajviše govorimo o toj strani života. Onoj teškoj.

Možda bi zaista trebalo već od djetinjstva odgajati čovjeka da svaki dan sebi posvješćuje lijepe događaje toga dana, da lijepo prije zamjećuje od ružnoga. Da stalno sebi, a onda i drugima, govori što mu se lijepo dogodilo, što dobro posjeduje, a ne samo kakve teškoće ima. Ponekad pomislim da bismo trebali imati audio-vrpcu koja bi nam stalno ponavljala što imamo dobro u životu. Tako bismo stalno otkrivali razlog za radost postojanja.

Kako doći do iskustva da posjedujemo nešto što je tako dragocjeno da i u najtežim trenucima i najtamnijim časovima život može biti razlogom da volimo život i da znamo da ima smisla? Nije teško voljeti život kad nam sve ide dobro. Nije teško govoriti kako je lijep život kad smo mladi i zdravi, kad nam sve u obitelji ide, kad nam se poslovni uspjesi nižu. Kad nam ljudi plješću. Kad dan za danom imamo sve više prijatelja uza se. Ali dođe vrijeme kad sve to pođe obrnutim smjerom. Kako i zašto tada voljeti život?





Postoji vrijeme u životu u koje ćemo svi ući kad izgubimo mogućnost rada, kad se tijelo muči a ne donosi radost, kad nam je život sam za sebe samo muka. Tada posve spoznamo da živjeti samo sebi nema nikakvog razloga. Postajemo svjesni besmisla življenja samo za sebe. Kako tada preživjeti? Jedino ako imamo iskustvo da smo živjeli za druge. Jedino ako u tom času volimo nekog i netko voli nas. I makar fizički ne mogli više ništa učiniti, imamo motiv boriti se za život jer znamo da je samo naše postojanje radost onima koji nas ljube. I njihovo je postojanje tada jedina naša radost i jedini razlog da ne dignemo ruke od života.

Da bismo imali to iskustvo u najvažnijem času života, treba još u djetinjstvu i mladosti povjerovati da se ne isplati samo sebi živjeti. To nije nimalo lako jer smo po naravi skloni od najranije životne dobi svojim prohtjevima ugađati. Možemo li sebi na pitanje: «kako si?» odgovoriti: «dobro je, sretan sam što sam živ»?


Misao dana
"Kada molimo glas srca mora biti glasniji od onoga koji silazi s usana."
sv. Bonaventura

Nemate, jer ne molite


Svoje molitve redovito izgovaramo mehanički, naizust, olako. Često ne mislimo na ono što molimo. Znamo dnevno izgovoriti stotine Zdravomarija, jednako toliko Očenaša, pa i Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetome, a da zapravo nismo svjesni težine riječi koje izgovaramo. Što zapravo znači Zdravo Marijo možemo donekle dovidjeti iz Gabrijelova pozdravna, koji pristupa i pozdravlja riječju: Haire keharitomene – što će reći: Raduj se, Milosna, Marijo! Budi sretna i radosna, Marijo. Budi prepuna nutarnje radosti. Budi sretna da si to što jesi. Bog te treba. Bog ima s tobom svoj plan.

I mi drugima u svojim željama želimo ‘radost i sreću’, poglavito u čvorišnim, zgusnutim životnim trenutcima za pojedinca ili obitelj, za rođenja, krštenja, za podjeljivanja sakramenata. Što znači i ono moli za nas grješnike, sada i na času smrti naše. Molimo, ne samo u času smrti, nego upravo sada i ovdje. Sada i ovdje trebamo Marijinu pomoć, zagovor, trebamo nju, a ne samo kad nam dođe ‘smrtna ura’. I tako redom.

Poglavito pak molitvu Očenaša molimo mehanički. Ili pak Slava Ocu. Komu mi slavu dajemo? Koga mi svojim ustima hvalimo i častimo? Koga to slavi jedan psovač, bogohulnik ili onaj tko proklinje? Može li on mirne duše izreći svoje Slava Ocu, ako mu je psovka postala stilom života, ako je bogohula postala nešto kao pridjevak svakoj riječi koju izgovori, u trenutku kad se ne zna izraziti, pa onda prazninu svojih riječi i govora popunja sočnom psovkom? Psovačeva molitva postaje negacijom same sebe. I stoga su nam molitve neuslišane, ili kako veli sveti Jakov (koga blagdan slavimo 3. svibnja): “Nemate, jer ne molite. Molite, ali ne dobivate, jer molite sa zlom nakanom: da to protratite u svojim požudama... Tko god hoće da bude prijatelj svijetu, postaje neprijatelj Bogu” (Jak 4,3.4).

Misao dana

I otrt će im svaku suzu s očiju
te smrti više neće biti,
ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti
jer - prijašnje uminu."

"Evo, sve činim novo!"
Za kraj ovog razmišljanja , sv. Terezija......, prisjetimo se njenog raspoloženja, spontanosti i smjelosti prema Gospodinu. Smjelost koja izvire iz poniznosti koju Terezija definira kao “hod u istini.”
Zapisano je da je jednom čistila kapelicu i pala. Jako se ozlijedila u laktu. Pogledala prema Svetohraništu i uzdahnula:
"Zašto ovo dopuštaš, Isuse?"
"Tako ja postupam sa svojim prijateljima”
"Zato ih imaš tako malo..."

Sveta Terezija od Isusa, jedna od malobrojnih odabranica među mnogo pozvanih, imala je hrabrosti biti prijateljica Gospodinova. Otvorena Duhu Božjem iskoračila je iz okvira svoga vremena, spola i staleža te nas i dalje poučava o duhovnim i duševnim stvarima; na posve jednostavan način, nadahnuto i duhovito.
izvor http://zamakdushe.bloger.index.hr/

Nasmiješi se životu , ma, svaki dan,
I kada nemaš što darovati...
Toplu riječ, zagrljaj, nedosanjan san,
Da si božje dijete, po tom će se znati.