www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 03 svi 2025 21:35

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 210 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16 ... 21  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 15 svi 2013 21:21 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Slika

Draga djeco!Večeras vam želim reći da u danima ove devetnice molite za izljev Duha Svetoga na vaše obitelji i na vašu župu.Molite! Nećete se pokajati.Bog će vam dati darove kojima ćete ga slaviti do konca svog ovozemaljskog života.Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu !"
(2.lipnja 1984.)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 18 svi 2013 19:06 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Snaga djelovanja odozgo
Slika

tko u tmini hodi

Nikada nije postojalo toliko mnogo energije i aktivnosti, nikada još čovjek u svojem pozivu nije postizao takve rezultate kao danas, nikada još nisu čovjeku bile na raspolaganju tolike konjske snage (KS), ipak je svijet danas postao ludnica. Nisu li sve energije našega vremena bile prije svega usmjerene prema zlu. Snage svijeta postale su toliko moćne da je pojedinac prema njima tako malen; mladi se odupiru razornim silama našega vremena, bore se protiv nepravdi među narodima, bore se protiv super rata i prisile prilagodbe, protiv straha i površnosti života, protiv hladnoće u srcima i usamljenosti pojedinaca. Ali tko se danas može oduprijeti snagama i strujanjima našega vremena. Što je to bolesno i lažno u snagama našega stoljeća?

Prijatelju, želim ti u kratkoj rečenici reći: snage našega vremena ne dolaze “odozgo!” To su snage bez korijena, površne snage, sebične snage, snage bez Boga. Nedostaje im put u dubinu, u dubinu uviđanja i usidravanja u Boga. I stoga su dobra djela dobronamjernih ljudi toliko obesnažena: njihove se nakane ne ostvaruju i njihova nastojanja za dobro kratka su daha. Zar i ti sam ne osjećaš bespomoćnost svojeg života? Trudiš se činiti dobro, ali toliko ti malo uspijeva; nastojiš uvidjeti, ali je ipak tvoj život vrludanje, konfuzan je i bez prave linije.

Započinješ toliko mnogo toga, ali opet uskoro zastaješ; nemaš više snage uzdržati se od nedjela, koja svi čine. Tvoja energija više nije dovoljna da nadvladaš poteškoće, koje se danas suprotstavljaju čestitu životu.

Prijatelju, želim ti to još jasnije reći, iako bi se ti zbog toga mogao preplašiti: Iskorijenjene su snage našeg vremena kao rak koji buja: bez zakona, bez obzira, razarajući cjelinu. Rak nastaje tamo gdje stanice napuštaju svoj životni zakon i započinju bujati bez reda. Izgleda kao “rast”, ali je zapravo “tumor”, kao zloćudna oteklina koja razjeda tkiva i razara tijelo. Prijatelju, danas je nastupio treći stupanj opasnosti. Odupri se zahvatima ovih smrtonosnih snaga!

Pitaš: “Kako to mogu?” Prijatelju, upravo ti zbog toga govorim o krunici koja pruža neizmjernu nadu: omogućuje ti energiju odozgo. Pokušaj sam.

Ako dnevno moliš krunicu, za vrijeme molitve primit ćeš mnoga Božja nadahnuća i mnoga od njih kao poziv na djelo, poticaj na dobra djela, ili poziv da izostaviš nedjela: “Ne čini to i to…” Ako pak prihvatiš ove Božje impulse, zapazit ćeš da su posve druge vrste nego djela koja činiš dnevno po vlastitoj inicijativi.

Ako ti Bog stavlja neki zadatak pred oči, tada ti on za to daje i potrebnu snagu! To će te uvijek dovoditi do čuđenja. Ono što ti Bog savjetuje da činiš, u početku ti se, doduše, čini nemogućim, teškim ili nepoćudnim, ali, ako to ipak učiniš, tada otkrivaš “snagu odozgo”. Impulsi koji potječu od Boga doista se mogu ostvariti!

Čini ti se, kao da ti je sam Bog otvorio jedna vrata i poravnao staze. Takva djela koja započinješ na Božji poticaj ne poznaju krivudavi put, vrludanje, nego su svojevrsno usmjerena cilju, postojana; ona se postupno čudesno uklapaju u veći plan, koji ćeš tek kasnije prepoznati. I tada se čudiš tomu kako je tvoj život postupno “usmjeravan” kao što se drvo razvija. Mnogo ti se toga poslije čini kao čudo: to je čudesna Božja snaga koju on poklanja onomu koji se prepušta vodstvu njegova Duha. Jer to je Duh snage i mudrosti.

Ova “snaga odozgo” stoga je posve drukčija od obične ljudske snage, jer dolazi od Boga, i pogađa te u dubini tvoje duše i pokreće. Ako ti govori sam Duh Božji, tada on dotiče samo korijenje tvojega bića. On govori samoj srži tvoga srca. I stoga su tvoja djela duboka, postojana, posve drukčija od svake površnosti i sebičnoga ljudskog djelovanja. “Snaga odozgo” potječe od Boga i zadire u srž tvojega bića. I stoga tada osjećaš svojevrsnu radost, onaj mir srca i ono neobjašnjivo povjerenje ako slijediš poziv Božjeg Duha. Prijatelju, moli dnevno krunicu! Tada će ti se dogoditi slično kao Mariji u Nazaretu. Kad se ona predala Bogu kao “službenica Gospodnja”, sišao je na nju Duh Božji i “snaga Svevišnjega”. Ona ju je odmah ponukala da pođe svojoj rodici Elizabeti u pomoć, koja je također bila u blagoslovljenu stanju. Marija se pokorila ovomu unutrašnjem Božjem pozivu, iako joj je zacijelo bilo teško kratko vrijeme nakon vjenčanja ostaviti Josipa samog. Marija je ipak pošla. Stoga je to bio toliko blagoslovljen posjet, veselje za Elizabetu, i trenutak milosti za kasnijeg Ivana Krstitelja. Prijatelju, moli često ovu rečenicu krunice: “Koga si, Djevice, Elizabeti u pohode nosila.” Tada će Bog i tebi pokazati svoju volju i poticati te da činiš djela prema njegovoj zamisli. Tako ćeš i ti iskusiti “snagu odozgo” i započeti put Kristova učenika.

Bože, čeznem za ovom snagom srca
i za vodstvom tvojeg Duha.
Ali plašim se slijediti tvoje staze.
Bože, ti si kao užareno željezo,
tko te može slijediti?
“Ljudsko dijete, načinit ću te vatrom,
jer za to sam ja došao, da bacim oganj na zemlju.
Ne plaši se vatre, ona će te očistiti.”
Da, Bože, očisti me!
Poklanjaj mi svakodnevno svoju snagu odozgo,
kada molim krunicu.
izvor, http://vratavjere.wordpress.com/2013/03 ... ja-odozgo/


Vrata vjere
Tko vjeruje, taj se ne boji!



Mnogi čitatelji će se pitati: „Što je to duhovno ratovanje? Kao što nam sam naziv kaže: ovdje se ne radi o fizičkom ratovanju, u kojem se upotrebljava fizičko oružje, nego je riječ o duhovnom ratu. Radi se o duhovnom području. Neprijatelj protiv kojeg se borimo je Sotona, i oružje koje je efikasno u borbi protiv njega – je duhovno.

Da bi bili pobjednici u tom ratu – Bog nam je dao sva potrebna sredstva, oružje koje trebamo naučiti upotrebljavati.

Ako ste kada u životu doživjeli svađe, ljutnju, razdore, mržnju, kušnje, nesreće, sumnje, strahove, tjeskobe, malodušnost, situaciju kad sve u tebi govori da nema smisla boriti se, da si gubitnik i da će ti se sve u životu srušiti – onda znate što je duhovni rat. Jer upravo na taj način đavao navaljuje na vas svojim otrovnim strelicama da vas slomi i porazi! Ako si do sada bio tjeskoban i poražen, poruka ovog članka će ti pomoći da pobijediš u budućoj borbi!

Kršćanin je neprijatelj sotone.

Trebaš biti svjestan da je kršćanin neprijatelj sotone! Sotona želi poraziti kršćanina. Želi ga držati daleko od istine, jer on zna da će te „istina osloboditi.“

Prvo mjesto gdje sotona udara kad te napada je tvoj um i tvoje misli! Mnogi kršćani to ne shvaćaju, pa slabo čuvaju svoj um. Gledaju na TV svakakve filmove kroz koje puštaju u sebe puno nasilja, kriminala, prljavštine, bezboštva, nemorala i nevjere. Zatim čitaju svakakve novine s puno tračeva, gledaju pornografske slike, itd, a te misli snažno utječu na njihov život. Misli koje ti u sebi nosiš stvaraju stavove i mentalitet. Kakve su tvoje misli, takav će biti i tvoj život. Ako su tvoje misli pozitivne, tvoj će život biti pozitivan. Kad je osoba puna loših misli, ona je potištena i vrlo brzo proširi svoje neraspoloženje na ljude oko sebe. Zato je život mnogih ljudi u kaosu – jer je njihov um u kaosu!

Davidovo iskustvo

Kada je David učinio preljub s Bat Šebom, prethodno je dozvolio da se misli požude koje su mu došle – zadrže u njegovom umu, umjesto da ih odmah odbaci. Te misli su ga pokrenule na krive postupke te je najprije učinio preljub sa tom ženom, a potom i ubio njezina muža. Poučen tim negativnim iskustvom, ponižen i slomljen zbog udaljavanja od Boga, David donosi odluku: “Neću stavljati zle (nečiste) stvari pred svoje oči! O zlu neću da znam!“ Drugim riječima, za tebe je bolje da tvoj um bude okupiran pozitivnim mislima jer one snažno utječu na tvoj život i postupke!

Kako pobijediti napad sotone?

Kada đavao napada, prvo mjesto na koje udara je tvoj um! Kako se obraniti ?

Odgovor nalazimo u 2Kor 10,4-5:

„Oružja za naše ratovanje nisu tjelesna, već božanski jaka za rušenje utvrda. Mi obaramo mudrovanja (mišljenja) i svaku oholost koja se diže protiv spoznanja Boga i zarobljavamo svaki um (misao) da se pokorava Kristu.“

1. Ovdje se radi o ratovanju!! Područje naših misli je bojno polje! Ratovanje je prvo u našem umu, prije nego prijeđe na druga područja.

2. Oružja koja su nam dana od Boga za naše ratovanje nisu tjelesna, već božanski jaka – za rušenje utvrda!!

3. Negativne misli koje sotona ubaci u naš um su njegove utvrde!! Shvati: zle misli su od đavla! Biblija kaže da mi rušimo sotonine utvrde i obaramo njegove zle misli koje proizvode krivo i pogrešno razmišljanje i vode nas u poraz.

Žena prikovana u krevetu

Jedna je žena svojom teškom bolešću već nekoliko godina bila prikovana uz krevet. Budući da je bila dobra kršćanka, bila je razočarana što je Bog pustio tu bolest na nju i tako je onesposobio za život i služenje. Mnogi su se pokušali moliti za njezino ozdravljenje, ali bezuspješno! Zašto kroz molitvu nije mogla primiti oslobođenje i ozdravljenje? Čitavo vrijeme ju je zarobljavala jedna kriva misao – đavao ju je uvjerio da je ta bolest od Boga i da pati po Božjoj volji. To je bila utvrda u njenom umu koja ju je vezala uz krevet i onemogućila da primi božansko ozdravljenje. Mislila je: ‘ako je ta bolest od Boga, zašto bi me iscijelio!’ Kada je, prosvijetljena Božjom Riječi, shvatila da Bog ne daje bolesti, nego da nas je, na križu Isus otkupio od bolesti, da bi nam darovao svoje zdravlje, bila je spremna primiti ozdravljenje. Srušili su tu utvrdu, tj. tu lažnu misao po kojoj ju je đavao onemogućavao da primi ozdravljenje i nakon molitve za 3 mjeseca je potpuno ozdravila! No, đavao se ne predaje lako! Kad je ozdravila, nakon nekog vremena đavao je ponovno pokušao na nju staviti (vratiti) bolest. Ovaj puta ona je bila jaka u Bogu i spremno se suprotstavljala! Kad bi je đavao napao mislima da će joj se bolest vratiti, uvijek bi odgovorila: „Ja odbijam ove misli, vežem ih Isusovom Krvlju i poništavam njihov utjecaj na moj život! Lomim njihovu snagu i u Isusovo Ime ja ih izbacujem! Isus me je oslobodio. Ja imam Isusovo zdravlje, i ta bolest se ne može održati u mom tijelu!“ Tako se ona kroz svoje iskustvo naučila boriti protiv sotonskih misli i utvrda i pobijediti ih!

Mnogi od vas koji sada čitate ovaj članak ste zarobljeni u umu nekom negativnom misli! Ta misao unosi strah u vaše srce! Ovo su samo neke od misli koje đavao pokušava ubaciti u tvoj um da bi te mučio i porazio: „Nisi dobar. Dogodit će ti se zlo! Obitelj će ti se raspasti. Tvoj bračni drug ti je nevjeran! Djeca će ti potonuti u zlu, drogi ili nemoralu. Nikada nećeš uspjeti u životu. Nitko te ne voli. Nikada nećeš biti sretan. Bog te je ostavio. Nikada nećeš ozdraviti. Za tebe je bolje da si mrtav. Tvoj život nema smisla. Nesposoban si i neuspješan! Sve će loše završiti!“. Ako prihvatiš ovakve misli i počneš glasno izgovarati te laži kojima te đavao napada, to će donijeti poraz na tvoj život, patnju i nesreće! Biblija kaže: „Zarobi svaku takvu misao – Krvlju Isusovom i u Isusovo Ime je izbaci u pakao, te svoje misli dovedi u pokornost Kristu!” Kako?? Izgovarajući Božje riječi!

Božje misli su oslobađajuće i ispunjavaju te mirom, vjerom, srećom i ohrabrenjem, a Sotonske misli donose strah, nemir, sumnju i tjeskobu. Ako prihvatiš Božje misli i obećanja i ponavljaš ih glasno u vjeri, one donose mir tvome srcu. Uzmi Bibliju i pogledaj u nju. To su Božje misli!! Zamijeni svaku misao koju ti đavao daje s jednom Božjom misli! Zapamti, đavao je lažac i otac laži i ne može govoriti istinu. Ako budeš vjerovao suprotno od onoga što ti je đavao rekao, tada ćeš znati istinu!

Kako zamijeniti sotonine misli Božjom riječi

- Ako ti đavao kaže da nisi spašen, zamijeni to sa onim što piše u Bibliji: „Onima koji Ga primiše (Isusa), podade moć da postanu djeca Božja!“ Proklamiraj to hrabro – i laž će otići!

- Ako ti kaže da ćeš rano umrijeti i ostaviti svoju obitelj, glasno izgovaraj riječi psalma 91: „Nasitit će me danima mnogim, pokazat će mi spasenje svoje!“ Ili iz psalma 118: „Ne, umrijeti neću nego živjeti i kazivat ću djela Gospodnja!“

- Ako ti đavao kaže da nikad nećeš ozdraviti, govori hrabro i radosno: „Isusovim ranama ja sam iscijeljen!“ 2 Pet 2,24

- Ako ti govori da si jako uvrijedio Boga i da ti to Bog neće oprostiti, izgovaraj: „Bog je vjeran, i ako priznam svoje grijehe – On će mi oprostiti i očistiti me od svake nepravednosti!“ 1 Iv 1,7-9

- Ako ti dođe misao da si odbačen, da te nitko ne voli i da si suvišan na ovom svijetu, tad izgovaraj riječi: „Ako me otac i mati ostave, Gospodin će me primiti. On me je urezao u svoje dlanove. Ja sam dragocjen Bogu i On me voli. On ima divan plan s mojim životom!“

Toliko je važno da naučiš u svim okolnostima života izvući Božju riječ iz svojih korica i glasno je izgovarati! Tvoj um je bojno polje. Hvala Bogu, sada si naučio kako se boriti s negativnim mislima. Bog nam je dao oružja kojom ćemo poraziti sotonu! Ta oružju su božanski jaka za rušenje sotoninih utvrda! Ta oružja su: Božja Riječ, Krv Kristova i Isusovo Ime. Ali, zapamti – ti se boriš! Ti obaraš kriva mišljenja! Ti, a ne Bog! On ti je dao svoja oružja i kroz njih – svoju pobjedu. No, On ne može učiniti tvoj dio posla! Kad upotrebljavaš ta oružja i učiniš svoj dio, tada ti cijelo nebo dolazi u pomoć! Bog je na tvojoj strani!

Ono što nam je potrebno da bi bili pobjednici u životu je: dopustiti da nas Duh Sveti vodi kroz život. A to će biti ako obnovimo svoj um kroz Božju riječ. Kad obnoviš svoj um Božjom Riječi, tvoje će se misli slagati s duhom umjesto s tijelom i to će dvoje: tvoj duh koji djeluje na tvoj um – upravljati tvojim tijelom, tj. tvojim životom! Kad tvoj um bude ispunjen Božjom riječi, tad ćeš imati Božji mentalitet, razmišljati na Božji način, i tad će te Duh Sv. moći voditi, davati ti savjete i korisne informacije. To će snažno utjecati na tebe i imat ćeš blagoslovljen život! To ti od sveg srca želim!

Izvori: D. Radigović/dobripastir.com, dnevno, rhema

Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 21 svi 2013 10:26 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Petar ustade i reče...

(Based on a true story)

***

33 A.D.

...sunce je već dugo nastanjivalo sredinu horizonta oscilirajući poput magnetske igle tek u slabim jedinicama svoje jačine. Narod se okupljao oko Hrama i još nekoliko osjenjenih točaka pregrijanog grada. Pedesetnica – dar prvih plodova i Zakona na Sinaju. Umirujuća žega razrijedila je zrak, usporila pokrete i pala svojim nevidljivim teretom na leđa umornih došljaka. Slika se lomila pred očima i oko toga se nije trebalo posebno truditi. Sav život preselio se u vodu i u san...

Odjednom... Vrlo čudno... Oluja se počela spuštati nekim nevidljivim stepenicama koje se vuku od nebeskih svodova do ulica Svetoga grada. Instinktivan strah, pa blagi otpor prema stvarnosti... ali, nešto se čudno zasigurno događalo. One golubice srećkovićke koje su uspjele izbjeći dekapitaciju i žrtvovanje kojem prethodi robno-novčana razmjena u iznosu od tri novčića, počele su sumanuto lupati po krletkama. Vjetar! I mir odjednom! Kao da je posrnuli svijet na brzinu počeo nazad slagati svoje komadiće poput djeteta koje puzzlama želi zadiviti roditelje. Standardne barijere prebrzo su počele nestajati. Neka čudna sila pomela je granice među ljudima kao što sjevernoamerički uragan nosi suncobrane na ljetnikovcima u New Orleansu. I neka grupa ljudi se odjednom stvorila među narodom. Novi sok u žilama i nadljudski ushit počeo se slijevati ulicama kao koritima. Kako god da su govorili, svi su ih čuli na svome materinjem jeziku. A govorili su o Bogu!

Zastor među ljudima se spustio. Kao da se babilonska kula u trenu pretvorila u prizemnicu i sada su ponovno svi mogli bez srama otići do susjeda pitati ga šalicu šećera. I nitko od došljaka nije znao tko su ti ljudi. Ni što čine. Ni odakle dolaze. Ni kako mogu tako govoriti. Ni s kojom moći to čine.

A onda jedan među njima, Petar su ga zvali, ustade i reče ono što mu je Duh govorio...

„I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša.“ (Dj 2,41)



***

452. A.D.

O Atili su najbolje pričali dim i palež, pokolj i smrt!

Bio je to jedan oblik vlastoručnog potpisa upisanog na tisućama kilometara prostora između Azije i Europe koji se može pročitati samo negdje iz svemira. Poredak stvari u glavi tog vojskovođe je bio sasvim jednostavan: kada se zbroje svi troškovi dugoročnih investicija i rizici od inflacije, pljačka se pokazuje kao vrlo isplativa sekundarna djelatnost. (Ili to možda spada već u sektor uslužnih djelatnosti?) Dekadentna Europa koja više nije znala obraniti ni vlastito dvorište postala je poput ucviljenog klinca koji mora svoj obrok dati školskom nasilniku i još mu obećati doživotnu poslušnost. A svi ravnatelji su redom napuštali školu...

Upravo negdje pri kraju Atilina pohoda, zablistao je Rim u svom punom sjaju. Baš kao biser prikladan da ukrasi konjske bisage putujuće horde. I ako stanovnici Rima u vremenu od Nerona do tada nisu dobili nijedno novo dobrovoljno vatrogasno društvo, Vječnome gradu se loše pisalo. Napušten od careva, vojskovođa, političara i demagoga, Rim se naslonio poput nezaštićenog djeteta na rame već ostarjelog i vojno posve nemoćnog čovjeka – pape Leona.

Krećući prema Atili znao je da ga ne može potkupiti bogatstvom. Dvojica muškaraca razgovarali su dugo.

I reče mu Leon ono što mu je Duh govorio.

I Atila okrenu svoje konje.



***

Lipanj 1979. A.D.

Turbine aviona stvaraju previše buke. Ne birajte sjedalo pokraj propelera. Ako već možete birati...

U jednom od takvih zaglušujućih spuštanja stigao je jedan neobičan čovjek na aerodrom u Varšavu – grad smoga u kojem se ionako ne preporuča nositi bijelo, osobito ako preferirate takav izgled od glave do pete. Milijunski grad bio je vrlo tih. Nema ništa jezivije od masovne šutnje. Kada mase ljudi šute, tišina se linearno množi, raste, postaje nasilna, ulazi u organe, guši i ubija. Milijunski grad bio je vrlo tih. Državni sustav koji ga je naučio šutnji i pristojnom ponašanju gostu u bijelom upustio je par kurtoaznih riječi dobrodošlice nadajući se da nitko za stolom neće podizati veliku buku. Milijunski grad naučio se ne očekivati ništa, ne tražiti puno i zadovoljiti se s još manje. I sada, dok se gost u bijelom približavao mikrofonu, horizont nade kao da se od bojazni još više sužavao. To stanje bilo je slično onom kao kad od nekog dalekog rođaka očekujete da stane na vašu stranu i promijeni vaše roditelje koji vas nepravedno kažnjavaju. U stvarnosti se to ne događa. I zato je milijunski grad utonuo u još dublju šutnju čekajući riječi svoga zemljaka koji ih je nedavno napustio.

Ivan Pavao uze zraka, i reče ono što mu je Duh govorio...

I tišina zamuknu pred samom sobom. „Hoćemo Boga“ poče odzvanjati sve jače milijunskim gradom... Bio je to trenutak kada se komunizam počeo rušiti.



***

Lipanj 2011 A.D.

Jedne subotnje noći u mjesecu lipnju dolazi papa Benedikt XVI. u Zagreb reći ono na što ga Duh potakne...
izvor, http://www.studentski-pastoral.com/inde ... lanPise/40


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 24 svi 2013 20:22 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Zašto ismijavati ljude koji imaju svoje snove i potajno čekaju da im se ostvari bar djelić sanjanog. Zašto se rugati nekome tko je nešto pokušao a nije uspio?
Zašto gurat od sebe one što su siromašni i nemaju novca?
Zašto okretati glavu od onoga kome možeš pomoći na bilo kakav način?
Zašto,zašto,zašto???????? Ljudi koji imaju svoje snove su ljudi,puni entuzijazama i ljubavi,vjere i nade....ljudi koji su prošli pakao a i dalje vjeruju u dobro,divim im se!!
Oni koji su pokušali a nisu uspijeli prvi,drugi,treći put a pokušavaju i dalje...oni su hrabri,jaki, odlučni i vrijedi se ugledati na njih.
Oni kojima treba pomoć,pomozi,pruži i daj od srca,jer da su u mogučnosti bez razmišljanja bi pomogli tebi. Ne treba ismijavati,ponižavati ni vrijeđati nikoga.Svi smo mi isti i jednako vrijedni.Obični smo maleni ljudi koje će sutra pokrivati ista zemlja.Poruka svima onima koji su sretni kad drugi plaču je ova: Sjetite se da ste prah i u njega se vračate...ne ostajete na zemlji za nikakav ukras. Dobili ste priliku živjeti pa budite zahvalni i sretni zbog toga,i učinite nešto pametno i dobro dok još ima vremena,ne tražite oprost kada vam dođe kraj i ne plačite za nekim od ovih ljudi samo da bi se dokazali drugima...Pružajte ljubav sad dok još ima vremena,jer sutra već može biti kasno.


Kakva je to mrena na ljudskom oku, kada jasnoću Istine, čak ni u prirodi ne vidi?
Kakav je to čep u ljudskome uhu, kada tihu melodiju Istine, u buci znanosti ne čuje?
Kakav je to talog u ljudskom nosu, kada miomiris Istine u smradu nečistog ne osjeti?
Kakva je to rukavica na ljudskoj ruci, kada mekoću Istine u tvrdoći nauka ne pipa?
I kakav je to, na kraju, teret na ljudskom srcu, kada tu slobodu, mirnoću, jednostavnost, prirodnost, uređenost i istinitost Istine ne spoznaje, ne osjeti, ne miriši, ne čuje, ne kuša i ne pipa, već suprotno, tu istinitost Istine iskrivljuje, negira, napada, omalovažava i sudi, a Istina i dalje ostaje Istina i uvijek Istina...
fra Mate Bašić

Slika

izvor, facebook, https://www.facebook.com/U.tebe.se.Gosp ... ts&fref=ts


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 lip 2013 20:23 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Zašto muškarci vole "gadure"?

Arhetip samosvjesne žene u ženama stvara podvojeno mi­šljenje. Jedne su oduševljene ovom slikom, druge je ne pri­hvaćaju. Imaju osjećaj da im ne odgovara.

Ipak mnoge žene osjećaju kako zapravo vrlo rado u sebi žele pustiti nesputanu ženu. Žele iskoraknuti iz slika koje im društvo - mnogo puta muškarci - nameću. Samosvjesna žena dovodi žene u dodir s njihovom izvornom snagom, s izvorom koji u njima vri. Onako kako je neukrotivi muškarac u dodi­ru s prirodom i svojom snagom, tako i slika samosvjesne žene pokazuje neobuzdani i neiskvareni potencijal koji se krije u svakoj ženi. To je snaga prirode - snaga koja se nekoć prika­zivala u mnogim božicama.

Samosvjesna se žena ne da izvana određivati. Živi iznutra. Ne prilagaduje se normama koje joj drugi propisuju. Živi prema vlastitom mjerilu. I proniče ono što je vodi prema ži­votu, i ono što je od života odvraća.

U Bibliji Kanaanka Tamara odgovara samosvjesnoj ženi. S Ju­dom, utemeljiteljem najznačajnijeg Davidova roda, Tamara je imala dva sina.

Obiteljska povijest praoca Jude nije bila osobito slavna. Juda je napustio svoje rođake i tražio si je ženu u drugom narodu. Svojim sinovima Juda je tražio žene iz Kanaana. Svome je prvorodencu izabrao Tamaru. Ali je mladić činio zlo i Jahve ga pogubi.

Žena koja je ostala udovica imala je pravo dobiti potomstvo od svog djevera (muževa brata). Onan se pravio kao da ispunja dužnost, ali sjeme »ispuštaše na zemlju kad god bi prišao bratovoj udovici, tako da ne dade potomstvo svome bratu« (Post 38,9). Bog ga je zbog takvog ponašanja kaznio te i njega pogubio.

Očito je Judu bilo strah. Umjesto da Tamaru dadne svome trećem sinu za ženu, poslao ju je kući njezinu ocu. Odbacio ju je. Doduše, obećao je svojoj snahi da će joj dati svoga sina Sela za muža kad odraste. Ali se nije držao obećanja.

U toj situaciji prevarena Tamara pomogla je samoj sebi posluživši se lukavštinom. Preobukla se u prostituku i sjela na ulaz u Enajim, što je na putu k Timni kamo je Juda prolazio kad je išao strići svoje ovce. »Kad je Juda opazi, pomisli da je bludnica, jer je bila pokrila lice. Svrati se on k njoj i reče: 'Daj da ti priđem!'« (Post 38,15). Tamara je zauzvrat tražila je njegov pečatnjak o vrpci i štap u njegovoj ruci. Juda joj je dao što je tražila, legao s njom te potom otišao svojim putem.


U ovoj su staroj pripovjesti prikazani prastari strahovi i je­dan oblik reakcije na strah. Riječ je o strahu muškarca pred ženom. Sigmund Freud govori o muškarcu koji se plaši da ga žena ne iskoristi za svoje ciljeve. U tom je slučaju tipična muškarčeva reakcija otpuštanje žene. Izvana se Juda čini jak, ali mu je istodobno potrebna žena kako bi udovoljio svo­joj seksualnosti. Ide k njoj misleći da je prostitutka. Biblija se ovdje odriče moraliziranja. Opisuje samo činjenice. Juda mora spoznati da je žena u pravu.

Tamara je samosvjesna žena koja mudro izlazi iz nevolje. Mudrost je uvijek sredstvo onih koji se izvana čine slabiji. Mudrošću žena ismijava postojeća utjecajna ponašanja i na taj način ih iz temelja mijenja.



Tamari pristaje arhetipska slika samosvjesne žene. Nespu­tana je žena slobodna. Ne čini ono što drugi od nje očekuju, nego ono što sama želi, ono što smatra ispravnim. Ne prila­gođuje se društvenim normama, nego živi iz dubljih slojeva, iz svoje čežnje za plodnošću i životnošću. Ne podnosi pasiv­no i ne trpi zlo koje joj drugi nanose. Laća se inicijative, ri­skira vlastiti život. Tamara ima hrabrosti učiniti nešto što je po ondašnjem pravu zasluživalo smrtnu kaznu spaljivanjem. Zna da je u pravu. Njezin joj je svekar uskratio svoga sina, a time i njezino pravo na život. Poduzima mudar korak, bez obzira što bi mogla imati opasne posljedice. U svojoj mudro­sti ne drži se moralnih zakona. Izigrava prostitutku kako bi dobila potomstvo i time zadržala svoj društveni položaj.



Biblija, što je u ovom slučaju osobito jasno, ne moralizira onako kako to čini naše doba - ne samo u Crkvi, nego isto tako i izvan nje. Tamara postupa iz svog nutarnjeg osjećaja. I ostvaruje pravo. Da, Matej je čak svjesno uvrštava među žene koje su prethodile Mariji. Poput Marije, i Tamara je ro­dila svoje sinove na neobičan način. Bog - tako kaže Biblija - može i po krivim crtama ravno pisati. On ostvaruje svoje spasenje onako kako on to želi, a ne kako su to ljudi u svojim glavama zamislili.



Žene sa slikom samosvjesne žene također često povezuju furiju ili pobunjenicu, glupaču ili vješticu. U svim tim slikama o ženama krije se i nešto pozitivno. No istodobno su to karikature i krivotvorine stvarnog arheti­pa. Naime, kad žena dugo ne živi samosvjesnu ženu, tada se izražava u takvim pretjeranostima. Zato je važno da žene do­laze u dodir sa svojom nutarnjom nesputanom ženom. Tada im nisu potrebne pretjeranosti jer žive iz snage koja se krije u njima. Samosvjesna im žena pruža snagu neobuzdane i slo­bodne energije, koja se nalazi u svakoj ženi.



Mogućnost da više žive svoju prkosnu stranu često plaši žene, jer tada više nisu »poslušne« i omiljene žene. Potreba za omiljenošću u nekih je žena jača od volje da žive samosvjesnu ženu. Neke se žene ne mogu radovati svojoj jakosti, nego se pred njom prestraše. Toliko su suzbile svoju jakost da bi ona eksplodirala kad bi je pustile. Samosvjesna žena želi žene do­vesti u dodir sa snagom koja druge ne zatire, nego uspravlja, koja ih upućuje k jasnom pravcu, a ne zadaje udarce na sve strane. Neke bi žene rado bile samosvjesne, ali se premalo pouz­daju u sebe. Kad se žena osjeća iscrpljenom i nemoćnom, znači da je u sebi potisnula samosvjesnu ženu. Ako dođe u dodir s ovim arhetipom, žena pršti od energije, šarma i volje za životom.



Žena ne mora uvijek i posvuda biti samosvjesna žena. Tamara je najprije bila posve obična supruga. Tek kad su je zakinuli u njezinu pravu, probudila se u njoj samosvjesna žena. U životu svake žene postoje faze u kojima su nagla­šene različite arhetipske slike.



Anselm Grün, 'Živi što jesi' / http://www.skac.hr

Slika

"Povrijedi me istinom,
ali me nikad ne utješi sa lažima."


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 09 lip 2013 19:01 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Petar Nedostojni
Danas nije ništa čudno u tome da se odrasli pripremaju za krštenje.Istina to više nije tako često kao nekada, ali....ima ih.Nemarom svojih roditelja - čega je nažalost sve više - Petar nije bio kršten, premda je nosio ime apostolskog prvaka.Nije mu to smetalo dok jednog dana nije zapazio Mariju, kolegicu sa faksa.Sviđala mu se vedrina njezina pogleda, zarazni smiješak na usnama i ljepota koja kao da je izvirala iz dubine njezine duše.U njeno bi se društvu osjećao nekako drukčije.Kao da je ižaravala toplinu radosti i neki zagonetni mir oko sebe.Nije bio dio njezinog društva, ali je u sebi osjećao snažnu želju da joj se približi.Zbog urođene plahe naravi nije nalazio dovoljno hrabrosti da joj to i kaže.Znao je da je vjernica i to mu se činilo dodatnom zaprekom.Njega vjera nije nikada zanimala.U stvari nije imao neko svoje izgrađeno stajalište niti ga je išta u tom pravcu privlačilo.Jednostavno o tome nije razmišljao.
Bio je divan proljetnji dan a rascvjetalo drveće u parku studentskog doma stvaralo je osjećaje radosti, ali i čežnje za druženjem.Toga dana je osjetio snažnu želju da Mariju pozove na zajednički večernji izlazak.Tek da bude s njom.Izmišljao je način kako da to i učini.Sjetio se Ljerke.Bila je Marijina najbolja prijateljica i cimerica, ujedno i njegova suradnica u jednom studentskom projektu.Slučajno je imao njezin broj u mobitelu.
-Halo, Ljerka?Ovdje Petar.Mogu te nešto zamoliti?
-Izvoli, baš mi je drago čuti te.
-Možda će te iznenaditi.Imam želju upoznati Mariju.Ne znam kako to učiniti.Sjetio sam se tebe.Ti bi mi mogla pomoći.
-Zašto ne? - reče Ljerka oduševljeno.Jesi li slobodan večeras?
-Dakako da sam slobodan.
-Ali ima jedan problem.
-Koji? - upita Petar.
- Marija i ja idemo na vjernauk.Ako nam se pridružiš, dobro si došao.
- Ma, nema problema - reče Petar.Ali nisam vjernik i ne znam smijem li tamo doći.
- Ha, ha, ha- od srca se nasmeja Ljerka.Pa ne piše ti na nosu da nisi vjernik.Naiđi k nama, ići ćemo zajedno.Baš se veselim.
I tako je krenulo.......


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 lip 2013 19:13 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Te je večeri s Ljerkom i Marijom otišao na vjeronauk.Na svoje veliko iznenađenje, našao je tamo na neke i cure u dečke sa faksa.Obradovali su mu se.U, stvari najviše ga je usrećivalo to što je sa Marijom. Pretstavili su ga i studentskom kateheti pateru Sebastijanu.Zvali su ga nadimkom - Sebo.Zaista je bio cool..Još nikad nije sreo čovjeka s toliko optimizma, jednostavnosti, skromnosti, znanja i sigurnosti.Od te večeri on je bio i njegov - Sebo.Znate ono:"Sebo je rekao to, Sebo je tvrdio ovo, Sebo je govorio ono...."Jednostavno ga je doživljavao kao iskrena prijatelja.Nikad ga pater Sebastijan nije pitao za njegov odnos prema vjeri,u Boga.Jednostavno bi se iskreno obradovao kad bi ga sreo:"Bog, Petre! Baš mi je drago što te vidim.Kako je?"
Eh, nije znao da postoje takvi ljudi.A, Marija? Između nje i njega se dogodila kemija.Postali su sve bliskiji.To ga je ispunjavalo.S Marijom u mislima budio se i lijegao.Čuli bi se nekoliko puta dnevno i sve češće viđali.Išao je s njom i na nedjeljnu misu.Jasno, k Sebi.Iako u početku nije ništa razumio, osjećao se lijepo.S Marijom je počeo razgovarati o vjeri u Boga.Iako nikada nije stvorio svoj osobni odnos sa Bogom, otkako se druži s Marijom i paterom Sebastijanom, kao da mu je i Bog postao blizak.Jednostavno ga je osjećao kao nekoga s kojim je proveo vječnost.Događalo mu se da spontano izusti ono:" Bože pomozi ! Hvala ti Bože!" Naučio je to od Marije.
Jedne zvjezdane večeri, za šetnje uz rijeku, smogao je hrabrosti povjeriti Mariji da nije kršten.Bojao se kako će ona to prihvatiti.Znao je koliko joj vjera znači.Nije ju želio izgubiti.Marija je međutim osjetila da to govori s nelagodom i s izvjesnim strahom.Pogledala ga je očima u kojima se vidjelo da je prihvaćen i voljen.
-Petro moj- reče mu Marija(taj "moj" je čuo prvi put iz njenih usta!) - Uredit ćemo to sa Sebom.
I, tako je krenula priprava za krštenje.Marija i pater Sebastijan stvorili su plan.Radovao se susretima u kojima bi razgovarali o istinama kršćanske vjere.Naročito je rado čitao iz knjižnice "Novi zavjet" , koji mu je poklonila Marija.Ti si moj Petar -stijena.S ljubavlju tvoja - Marija". U stvari više se nije odvajao od te male knjižice.
Posebno ga je zanimao njegov imenjak apostol Petar.Jednoga dana je čitao iz lukinog evanđelja poglavlje o prvim učenicima (Lk 5, 1-11).Ono kad je Isus rekao Petru:" Izvezi na pučinu i baci mreže svoje za lov".Protiv svakog ribarskog iskustva, na isusovu riječ , Petar i njegovi su nevoljko krenuli u ribolov i uhvatili toliko riba da su se mreže razdirale. Prenerežen tim čudom Petar tada pade Isusu do koljena te reče:" Udalji se od mene, Gospodine, jer sam grešnik."
To je našeg Petra iznenadilo:"Zašto sada, u tzrenutku tako čudesnog događaja, Petar apostol želi da se Isus udalji od njega?Umesto da bude obratno, da još čvšće prione uz njega".Niti tumačenje patera Sebastijana, kako se Petar osjećao nedostojnim blizine takvoga čovjeka kao što je bio Isus, nije ga zadovoljilo.Nosio je to kao osobni problem sve dok se nešto slično nije i njemu dogodilo.......


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 12 lip 2013 14:56 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Približavao mu se rođendan.Dogovorio se sa vlasnikom obližnjeg kafića da to proslavi kod njega.Pozvao je tamo i Mariju, Ljerku, Sebu i hrpu prijatelja.No dogodilo se da su mu dan prije , zbog iznenadnih obaveza gotovo svi otkazali.I Marija.U kafić ,je došla samo Ljerka, Sebo i cimer iz stana.Bio je duboko razočaran.Osjećao se kao tek propupala mrazom ofurena biljka.Onda je Ljerka da odu kod njega u stan i tamo proslave rođendan.U obližnjoj će trgovini kupiti nešto grickalica i pića.Pristao je teška srca.Kad su konačno došli do njegova stana, cimer ga je otvorio i pustio Petra prvi da uđe.Taj čas se prolomio snažan pljesak i oduševljena pjesma:"Srećan rođendan ti..."Stan je bio pun , puncat njegovih prijatelja.Na sredini sobe bio je stol s cvijećem i darovima, a na sredini stola torta sa upaljenim svijećama.Marija mu se bacila u zagrljaj i nježno mu šapnula u uho ;"Čestitam !Volim te Petre."
Noge su mu se presjekle.Sjeo je na stolicu.I dok se orila gromka pjesma pao mu je na pamet Petar apostol, kad se nakon onog čudesnog ribolova bacio pred Isusove noge, moleći ga da odstupi, od njega grješnika.U tom trenutku se osjećao baš poput njega.Nakon što je pjesma utihnula nasta muk.Svi su uprli pogled u njega.Očekivali su da kaže nešto.Vidljivo ganut i na rubu suza Petar smogne snage tek da izusti:"Prijatelji, nisam toga dostojan."
P. Tonči TRSTENJAK; DI
Glasnik Srca Isusova i Marijina
lipanj 2013, Skice jednog svećenika
******************************************************
Providnost Božja je htjela da par puta prepišem njegove tekstove,
predivni.....
Prije dva tjedna , nedjelja ujutro žureći na prvu nedjeljnu misu, na ispovijed, vidio sam susjeda sa jednom muškom i ženskom osobom kako turistički šeta kroz ulice.
pozdravili smo se, i upoznao me, "....ovo je pater Tonči Trstenjak, znaš li ga?"
Trebao mi je djelić sekunde da se sjetim, "..pa Vi pišete za Glasnik SiM,
pomalo iznenađeno i gotovo stidllivo mi je odgovorio, Da, pišem..."
drago mi je da smo se upoznali, ali oprostite žurim na ispovijed, odgovorio sam..."
Kasnije, sam tek postao svjestan i bilo mi je žao što nismo duže pričali,
ali me je obuzela radost, neobjašnjiva...
nije u pitanju ni , pater, ni ispovijed......ne, nešto drugo
, Bože, moj, kako su divni tvoji putovi,
Hvala ti Isuse, hvala ti Duše Sveti, hvala ti Majko.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 23 lip 2013 12:18 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
LJUBAV

Bio jednom jedan otok, na kojem su živjeli svi osjećaji i ljudske vrijednosti: Dobra Volja, Tuga, Znanje i među ostalima i Ljubav. Jednog su dana shvatili da će njihov otok potonuti, te su pripremili svoje brodove kako bi ga napustili. Jedino je Ljubav željela ostati do posljednjeg trenutka. Kada je otok bio tren do potonuća Ljubav je odlučila potražiti pomoć.

Bogatstvo je prolazilo u blizini i Ljubav je upitala: "Bogatstvo, možeš li me povesti sa sobom? Ne mogu, mnogo je zlata i srebra na mom brodu, nemam mjesta." Ljubav tada odluči pitati Ponos koji je prolazio na veličanstvenom brodu. "Ponose, preklinjem te, možeš li me povesti sa sobom? Ne mogu ti pomoći, Ljubavi" odgovori Ponos. "Ovdje je sve tako savršeno, mogla bi mi uništiti brod." Tada je Ljubav zamolila Tugu, koja je prolazila kraj otoka: "Tugo, molim te povedi me sa sobom. Oh, Ljubavi" odgovori Tuga. "Tako sam tužna, da ne mogu." Kada je Dobra Volja prolazila kraj otoka, toliko je bila zadovoljna da nije niti čula Ljubav kako je doziva.

Tada Ljubav začuje neki glas: "Dođi Ljubavi, ja ću te povesti sa sobom." Bio je to starac u malenom čamcu. Kada su stigli do kopna Ljubav se iskrca, a starac ode. Ljubav je bila toliko sretna da je zaboravila pitati starca za ime. Ljubav shvati koliko mu duguje, te upita Znanje: "Znanje, ti sigurno znaš tko me je spasio? To je bilo Vrijeme." odgovorilo je Znanje. "Vrijeme?" upitala je Ljubav. "Pa zašto bi me Vrijeme spasilo?" Znanje puno mudrosti odgovori: "Zato što je samo Vrijeme sposobno procijeniti koliko je Ljubav važna u životu.“
Slika

izvor, http://sveti-juraj.org/price.html


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 srp 2013 18:39 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Ja sam , moj Bože, uvjeren
da ti bdiješ nad onima koji se u tebe uzdaju
i da im ne može ničega nedostajati,
dok od tebe sve očekuju,
te sam odlučio ubuduće živjeti bez zabrinutosti
i sve svoje nemire prenijeti na tebe (Ps 4 , 9).
Ljudi me mogu lišiti
dobara i časti;
bolesti mi mogu oduzeti snagu;
ja , sam , mogu grijehom izgubiti tvoju milost;
no nikada neću izgubiti svoje pouzdanje.
Drugi mogu željeti svoju sreću
ili svoje bogatstvo ili svoje talente;
drugi neka se oslone
na nevinost svojega života
ili na žar svojih molitava.
Za mene Gospodine,
sve moje pouzdanje je samo to pouzdanje.
To pouzdanje
nikada nije nikoga iznevjerilo (Sir 2, 11)
Ja sam dakle osvjedočen
da ću vječno biti sretan,
jer se čvesto nadam da ću to biti ( Ps 30, 2)
i jer se tome nadam od tebe, moj Bože.
Nažalost , znam da sam krhko i promjenljivo biće;
znam što mogu učiniti iskušenja
i protiv mojih najčvršćih kreposti.
No, sve me to ne može preplašiti
dok se budem nadao;
ja se smatram zaštićenim od svih nevolja
i uvjeren sam da ću se uvijek nadati,
jer se još uvijek nadam toj čvrstoj nadi.
Konačno, siguran sam
da se ne mogu nikada previše uzdati u tebe
te ne mogu imati manje
od onoga što sam očekivao od tebe.
Tako se pouzdajem
da ćeš dati da moja slabost pobijedi
moje najopasnije neprijatelje.
Nadam se da ćeš me uvijek ljubiti
i da ću i ja tebe isti tako neprekidno ljubiti;
i da sada objedinim svu svoju nadu
dokle ona može doeći:
ja se nadam tebei od tebe,
o moj Stvoritelju, za vrijeme i za vječnost!
Amen.
Sv. Klaudije La Colombijere
Slika

Ako se ne boriš za Boga u svom srcu,
Bog ce ti uvijek biti na drugom mjestu

Ako se ne predaš u Božje ruke,
uvijek će Bogu biti zavezane ruke,

Ako to ne činiš,
teško da ćeš ikoga moći ljubiti
nemoguće da ćeš biti zahvalna srca
malo vjerojatno da ćeš teškoće moći svladat!

Vjeruj!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 210 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16 ... 21  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 0 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr