Ja također nisam prije vodila računa o tome,koliko je bludnost smrtna po moju dušu.Znala sam da je smrtni grijeh,ali nisam znala da se može izliječiti,tako da nisam ni pokušavala.S vremenom se i moja slabost na tom području ugasila,potpuno sam ojačala,a onda se opet vrati...Hvala Bogu što mi daje snage i jakosti da to odbacujem.Uvijek ćemo biti slabi,pa i svećenici-i oni su ljudi,slabi kao i mi...imaju oči i osjećaje,slabosti i padove;to nas nikad neće prestat progoniti,uvijek će nas sotona pokušati ubijediti da smo dosta vremena i bili u "čistoći",protiv toga samo molitva,odricanje i ispovijed,a da svećenici ne pričaju o tome,pa kako koji..a opet kad promislim

NI JA SE NE SJEĆAM KAD JE NEKI OD SVEĆENIKA PRIČAO O TOME NA PROPOVIJEDI,ali smo mi tu,da budemo svjetlo svijeta i sol zemlje.i mi možemo poboljšati sliku ovog svijeta... Kao što govori priča o pjesniku i svećeniku:pita se pjesnik kako on može pridonijeti da svijet bude bar malo bolji-tada svećenik ugasi svjetlo i kaže da upali upaljač,i s tim je uvidio da može.Tako i mi,svi možemo bar malo nešto učiniti:"Gospa kaže:Bog ne može ostvariti svoj plan bez vas.ovo je vaše vrijeme."Uvijek će biti navala požude,hoćemo li pasti ili ostati stajati ovisi o snazi našeg Duha.Dao nam Bog snage da svaki put tu uspijemo odbacit,i obuć se u Krista,po Duhu živit i po Duhu se ravnat. BB