www.tebe-trazim.com

Ja nisam čuo od nikoga iz moje zajednice riječi mržnje već samo istinu. upoznat ćete istinu
i istina će vas osloboditi." Ivan 8:32

Jesam i sad čitam Katolicizam istočno od raja svjedočanstvo bivšeg svećenika rimokatoličke crkve. Nisu to riječi mržnje to je svjedočanstvo tih ljudi. Isto kao i ja pišem članak o mormonima, ne pišem ga zato jer ih mrizim nego da ljudi upoznaju istinu, o toj sekti.

E pa ako čitaš, pročitaj knjigu Scotta Hahna i negove žene, koji su bili protestantski teolozi, uglavnom je Scott bio jedan od boljih teologa u SAD-u, i neprestano je proučavao taj katolicizam i satima i satima provodio u dilemi sa prtestantskim najboljim teolozima ne bi li srušio katoličku kulu babilonsku, i doašo je na kraju do zaključka da ode u pravi i jedinu istinitu katoličku crkvu.

I napiši članak, na koliko se je sekti ili denominacija rascjepkala protestantska Crkva, kažu da je 25 000 i broj i dalje raste, jer eto svaki šuša tamo veli da samo ona ima "duha svetoga" pa osnuje svoju sektu, nešto kao i ta Aličeva, koji se više ne slaže ni sa svojim utemeljiteljima koji nemaju tako ružno mišljenje o Mariji.

I napiši nešto o tome, tko je sastavio Bibliju u cjelokupnu knjigu, koji ljudi, pape i sabori, jesu to oni siti na kojimaje građena "kula babilonska" ili što ja znam ne!!
Pazi nas se, mi štujemo kako ono velite marijinog demona, pa da ga ne pustimo na vas!!

Dakle Fran, ti kažeš da je Bogu moguće znati kako bi završilo nešto što uopće ne bi stvorio, pa i od samog početka vječnosti! Ili netko!?
E to mi je nekako jako teško povjerovati!!

Evo vam moja službena stranica pa uživajte: https://sites.google.com/site/mojbogmojgospod/

Na zapovijed! evo:

Bog je apsolutno savršen. (De fide.)
Bog je zapravo beskonačan u svakoj savršenosti. (De fide.)
Bog je beskonačno milosrdan. (De fide.)
Bog je apsolutno vjeran. (De fide.)
Bog je apsolutna ontološka Dobrota u Sebi Samome i u odnosu prema drugima. (De fide.)




Ok, thanks samo promijeni ovo, jer je kontradiktorno; kazes:
Ne volim licemjere, dvolične ljude, ljude koji previše traže, sebične ljude.
a onda:
Volim sve ljude bez obzira na boju kože its.

Pa dobro, jel volis il ne volis, ili biras koga volis?

Btw, ja bas nisam pratila ovu diskusiju s tobom, tako da moram ostat suzdrzana od bilo kakvog komentara...zamislite...

Ne kažen to ja, kaže to Augustin, Bonaventura i Toma;

Što god Bog sada hoće da bude, to je od vječnosti htio da bude; ne može mu, doista, nadoći novi pokret volje... Prema tome čini se nužnim da je stvorenje od vječnosti proizveo u bitak. Sv. Toma Akvinski "Summa contra Gentiles"

Učinak, proizlazi od djelatelja na temelju njegove djelatnosti. Ali Božja je djelatnost vječna; inače bi od djelatelja u mogućnosti postao djelatelj u zbiljnosti, te bi trebalo da bude izveden u zbiljnost od nekog prvotnijeg djelatelja, što je nemoguće. Dakle, stvari od Boga stvorene bile su od vječnosti. Sv. Toma Akvinski "Summa contra Gentiles"

Budući daje stvaranje ni iz čega, bilo je na početku, prije svakog dana, kao temelj svih stvari i vremena. Sv. Bonaventura ""Tria opuscula"

Ako je naime ikakav novi pokret nastao u Bogu i nova volja da sazda stvorenje kojega nikada prije nije bio sazdao, kako to može biti prava vječnost gdje se rađa volja koje prije nije bilo? Sv. Augustin "Ispovijesti"

Krivo zamišljaš postojanje, i krivo zamišljaš ništa. Ja ti ne znan drugačije objasniti nego san objasnio, i to je problem. Ako ti tikvanja može preći ovaj misaoni put vidit ćeš gdje griješiš.


Iz ničega ne postaje ništa. Samo iz nečega postaje nešto. To je stav još od elejca Meliso. Taj stav stvara poteškoću skolastičkoj tezi o stvaranju, koje se sastoji u proizvođanju nečega iz ničega (ex nihilo sui et subjecti), iz ničega, tj. ono što stvaranjem nastaje prije nije bilo i ono što stvaranjem nastaje ne nastaje iz prethodno postojećeg materijala. No, mora li Melisov stav stvaranju praviti poteškoću? Ishodi li stvaranjedoista ni iz čega? Zar prije stvaranja ne postoji stvarna (realna) mogućnost nastajanja stvorenih stvari, predstavljena njihovim bitima (possibilia), koja je stvaran trijumf nad ništavilom, iako bitka još nema? Possibilia nisu ništa (nihil). Iako su ništa bitka, nisu ništa biti. Stvaranje, dakle, ne kreće od ništa biti, nego od ništa bitka subjekta, koji se stvara u određenoj biti. Rudolf Brajičić "Filozofija i filozofije"


Mogućnost znači mnogo: mogućnost je zato mogućnost, jer može biti. Iako sama po sebi kaže samo mogućnost, ipak pripada biću. I time je bliža Bogu nego ništavilu, jer Bog je izvor svega bića i svega što pripada biću, a ništavilo je dokinuće bića. Mogućnost istodobno znači malo: potencija se može aktuirati, ali sama po sebi te aktuacije još ne donosi. Biće koje bivstvuje tek »sastavljenošću« potencije i akta, može, ali ne mora biti, nalik na ništašvilo. Zbiljnost, kao unutarnja komponenta takova bića, nadopunjuje taj nedostatak. Nadopunjuje, ali ne dokida! Takovo biće nije »monolitno«, ono je krhko, u svom bivstvovanju (baš kao takvom!) oslabljeno, kao »ranjeno«, ne stoji visoko na ljestvici bića. Pa i sam akt takova bića, takav akt po svojoj funkciji nije nešto cjelovito i samostalno, nego samo nadopuna (»zakrpa«). On može izostati, nenužan je! Promatrajući te nedostatke možemo naslutiti ljepotu bića u kojem tih nedostataka nema, koje je čista, sama Zbiljnost. U njemu je sva jedrina što pripada bitku, u smislu Parmenidove vizije; u njemu je sva vrijednost i moć za dostojanstvo bivstvovanja koja proistječe iz one »Arhimedove čvrste točke« za »DA!« nasuprot »NE!«. Biće sastavljeno od mogućnosti i zbiljnosti takve je naravi, da ne bivstvuje bez pomoći uzroka. Takvo biće bez pomoći uzroka nema »pravo« na bivstvovanje, nema u sebi snage kojom se takovo »pravo« realizira. Bez pomoći uzroka — s obzirom na takovo biće — prevladava ona sličnost s ništavilom. I tako biće na taj način sastavljeno na samom »ulazu u bivstvovanje« obilježeno je svojom nedostatnošću i »vapajem« za drugim bićem, u zadnjoj liniji za Bogom. Miljenko Belić "Ontologija"


Smatraš ne postojanje bića (duše) kao apsolutno ništa, a nepostojanje nekog bića nije ništa nego je još uvik mogućnost. Zato san ti spomenuo 10 Samuela kojih nema, možda ih nikad ni ne bude, ali važno je da mogu biti. Tako je beskrajna mogućnost u Božjem umu, koliko će se od te mogućnosti ozbiljiti, zna dragi Bog. I kad san tvrdio da je sve od vječnosti, time nipošto ne tvrdim da je svijet od vječnosti, jer ja to ne mogu znati, time samo tvrdim da je bio kao mogućnost u Božjem umu. Kako vidimo, svit postoji, samim time što postoji znamo da ga je Bog od vječnosti htio. Bog stvorenja, duše, bića, nazovi kako hoćeš "poziva" u postojanje ne iz apsolutno "ništa" nepostojećeg, nego iz mogućnosti. I opet se ograđujem, svit doista jest stvoren doslovno "ni iz čega".


Pojam božanskoga stvaranja svijeta »ni iz čega« (creatio ex nihilo) nalazi svoj strogi izraz kao i svoje filozofsko i teološko objašnjenje istom u povijesti kršćanskoga vjerovanja i mišljenja (nadovezujući se pritom na određena mjesta u Starome zavjetu, posebice 2 Mak 7, 28). Taj pojam stvaranja ponajprvo hoće negativno kazati kako Bogu pri stvaranju svijeta nije bila potrebna nikakva prethodno dana »materija« (za razliku od svega konačnoga »materijalnoga«), potom, kako svijet po svojoj biti ne proizlazi na nužan način iz božanskoga iskona (stvaranje kao oprečni pojam emanaciji) te, konačno, kako svijet inje prizor za razračunavanje između nekoga dobroga i svijetloga načela, s jedne strane, te nekoga zloga i mračnoga načela, s druge strane. Taj pojam stvaranja hoće pak pozitivno kazati kako je svijet i po svomu duhovnom ustroju i po svojoj tjelesnosti pozvan u život slobodnom stvoriteljskom Riječi (Logos) osobnoga Boga, kako su istom na taj način i takvim stvaranjem postali samo vrijeme (i sami prostor) te, napokon, kako svijet svojom ovisnosnošću o Bogu ostaje upućenim na trajno Božje uzdržavanje (creatio continua). Bez Božjega uzdržavanja svijet bi opet propao u »ništa«. Alois Halder "Filozofijski rječnik"



I ti si dobila, dobrodošla u klub. Istina, za sebe priznajem da mi nije čudno što su me banirali, s obzirom koliko san provocirao.




Fala! Zlata vridiš. Ti si za engleski, Discipula Domini je za latinski, pokriveni smo sa svih strana.


p.s. Jel san ja skrenuo ili je pisma od Severine "Dobrodošao u klub" toliko dobra? Pa nemerem je prestati slušati.

Ne znam, ali primjecujem tvoj istancani glazbeni ukus u zadnje vrijeme: Jelena Rozga, Severina...sve sami biseri umjetnosti iako ni meni ova stvar ni losa (al nemoj nikom reci )

Al koliko kuzim, nisi jedini:

http://www.vecernji.hr/scena/poslusajte ... nak-548042



Slijedom tvoga glazbenog ukusa apropos pokrivenosti sa svih strana, evo jedan vrhunski trash domace radinosti vjerujem da ce ti se svidjeti



Ne mogu se odluciti je li urnebesno smijesno ili uzasno zalosno? Help

Hej DD, naravno, zajedno do rjesenja ti ces to bolje jer je latinski izraz u pitanju

Ovo sam vec stavljala:

On (Isus) posjeduje također i ono takozvano znanje gledanja (scientia visionis) i to tako, da obzirom na opseg i jasnoću potpuno nadilazi sve blaţeno znanje te vrste sviju svetih nebesnika.

»Mystici Corporis« enciklika o mističnome tijelu Isusa Krista i o našem sjedinjenju s Kristom u tome Tijelu
http://bogoslovija-ri.hr/download/Mystici_Corporis.pdf

Ima li se tomu Kristovu znanju, pita se Schell, tražiti izvor u beskonačnoj spoznaji svega što je bilo, što jest i što će biti, naime u Božjem gledanju (scientia visionis), ili u...
Kritika modernih teorija o Kristovoj ignoranciji, Dr. Josip Marić


U skladu s time, u Bogu postoje dvije vrste znanja: znanje jednostavnoga uviđanja (scientia simplicis intelligentiae) i znanje gledanja (scientia visionis).
http://dostojevski.novena.ims.hr/Main.a ... =1&mID=251

Mozda ovo pomogne, jer navodi sinonim:

His scientia visionis, or libera, is His knowledge of whatever has existence before His view; that is, of all that is, has been, or is decreed to be.
http://www.spurgeon.org/~phil/dabney/st5.htm#4

Hm...kad bi bio neki teolog...

P.S. Like za avatar

Ima jos, DD

the nature of this knowledge is the knowledge of vision, namely, the knowledge that comes from the immediate vision of God (the Beatific Vision).

Beatific knowledge: The direct, immediate, face-to-face vision of the divine essence and of other things in the divine essence, which is the source of their reality.

What is beatific knowledge?
The Beatific Vision consists in the direct, face-to-face vision of the divine essence (1 Cor 13:12). The Beatific Vision is not the knowledge of God's uncreated and divine intellect but rather the vision that a created intellect has of God in heaven (or by special privilege on earth, e.g., 2 Cor 12:4). In the Beatific Vision, the concepts, ideas, and images of God that the human intellect normally uses are replaced by the divine essence itself, seen directly. The Beatific Vision does not require the development of the exterior or interior senses; it is purely intellectual.
The Beatific Vision extends also to a knowledge of things besides God inasmuch as they pertain to the person possessing the Beatific Vision. This is possible because God is the source of all reality. When things other than God are known through beatific knowledge, they are known by being seen in the divine essence, as the effect is seen in the cause. Thus, a mother who dies and goes to heaven has beatific knowledge of her children for whom
she continues to intercede. Christ's beatific knowledge, given the universal scope of his mission as Redeemer (Eph 1:10), extends to all reality.

Odnosno: "Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!" 1 Kor, 13:12 - mislim da je to rjesenje. E sad, prevesti to kao "gledanje", "vizija", "uvid", "pronicanje"....Heeeelp!!