www.tebe-trazim.com

.

Ne, Kartuzijanac, tebe strmoglavi upravo gledanje pornografije i bludničenje nad istom. To tebe vuče prema dole. Svaki put kad ideš na te stranice, dovoljno je samo da pogledaš, ti si već upecan i već si djelomično u paklu. A kad ti poslije bude loše, sotona ti daje misli u um i uvjerava te da ti je Bog kriv za sve i ti mu vjeruješ i onda se pod njegovim utjecajem ovdje žališ kako te On napustio i ostavio jadnog.

Spolni organ služi za razmnožavanje, a ne za uživanje. Uživanje je popratni dio reproduktivnog čina. Da nema užitka, nebi bilo ni potrebe za reprodukcijom. Kužiš?? Ti bludničenjem i gledanjem pornografije zloupotrebljavaš vlastito tijelo koje ti je Bog dao. Izopačuješ se i radiš upravo onako kako sotona to i želi da radiš. Sotona uživa kad izopači Božju kreaciju. To mu je cilj od iskona.

Reprodukcija, stvaranje novog života, to je Sveti čin. Najsvetiji! Kad stvarno shvatiš ovo što ti sad govorim, bit će te sram i neće ti padat na pamet da to više radiš.[/quote]

moj je prijedlog da se potpuno odrekne kompjutera i tv nek ide u prirodu,nek nekom cijepa drva,kad se ništa ne radi zlo dolazi,kao što kaže naš svećenik u propvijedi ako si besposlen,pa uzmi škare reži draču,čupaj travu,radi nešto da ne misliš na nevaljalo. i inače kad na nešto mislimo pa još upadenmo u samosažaljenje i eto ti zamke!!!! neka zovne Učenika nek se pomoli preko mob. otić će to...samo rad i molitva!!!

Recimo da posljednje dvi godine Bogu virujen otprilike koliko i ti sada. Trenutno san u stanju praktičnog ateizma prema definiciji Tomice Ivančića;

Praktičnim ateizmom smatra se obično život u kojem se čovjek pri radu i vladanju ne brine o Bogu... Bog nije negiran, ali ostaje bez utjecaja na djelovanje. Tomislav Ivančić "Ako Bog umre"


Ja smatram sasvim suprotno od tebe. Najprije neka ti Bog pomogne, čekaj milost da te pokrene, a onda ćeš si "sam" pomagati.




A ja se opet ne mogu složit sa tobon. Ti si Mata sklon pelagijanizmu, ako ne pelagijanizmu onda sigurno semipelagijanizmu. I neka te to ne zabrinjava, mislin, to te triba zabrinjavati jer to nije dobro. Želin reći da je većina katolika takva, i da se ne čudim što si sklon takvom razmišljanju, ta i sam san često puta semipelagijanac. Sve ti je to opet posljedica ljudske oholosti.


Devet od deset kršćana, ne, više, četrdeset devet od pedeset", ispravio se, "su praktični pelagijanci." "Semipelagijanci mislite, zar ne?" rekao sam. Najradije bih se udario po svom jeziku u tom trenutku, ali riječi su već bile izišle iz mojih usta. "Da... semipelagijanci", odgovorio je Peter potpuno površno, čak pomalo zahvalno na moju primjedbu. "Ono što želim reći", rekao je Peter spreman da razjasni svoje mišljenje, "mi najčešće mislimo da sami sebe možemo mijenjati i usmjeriti svoj duhovni rast ustrajno naprežući i rabeći snagu svojih mišića," ali ne možemo. Nevolja je u tome što smo opskrbljeni samo jednostranim pogledom na heroizam. David Torkington "Pustinjak"


Više ne postoji napast od kalvinizma, vratila se stara napast- semipelagijanizam.



Doista, dobro pišeš. Ali gdje ti je milost u ovome?


Jesi pročitao šta je Kartuzijanac napisao? Ako to nije težak i tužan život, onda stvarno ne znan šta jest? Ovo je virovatno najtužnije šta je netko napisao na ovom forumu. I to su ozbiljni problemi. Da je netko od nas u njegovoj koži, tko zna koliko bi uopće godina takvog života doživili i preživili.


Neka ljudi savjetuju, nemam ništa protiv. Čudi me to da nitko ne vidi u kakvim je Kartuzijanac problemima. Ako on to ovde na forumu riješi, onda je ovo stvarno čudesan forum. Virujen da je Kartuzijanac pokušavao sve, i moguće i nemoguće, pa opet ništa. I ne triba ga kriviti zbog toga. Sam Bog zna zašto nešto jest tako kako jest. Kad bi ja savjetovao Kartuzijanca, savjetovao bi ga sasvim suprotno od svega ovde napisanog. Sve je on to isprobao: moli ovo, moli ovako, prikaži Isusu, polazi na mise bla bla. Koliko vidimo ništa od toga nema rezultata. Ja bi ti Kartuzijanac savjetovao da samo odlaziš u crkvu, što je češće moguće. I to ne nužno na misu, već da dolaziš poslje mise, kad crkva bude prazna. Jednostavno da sjediš u crkvi i ništa drugo. Ti si virivatno isprobao puste molitve, brbljanje bez kraja i početka, nije išlo. Kako Ratzinger piše;


I šutnja jednog čovjeka, koji više ne može Bogu ništa reći, može postati molitva ako se upravo tu šutnju donese pred Boga koji sluša. Ona može vrijediti više od previše brbljavih i dotjeranih formula koje su prazne i u sebi ne nose ništa od egzodusa prave molitve. Nema ljudske situacije koja ne bi mogla postati molitva, koja ne bi mogla biti neposredno upućena na Boga... Ako ne znamo učiniti ništa drugo nego šutjeti pred Bogom, ipak činimo tako i vidjet ćemo da se ta šutnja preobražava, da preobražava nas, da preobražava vrijeme. Joseph Ratzinger "Dogma i navještaj"



Odlazi danima u crkvu, ako triba misecima, nešto će se promijenit u tvojem životu. Opet, možda tvoja agonija potraje još misecima, a možda i godinama. Tko to može znati? Možda se već sutra nešto preokrene na bolje. A opet, kako da te savjetujem ako san u daleko boljoj poziciji od tebe, a sam to isto šta san ti upravo savjetovao ne primijenjujem? E to se zove ironija. Čini kako hoćeš Kartuzijanac, tebi je ostavljeno na volju. Nemerem sebi pomoći, kako da onda tebi pomognem? Samo pišem, ako si već sve probao, onda probaj i ovo. Mir i tišina, prazna crkva i šutnja. Bez puno senzacija, bez Ivo Pavića i govora u jezicima, bez čudesnih ozdravljenja Zlatka Sudca i ostalih karizmatika, probaj u miru i tišini prazne crkve pronaći Boga. Doista imaš težak život, neka ti se Bog smiluje. Želin ti brdo sriće i još već brdo milosti u budućnosti.

Grdno se vara svako ko misli da nemože bez samozadovoljavanja i pornografije, kad sam ja mogao svojom voljom izdržati oko 55 sati da ništa ne jedem i ne pijem i 68 sati da ne spavam zbog životnih problema u kojima sam se našao, pa sam hvala Bogu preživio bez većih posljedica. Tijelo mi je za to vrijeme izgubilo veliki broj kilograma, u ustima mi je bila pljuvačka koja je gorka kao čemer. Ako sam toliko mogao izdržati bez spavanja, hrane i bilo koje vrste pića, ima li nešto bez čega nemogu? Ima samo bez Isusa u svom srcu nebi mogao živjeti niti trenutka. I ja sam nekada prakticirao samozadovoljavanje uz gledanje pornografije, znao sam to raditi svaki dan više puta dnevno. Zadnji puta sam izdržao oko 7 mjeseci bez samozadovoljavanja i pornografije, u tom vremenu počeo sam sanjati odvratne prizore ljude koji imaju tijelo sa obadva spolna organa tijelo je i muško i žensko, oni su imali seksualne odnose izmeđuse. Pa sam opet poslije toga oko pet puta samozadovoljavao se i takvi snovi su nestali. Pa sam donio još čvršću odluku i dobio motivaciju da to više nikako ne radim i neću to raditi uprkos svemu tome što sanjam. Nisam homoseksualac i ako nisam imao u opšte seksualnih odnosa sviđaju mi se djevojke, a ako budem odlučio da se ženim i da živim u braku, onda će to biti hodanje u potpunoj čistoći, ako to bude želila neka djevojka koju upoznam i ako bude imala motivacije, a seks će doći poslije sklapanja braka u Crkvi. Kada sam izdržao oko 55 sati bez jela i pića, i 68 sati bez sna, odluka je bila ili umrijeti ili doći kući, a da ne pričam samo kakva sam maltretiranja u tom vremenu doživio od ljudi. Ipak Božja Sveta Volja nije bila da umrem tada, nego da sve to izdržim i živim. Sada stvarno suosjećam sa gladnom djecom i ljudima u svijetu, i sa onima koji su žedni, a sigurno nemogu ni spavati takvi jer san ne dolazi na oči zbog gladi i žeđi, imam susjećanja prema svima njima jer sam i ja osjetio kakav je strašan osjećaj u tijelu kada su glad, žeđ i nesanica u kombinaciji prisutni.

[/quote]

Ovo je jako dobro napisano, Kartuzijanac pročitaj to 100 puta.
Ali da znaš da te ne osuđujem. Poznato mi je biti u paklu bludnosti, ne moći se svojevoljno otrgnuti a istodobno žuditi za Bogom, jer znaš da je u Njemu sva milina i mir. A taj grijeh je tako težak i razdvaja nas od Njega i prijateljstva s Njim. Nitko ne može biti u stanju milosti dok je svezan zloduhom bluda. No ako ti se to zbilja gadi onda si na putu pomirenja s Njim... dotada ti je proći krvavim putem koji sam sama i mnogi drugi prošli.

Onog trena kad dotakneš samo dno, upoznat ćeš živog Isusa, bar je tako meni bilo. Ovo što sad proživljavaš su porođajne boli kako je netko napisao, nakon kojih slijedi novo rođenje. Pobjeda nad starim čovjekom. Savjetovala bi ti da odeš kod jakog svećenika koji ima iskustva s ovakvim teškim situacijama, no opet vjerujem da će tvoja nagrada biti tim veća ukoliko se sam budeš podnosio ove teških napasti, ako sam budeš pokušavao krotiti svoje požude. Neminovno je da ćeš padati opet i iznova, ali ako Bog vidi koliko se tebi taj grijeh gadi pitanje je vremena kada ćeš ga se osloboditi, naravno uz svepristnu molitvu. Samo ti znaš da li ti se gadi? Ako ti se još uvijek ne gadi dovoljno jako, možda to objašnjava taj dubok osjećaj podvojenosti i krivnje, čemera koji osjećaš.
Odi na sv.Ispovijed 10 puta u mjesecu ako treba, to je oružje protiv tvog golijata. Da vidiš kako će zloduh slabjeti. Isto tako počni postiti, ništa drugo ne kroti toliko zle požude kao uskraćivanje hrane. Kad budeš gladan čitao sv.Pismo živo me zanima hoće li te zloduh bluda jednako napadati??!!!!

Nemoj samo kriviti Boga, jer je to spletka zloduha. Želi te navesti da Boga optužuješ za svoje slabosti i manjak utjehe koja ti je tako silno potrebna, a koju niodkud ne primaš. Zna da će jedino tako postići da se osjećaš beznadno, da pomisliš da te Bog namjerno napustio, da je ovakav život tebi predodređen i da ne vidiš više smisla u tome da se boriš protiv sebe!!! Sad je vrijeme kad se suočavaš sa sobom samim, ovo je put tvoje velike pobjede... iako te razumijem i potpuno suosjećam s tvojom patnjom, istodobno se veselim jer vjerujem da će nebo dobiti još jednog novog krštenika u vatri. Znaš li da u sv.Pismu stoji: "Koji me traže iskrena srca, naći će me". To je Bog svima nama obećao.
Ali od čega se sastoji naša upornost? od naših riječi ili djela kojima strpljivo podnosimo teret patnji.

Nikad nisam mislila da je moguće biti čist čovjek, osloboditi se svih tjelesnih nagona, kušnji. Sve dok me Duh Sveti nije zahvatio i podario toliko željenu slobodu djeteta Božjeg. To je najljepši dar koji mi je Bog dao, osim života naravno, ali žarko sam ga željela pa vjerujem da je to bilo presudno.
Neki svećenik je rekao: "sotona je neizrecivo inteligentniji od čovjeka, mi smo za njega kao psi po inteligenciji." Valja to uvijek imati na umu. Što god radio nikad mu nemoj povjerovati.
Bog te nikad nije napustio, on te ljubi više od ičeg, sve ti vlasi na glavi izbrojio kako stoji u Bibliji. Molim te vjeruj u to. Traži ga svim srcem i mrzi svaki grijeh, čak i ako padaš u njega neka ti se gadi. Neće to dovijeka trajati...
Molit ću za tebe da što prije doživiš oslobođenje.

Da još nešto kažem sve to kada sam proživio nisam tražio da me itko žali niti sam žalio svoj život zbog toga što mi se događalo. A oprostio sam tim ljudima što su me maltretirali, a jednu od tih osoba sam volio kao sama sebe i dalje je volim bez obzira na sve što se dogodilo.

Ne mlati.


Ja u ovom ne vidim niske strasti;




Kad čovik od 26 godina napiše;




Onda znaš kakav život ima. Čak je i meni koji svima serem (dođi na "pravovjerje" pa ćeš vidit kakav san) ža kad pročitam ovakve stvari. Kakva to kamena srca nosite?

Pozdrav dragi ljudi.
Nema meni pomoci na zalost, mjenjam raspolozenja po pedeset puta dnevno.
Cas sam ljut, cas sam motiviran, cas sam tuzan, cas mi se nista neda, pa opet dobijem motivaciju...
Poceo sam imati i nocne more i ono malo vremena sto uspijem zaspati sanjam uzasne snove.
Snajao sam jos prije prekrasnu djevojku imenom Sara ( slicna je bila mojoj bivsoj koja se isto zove Sara )
Provodili smo prekrasne trenutke, a onda odjednom sam je sreo u gradu, okrenuta ledima prema meni, kada se okrenula plakala je, rekla je da ne moze s menom biti.
Pratio sam je doma, put prema doma je bio put doma moje bivse... nista nije pomoglo.
Sljedeci dan sam je trazio medutim nestala je, rasplinula se, niti traga njezinog u gradu isao sam do nje doma medutim tu sam nasao srusenu kucu, sve je nestalo nicega nije bilo.
Sinoc sam sanjao isti san.
Sanja sam jos da mi se vratila.
Iza toga sam sanjao da sam u nekakvoj sobici, i da je sa neba sjevnula munja tocno u mene, bio sam izgubljen u agoniji nekakvi vrtlog me vukao... dozivao sam Boga... tada sam se probudio sa strasnim grcem.
Danas cijeli dan spavam i na internetu provodim. Isao sam jutros u grad sa frendom ali nije pomoglo niti to. neki poznanici su me zvali na pice, neke cure isto sve sam odbio...
Ne zelim nista, nicemu se ne radujem, svijet mi je crno-siv, nicemu se ne nadam...
Ne znam kako i to malo sto molim, kako uspijevam a i to je vise preko volje samo da odradim.
Sidim za kompjutorom, na youtubeu slusam ljubavne pjesme i to je sve.
Krivo ste me shvatili, ta pornografija i to... to je samo mala kap koja me jos vis povuce dolje...
Meni je glavni okidac bila ta cura, to me dokajcilo, slomilo me.
Vidte i sami po mojim postovima da su to moji zadnji trzaji ( izlazak, Misa, molitva, grad, frendovi, poznanici ) sve pokusavam da izadem iz ovoga ali ne micem se niti jedan jedini milimetar.
Pornografija je samo slag na tortu muke, mala kap u moru...
Ali vise niti zelim nista, niti me vise ista zanima, ne zelim tu curu jer znam da sam nesposoban za zivot kakav takav. A opet je zelim, opet pozelim da se vrati da me izvuce iz ovog pakla...
Ali naravno nema je...
Boga vise ne osjecam zadnjih 3 tjedna, nista nula, svaki dan se molim, prije toga bar sam Njega osjecao, malo bi mi ugasio ovu vatru koja me guta svaki dan, koja me unistava svaki dan.
Sada nemam ni to, zbog visednevne manstrubacije, znam da Ga zato nema. Kako ce biti uz nekoga tko radi ono sto se Njemu gadi... alai bio je prije 3 tjedna i tada sam ogrezao u tome.
Ali sada se udvostrucilo i zato Ga ni nema.
Borit cu se koliko god budem mogao, ali bojim se da sam poceo vegetirati.
I ne ne zalim se, ne kukam, tako se osjecam.

..melek pa ti si genijalac

Samo se nadam da ce mi Bog oprostit slabost, da ce mi oprostiti sto vise nemam snage, sto se ne mogu dignuti iz ovog blata.
Nadam se da ce mi Bog oprstiti sto se ne zelim vise boriti za nista, ne zelim vise prolaziti dane borbe koje sam prosao 1001 put... jednostavno ne zelim vise zivjeti, toliko sam unisten i slomljen, toliko mi je srce u komadicima u ovih 26 godina da ne zelim vise nista.
Zivim jer sam prisiljen zivjeti, ne zelim niti cu dizati ruku na sebe, ne zelim zivot a zivim. Nema vece muke od toga.