www.tebe-trazim.com

Ja mislim da je tebi isključivo stalo samo do toga da budeš sa tom curom. Mislim da joj je čak bolje bez tebe dok si sav takav i dok se ne središ. Nije ti ta cura rješenje svih tvojih problema, neće te ona izvući na površinu te tvoje kaljuže u kojoj se nalaziš. Tako ćeš samo nju povući sa sobom.
Pusti ju nema ovo sve nikako veze sa njom!
Budi iskren i priznaj da ti je samo do te veze i stalo, a drugo su priče za malu djecu. Otvorio si dvije teme koje su iste potpuno iste! Ako si iskren prema sebi i nama znaš da je to tako i da te nije briga niti za Boga niti za bilo koga drugoga osim sebe samog.
Već ti je rečeno da ima puno gorih životnih priča, a ovim temama samo crpiš snagu da ideš dalje u samožaljenje.
Ima tu na forumu žena koje su pretrpile užase iz dana u dan i iz godine u godinu (to nisam ja da se razumijemo i moju priču ne svrstavam u ovu kategoriju jer je mačji kašalj naspram drugima) a i dalje su vjerne Bogu i idu mirne i sretne kroz život.
Ima obitelji koje su prošle svašta i djece koje su ostali bez roditelja. Ima bolesne djece koje majke gledaju bez da išta mogu napraviti.

Daj zakorakni malo van svoga svijeta i pogledaj što je zaista život. Mama ti je bolesna (meni je umrla od raka sa 56 godina u samo tri dana), tata ti ima PTSP (meni tata ima problem sa krvlju koji tko zna kada i dali će se rješiti), muž mi je umro prošle godine u 34. godini i ostala sam sama sa malom curicom. To je ono u globalu kod mene, a ima još puno toga samo to je sve nebitno. Najbitnije od svega ja da idem kroz život sa Isusom u srcu i Njemu uvijek pružam ruku i On mi Ju daje.

Tu ćeš naći pomoć, molitvu i razgovor sigurna sam jer sam i sama to našla, ali budi iskren najprije prema sebi, a onda prema drugima. Ionako Otac zna točno što ti je u srcu pa čemu onda da to sakrivaš?

BTB

Mislim da tebi ne trebaju psihijatri niti tablete, nemaš ti "taj" tip problema. Ne vjerujem ni da bi ti razgovor sa prijateljima pomogao. Ako bude trebalo da se slomiš onda ćeš se slomiti. Kažeš da si na dnu..e pa super, znači da možeš samo prema gore
Međutim ,ne vjerujem da si još dotakao dno, u međuvremenu ne napuštaj molitvu, neku formu ili svojim riječima, ponavljaj riječi iz neke molitve ili se samo stavi u Božju prisutnost jer je važno da kad doživiš lom odeš ponizno Bogu a ne vani u agresiju jer bi te to opet vratilo na početak.
taj lom je tebi jako potreban. moraš se slomiti pred Bogom.


Bog ima strpljenja sa svakim od nas. Čovjek se ne rađa svecem.

Njemu se ne gadiš. Dapače, umro je za tebe.

prah si i pepeo, kao i svi mi. Kiki, grdno se varaš ako misliš da itko od nas čini dobro sam od sebe. Bog od tebe traži predanje i poslušnost pa će ti onda dati mir za kojim težiš i milost da činiš dobro.

nikoga ne maltretiraš. Bolje je da si tu nego negdje sam i besposlen u sažaljevanju. Onda bi ti svašta palo napamet. Jučer me oblio hladan znoj kad si se pozdravio i rekao da ideš na bolje mjesto!


"Dragocjen si u mojim očima , vrijedan si , i ja te ljubim" ( Iz 43,4)

ne slažem se... a mozda si me i krivo shvatil!? ja nisam rekel da se mozemo samo slobodnom voljom spasiti, ili da nam nije potrebna Bozja milost. Bog pomaze u svakom trenutku, ali zahtijeva od nas zalaganje, trud. Svi mi smo ponekad katolici na papiru, govorimo treba ovo treba ono (i sam Kartuzijanac to govori) al treba zapeti u praktičnom životu, treba se truditi, a onda Bog nagrađuje (da me opet krivo ne shvatiš, On neprestano daje). Ko veli da cijela ta kalvarija koju prolazi nije na njegovo spasenje?

naravno da je cijela njegova priča tragedija i teska je, al ima 100 put gorih stvari...

A tko će objasniti odnos Božje milosti i slobodne volje? Kažem ti Mata, jesi, ti si semipelagijanac a da toga nisi ni svjestan. Vidin po tvojem pisanju da jesi. Nemoj se toga sramiti. Ja znam da nesmin biti semipelagijanac pa opet sam sebe uhvatim da jesan. To ti je đavolska napast, to ti je naša ljudska oholost. I ne, nisan te krivo shvatio, baš te kristalno jasno shvaćam. Kažem ti da san i sam većinu vrimena takav.


Sasvim moguće.



Ima, dobro kažeš, ali tuđi jad i nevolje nemaju baš nakog utjecaja na nas. Kako se ponašamo kad vidimo invalida? 14 sekundi misliš otprilike ovako: vidi ovog čovika, šta se ja jadam, pa njemu je sto puta gore. I? Kad prođe tih 14 sekundi? Jel smo zahvalni što nismo invalidi? Jesmo li imalo bolji nakon susrata sa nekim kome je sto puta gore od nas? Nažalost, odgovore je: ne. Reci Kartuzijancu ili nekom drugom, npr. meni: ima ljudi kojima je tisuću puta gore, znaš koja će rakcija biti? Neće biti reakcije. Nula. Kartuzijanac će i dalje mlatiti po svome: moji jadi, moji problemi, moja ženska. Kao što ću i ja dalje mlatiti: meni je teško, meni je najteže, neman ženu i dicu i te fore. To je jednostavno tako. Opet ljudska oholost u prvom planu.

Istina, sve do sada to toga mi je samo stalo i do nicega vise.
Ali isto tako je istina da je nemam vise od 2,5 mj i da sam nakon prespavane noci, dosao do toga da se prvenstveno moram vratiti Bogu, da moram raditi na sebi, na ljudskim odnosima, da moram skinuti sa sebe ovo prokletstvo, odlucno se boriti protiv grijeha, da moram pokusati pronaci novi posao, da moram pokusati traziti od zupa 6 000 kn za skolu koju sam zavrsio ( prekvalifikacija ) samo treba da platim inace mi propada... moram staviti Boga na prvo mjesto i da mi bude centar zivota...
E tek tada mogu poceti razmisljati o toj curi.
I ja ne zelim sada nista od nje jer sam nesreden totalno, razvaljen sam, samo bi je povukao u pravu si!!
Zao mi je tovje situacije sigurno ti nije lako.
Ja sam vec krenuo na drasticne korake ovo o cemu govorim.
Ima jedna zupa blizu moje, i jedan momak zove se Mate ima35 godina u zupi je generalni vikar priprema se na put zaredenja.
Moja cura je isla kod njega prije mozda godinu ipo i on joj je rekao da mene treba spuccati jer je uvlacim u propast i zasto jer zivim u necistoci a uvlacim i nju.
Puno puta od tada sam isao u tu zupu, on je svaki puta na misi, vodi zbor, bio sam i u zajednici mladih koju on vodi, pricali smo par puta.
Tip je istog karaktera kao moj i osjecali smo jedan i drugi obostarnu antipatiju jedan prema drugome ja jos vise zbog toga sto je savjetovao curi mi.
Danas sam isao kod njega pitati za ispovjed, gdje je svecenik i pitati pomoc za skolu.
I kaze nije ovo banka, ja sam poludio i poceli smo se prepirati ispred crkve.
I onda sam mu rekao da je on rekao toj mojoj curi da mene spuca zato jer zivim u necistoci i pitao ga da li je to krscanski s njegove strane s obzirom da nije ni pokusao nju pitati da mene pozove ( tada on mene nije znao niti ja njega )
I tako ja poludio kuham u sebi ali sve na mirno govorim, a on meni podignutim glasom ( inace nikome ne dopustam da podize glas na mene, niti da me krivo pogleda, tada napravim uvijek show program ) da je prokletststvo nad menom i da bi uvukao i tu curu u proklestvo da me nije ostavila...ja sam mu rekao direktno covjece antipatican si mi uzasno kao i ja tebi ali meni neki glas stalno govori da se obratim tebi za pomoc, za razgovor...
I u pravu je... na kraju smo razgovor zavrsili mirno i sada iza Mise smo se dogovorili da cemo popricati.

Znaci da radim neke konkretne poteze, taj tip mi je uzasno antipatican osjeti se nekakvo suparnistvo izmedu nas... i on hoce razgovarati normalno i sve ali bas mi je danas rekao da osjeca stalno u srcu to nase suparnistvo... ali meni Bog govori da razgovaram s njim da se njemu obratim za pomoc.
Za mene je to jedna vrsta ponizenja na koju sam pristao radi Boga jer znam da ce On to sve cudesno napraviti i to na nacin da ce mi pomoci preko covjeka s kojim se medusobno ne podnosim!!
I jos mi odzvanjaju njegove rijeci u glavi " nad tobom je prokletstvo ".

Hvala na molitvi

Samo bit cu iskren, nisam niti mali niti obican covjek
Shvatit ce te kad dodem sebi, i kad pocmem otvarati teme

ma da? Misliš li velik duhom ili samo tijelom?

Bit će posuda milosti iz Milosrđa