www.tebe-trazim.com

Kako to da prije pojave Katoličkog karizmatskog pokreta koji je pod direktnim utjecajme protestantskog pentekostalizma nigdje u Crkvi nije bilo spomena o nikakvim grijesima predaka, šukunbaba, babama iz 15. koljena i stričeva iz 16. koljena. Ako toga ima negdje prije pojave Karizmatskog pokreta u Crkvi ja bi volio da mi neko stavi dokument ili citat nekog crkvenog učitelja ili sveca koji to spominje, jer ja to bome nigdje nisam vidio.

Čitao sam o Padre Piju koji je bio mistik, veliki ispovjednik i nigdje nisam vidio da spominje išta slično. I sad odjedanput katolici prisustvuju pentekostalnim skupovima prenose to u Crkvu i odjedanput se nauk koji je začet u pentekostalizmu prebacuje u Crkvu.
Prije nekog vremena mi je jedna žena koja je bila aktivna u karizmatskom pokretu na drugom forumu pisala o manipulacijama s tim grijesima predaka. Rekla je da je došla žena na zajednicu i nešto šteka sa zdravljem i kaže voditelj on je dobio viziju da je to jer neko od predaka je imao spor s tim i tim.

Kad čitam i slušam sve te priče uzavrije mi krv da se bolesnim ljudima još nabijaju kompleksi i psihički se ubija, i šta bi sad ti ljudi trebali nonstop mislit ko je šta u njihovom obiteljskom stablu do 20. koljena radio. Po meni ludost, ali proizišla iz pentekostalizma.

Zato ne trkeljaj o navodnim znalcima na terenu, jer bilo je u RH svakakvih problema s "karizmaticima" i njihovim terenskim radom i nisu bezveze mnogi dobili zabrane da ne mogu vodit duhovne obnove. Treba Crkva i dobre teoretičare, štogod ti mislio.

pametnjakoviću
masa stvari nije bila u Crkvi prije 2VK pa ti opet nikada nisi nešto posebno kritizirao novine u KC poslije 2.VK!
tebe modernizam na drugim frontovima ne smeta , osim ovoga
ako nis dobro pročitao oficijelni kanon KC , paragraf 1264 koji je dao raniji forumaš, a ja ti ga opet stavio u moj post , onda ga pročitaj
on ti sve kaže

Bitna razlika u tumačenje je da se ne nasljeduje grijeh, nego se može naslijediti napast,

Bitna razlika u tumačenje je da se ne nasljeduje grijeh, nego se može naslijediti napast, tj. određene osobe demoni mogu napastovati na isti grijeh. Kako unutar jedne obitelji, tako i izvan nje.

Zastupanje teze da se nasljeđuje grijeh, u suprotnosti je sa naukom Crkve o krštenju. Također i u suprotnosti sa naukom Crkve o osobnoj odgovornosti. Pretci su odgovorni za svoje grijehe kao i mi za svoje. KKC 1263 govori - krštenjem se opraštaju svi grijesi. Dakle nemoguće ih je naslijediti.
Što se tiče dijela navoda KKC 1264 koji govore o vremenitim posljedicama grijeha, one se ne odnose na posljedice grijeha predaka, niti tako piše, da su to vremenite posljedice grijeha predaka. Radi se o vremenitim posljedicama grijeha u širem smislu, općenito, kojih nije izuzet ni jedan čovjek (trpljenje,bolest,smrt, slaboće, karakterne slabosti) i također o sklonosti na grijeh svakog čovjeka.

No, opet se u nekim obiteljima može uočiti da potomci čine iste grijehe kao i pretci (Često je to alkoholizam, rastave, samoubojstva, pobačaji). No, te iste grijehe čine i osobe koji nisu članovi tih obitelji. A sve ih na grijeh napastuju demoni, kao i sve nas ljude.

Ispravo objašnjenje bi bilo: nasljeduje se napast, a ne grijeh.
Protiv napasti možemo se boriti molitvom, postom, sakramentima. U tome slučaju mislim da se možemo boriti i služenjem svetih misa na nakanu oslobođenja od nekih napasti koje su imali i naši pretci. Bog nas može na taj način osloboditi tih napasti ili nam pomoći da ih pobijedimo i da nas one ne odvedu u grijeh. No, napasti ipak ostaju cijeli život, kao i naša slabost i padanje u grijeh. "Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama." (1 Iv,8)[/quote]

Oblik nauka o Obiteljskom stablu kakav se provlači kroz karizmatski pokret, ima suprotnosti sa naukom Crkve. O njima sam pisao u prethodnim postovima. No, ono što su "karizmatici" uočili (iako to možda nisu ispravno definirali), to su zajednički grijesi predaka i potomaka.
Također, ne samo karizmatici, nego su to uočili i drugi svećenici koji nisu karizmatici. Možda ćeš nekada čuti od nekih župnika (više na selima gdje župnici bolje poznaju obitelji) kako postoje neke obitelji u kojima je bilo dosta samoubojstava, rastava, ili slično, tj. zajedničkih grijeha predaka i potomaka. Ja osobno imao sam priliku to čuti od svećenika koji nisu karizmatici.

Problem je različito definiranje tih pojava.
Jednu grešku rade karizmatici koji suprostavljaju svoje tumačenje nauku Crkve o krštenju i osobnoj odgovornosti.
Drugu grešku rade oni koji niječu takve pojave iako ih očito ima, ili koji ih tumače jedino psihološki, ne analizirajući mogući duhovni utjecaj, jer radi se o grijesima, a to je duhovna stvarnost.

Prvo od čega treba poći je stvarnost da takvih pojava ima. Drugo, potom ih treba definirati u skladu sa naukom Crkve.

Meni osobno je najjasnije tumačenje što mi je dao jedan svećenik (već se malo ponavljam), a to je da se može imati (naslijediti) istu napast na grijeh kakvu je imao netko od predaka, ali da se ne naslijeđuje sam grijeh. On vidi mogućim da određeni demoni koji su u nekim obiteljima našli plodno tlo i napastovali pretke, to će možda i dalje činiti sa potomcima, ukoliko kod njih nisu naišli na otpor, to jest na predan vjerski život. Što je sasvim moguće u nekim našim obiteljima koje vjeru žive samo deklarativno.

[/quote]

slažem se
ni ja nisam rekao da se nasljeđuje grijeh
nasljeđuje se duhovni kod ( kao genetski kod) , predispozicija - ranjivost na neki grijeh ili što ti kažeš:napast na grijeh

ali to sve što kažeš ti govore i karizmatici ( kolko je znam) i drugi svećenici tipa ivančića, linića, sudca ...možda tako ne misli šagi-bunić i lsični njemu
ne znam na koje karizmatike aludiraš kada kažeš da oni krivo to definiraju? ..reci neke , baš me zanima

"Predispozicija", "duhovni kod", ili sklonost na grijeh se "nasljeđuje" kao nešto univerzalno, što baštini svaki čovjek.

Kad se govori o obiteljskom stablu, tada se ne radi o tome, nego o nekim specifičnim grijesima predaka koji su primjećeni i kod potomaka. Kada bi se tu kod "obiteljskog stabla" radilo o "duhovnom kodu", tj. sklonosti na grijeh, ne bi bilo potrebe to navoditi kao "obiteljsko stablo", jer to bi onda značilo da sve grijehe tumačimo kroz "obiteljsko stablo". To bi bilo još gore, jer tada ne bi bilo osobne odgovornosti za grijeh.

Što se tiče nekih karizmatika, to su npr. Robert De Grandis i James Manjackal.
Robert De Grandis o naslijeđivanju grijeha predaka piše u svojoj knjizi "Ozdravljenje kroz naraštaje". Tako na str. 25 navodi riječi oca Johna Hampcha "Moguće je da budući naraštaji osjete silinu Božje osude zbog združenih zlih djela ranijih naraštaja."
Dalje DeGrandis piše: "Moja je namjera postaviti čvrst temelj, ne baviti se dubokim teološkim istinama."

James Manjackal u knjizi "Novi nas život liječi" piše: "Neki od tih problema imaju svoje korijene u učincima grijeha predaka" ; "Neki grijesi imaju mnogo ozbiljnije učinke na potomke od drugih"; "Spoznao sam i to da točno određene nesreće i bolesti dolaze kao posljedica specifičnih grijeha predaka".

ja iz ovoga ne vidim šta je tebi sporno?
spominju se posljedice a ne grijeh?

u vezi prvoga što si rekao
ako ljudi , čovječanstvo vuče posljedice prvog grijeha od adama i eve tisućama godina, zašto potomak nebi mogao vući negativne posljedice ( sklonosti na grijeh) predaka nekoliko koljena?
zašto bi bilo normalno da kao krštenici u Kristu vučemo negativni duhovni kod od adama i eve koji su živjeli 100 generacija prije nas, a ni pod razno nije moguće da vučemo negativan duhovni kod od parabake ili čukundjeda?
adam nam je puno puno dalji predak

Ovo se čini logično i dobro objašnjenje "nasljednih" grijeha koji se provlače kroz generacije jedne obitelji, a koji se pokušavaju objasniti kroz "iscjeljenje obiteljskog stabla" - nauk koji očito nije u skladu s KKC-e.

čiji nauk nije u skladu sa naukom KC?
možeš dati točan citat šta se navodi i tko to kaže?

ja od većine svećenika nisam čuo da se nasljeđuje grijeh nego sklonost ka grijehu