www.tebe-trazim.com

U cemu se sastoji pravo postivanje BOGA?,dragi moji u poniznosti stvorenja.Poniznos je hrabrost da sluzimo,ispravno procjenjivanje samog sebe.Ponizan covjek ne laze samog sebe.Sam Bog je izvor zivota,izvor svake zivotne snage,izvor neunistivog vjecnog zivota,izvor duha i plana mudrosti.Pnizan covjek spoznaje iz najintimnijeg osvjedocenja i uvidjanja:
"Sve sto je bitno ne mogu postici vlastitim snagama,nego mije potrebno od Boga i primam to odozgo""Mir u nama,ne mozemo postici vlastitim snagama,nego nam dolazi kao poklon odozgo!
Isto tako i ljubav u nama,uvidjanje,mudrost,radost,vjernost,oprastanje....
Ponizan covjek postaje mudriji,prijemljiviji,"djete":Djete spoznaje svoju ovisnost i radi toga se buni.Djete je sposobno slusati i da se radi toga ne stidi.Djete ne vidi u svojim roditeljima konkurenciju,,nego kao skrovitost.
Isus kaze:
"Zaista ,kazem vam,ako ponovno ne postanete kao mala djeca,sigurno necete uci u kraljestvo nebesko".(Mt18,3)

poniznost i savršena ljubav...e to nam svima treba. to su temelji savršenstva

Kako treba milost kriti i ponizno ju cuvati.
1.Gospodin:Korisnije je po tebe ,sinko i sigurnije,ako krijes dar poboznosti,ako se ne uzoholis radi njega,kao ne govoris mnogo o njemu u ne hvalisas se,nego ako sam sebe tim vise prezires i bojis se kao da ga nijesi dostojan..
Nemoj ti uz to cuvstvo zivlje prianjati,jer se moze promjeniti u protivno.
Razmisljaj,dok si u milosti,kako si po prirodi bijedan i nevoljan bez milosti.
Ne lezi napredak u duhovnom zivotu u tome,da imas dar utjehe,nego i u tome,ako PONIZNO pregaras i STRPLJIVO podnosis,makar ti oduzmem milost,te da ti zelja za molitvom ne zamre i da ne popustis posve ostala djela,koja obicajes ciniti.Nego radosno vrsi sve vjezbe sto bolje mozes i znas,koliko je do tebe!Nemoj da se posve zanemaris radi praznine u dusi i nemira u srcu.
2.Jer mnogo ih ima takvih,koji odmah postanu nestrpljivi i nemarni,kad im sve ne ide pravo za rukom.
Nije svagda na nasu,kojim putem da idemo,vec Bog pripada,da nas daruje i da nas utjesi kad hoce ,i koliko hoce,te komu hoce,kako je njegova volja i nista vise.!
Neki su tako neoprezni pa sami sebe uniste radi dara poboznosti,jer su htjeli vise raditi nego sto su mogli,ne racunajuci,da su maleni.
"VISE SU SLUSALI SKLONOST SRCA NEGO SUD RAZUMA:"
Jer su poduzeli veca djela nego sto se Bogu svidjelo,zato su brzo izgubili milost..I tako oni,koji su po nebesima gnijezda vili,postadose ubogi i kukavni,da ponizeni i osiromaseni nauce ne uzlijetati svojim krilima,nego uzdrati se u moje okrilje.
Kad su jos novaci i nevjesti na putu Gospodnjem,lako se mogu prevariti i poskliznuti,ako ih ne upravljaju razboriti ljudi.
3.Pa ako se povedu vise za svojom glavom,ne vjerujuci onima,koji su iskusniji,zlo ce svrsiti,ako od svoje nakane nikako ne popuste..
Rijetko kad onaj,koji je sam sebi mudar,ponizno pusta,da ga drugi vodi.
Bolje je,da manje umijes i malo znas,A DA SI PONIZAN,nego da imas veliko blago znanja,pa da se sebi svidjas i mislis.
Bolje ti je da manje imas nego vise radi cega bi se mogao uzoholiti..
Nije dosta razboriti,koji se boji da ne izgubi podjeljenu milost,a sav se daje veselju zaboravljajuci prijasnje svoje siromastvo,i istiniti
stah Gospodnji.
Ni ovaj ne radi bas muzevno i kreposno,tko u vrijeme nesrece ili kakve teskoce odvise ocajava i ne misli a s takvim pouzdanjem kako treba o meni.
4.Tko se u vrijeme mira vlada odvec sigurno,cesto ce biti u vrijeme boja odvec potisten i strasljiv.Da umijes ostati ponizan i smjeran i da znas dobro vladati i upravljati nutrinom svojom,ne bi tako brzo pao u pogibao grijeh,Dobro je da pomislis,ako si revan,sto ce biti,kad oganj revnosti utrne..Kad se to dogodi,pomisli da se moze svijetlost opet vratiti,jer sam ti casovito oduzeo dar sebi na slavu,a tebi zato,da budes na oprezu.
5.Cesto je takvo kusanje korisnije nego da bude svagda na tvoju kako ti hoces.Jer zasluge ne valja mijenjati po tome,sto tko vise ima vidjenja ili utjeha,ili sto je dobro izucio Sv.Pismo,ili sto je visoko zasjeo,nego po tome,dali je utvrdjen u PRAVOJ PONIZNOSTI..i dali je PUN LJUBAVI PREMA BOGU:dali svagda iskreno i podpuno trazi cast Bozju:dali do sebe nista ne drzi i u istinu prezire sebe,pa voli da ga drugi preziru nego da ga caste..

(Nasljeduj Krista)

Često znam otići u Corpus Domini gdje je klauzura sestara Pohoda Marijina koje imaju posebnu karizmu, karizmu poniznosti. Nastoje slijediti Krista u njegovom skrovitom životu i poniženjima.

Kad sam prvi put vidjela sestru Pohoda Marijina ostala sam "bez daha".

Malo ljudi zna za njihov red, gotovo da su te sestre nevidljive iza tih rešetaka a svojim molitvama spašavaju svijet.... rijetko im tko zahvaljuje, nitko ih ne veliča, rijetko tko ih zapazi, nitko im se ne divi.
Mislim su čak nevidljivije i tiše od karmelićanki i ostalih kaluzurnih redova.

Vidjela sam svašta, od otklinjanja, dara jezika, propovjedništva.... ali NIŠTA me nije toliko oduševilo kao ta ponizna sestra iza rešetaka... mala i nevidljiva kao ON. Još jedan dokaz kako je Bog divan i nikad iz svijeta nije ni otišao.

..za poniznost se treba moliti.. ..jer ponizne Bog uzvisi...

U potpunosti se slažem.
Jednostavno si rekao formulu za život vječni

(http://hr.opusdei.org/art.php?p=32220)

Poniznost, prebivalište milosrđa

Poruka o tome koliko nas Bog voli dopire do nas preko samoponiženja Sina. Poniznost je ključno obilježje, jedan od temelja izvornoga kršćanskog života, budući da je poniznost prebivalište milosrđa. Kako je Sveti Augustin naglasio: „Ako me pitate koji je osnovni element učenja i ćudoređa Isusa Krista, odgovorit ću vam: prvo je poniznost, drugo je poniznost i treće je poniznost"
(4). U poniznosti inkarnirane Riječi vidimo i dubinu Božje ljubavi prema nama i kraljevski put koji nas vodi prema punini, prema ljubavi.

Kršćanski život sastoji se od poistovjećivanja s Kristom: samo u mjeri u kojoj smo sjedinjeni s njim, mi smo pozvani u zajedništvu s živim Bogom, izvorom sve ljubavi, koja nas čini sposobnim ljubiti druge ljude s istom Božjom ljubavi (5). Biti ponizan onako kako je Krist bio znači služiti svima, umirući starom čovjeku i težnjama kojim je istočni grijeh uneredio našu prirodu. Stoga, kršćanin shvaća da su „poniženja, nošena ljubavlju, slatka i ukusna, ona su Božji blagoslov“ (6). Tko god ih prima, otvara se bogatstvu nadnaravnog života i može uskliknuti sa sv. Pavlom: Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem (7).

Hvala Rebeka što si ovu temu izvukla iz arhive. Puno zanimljivih misli..

Gute Nacht

Poniznost je najveći Božji dar u kojem se približavamo Isusu. Koliko je on trpio za nas, iako je Bog. U bilo kojem trenutku svoje muke mogao je reći "dosta mi vas je narode pokvareni" ali on je ostao ponizan do kraja radi nas. Toliko nas ljubi Gospodin.
Zar nije Isusu bilo teško biti ponizan, za vrijeme kad su ga osudili, kad su izrekli laži o njemu, kad su ga pljuvali, a on je samo šutio i još je molio Nebeskog Oca za nas. Da, teško je biti ponizan, ali u toj poniznosti kad su svi protiv tebe tu ćeš naći Isusa gdje će ti On biti utjeha, On će ti pružiti ruku i dat će ti snagu za dalje. Isus je rekao: "blago vama kad vas zbog mene i radi mojega imena proganjaju i sve zlo slažu protiv vas. Velika je plaća vaša na nebesima."