Roditeljstvo u mom izdanju
Uvijek nesto mislim kao svaki dan je isti a ono kad se okrenes unazad nekoliko godina promjene se velike dogodile i niti osjetila nisam. Eto tako i sa mojim roditeljovanjem. Mislim se ja kako ja to dobro postupam, kako utrosih i vremena i ljubavi u moju djecu pa se mislim na nesto ce dobro izaci. Kad eto iznenade mene moja djeca sa hirovima, ponekom teskom rijecu, i nekako se okrecu u nekom drugom smjeru od onog kojim sam ja milila da ce ici. I eto sad se ja pitam gdje sam pogrijesila gdje sam rekla pogresnu rijec, gdje sam to ja i koji dan zaboravila zagrljaj i poljubac dati, gdje sam ja to i kad zaboravila u toj zivotnoj trci dati toplu i ohrabrujuci rijec. Kako da sad znam to? A kako u tom plastu sjena zivota sad da iglu trazim. Ma necu vala pa eto. Sinoc sam bila na ispovjedi pa sam rekla da nisam dobra majka i da ima nisam dala dovoljno ni sama neznam cega dovoljno, ali eto ocito nije dovoljno, a svecenik mi rekao da se ne opterecujem i da sam dala onoliko koliko sam mogla i da se previse ne optuzujem te da ce vrijeme pokazati svoje. Ma ne optuzujem se ja samo bi voljela da sam bolje uradila taj zivotni posao. Mislila sam da im pomognem da dobro uce u skoli, da se bave necim sto vole, pokazala sam im da Bog postoji i da je predivan. Ne molimo cesto, znam da je to greska, sli stvarno mi ide nazivce to njihovo opiranje i kratkoj molitvi da se na kraju price ja toliko naljutim da nisam u stanju ni moliti kako treba. Mozda je trebalo vise stege im dati, e hajd sad ti ucilja. Stegni ali ne previse, popusti ali ne previse. Jedino bi dragi Bog mogao udeverati to na pravi nacin. Dati im slobodu ali ne previse, dati im materijalnih stvari ali ne previse, dati im ljubavi a ne razmaziti ih, dati im znanje ali sto uraditi kad dodu do tacke kad znaju vise od mene pa onda me gledaju me sa omalovazavanjem? Dati im pricu o zivotu, ali ne pricati previse; kako to izvesti. Dati ima da znaju vrijednost novca, a nauciti da ne ljube novac. Uciti ih da u zivotu je vazno raditi, ali da zivot nije rad. Uciti da ljubiti je vazno, ali da ce biti povrjedeni cesto zbog toga. Uciti ih ciniti dobro ali ne ocekivati da ce im se vratiti. Uciti ih voljeti muziku, ali da prave selekciju nije sve za ljudsko celjade. Bog mi podati tu duznost roditeljstva meni bi drago, ma i dan danas mi je drago. A mozda je sve to tako kako je neka normala, hajga sad ti znaj? Eto tako idu dani, idu godine ko tramvaju...
Login
FAQ
Chat
Traži
