www.tebe-trazim.com

Hvala vam svima ali vi ste svi cini mi se veliki vjernici pa nemate ovakve muke..vama je ispovjed dio zivota,a ja strahujem kao da ce mi netko nauditi..

Zašto ne bi to mogla reć na "redovnoj ispovijedi"??? Ispovijed je ispovijed. Ko što ti napisah znam taj osjećaj, prije jedno 8 godina mi je isto bilo, i frka i panika i strah, i šta ću reći, pa onda sve je to bezveze.A i odlasci u crkvu mi nisu bili baš laki. I tu prvu ispovijed nisam baš najbolje odradio da budem iskren. Jedino šta ja nisam imao majku koja je išla na karizmatske susrete ili uopće u crkvu pa nisam baš mogao reć da me podrži molitvom. A i nakon povratka u Crkvu nije moj put u vjeri bio uzlazna crta, bilo je tu puno previranja, a do kraja života ko zna kroz šta ću još proć. A svima je valjda tako, samo što svako ima svoju priču.

Eto viš majka će molit za tebe ti se pomoli Duhu Svetom da te rasvijetli i svom anđelu čuvaru, sama sebi posvijesti da tvoj anđeo čuvar radi za tebe i odi na ispovijed jer to i je bit Božića. Ne žderanje i opijanje i kićenje bora već otvaranje srca Isusu koji je zato i došao da nas oslobodi.

Ako ćeš tako biti opuštenija, uvijek možeš otići do svećenika i zamoliti ga ako ti može dati termin za ispovijed. Objasniš mu da se nisi dugo ispovijedala pa ako svećenik ima vremena možeš i porazgovarati malo s njim..nema veze što ga ne poznaješ

A nista,razmislih..ako budem cekala pravo vrijeme,trenutak,i svecenika necu nikad docekati.Idem sutra navecer,ispovjedaji za vrijeme krunice.Pa makar se red stvorio do glavne ceste zbog mene,makar padale sjekire i nebo rigalo vatru...briga me.Bog me svakako razumije kao i moju potrebu da mu zahvalim.A Duh Sveti neka me ne pusta van dok ne osjetim taj mir. Hvala vam.

ili vjeruješ ili ne...nema "malih" i "velikih" vjernika
Čitajući ovaj tvoj upis, stekao sam dojam kao da želiš reći da je "velikim" vjernicima ispovijed nešto kao kupovanje peciva u obližnjoj pekari. Kome je lako priznati grijehe? Daleko je (naj)lakše griješiti, to svi znamo...
Razlika je samo u tome što oni koji odu na ispovijed stisnu zube i kažu svoje grijehe. Stoga, stisni i ti i biti će sve u redu.

Ma ne zelim reci da je vama to kao kupovanje..hehe.. Nedo Bog.Nego vi idete vjerovatno cesto pa vas nije tako strah..Ispricavam se ako sam mozda nekoga uvrijedila,nije namjerno.

...kako je zanimljivo...kad cinimo grijeh potpuno smo slobodni i od srama i od straha...osjecaj koji nam je u tom trenutku potpuno nepoznat...zar bi zgrijesili da je prisutan? a opet kad se trebamo ispovjedit...na svome je vrhuncu...jos vise nego ikada...tko nas to zeli odvojiti od Boga?

Ispovjed je priznavanje Isusa nasim Spasiteljem, djelom (djela a ne rjeci) Otajstvo poniznosti...pobjeda nad oholoscu i sebeljubljem...zato je nasa oholost na vrhuncu...to je njen poraz.

Srecom Bog mrzi grijeh, ali ljubi gresnika. A svecenik je njegov zamjenik....zar mislite da on zeli ili moze pamtiti sve vase grijehe? + onih sto prije i sto nakon Vas. Nismo li oholi i sebi dajemo neku fiktivnu vaznost?
Bogu se ispovjedamo....i jedini osjecaj pozeljan u tome trenutku je kajanje i zaljenje. Onaj isti koji osjecamo kad povrijedimo roditelje, bracu, prijatelje, djecu....i zelimo se ispricati, i sve napraviti da se iskupimo (pokora). Ali to je milost za koju se potrebno moliti, dar Boziji....

Strah se javlja u neznanju...ipak smo mi gresni uvijek spremni na izgovore...lakse je izbjeci nego se suociti...sam sa sobom....ili s Bogom. Ali kad se god sluzimo izgovorom ili opravdanjem, zar nismo u krivu? Pravedan se nema kome opravdavat, doli Bogu.

I ja sam gresnik, velik je moj GRIJEH. Ali je jos veci milosrdni Bog, koji mi oprasta.
Ja sam slab i nemogu ga nositi, zato ga Isus, Raaspeta ljubav, na se uze...i pita me: zasto? zasto placas cijenu koja je vec placena?

Isus, moj Bog i moj Spasitelj!

Jako je milosrdan da.Zahvaljujem mu se na tome sto je je umro da bi otkupio sve grijehe.To si ponavljam.Zasto me strah kad ce mi biti oprosteno cim ga zamolim.Grijesi jako bole ali kad ih predas Gospodinu onda si pun Njegove Milosti. Ponovo cu se roditi.

tina89, kada uđeš u ispovjedaonicu, sjeti se samo ovog vica:
Uđe Mujo pijan u ispovjedaonicu i šuti. Nakon minute svećenik mu pokuca, a Mujo odgovori:
-Džabe kucaš jer ni kod mene nema wc papira!


vjeruj mi, zaboravit ćeš strah istog trena

HAHAHA.. divota.. ma sigurno ce mi sad to prozujati kroz glavu..uz dugacku listu nad kojom cu se kajati bas mi je potrebno sale..Ma znala sam prije kad sam se ispovjedala kod odredenog svecenika svakako se opustati..tj oni su to radili da bi mi pomogli..Bog ih blagoslovio,a i vas.