www.tebe-trazim.com

Dragi brate Kartuzijanac meni je jako drago da ti postojiš.....vjeruj mi i drugi ljudi isto tako su doživjeli mnogo teški trenutaka....na primjer moga oca kad je imao 22 godine su izboli nožem ni krivog ni dužnog na samrt, da nije imao neku kost koja ga je zaštitila preminuo bi na mjestu, i na nas su bacali uroke, vrađbine, imali smo i operacija i saobračajni nesreća, brat mi opekotine po tjelu od prokuhane vruće vode u koju je upao kad je bio mali, mnogo je bio u bolnici, ima na licu i na tjelu jake ožiljke od saobračajne nesereće, dva puta tešku saobračajnu nesreću doživio, roditelji po jednu, dido nam umro od raka grla, nije mogao jesti, bili smo izbjeglice, milion puta za vrijeme rata granatirani, prvi rođaci poginuli u ratu, prva rodbina tatina sestra, tetka, tatina sestra koja je poslije otišla za USA bili zarobljenica u ratu, nije imala što jesti, meci su nam prolazili kraj glave, svu imovinu bili izgubili, kad je presto rat vratli, prodali, 2 puta smo pravili kuću, prje rata, i poslie rata, svašta nešto, jednom je i grom udario u našu kuću, to jest bakinu , dosta ljudi je došlo vidjeti jesmo živi....nema što se tu nije dešavalo, jest da su moji roditelji dobri, visokoobrazovani su, za djecu su, nismo neki batin dobival, većinom je meni i bratu bilo ugođeno, nemaju ljubavnike, nisu radili samoubojstva....ni kod moga momka nije bolje, milijon je puta prenoćio napolju i dobio batina, jer ga je otac pjano istjeravao iz kuće...život daje udarce li na ovaj ili onaj način....svatko ima svoj križ, prođu i sretni i nesretni dani, dragi brate Kartuzijanac meni je drago da postojiš...BOG TE BLAGOSLOVIO

Ovaj pas,( pa zajedničko nam je da imamo 4 noge, jer ja sam magare)
se javno ispričava, bratu u Kristu, Kartuzijancu, ako ga je nepriličnim komentarima,
povrijedio.OPROSTI MI BRATE!
P.S.
A, za kamenje ćeš morat stati u red.

Cijenim tvoju ispriku nisi trebao javno.... a kad razmislim nije ni potrebna isprika... jer istina je, dobro si napisao... deran sam, osvetoljubivi sam deran i ne zelim prepustiti Bogu neke stvare nego se sam zelim svetiti... sramota da mi uopce padaju na pamet takve ideje pa da sam i upola produhovljen koliko jesam... pa da mi je napisano i upola sto ste mi svi napisali...
Znam ja koliko sam tvrdogalvi, osvetoljubivi, naporni deran... zato i razumijem napade cak i na ovom forumu... ako se s Bogomsvađam kako da se ne svađam s ljudima... ali eto svi vi koji ste mi pisali mogli ste ostati gluhi i slijepi na moje pisanje, na moj problem, na moju muku... ali niste... na tome treba biti zahvalan Bogu i vama...
A da uvijek iskri, iskri... da nema vatre medu ljudima koji se postuju i vole ne bi bilo normalno

Bas mi je drago da se trudis

nikako da shvatim čemu služe ovakvi postovi kao ovaj iznad mene

angažiraj, male sive ćelije,
nikako da skužim kako ne možeš da skužiš...
Ajd, da ti skratim muke...
Prvo i najvažnije, odbaci sotonske zamke,molitva , post ...itd
Drugo, Isus je pljunuo u zemlju načinio kal, pomazao oči slijepcu,
od rođenja, i rekao mu da ide da se umije u....ne sjećam se mjesta.
No, do tog mesta trebalo je pješačit, dosta, dovoljno da
slijepac počne sumnjati, obriše oči, nastavi, po starom,
znači i vjera na ispitu, i kušnje na djelu, (nije teško pretpostavit,
da mu je sotona šaptao, ma daj, jes ti normalan, pa ovaj je pljunuo,
obično blato, kal, obriši se, i ti mu i dalje vjeruješ, pa nećeš progledati,
a, to što pričaju o njemu, ma daj , kako si naivan....itd)
Međutim , slijepac je idući odupro se kušnji, učvrstio i ojačao vjeru,
i.......umivši se posle dužeg hoda ,(ako razmisliš i naš životni put,
ponekad liči na takav hod, i ispiti, i padovi..ali samo da nam učvrsti vjeru)
I, što se desilo........PROGLEDAO,
ni roditelji nisu vjerovali.
On jeste.
E, to me pomalo asocira na Kartuzijanca, s tim da je on ,
krenuo pa se vraćao, pa opet krenuo, ali nadam se da će
istrajati.
Kužiš? ovaj post ispod tebe...(pravilno bi bilo reć prethodna dva posta, kaj ne? )

Nista sutra na ispovijed, jubilarna 768987655543 ispovijed i jubilarno 3000
dizanje iz blata

...i jubilarni 275. post