www.tebe-trazim.com

Bozji blagoslov svima Nova sam na forumu,ne znam gdje bih postavila pitanje,susrela sam ovu temu,pa mi se cini prikladna..
Naime,oduvijek sam odgajana u katolickom duhu,imam 24 godine,i moj stav u vezi predbracne cistoce je uvijek isti- nista prije braka..Moje sve prijateljice misle da sam preprobirljiva u vezi odabira decka jer znaju da sam imala dosta prilika sa dosta momaka,kako izaci sa njima,tako uci i u vezu.. Imala sam 5 veza,najkraca je bila 3 mj...trenutno sam slobodna,ali donedavno sam imala duzu vezu,skoro godinu dana. Taj decko je bio olicenje savrsenstva,ide u crkvu,moli se,postovao me ,i "kliknuli" smo jeedno drugom,kao sto se kaze.na prvu..cak i pricali o vjencanju..i nije mu bio problem cekati sa mnom do braka,dapace,rekao je da ga je to jos vise privuklo meni. Mislila sam da je on moj dar sa neba.. Međutim-moji osjecaji su se nakon nekog vremena promijenili,jednostavno mi vise nije bilo do njega,cak su mi i sitnice pocele smetati..Mnogo sam u glavi prebirala sto se dogodilo,jer je to bio covjek sa kojim sam zamisljala obitelj,koji je bezuvjetno bio uz mene ,na kojeg sam se uvijek mogla osloniti. I presudila sam toj vezi prije par mj..nisam vise htjela zavlaciti ni njega ni sebe..cak mi ga nije bilo ni zao,samo sam to htjela prekinuti. Problem nije bio u njemu,nego u meni,koliko god to otrcano zvucalo..Naime,prije par godina sam imala jednog decka,i bez obzira sto je ta veza trajala kratko,ja sam se totalno zaljubila,ali je on bio taj koji mi nije uzvratio osjecaje,a jedan od razloga je bio taj da on ne moze biti u vezi sa djevojkom koja ne zeli imati odnose,nakon mene je pronasao djevojku drugacijih svjetonazora,a za mene izjavio da sma ja djevojka za zeniti,i da bi volio da me je sreo poslije. Za mene je to bilo totalno razocaranje i povrijeđenost,jer mi se nikad nije dogodilo da mi netko nije uzvratio osjecaje. Sad kad odvrtim film,to je bilo Bozje "klesanje" mene,i mozda na neki nacin,klesanje mene u poniznosti koje mi je ponekad vjerojatno nesvjesno nedostajalo. I sad,nakon par godina ,taj decko se zarucio sa djevojkom od koje je odmah dobio ono sto od mene nije. Ne mogu reci da mi je bilo svejedno,iako je proslo dosta godina i iako sam nakon njega imala jos par veza. Ali u meni se pobudila zavist,uvijek mislim kako je njima savrseno,pitam se sto bi bilo da smo mi uspjeli ,i kako bi sa njim bila sretna..svjesna sam da je to smrtni grijeh i nastojim se molitvom boriti protiv toga. I skoro svaki dan mi padne na pamet da nikad vise nikog necu upoznati za koga cu biti tolika spremna kao za tog decka prije par godina. A decko iz zadnje veze je imao toliko bolje osobine ,i toliko vise bio spreman za mene ,a ja to ne znam cijeniti,i ostavila sam ga. Sad se pitam da li je on Bozja volja za mene,ili mi je Bog progovorio preko ovih drugih stvari da nije za mene..Pitam se ako je za mene,zasto mi ne nedostaje,a onda se opet upitam da li su osjecaji najpresudniji za brak i ta neka euforija..
Shvacam da ovo nije pravi put,sklona sam idelizirati tude zivote,i sve usporedivati,mislim da je to posljedica toga jer se moji roditelji nikad nisu volili,i ja sad analiziram svaku sitnicu i bojim se da u zivotu ne pogrijesim i osudim se na zivot bez ljubavi,jednostavno je to analiziranje i usporedivanje jace od mene.. Ispricavam se ako je sve "s brda,s dola",ne znam kako da iznesem sve ono sto mislim i o cemu razmisljam ako moze savjet od iskusnijih ovdje,po cemu ste se vodili u odabiru buduceg supruznika,da li su to bile samo njegove osobine,ili i jos nesto,taj neki osjecaj da je on za vas..I da li danas kad ste u braku razmisljate drukcije nego tada kad ste bili mladi.. ? unaprijed vam svima hvala

Bozji blagoslov svima Nova sam na forumu,ne znam gdje bih postavila pitanje,susrela sam ovu temu,pa mi se cini prikladna..
Naime,oduvijek sam odgajana u katolickom duhu,imam 24 godine,i moj stav u vezi predbracne cistoce je uvijek isti- nista prije braka..Moje sve prijateljice misle da sam preprobirljiva u vezi odabira decka jer znaju da sam imala dosta prilika sa dosta momaka,kako izaci sa njima,tako uci i u vezu.. Imala sam 5 veza,najkraca je bila 3 mj...trenutno sam slobodna,ali donedavno sam imala duzu vezu,skoro godinu dana. Taj decko je bio olicenje savrsenstva,ide u crkvu,moli se,postovao me ,i "kliknuli" smo jeedno drugom,kao sto se kaze.na prvu..cak i pricali o vjencanju..i nije mu bio problem cekati sa mnom do braka,dapace,rekao je da ga je to jos vise privuklo meni. Mislila sam da je on moj dar sa neba.. Međutim-moji osjecaji su se nakon nekog vremena promijenili,jednostavno mi vise nije bilo do njega,cak su mi i sitnice pocele smetati..Mnogo sam u glavi prebirala sto se dogodilo,jer je to bio covjek sa kojim sam zamisljala obitelj,koji je bezuvjetno bio uz mene ,na kojeg sam se uvijek mogla osloniti. I presudila sam toj vezi prije par mj..nisam vise htjela zavlaciti ni njega ni sebe..cak mi ga nije bilo ni zao,samo sam to htjela prekinuti. Problem nije bio u njemu,nego u meni,koliko god to otrcano zvucalo..Naime,prije par godina sam imala jednog decka,i bez obzira sto je ta veza trajala kratko,ja sam se totalno zaljubila,ali je on bio taj koji mi nije uzvratio osjecaje,a jedan od razloga je bio taj da on ne moze biti u vezi sa djevojkom koja ne zeli imati odnose,nakon mene je pronasao djevojku drugacijih svjetonazora,a za mene izjavio da sma ja djevojka za zeniti,i da bi volio da me je sreo poslije. Za mene je to bilo totalno razocaranje i povrijeđenost,jer mi se nikad nije dogodilo da mi netko nije uzvratio osjecaje. Sad kad odvrtim film,to je bilo Bozje "klesanje" mene,i mozda na neki nacin,klesanje mene u poniznosti koje mi je ponekad vjerojatno nesvjesno nedostajalo. I sad,nakon par godina ,taj decko se zarucio sa djevojkom od koje je odmah dobio ono sto od mene nije. Ne mogu reci da mi je bilo svejedno,iako je proslo dosta godina i iako sam nakon njega imala jos par veza. Ali u meni se pobudila zavist,uvijek mislim kako je njima savrseno,pitam se sto bi bilo da smo mi uspjeli ,i kako bi sa njim bila sretna..svjesna sam da je to smrtni grijeh i nastojim se molitvom boriti protiv toga. I skoro svaki dan mi padne na pamet da nikad vise nikog necu upoznati za koga cu biti tolika spremna kao za tog decka prije par godina. A decko iz zadnje veze je imao toliko bolje osobine ,i toliko vise bio spreman za mene ,a ja to ne znam cijeniti,i ostavila sam ga. Sad se pitam da li je on Bozja volja za mene,ili mi je Bog progovorio preko ovih drugih stvari da nije za mene..Pitam se ako je za mene,zasto mi ne nedostaje,a onda se opet upitam da li su osjecaji najpresudniji za brak i ta neka euforija..
Shvacam da ovo nije pravi put,sklona sam idelizirati tude zivote,i sve usporedivati,mislim da je to posljedica toga jer se moji roditelji nikad nisu volili,i ja sad analiziram svaku sitnicu i bojim se da u zivotu ne pogrijesim i osudim se na zivot bez ljubavi,jednostavno je to analiziranje i usporedivanje jace od mene.. Ispricavam se ako je sve "s brda,s dola",ne znam kako da iznesem sve ono sto mislim i o cemu razmisljam ako moze savjet od iskusnijih ovdje,po cemu ste se vodili u odabiru buduceg supruznika,da li su to bile samo njegove osobine,ili i jos nesto,taj neki osjecaj da je on za vas..I da li danas kad ste u braku razmisljate drukcije nego tada kad ste bili mladi.. ? unaprijed vam svima hvala

Neću ti dijelit savjete, al ovo boldano je čudno. Kažeš misliš da je njima savršeno, a kažeš odmah mu je dala šta je htio, dakle počelo je s bludnošću, a ti misliš kako je njima sve savršeno.
S njim bi bila sretna, a čovjek nije mogao čekat. A šta u braku s tobom on isto ne bi koristio kontracepciju koju Crkva osuđuje te bi bili sretni do kraja svijeta i vijeka.

Nista tu nije cudno. Ne zelim ispasti grub, i nisam grub... govorim istinu a istina boli.
Ovo govorim iz vlastitog iskustva.
Imala je decka kaze i sama olicenje savrsenstva. Ostavila ga je, zasto?
Zato jer curama s vremenom dosade takvi decki, curama je u prirodi ugravirana potreba za " zlocestim deckima "... i za takvima teze i trce...
Dobro pogledaj sta pise... taj koji nije mogao bez odnosa prije braka... ona ne zeli s takvima... ali takvi je privlace... privlci je upravo to nedpousteno, zlocesto nazovimo kako god, kod njega sto ulazi u odnose prije braka.
I ona sama zna da je to tako... jednostavno zlocesti decki su curama nesto posebno.
I sam sam bio zlocesti decko, sada sam se promjenio... svjestan sam da cu naci curu jako tesko zbog toga... i gledam da uopce ne geldam cure ili da ponovno budem zlocesti decko sto ipak vise ne zelim biti.
Toliko od mene... znam da je bolno ali istinito... iz vlastitog iskustva.

Pa naravno kad te Sotona mami da ti izgleda privlačno, al kad počne maltretiranje, opijanje, nepoštivanje, možda i premlaćivanje onda zločesti dečki i nisu baš poželjni.

Uglavnom fučkaš želje i šta te privlači, mene može privlačit da idem pit, bludničit i vuć crte, al znaš da te neprijatelj mami.

Zato jer curama s vremenom dosade takvi decki, curama je u prirodi ugravirana potreba za " zlocestim deckima "... i za takvima teze i trce...

Da ide u Crkvu, da zeli predbracnu cistocu, da joj je Bog na prvom mjestu, da me postuje i voli vise nego sama sebe jer ja nudim isto... uz to volio bi djevojku iznad 173, mrsavicu koja vjezba, zgodnu, kojoj stoji konjski rep i punda navrh glave... koja se oblaci elegantno i koja ne preza od stikli iako je produhovljena...