srećica napisao:
hm, pa upravo ova dva slučaja me zbunjuju.
s jedne strane prihvaćaš Božju volju kakva god da jest, a s druge vjeruješ da ako ISKRENO tražiš, trebaš dobiti to što si tražila. jer je, jelte, iskreno

Ne znam zašto te to zbunjuje. Pa valjda smijem imati povjerenja u Božju ljubav i dobrotu, i vjerovati Njegovim riječima u sv.Pismu. Zašto mi "katkad" i ne bi uslišio molitvu ako je dobri Otac?
Mislim sad dolazimo do toga:vjeruješ li ti uopće da Bog uslišava molitve?
I da i dalje sam mišljenja da primamo ovisno o tome kakva nam je vjera. Ako držimo stisnute palčeve dok tražimo, ne vjerujem da Bog uslišava takvu molitvu, radi čega? Da bi nam nešto dokazao? Ne mora se On nikom od nas dokazivati. Već suprotno.
Recimo uvijek sam imala problem, kao vjerujem i puno ljudi s onim tipom vjere što sam navela:zrno gorušice koje pomiče planine. Sve dok se nije desilo jedno uslišanje molitve koja je po svim ljudskim silama, kriterijima bila nemoguća, nezamisliva. Iako krajnji rezultat nije bio kako sam ja zamislila, sjećam se da mi je Bog uslišio tu molitvu jer sam u to vrijeme imala tako neopisivo snažnu vjeru...toliko veliku da sam se već u samom početku zahvalila na tome što me uslišio. Često puta se pitam odakle ta hrabrost- kako sam se mogla zahvaliti da mi je već uslišana molba a ono nemoguće totalno nemoguće!!! Pustila sam u međuvremenu da se stvar odvija kako Bog hoće, uopće nisam o tome ni razmišljala. Par mjeseci nakon toga uslijedilo je samo uslišanje na jedan tako neočekivan, nevjerojatan način. Otad se moja vjera nanovo rodila, produbila, rekla bi da sam otad počela vjerovati Isusovim riječima o zrnu gorušičinu. Vidjela sam da je to moguće. Vidjela sam na svom životu da Isus nije lažac i da se ne rabi metaforama kad nešto govori...Biblija je živa Riječ. Ne smijemo u nju sumnjati. Da nikad više ne doživim takvo uslišanje molitve, neću posumnjati u Božju ljubav koju ima za svakog od nas.
No teško mi je uvijek imati takvu vjeru, to zahtijeva iskren, čist odnos s Bogom, s ljudima i odricanje samog sebe... to traži nekakvu sv.ravnodušnost kako kaže sv.Franjo Saleški. Ono na kraju krajeva ti je svejedno hoće li te uslišati jer se pouzdaješ beskrajno u Njega, u to da te čuje, znadeš da će biti dobro kako god ispadne. Vjerujem da se upravo takav stav sviđa Bogu, i da takva molitva prodire kroz oblake. Kad Ga ne silimo, kad puštamo da On napravi kako hoće i kad hoće.
Eto, to je moje viđenje vjere i molitve na osobnom iskustvu.
srećica napisao:
ja vjerujem da nema iskrenijeg molitelja od teško bolesnog čovjeka. pa ipak, neki bude ozdravljen, a drugi ne. i onda se čuje objašnjenje da ovaj drugi nije imao otvoreno srce niti dovoljnu vjeru. to je ono što mene smeta. tko smo mi (ljudi) da mjerimo tko ima otvorenije srce ili jaču vjeru.
i smatram da fokus treba biti negdje drugdje.
Mislim da si zbunjena skroz s ovom temom, i sve nešto doslovno interpretiraš.
Ja vidiš uopće ne smatram pravilom da je bolestan čovjek najiskreniji. Najiskreniji u čemu? U stavu da se želi izliječiti, ili da se želi obratiti? Često puta takav želi nasilu ozdravljenje, ne pita se: "a što je Božja volja " u ovome za mene?
Ako ne tražiš u svemu Božju volju, pa i bolesti može li se to nazvati otvorenim srcem?
srećica napisao:
paaaa, ja ove riječi ne tumačim kao razlog za molitvu za ispunjenje naših želja.
ove riječi su puno više od toga.
Slažem se. Ni ti ja to tako ne vidim.
Ponajprije su čudesa koja Isus radi u svakom od nas (ako mu dopuštamo) tu da nam pokažu da je On Put, Istina i Život. Da se osvjedočimo u nezamislivu snagu Duha Svetoga, po kojemu su te riječi istina. A ne zato da tražimo kaj nam god padne na pamet. Sigurno ne. Mnogo toga što bismo htjeli ne trebamo i ne koristi nam.
srećica napisao:
ne. mislim, nije niti bitno, ali kad već pitaš.
a što se tiče teme, sličan problem imam i s nekim molitvama tipa "moli ovu molitvu devet tjedana i zadobit ćeš brdo milosti" blablabla.
u biti, otvorit ću temu na osobnom forumu o svojim nedoumicama glede vjere. možda je to prikladnije mjesto od ovog

Da, pa problem je uvijek isti...ograničena vjera, nepovjerenje u Duha Svetoga tj.manjak osobnog susreta s Njim. Za to ne treba ići na duh.obnove, ali mnogima i to pomogne.
Opet ću citirati Isusa:
"Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko. Što je rođeno od tijela, tijelo je; što je rođeno od Duha, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: treba da se odozgo rodite…« (Ivan 3,3-7) Ponovno rođenje znači roditi se od Duha Svetoga. Bez njega je vjera samo mrtvo slovo na papiru.
@zagubljena
Tko ti je rekao, potvrdio da imaš taj dar?
Kako se manifestira..ne znam puno o njemu. Piši malo više, ako ti nije problem.