Kartuzijanac napisao:
Evo ovako dosla mi je inspiracija u kojoj se nalaze dvije osobe, dva života.
Prva osoba je u ranim dvadesetim godinama. U prometnoj nesreci izgubila je oba roditelja, a sestra joj je ostala 100% invalid.
Zivi s djedom i bakom. Studira, ima nesto malo prijatelja.
Podlozna depresiji, crnim mislima, ali zivi... izade popije, zabavi se.
Ta osoba je Bogu okrenula leda u trenutku kada joj je On oduzeo oba roditelja i napravio da sestra bude invalid.
Dakle, nista, ni Nedjeljna Misa... njoj ne pada na pamet Bog.
I tako zivi, dobro joj je, povremeno se razalosti zbog roditelja ali gura sve u svemu.
Druga osoba je u kasnim dvadesetim godinama.
Cijeli zivot nevolja, jad, tuga, zalost.
Toj osobi apsolutno nista ne ide od ruke, vec godinama, sve cega se dotakne-nista, na svim, apsolutno svim poljima zivota.
Ta osoba se u ranoj maladosti okrenula Bogu, medutim situacija ista, mozda cek i gora.
Nema sto ta osba nije pokusala, mise, ispovjedi, klanjanja, odlazak raznim karizmaticima, medutim stvari ostaju iste,
Gospodin joj drzi glavu tek toliko da ne potone skroz u zivo blato.
Ta osoba je na jednu nakanu pokusala sve od sebe dati i molila je Gospodina da je uslisi.
Nakana je prosla, saznao je ona tko treba da sazna... medutim odgovara nije dobil, niti negativnog niti pozitivnog.
I sada je ta osoba u stanju razocaranosti, tuge, depresije... i ono malo prijatelja sto ima... nema volje za njih, polako ih gubi.
Spava do 2-3 sata popodne, ostatk dana provodi na internetu.
Dakle rusevina od zivota u kontinuitetu.
Ta osoba zeli Bogu okrenuti leda i vidjeti kako ce onda ici, hoce li krenuti.
Moje pitanje glasi koja je razlika izmedu ove dvije osobe?
I zasto Bog jednostavno ne zeli uslisiti ni najmanji vapaj osobe broj dva, a kada umre zavrsit e u paklu jer se nije Njemu obratila?
Bog sve zna zasto je dopustio smrt roditelja osobe broj jedan? Ako je znao da ce to ovu odjeliti od Njega?
Molim vas neke konketne odgovore, ako ih imate?
Ne zanimaju me odgovori tipa Bog je dopustio smrt da izvuce dobro, bla bla bla... takve odgvori me ne zanimaju.
I zanima me da li su ove osobe opravdano Bogu okrenule leda... s obzirom da Doticni, ne radi apsolutno nista na poboljsanju njihovog zivota... dapace udara ih jos jace umjesto da pomogne ?
Svi smo mi "povremeno" Bogu okretali leđa neko na sat dva ili manje ,a netko godinama...Nema opravdanja za Bogu okrenuti leđa zauvijek,osim ako se želiš "uništiti" i umrijeti kao cvilidreta,koja će i u zadnjem trenu prije nego napusti ovaj život nabrajati..što je Bog mogao sve tebi a nije..
Nema lijeka praznini unutar osobe ,dok se ne vrati odnosno dopusti Bogu da ju vodi,da živi u njoj.
Na zašto je Bog dao ovo ili ono meni a tebi nije,ili njemu njoj,nema odgovora.
Odgovor je najčešće u nama.Preispitaj sebe,zašto crnjačiš,zašto toliki mrak,zašto sve želje usmjerene na jedno ..imati djevojku baš tu i tu.
Ako je ona tvoj izbor,otkud ti znaš i da si ti njen,možda te sutra čeka neka bolja ili nešto na čemu ćeš ti Bogu pokazati da ne "kradeš Bogu" dane,nego i ti činiš nešto za njega.
Npr. sitnica učinjena s ljubavlju drugome..umjesto spavanja do podne,opereš prozore napr. baki,skuhaš ti ručak ili..prošetaš invalidnu osobu do mjesta na koja ne može a možda bi željela otići..
Mlad si a i osoba o kojoj govoriš naprijed,pa život je tek pred vama.
Nikad ne znaš,možda iza sljedećeg "ugla" čeka nešto divno samo tebe,vas.. kad se može vaš
Ne pitate se kako je tim roditeljima bilo u jednom danu ostati bez svoje djece,dobiti na brigu dvoje unučadi u godinama kad su pretpostavljam oni bili "zreli" za zasluženi odmor.
Što je s njihovom patnjom??
Bol je ostala ali su dobili itekakav posao ,brigu oko unučadi,pa su se prihvatili posla.
Kakvo im je jutro šuljaju se po kući da ne probude usnulog unuka,pa kad ustane ne znaju da li da mu zažele dobro jutro ili dobar dan.
Onog trenutka kad ne budeš sam sebi centar svijeta i pokažeš ljubav i drugome ne očekujući ništa zauzvrat,skineš te "crne naočale" ući će ljubav i svvjetlost i u tvoj život.
Sve dok su "roletne " spuštene,ne vidiš ju ili tek naslućuješ da bi mogla biti tu negdje..
Od samosažaljenja ništa nemaš osim,tuge ,depresije i želje da te nema,a ubija.
Trgni se i donesi neke odluke u svom životu od sutra moj dan započinje :
ovako i ovako..točku po točku i nastoj svoj život pretumbati,preokrenuti ..
Sve što nije dobro u kantu za smeće i glavu gore!
Bog ne voli neodlučne, a ni one koji ne znaju ni sami što bi a ni kad bi,to je moje osobno iskustvo s Bogom.
I kad sam griješila činila sam to svim srcem vjerujući da je baš taj "put" ispravan,kad se pokazalo da je slijepa ulica vraćala sam se natrag i išla novom ,ali opet vjerujući da me vodi cilju.
Bog se nije miješao,pa dao mi je slobodnu volju!
A i tebi je!Posla nemaš ,pa nek ti to bude neki početak..traži ga..
Zar nemaš želja???Da novcaa imam otputovao bi,kupio bi ,poklonio bi...?
Kad budeš imao posao moći ćeš se osjećati barem korisno za početak,a ne kao imela.
Predivan je to osjećaj isprobaj.
Trgni se ostavi prošlost iza leđa jer je prošla i naprijed s ciljem koji je veći od ja bih imao curu ..i sve će se lagano posložiti.
Kamenčić po kamenčić i predivan mozaik nastane,koji i ti možeš napraviti od svog života.
Što bi s curom i da ju imaš,žicao od nekoga da joj platiš kavu??
Postavi si tako pitanje ,možda odlučiš da prvo nađeš posao.
Volim ja tebe takvog kakav jesi a znaj da te Bog voli još više,ali dajjj pokreni se.
Kad mi je najteže bilo u životu meni je pomoglo sjećanje na onu čuvenu:
Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku.,e ja sam tu dodala znači negdje je onda i guzu smestio i sve "crne oblake" tamo odmah pobacala,koji su me kočili,remetili mi mir...Nema čarobne forumle za nikog od nas.
Da je lako nije,da borba traje,traje i danas,ali bar znam da sam živa,a ne "živi mrtvac".
Život je "borba,bori se za sebe,za one koji te vole,zavoli nekoga a ne samo sebe,one koji su te othranili za početak..
Nitko te ne može pobjediti osim tebe samog,ako dozvoliš da ostaneš "ležati" na podu,a zlo cvjeta jer je dobilo još jednu bitku.
E ne može,diži seeee
Login
FAQ
Chat
Traži
dušo moja..predivno..
