www.tebe-trazim.com

Samo naprijed..

Pa nije ti to neki strašan bed. Ako si 4 mjeseca izdržo, znači da ćeš sljedeći put izdržat duže, možda i trajno. Ispovjedi to i nastavi s borbom. Ako te ovo tješi, ja sam prvu godinu borbe pao možda 4-5 puta dok se nisam potpuno toga oslobodio.

Grozno...da te tako te napasti muče...
U redu, pao si, ustaješ se i boriš se dalje.
Zapamti, koliko god da je jak neprijatelj, može te pobijediti jedino tvojim vlastitim oružjem i to samo u slučaju da mu ga predaš - tvojom voljom.
Dokle god ne pristaješ, nemože ti ništa.
Moli Oca da ti očisti oči, da ti očisti vid, da ne vidiš u osobama te napasti, nego da ih gledaš kao Njegovu djecu.
Moli, moli...On će ti pomoći.

Ne želim te sada povrijediti, znam da ti je teško i suosjećam, ali ipak ću ti napisati citat Svete Katarije Sijenske, koji govori baš o dušama koje su jako posrnule u bludu.
Možda ti pomogne da ti se sve to još više počne gaditi i da budeš jači u odlukama i borbama.
U svakom slučaju, želim ti puno Božjeg blagoslova!

Grijeh tjelesnosti

"Plodovi ovog stabla, koji donose smrt, između sebe su toliko različiti, koliko ima različitih grijeha. Neke od njih vidiš da su hrana životinjama, a to su grijesi što ih čine oni koji žive nečisto, držeći tijelo i duh kako čini svinja koja se valja u blatu. Na isti se način oni valjaju u blatu tjelesnosti.
O, prljava dušo, gdje si ostavila svoje dostojanstvo! Ti, koja si bila sestra anđelima, a sada si postala prljava životinja.
...
Nijedan grijeh nije toliko odbojan i ne oduzima toliko svjetlost razuma, koliko ovaj grijeh.
I filozofi su spoznali, ne svjetlom milosti, kojega nisu imali, nego im je narav pružala takvo svjetlo da vide kako ovaj grijeh potamnjuje razum; stoga su se neki čuvali u uzdržljivosti da bolje uče."

Bog nekada dopusti da padnemo kako bi bili svjesni koliko smo slabi i nemoćni bez Njega..
I zato mu trebamo zahvaljivati jer inače toga ne bi bili svjesni i pouzdali bi se u svoje snage..
Pokajanje i suze čiste dušu, pa možeš očekivati samo milosti jer ustraješ nakon pada i pouzdaješ se u Božju pobjedu..
Samo hrabro, ti si na strani Pobjednika..

..što Bog mora sve slušati..koje su mu uloge u svijetu...
..te mora ovo..te mora ono..

..te dopušta ono..te dopušta ovo..

..te ovo..te ono..

..i na kraju čovjek..ostane ljenčina i ostavlja sve ..da Bog..radi umjesto njega..

..a ON nas stvori ..baš kontra....da mi u slobodi ..radimo kreacije..
..da bi se on divio našim djelima...

sorry, naggar, ali da, Bog dopušta padove da mu zavapimo i molimo za oprost i tako Mu se još više približimo.
a to što Bog sluša svašta.. upravo su SVECI tako govorili o padovima i našim slabostima, pogrješkama i grijesima..

Iz knjige Kako ćemo ljubiti Isusa Krista (sveti Alfonz Liguori)


Isto tako, mala Terezija govori kako nakon pada još jače ljubimo Isusa jer nam je žao što smo ga povrijedili. I da nam tada Bog daje da na sebe gledamo kao slabe i grešne, a na Njega kao našu snagu i utjehu.. A kad mu se tako utječemo nakon pada, onda smo mu još bliži..

Božja ovčice,
ovaj tvoj post puno toga pojašnjava.
Meni nije bilo baš jasno kako to misliš da "Bog dopušta padove".
U ovom drugom postu si stavila citat: "Gospodin, ipak, kadkad dopušta da njemu najmilije osobe budu žestoko napastovane.".
Po mom mišljenju, to je nešto ipak sasvim drugo - napast je jedno, a pad drugo.
Svakako da nam Bog dopušta napasti, svakome koliko može podnijeti. Ali pad je naša odluka. Otac nam je dao slobodnu volju, i samo pristajanjem uz napast mi sagriješimo.
Grešne misli, ili kakve druge napasti, nisu grijeh! Grijeh je pristati uz njih.
Dakle, Bog nam daje napasti (Faustina ih naziva prilikama da Bogu dokažemo svoju ljubav), ali nam ne daje padove.
To je naša odluka.

Istina, razlika je između napasti i pada..
Ali kad sagriješimo, tražimo i dobijemo oprost, uviđamo kolika je ljubav Božja, još više ga ljubimo, i odlučujemo da Ga više nećemo vrijeđati i tako mu se približavamo. Nebitno jel se radi o bludu ili ogovaranju ili svakodnevnim grijesima i pogrješkama.

Ante Vučković piše da se u oproštenju rađa ljubav. Da nema ljubavi bez oproštenja..
Bog je znao da će npr. poriluk pasti i da će te napasti rezultirati padom.
Mogao mu je dati jakost i zaštiti ga, kao što ga je štitio 5 mj..
Nakon što se Bog malo odmakne i pusti čovjeka samo sa svojom voljom, čovjek griješi i upoznaje svoju slabost..
Nakon pada ga zove na obraćenje..
Na to sam mislila dok sam pisala da Bog dopušta padove..

Istina, Bog je znao za svaki naš pad. Znao je za porilukov pad (koja je ovo rečenica ).
On je gledao sve naše grijehe dok je molio u Getsemaniju.
Ali ovo "Mogao mu je dati jakost i zaštititi ga..." - zar želiš reći da mu Bog namjerno nije dao jakost i zaštitio ga?
Pa što još treba napraviti Bog umjesto nas? Kleknuti i moliti? Pa otplatio je sve dugove, kao otkupninu za grijehe dao sebe samoga, kako nam ne bi dao i snagu i jakost, i zaštitu? Dao nam je, oooo, itekako nam je dao!

"Nakon što se Bog malo odmakne i pusti čovjeka samo sa svojom voljom" - Bog se odmakne, ali nikada ne odlazi. On se odmakne na način da ga ne osjetimo blizu, ali to je samo zato da nas kuša, da nas jača. On se prisutnošću i milošću nikada ne miče od nas, pa kako bi se Otac maknuo od djeteta koje ga traži?
I osim toga, "pusti čovjeka samo sa svojom voljom" - na taj nas je način stvorio. Nikada nam volju nije oduzeo. Tako je uvijek, a ne samo kad se Bog "odmakne" , da je čovjek sam sa svojom voljom.
Tvoja je volja ako pobijediš grijeh, ali Božja milost!

"Nakon pada zove na obraćenje..." - zar bi nas Bog natjerao da padnemo samo zato da mu se obratimo?
Svakako da u grijesima i padovima vidimo kako smo maleni i slabi, ali tek spoznaja o veličini naših grijeha i veličini Očeve ljubavi i dobrote nas vuče da se Ocu vratimo i žarko mu čeznemo.
Grijeh kao grijeh, kako te on zove na obraćenje? Potiče te spoznaja! A to je milost od Boga, tražiti i spoznati samoga sebe, jer tek onda shvatiš da si bez Boga ništa, i da je On sve.