www.tebe-trazim.com

Ovo je o molitvi sabranosti ili usmenoj molitvi.

Hvala, courage!
Naišla sam na taj tekst na netu (ovaj prvi Terezije Avilske ), mislim da je bio blog "Zamak duše" ili tako nešto.
I taj tekst opet drugačije tumači, nego onaj Katarine Sijenske.
Ovdje kaže da misaona molitva treba prethoditi usmenoj, a ondje da moramo započeti molitvu usmeno, pa ako osjetimo pohod Oca u duhu, počnimo moliti misaono.
I nekako mi je to najrazumljivije...jer jasno je da se prije molitve moramo sabrati i znati s kime razgovaramo, a ne kao da smo na šalteru u pošti (čak i tamo moramo biti sabrani i kulturni, obraćati se ljudima sa poštovanjem).
Znači, to mi ne zvuči kao ta uzvišena, misaona molitva.
A meni se događa, kako opisuje K. Sijenska, da tijekom molitve, osjetim nekakav "poziv", da moram zaustaviti molitvu i slušati misli koje mi dolaze.
Recimo, kad sam molila po tko zna koji puta 15 molitava Svete Brigite, čitam dio gdje govori da je Isus na križu rekao: "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine." I tada su te riječi tada u meni tako snažno odjeknule, točno sam čula glas i osjetila da je Isus tada mislio na mene. I naravno, takva misao u duši me natjera da zaustavim molitvu, jer sam u šoku, uzbuđenju, zanesenosti...i razmišljam o tome, jer ne mogu nastaviti molitvu..."Tko sam ja da Krist u svojim mukama moli za mene? Za mene griješnicu, koja nije u stanju ni da se sama za sebe moli, jer je ljena i mlaka, za mene On, koji je dao sve što je mogao, još i moli?"...
Uglavnom, tako to izgleda kod mene...To je samo jedan od primjera...
Isto tako, kad sam molila u suzama jer sam bila povrijeđena, pa sam osjetila riječi u duhu: "Ti nisi ono što drugi o tebi misle. Ti nisi čak ni ono što ti sama o sebi misliš. Ti si ono što Bog o tebi misli." ( to sam već napisala ovdje ). Jednostavno me povuče nešto, i kao da mi se neke stvari počinju razotkrivati...ne mogu to opisati. Jel to misaona molitva? Ili što je onda to?

Izreka ,
"Ako te molitva ne mijenja, mijenjaj molitvu"
Putovi su različiti, ali je cilj isti....
Negdje sam pročitao, (nadam se da je istina, pošto se
ne sjećam izvora), da je fra dr. Ivo Pavić,
"doživio" molitvu na Ignacijskim duh. obnovama,
Courage, hvala na još jednom primjeru,
jer nema univerzalnog "recepta".....
+Btb+

Lorenzo Scupoli u Duhovnom boju ovako opisuje takvu molitvu:
Mislena molitva je uzdizanje razuma Bogu s aktualnom ili virtualnom prošnjom.
...
Vritualna prošnja događa se kada uzdižemo razum k Bogu kako bismo postigli kakvu milost, pokazujući mu na potrebu te milosti, a da se ništa ne kaže ili misli. Kao kada, na primjer, uzdignem razum Bogu i u njegovoj se prisutnosti priznam nemoćnim obraniti se od zla i činiti dobro; upaljen željom da mu služim, iščekujući s poniznošću i vjerom njegovu pomoć, pozorno promatram samoga Gospodina. Ovako spoznanje, ova žarka želja i ova vjera pred Bogom jest molitva koja neizravno prosi ono što i treba i što više spomenuto spoznanje bude jasnije i iskrenije te rečena želja žarča i vjera življa, to će biti učinkovitija prošnja.

Hvala, Božja ovčice.
Opet nešto drugačije tumačenje, stvarno sam ih čula puno.

Ne može da škodi...
http://www.bitno.net/vjera/molitva-srca/