www.tebe-trazim.com

"za mnom " kaže ISUS.. I PRVI PROĐE ..
..preko Križa..tamo u zemlju o kojoj nam je pričao ..zemlju NEBESKOG KRALJEVSTVA

..

..svi aforizmi..
..sve preporuke ..kako ljubiti..
..svi stihovi svijeta..
..sve mudre riječi o ljubavi..

..NIŠTA NIJE TAKO DOBRO I VRIJEDNO I MOĆNO , kao ISUSOV POZIV..
"ZA MNOM "

Istina, Put i Život.......
U pravu si, ovo jes farizejski,
jer par osoba koje sam imao milost upoznati,
su živile vjeru, nisu bile kao Isus, bile su Isus.
Ni znanja, mudrosti (isprazne, čim su bez života),
tiho i samozatajno , nisu tog ni bile svesne.
Ovo je samo pokušaj, (vrlo često, patetičan),
umirivanja savesti, pokušaj da krhotine vere
uklopim u celinu, nešto kao vitraž, mozaik,
i svoje , a možda i tuđe...............
i gubi mi polako smisao i sama tema ,
zaudara na oholost........ako ne sad, ma nikad se ne zna.
U svakom slučaju, fala ti na ovim rečima,
iskrenost je danas retka biljka...

nisam to napisao kao kritiku...
..već kao ..djelić inserta ...koji bi se uklopio u tvoju temu
.Nepodnošljivost postojanja i lakoća smisla..
..jer mi baš odgovara taj naslov uz ovu temu
..jer taj tvoj naslov je kao drugo ime za
ISUSOVO " Za mnom braćo kršćani"

.jer je toliko jednostavno..a toliko teško živjeti tako...

..p.s. rijetko komentiram na osobnom forumu..
..ovo je iznimka..

SVEZAK O LJUBAVI
Dott. Luigi Gaspari
Padre Pio
" glas neizmjerne BOŽANSKE LJUBAVI

Samo čovjek osuđuje čovjeka .
Ljubav je praštanje za svih i za
sve grijehe čovjekove.

LJUBITI ZNAČI POKLANJATI LJUBAV ONOME:
-tko je ne pozna
-tko je traži
-tko je ne posjeduje
-tko je nije dobio na dar
-tko je ne zna tražiti
-tko ne zna što je
-tko ne pozna njenu moć
-tko se smatra nedostojnim ponovo
je dobiti jer joj je bio nevjeran.


"Mom dragom Luigi-u na dan njegova rođendana, da bi mu iskazao koliko ga volim, da bi mu zahvalio, dao hrabrosti i potrebnu snagu da nastavi nositi..." Moje Srce ljudima.


Bologna 8-9 april 1968

Večeras ti moram pričati a ti Me slušaj!
Važno je ono što ti hoću reći.
O Ljubavi i o Meni moram ti objasniti.
Ja sam u srcu svih i u srcima ljudi živi Moja Ljubav.
Sretan sam prebivati tamo gdje sam toplo prihvaćen.
Moje Srce sjedinjuje u ljubavi.
Bez Mene ne može izdržati nikakva veza. Nijedno sjedinjenje, što nije za Mene, za Moje Srce, ne može se zvati ljubav.
Moja Ljubav ne pozna bijede ni žalosti.
Moja Ljubav je prava radost. Nema radosti izvan Mene.
Ja vas vodim upoznati besciljnost vaših čežnji, vaših želja.
Hoću da shvatite, da sve ono što tražite je samo u Meni.
Tužni ste i mučite se, radi čega? Zašto?
Dođite samo k Meni i naći ćete svako dobro koje želite.
Ja sam darežljiv više nego što vjerujete i darivam vam više nego što Mi tražite.
Što hoćete od Mene? Pitajte i dobit će te.
Što pitate? Jedno istinsko dobro? Ne mogu vam ga dati jer vas volim.
Kakvo dobro bi vam dao?
Dao bi vam sve , kad bi ste bili voljni darovati Mi vaše srce.
Vaše srce nije nikada cijelo za Mene.
Jedan dio često dajete Meni, a držite rezervu za vaše požude, za traganja izvan Mene.
Uzalud je ukazivati vam da nema ništa izvan Mene.
U onom kutu, koga ste Mi ostavili, Ja se često sakrivam. Posmatram. Što vidim?
Vidim vas žalosne, umorne, razočarane i nezadovoljne.
Uvijek ste jadni i nećete da shvatite zašto.
Razlog je moje odsustvo.
Ja vas gledam i očekujem znak od vas, jedan poziv da bih izišao iz Mog skrovišta gdje ste Me vi smjestili.
Prisutan sam ako Me pozovete, a još više kada Me ljubite. Hoću da vam pomognem, da Me držite uza se, a ako Me želite Ja ću biti sve za vas.
Željeti Mene mora značiti dati se Meni.
Dati se Meni, značit će da ću vam Ja dati sve od sebe.
Umoran sam vidjeti vas tako bez snage koju vam samo Ja mogu dati, bez ljubavi koju vam nitko ne može dati izvan mene.
Ono što žudite je gotovo samo vaše zlo, ali vi to često ne znate. Ja ću vam reći koje je vaše istinsko dobro.
Što je to dobro?
To je mir u srcu, to je osjećati toplinu koja je život.
Što radi toplina?
Zagrijava vas i pali vaše srce; u njega unosi radost života, da ljubite i posvuda prenosite tu žar i ljubav.
Nije li tako?Da, to znate, jer ponekad ste to osjetili, ali zašto samo ponekad?
Zato jer sam u tim trenutcima bio Ja taj koji vas je grijao. Bio sam to Ja, djelovao sam za vas da bi ste Me upoznali, da bi ste Me ljubili. A zatim? Ja sam vas ostavio slobodnim slijediti druge puteve. Onda? Evo što je od vas?
Sada ste suhoparni i umorni, bez Mene ste, ali Ja živim još u vama, jer Mi je dovoljan i najmanji kutak , koga mi ostavljate. Tu se ja zadržavam i čekam, čekam čas vaših patnji, da bih trpio i patio s vama.
Vaša stradanja sami ste priskrbili. Ja ih nisam htio za vas ali patnja je povod da Ja mogu priteći vam u pomoć. Ako Me ne zovete? Ja vas isto čujem i trčim odmah pomoći vam. Na koji način?
Ako Me zovete već sam tu. Ako me direktno ne zovete ja dolazim drugim putem. Kojim putem?
Moj put je jedan čovjek kao i vi. Čovjek ako i nije potpuno Moj, jednim je djelom.
Moj dio u njemu šaljem vama u pomoć. Uvijek sam to Ja koji vam pomažem preko tog čovjeka.
A vi što radite?
Često Me ne pepoznate niti Me vidite, jer djelujem preko jednog čovjeka. Čovjeka kao vi, ali u tom čovjeku sam Ja, vaš Bog.
Što želite od Mene?
Ja mogu da vam sve dam. Mogu vam dati sve, jer sve je Moje,sve sam Ja stvorio.
Ništa nije nemoguće vama, jer je Meni sve moguće, Ja vama pripadam, stoga ono što je Moje i vaše je. Onda zašto se uzbuđujete.
Vi imate sve ono što ja imam.Trebate samo htjeti. Što vam ja tražim? Tražim da Mi vjerujete, da pitate, da Mi se povjerite i da se dajete.
Bojite se dati se? Zašto?
Ono što Mi dajete je ništa,ono što ću Ja vama dati je sve.
Sva spoznaja o meni, o vama, o svemu onome što postoji, o svemu onome što vidite a ne poznajete.
Ono što možete saznati je neshvatljivo za vas. Neshvatljivo možete spoznati samo preko Mene.
Zašto vas ja toliko volim?
Za vas sam stvarao i stvaram sve ono što vas može činiti sretnijim, zahvalnijim, i punim ljubavi prema Meni.
Zašto od vas tražim ljubav?
Uvećavajući u vama ljubav, raste vaša radost, vaša sreća. Moje je dobro bezgranično i radi toga povećavam uvijek vašu ljubav prema Meni.
Povećavajući vašu ljubav, ne radim drugo nego povećavam u vama spoznaju o Meni. Što Me više volite, bolje ćete Me spoznati. Samo tko me zna ljubiti spoznat će Me.
Dajem ljubav tko mi uzvraća ljubav, uskraćujem ljubav tko je ne upućuje Meni.
Pošto sam ja ljubav, ljubav pripada samo Meni. Vi ne možete posjedovati ono što je Moje, isključivo Moje, ako vam Ja to ne ustupim. Poklon što vam činim je iskušenje. Iskušenje je samo u vašoj volji. Trebate samo pokazati volju da Me ljubite. Sve ostalo radim Ja za vas, jer sam Ja sve za vas. Moje Srce je ogromna svjetiljka uvijek upaljena, vatra koja gori za vas. Moja vatra napaja vas životom. Života ne bi bilo bez Moje topline. Mojom toplinom nadoknađujem led vaših hladnih srdaca. Svako vaše srce trebalo bi da drži u životu jednu česticu svemira. Kada je vaše srce ledeno , ugašeno, onaj dio svemira trebao bih nestati, jer je ljubav u srcu ta koja sve održava u životu.
Što ja radim?
Ja sa svojom toplinom grijem umjesto vas.Nadoknađujem s svojim Srcem neplodnost vašeg srca. Držim vas i održavam život žarom Moga Srca.
Zašto to radim?
Za ljubav, iščekujući uzvraćenje ljubavi.
Čekam vas i zamjenjujem u onome što bi trebao biti vaš zadatak."

( Naziv orginala : QUADERNO DELL'AMORE, izdanje 1982 –Bologna)
Ostala djela autora:
-OTAC PIO PROROK NOVE ERE LJUBAVI
-OTAC PIO MI JE REKAO...
-TESTAMENT-OBEČANJA MILOSRĐA OCA PIA
-LJUBAV PREMA ISTINI

Životni put Ivice B.


Susreli su se prvi put kod kipa sv. Ante u dnu crkve,

gdje se nakon studentske mise mladi rado Zaustavljaju i

preporučuju se Svecu za njegov zagovor. A onda su se redo-

vito vidjeli na studentskom vjeronauku. On, Ivica B. iz Sla-

vonije, studirao je treću godinu gradevinarstvo, ona, Vesna

K. zagrepčanka, studirala je prvu godinu medicine. Pomalo

su se jedno drugom priblmli, sprijateljili se i zavoljeli. Oboje

su ozbiljno radili za školu, a odmor im je bio zajednička

šetnja u okolici Zagreba. Te su ih šetnje potpuno zblmle i

bili su sretni u svojoj ljubavi. A onda se u svibnju dogodilo

nešto što će duboko zahvatiti u njihov iivot.

Bio je ponedjeljak nakon Svjetskog dana duhovnih

zvanja. Nadovezujući na jučerašnji dan, vjeroučitelj je na

vjeronauku ispričao studentima svoj neobični san: »Čitao

sam ovih dana u štampi kako je u F rancuskoj velika kriza du-

hovnih zvanja. Došlo je dotle da nekim župama upravljaju

laici, nekim časne sestre, jer nema svećenika. Dakako, nji-

hovi župljani nemaju duhovne pomoći koju_ im moie dati

samo svećenik. To me je duboko dirnulo i — valjda uslijed

toga — u noći sam usnio čudnovat san.: Pišem pismo fran-

cuskim mladićima: >>Sramota! Stid vas bilo, mladići Fran-

cuske! Kako možete dopustiti da tisuće vape braće i sestara

nemaju duhovne pomoći svećenika? Zapto ne idete u sve-

ćenike da vodite svoju braću k Bogu? Katolicima pišem.

Gdje vam je duh vjere i ljubavi? Ljubavi prema Kristu i

narodu Božijem<<?. .. Probudio sam se i nisam više mogao

zaspati do jutra. Čudan san... A onda mi je stvarno došla

želja da napisem francuskim mladićima takvo pismo i poša-

ljem ga svim katoličkim listovima mladih u Francuskoj. . .<<

Ivica je sjedio pokraj Vesne. Značajno su se pogledali. ..

No kod toga nije ostalo. Od tog dana Ivica se ozbiljno uz-

nemirio. 'Da, on će diplomirati, razmisljao je. I Vesna. Uzet

će se. Ona će biti liječnica, on gradevinar, ona će liječiti

bolesnike, on graditi kuće. .. A zasto ne bi mjesto kuće od

opeke gradio hramove Duha Svetoga u dusama vjernika?

Zasto ne bi uzeo kao iivotni poziv duhovno zvanje, postao

Kristov svećenik. Gradevinara ima dosta. Narodu su po-

trebni svećenici!

Razgovarao je o pomanjkanju svećenika s Vesnom.

Ona mu je rekla: »Cuj, kako je to lijepo da mi ovdje u

Zagrebu imamo duhovne pomoći u izobilju...>> On ju je

prekinuo: »Da. Mi imamo. A ne mislimo da ima župa sa

starim ižupnikom, već iznemoglim; i župa bez ikakvog sveće-

nika. Gdje ga nema, morao bi netko doći; gdje je župnik

ostario, treba ga netko zamijeniti. . . Znas, meni to nepresta-

no kopa po glavi. To kao da se i mene tiče. Ne mogu se

smiriti. Morao bih poći u svećenike. A opet, volim tebe. Što

bih ja bez tebe? Ti si, Vesna, proljeće moga života! << - »A ti

si... ti si... ti si moje sve<<, reče ona. No navečer je Ivicu

opet Zahvatio nemir. Već je legao, a neprestano mu se vra-

ćaju misli: zasto ne bi isao u svećenike i gradio duhovne

hramove u dušama, učio djecu i mlade putu koji vodi k

Bogu. .. Onda mu je iskrasla pred očima Vesna u svoj svojoj

djevojačkoj privlačivosti. . . Prekrstio se i s tim mislima, s tom

slikom zaspao.

Slijedeće je nedjelje Ivica posao na ispovijed i pitao sve-

ćenika za savjet. Ovaj mu je savjetovao neka u praznicima

sudjeluje kod kojeg tečaja duhovnih vježbi za mlade i nek se

onda odluči. Učinio je tako. Nakon temeljitog razgovora s

vodom Duhovnih vjeibi dosao je do konačne odluke: postat

će svećenik. I zanimljivo. Nakon te odluke potpuno se smirio.

Sad je jos trebalo razgovarati s Vesnom. Najesen je

dosao u Zagreb. Vesna sva sretna. U nedjelju popodne pošli



su na stenju u Remete, Gospino svetiste. Na povratku iz

Remeta Ivica je, malo drhtavim glasom no koliko je magao

mirno, iznio Vesni svoj plan: On će poći u novicijat jednog

poznatog i zasluinog Reda, a nju moli za dozvolu. .. Vesna

kao da je slutila da će do toga doći. Na čas je zašutjela,

zaustavila suze koje su joj htjele na oči i onda —'pomislite,

kako duboka vjera! — otvoreno pogledala Ivici u oči te mu

ozbiljnim glasom progovorilaz »Ivice, ti znaš da si ti moje

sve! Ali, mi smo i Božji! Nismo svoji gospodari i ja ne

smijem, niti hoću, imati tebe za sebe, ako te Bog zove u svo-

ju službu. J a ne bih mogla podnijeti kad bi mene ostavio i

posao s drugom djevojkom. Ali kad ides za ovako uzvišenim

pozivom, ja sam sretna, radi tebe, jer te volim pa ti želim

dobro. Sve ono veliko dobro koje ćes imati u svom duhov-

nom zvanju. I zato ti od srca dajem dozvolu. Idi za pozivom

Božjim! J a ću moliti za tebe da budes dobar svećenik, do-

bar vjeroučitelj mnogima, a možda jednom — tko zna — i

mojoj djeci.<< - >>Hvala, Vesna<<, tronutim je glasom zahvalio

Ivica. Poljubili su se od radosti sto je ovaj razgovor tako

sretno završio i §to su nakon velikežrtve odricanja ostali

oboje radosni radi Žrtve prinesene Bogu. Dakako, na koncu

su ipak potekle i suze, no tu su bile, vjerujemo, uglavnom

suze radosnice... Bila je to posljednja setnja i posljednji

poljubac Ivice i Vesne.

Ivica je završio teološki studij, zareden za svećenika, već je

službovao kao svećenik u nekim manjim mjestima, a onda je

premješten u Zagreb. Medu ostalim dužnostima povjeren

mu je i vjeronauk studentima. Bilo mu je to posebno drago.

"T‘a pred dvadesetak godina dolazio je i on kao student

ovamo na vjeronauk. U ovu istu dvoranu. Kolike li su ga lije-

pe uspomene vezale uz nju!

Kad je dosao prvi put k svojim studentima, pozdravili

su ga burnim pljeskom. A on im je srdačno odzdravio i

išao od jednog do drugog da se sa svima osobno upozna.

No već je kod prvog reda zastao, malo se zbunio i lagano

zadrhtao. Pred njim je stajala — Vesna. Isti stas, ista plava

vnlovita kosa, isto milo lice, iste blage plave oči. ..



— Ti se zoves? zapitao je studenticu. — Ivana. — što

studiras? — Medicinu. — Koga imas kod kuće? — Tatu, mamu

i brata. — Kako ti se zove majka? — Vesna. ~Šta je po

zanimanju? — Liječnica. .. t

Da, to je Vesnina kćerka! Drhtavom rukom načini joj

Ivica na čelu znak kriia i — već je bio kod slijedeće studentice.

Nakon predavanja, kasno navečer, Ivica je posao u

crkvu da se prije spavanja pozdravi s Gospodinom. Ove je

večeri ostao duže nego obično. A cijeli je razgovor bio u

znaku zahvale.

»Hvala ti, Isuse! Hvala ti na ovim mladima koje si mi

danas dao. Hvala ti i na svoj onoj djeci i mladima koje

sam dosada kao svećenik učio putu koji vodi k Ocu i vječnoj

sreći. Hvala ti i na Ivani. Da sam posao s Vesnom u Zivot,

imao bih danas dvoje, troje, pa makari petero djece, a ovako

ih ima već dosada stotine koji me zovu svojim ocem a ja njih

svojom djecom. A imat ću ih, ako me požvis, i tisuće.

Hvala ti na njima. Hvala ti na njihovim očevima i majka-

ma, kojima sam pomogao ili ću jos pomoći, da vode djecu

putem koji vodi u sretmij život Sretan zemaljski, i sretan

vječni iivot. Hvala ti na svim onima kojima preko mojih sve-

ćeničkih ruku daješ oproštenje grijeha, smirenje savjesti i

pomirujes ih s Ocem. Hvala ti na svim bolesnicima koje u

tvoje ime tješim i pomažem im nositi križ kojim si ih ti

obdario, a oni ga bez moje svećeničke pomoći ne bi bili

kadri nositi do na vrh Kalvarije — da nakon Kalvarije do-

žive i Uskrsno jutro! Hvala ti na svim umirućima kojima po-

mažem da — izmireni s Ocem — podu na drugi svijet s

pouzdanjem da ée u tebi naéi ne strogog suca nego dragog

Spasitelja. Hvala ti na snazi koju mi dajes da sve potrebne

žrtve svećeničkog života s ljubavlju i rado primam i pri-

kazujem ti ih za posvećenje i spasenje duša. Hvala ti i na

svim radostima kojima mi ispunjas dušu u mojem svećenič-

kom životu i radu. .. I molim te i danas, kao i svake večeri:

blagoslovi sve koje sam danas i u životu susreo. Daj mi da svi

oni i oni koje ikada susretnem na svom životnom putu sretno

stignu u vječnu domovinu. . . Blagoslovi i mene, svoga slugu,

daj mi milost da ispunim sve one zadatke koje mi ti,

Učitelj i Vođa moj, dadnes da ih izvršujem.<< I — načinivsi

znak kriia, posao je Ivica\na zasluženi počnak.

Ivana je medutim dosla kuéi. Oduševljena predavanjem

i n ovim vj erouéitelj em veselo je informirala majku: — Mama,
Imamo novog vjeroučiteljal — Kako se zove? — Ivica B.

— Ivica B.?! — Da. Znas, pitao me je kako mi se zove majka,

i unda mi je načinio na čelu veliki znak križa.
Doktorica Vesna, nekako zbunjena, nježno obuhvati

rukama glavu svoje Ivane i s posebnim p0št0vanjem poljubi

joj čelo, na kojem je Ivica načinio znak svog svećeničkog

blagoslova.
izvor, knjiga Davorinove istinite priče
autor Petar Ribinski
Izdavač
BISKUPSKI ORDINARIJAT
ĐAKOVO
1988. god.

MOLITVA ZA OPROŠTENJE GRIJEHA
K Tebi izvore milosrđa, Bože.
pristupam kao grešnik.
Udostoj se, dakle oprati mene
nečista.

O, sunce pravde, prosvijetli slijepa;
o, vječni liječniče, izliječi ranjena;
o, Kralju kraljeva, odijeni gola.
O, posredniče između Boga i ljudi,
daruj pomirenje krivcu;
o , pastiru, vrati zalutalog.

Udijeli , Bože, milosrđe bijednome,
oproštenje prijekora vrijednome,
život mrtvome, opravdanje
bezbožnome,
milosno pomazanje otvrdlome.

O, preblagi, povrati bjegunca,
povuci onoga koji pruža otpor,
podigni palog, drži uspravnog,
vodi onoga koji hoda.
Ne zaboravi onoga koji Te zaboravlja,
ne napusti onoga koji te napušta,
ne prezri onoga koji griješi.
Ja sam, naime, griješeći
Tebe, svoga Boga, uvrijedio,
bližnjeg razžalostio, sebi naškodio.

Sagriješio sam, Bože moj;
krhkošću protiv Tebe,
Oca svemogućega,
neznanjem protiv Tebe,
Sina mudroga,
zloćom protiv Tebe, Duha Svetoga;
UZVIŠENO TROJSTVO.

Jao, meni bijedniku!
Koliko sam toga počinio,
kakvi grijesima sagriješio!
Napustio sam Te, Gospodine!
Tužim se na Tvoju dobrotu,
dok loša ljubav nastupa,
loš strah ponizuje;
zbog njih sam radije htio Tebe izgubiti
nego biti bez ljubljenih stvari,
radije Tebe uvrijediti
nego izbjeći čega se valjalo bojati.
O , moj Bože,
koliko sam naškodio riječju i djelom,
griješeći, tajno , javno i tvrdoglavo.
Stoga prema svojoj krhkosti Te molim
da ne paziš na moje bezakonje,
nego na svoju neizmjernu dobrotu;
i blago otpustišto sam učinio,
dajući mi bol za prošle grijehe,
a, djelotvoran oprez za budućnost.
Amen.
izvor, Zvonik 2/2014, autor nepoznat



*********************************************************************
Molim te, poslušaj ono što ne kažem





Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, tisuće maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Božje, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran
da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene
da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontroliram
i da ne trebam nikog.
Ali, ne vjeruj mi.
Možda se čini da sam smiren, ali
moja smirenost je maska
uvijek promjenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoća.
Ali, ja to sakrivam.
Ne želim da itko zna.

Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da će me otkriti.
Zato frenetično kreiram masku da bi iza nje sakrio
nonšalantno, sofisticirano pročelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zaštiti od pogleda koji zna.
Ali baš takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega slijedi prihvaćanje.
Ako slijedi ljubav.
To je jedina stvar koja me može osloboditi od mene samoga,
od zatvora što sam ga sam sagradio,
od prepreka što ih sam tako bolno podižem.
To je jedino što će me uvjeriti u ono u što ne mogu uvjeriti sam sebe,
da uistinu nešto vrijedim.
Ali ja ti ovo ne kažem. Ne usuđujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda neće uslijediti prihvaćanje,
da neće uslijediti ljubav.
Bojim se da ćeš me manje cijeniti, da ćeš se smijati,
a tvoj bi me smijeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam ništa, da ne vrijedim,
i da ćeš ti to vidjeti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju očajnu igru pretvaranja
sa sigurnim pročeljem izvana
i uplašenim djetetom unutra.
Tako počinje svjetlucava ali prazna parada maski,
a moj život postaje bojište.
Dokono čavrljam s tobom učtivim tonovima površnog razgovora.
Kažem ti sve, a zapravo ništa,
i ništa o onome što je sve,
i što plače u meni.
Zato kad sam u kolotečini,
neka te ne zavara to što govorim.
Molim te pažljivo slušaj i pokušaj čuti ono što ne kažem.
Što bih volio da mogu reći,
što zbog opstanka moram reći,
ali što reći ne mogu.

Ne volim ništa kriti,
Ne volim igrati umjetne, lažne igre,
želim prestati s igrama.
želim biti iskren i spontan te biti ja,
ali mi ti moraš pomoći.
Moraš pružiti ruku
čak i kada se čini da je to posljednje što želim.
Samo ti možeš iz mojih očiju ukloniti prazan pogled živog mrtvaca.
Samo me ti možeš prizvati u život.
Svaki put kad si ljubazan, nježan i kad me hrabriš,
svaki put kad pokušaš razumjeti jer uistinu brineš,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moći da me oživiš možeš udahnuti život u mene.
Želim da to znaš.

Želim da znaš koliko si mi važan,
kako možeš biti stvoritelj – do Boga pravedan stvoritelj – moje osobe
ako tako izabereš.
Samo ti možeš srušiti zidove iza kojih dršćem,
samo ti možeš ukloniti moju masku,
samo ti me možeš osloboditi moga sjenovitog svijeta panike,
i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
ako tako odlučiš.
Molim te odluči. Ne mimoilazi me.
Neće ti biti lako.

Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snažne zidove.
Što mi bliže priđeš
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali unatoč tome što o čovjeku kažu knjige,
ja sam često nerazuman.
Borim se baš protiv one stvari za kojom čeznem.
Ali rekoše mi da je ljubav jača od snažnih zidova,
i tu leži moja nada.
Molim te pokušaj pobijediti zidove
čvrstom rukom
jer dijete je vrlo osjetljivo.
Tko sam, možda se pitaš?
Ja sam onaj kojega znaš vrlo dobro.
Jer ja sam svaki čovjek na kojega naiđeš
i ja sam svaka žena na koju naiđeš.



Charles C. Finn
******************************************

Večeras molim za one
duše,
gdje tuga kuca na vrata
srca,
gdje očaj želi sviti svoje gnijezdo,
besmisla,
tjeskobe i samoće,
Tiho, i podmuklo ko
ponoćni tat.

Večeras molim da se zle slutnje
sruše
Večeras molim da osmijeh probudi
nadu
Dotakni, ojačaj, zaštiti, odbrani
i utješi,
Zgazi, glavu toj zmiji
zloće,
Budi Otac naš, Duše bedem i hrid
Isuse, budi naš brat.

Večeras te molim za sve
koji sude
kojih je ljubavi strah,
Večeras te molim, da otopi led
"..neka mi bude.."
Nek prosvijetli tamu, i svaku sumnju
Duha Svetog, božanski dah.

Večeras te ne molim za
sebe i svoje,
Jer je sve što imam i jesam
tvoj je dar.
Večeras te molim za one koji
minute broje,
Da spokojno, kleknu pred
nebeski oltar.
*********************************************

Evo me Majko, grešan klečim,
pred mjestom, Tvojega ukazanja,

i nutrina mi vraća slike.

Kad sam ranjavao, umjesto da
liječim,
prepun lažnog samopouzdanja.

I vjernike i nevjernike..

Oprosti, Majko, vrijeđao sam i Tebe,

nek Sin Tvoj izbiše prošlosti zbor,
Jer još uvijek se borim, mlak i
sirov,.
Mučeći sebe, grizem se, bez potrebe,

Polusvjestan, i svladava me umor.

Molim Te, Majko, za Tvoj zagovor.

Što sam sve radio, i gdje sam sve
bio,
što loše činio......

Neka odnese plimni talas.....

Ko da mi šapuće mekani glas:
čovječe...."Adame, gdje si se to skrio?.."

Na planini križ u nebo gleda,

Do njega postaja dugi put,

kamenom posut.

Stijenama, s križa, miluje pogledom, svoja
čeda,

Osuđen, raspet, na križi samo četiri
slova,
INRI.

"...u kući Oca moga ima mnogo
stanova....

I, gledam gomilu svijeta iza,

i ispred sebe, posjeti me na
Golgotu,

pravu, izdaleka pobožni, a kakvi smo
izbliza?
To samo Ti znaš, našu grešnu bijedu i
sramotu.

Znam, nikada mi to nismo htjeli,
Molili se, padali, borili i za vjerom
žudjeli,
pa , ipak .......koliko smoTe, puta
razapeli.?
****************
Stojim pred Tobom, kipom od mjedi,

večernji sati, kasni susret,
Ko da sam iz Magdale, sjećanje ne
blijedi,
Čekam i molim za Tvoj poziv svet.
I, padam Ti pred noge, suzama grlim, srcem
cjelivam,
Jeftino zvuči , poznata scena....

iz davnih vremena...
......muška...Marija Magdalena,
Al, ništa se promijenilo nije,
Vrlo česta slika......
jecaji grčni, iz duše krika,
"...ne trebaju zdravi, no bolesni
liječnika....."
a, ruka Tvoja , spas utopljenika.



Na kamenu kamen, ko sudišta znamen, božije želje

Mjesto gdje pada, svaka, krinka i
maska,
Međugorje, nije ni mjesto, ni događaj, već susret Neba i Zemlje


I trajat će do Tvojeg ponovnog
dolaska.

za mog matadora,

ova priča je već objavljena, mada mi je osobno još uvijek aktualna....

noćas kad sam stigao doma, kćerka je u iščekivanu zaspala, sin je još ostao budan,
dugo smo u zagrljaju...... plakali, niti je on mali, niti sam ja baš ...uzoran otac, ali na, njemu je
jedino dom je na njemu i kućanstvo, a, i još sam od roditelja ja ostao.....
ali, otac je otac,, mada sam se dugo zavaravao....
dokle god me Gospodin drži na ovom životu, oni će biti moja djeca( i božja), u stvari obratno,
Bogu hvala i slava, i u tinejdžerkim godinama su ostali, privrženi molitvi obitaljskoj (ne mojom zaslugom, već milošću Božjom i zagovorom Majke Božje i biološke majke, jer zadnjih god. dana u bolesti, provela isključivo u molitvi..............za druge)
molitvi , vjeri sv. Misi, sakrakramentima, (nisam ni znao , jednom prilikom,
kad nisam radio , sin je otišao u franjevačku crkvu po kruh,nešto peciva, koje se nije prodalo u pekari, ali......na prvom mjestu mu je bila, ispovijed i sv. Misa,na kruh je i zaboravio,(naknadno mi je rekla bakica, koju je to ddduuuuuboko ganilo, i rekla al onako u povjerenjuu,))Majko moja i naša, Međugorska, HVALA, TI, TEBI SAM IH POSVETIO , NA ČUVANJE I BRIGU I STARANJE, jer ja im na mogu biti, majka, ali ti možeš, ...HVALA TI GOSPO BLAŽENA!!!!!!!!!!!da ne duljim, i gnjavim
vas svojim gramatičkim pogreškama, (ručni zglobovi, mi čekaju oblog)
"*****************************
"
Priču koju počinjete čitati napisao je Siniša Glavašević legendarni vukovarski novinar koji je ubijen na Ovčari.

Najljepše je imati djecu, jer djeca su budućnost, ona su nada u bolje sutra, vjera da će ono što slijedi zaštititi starost. Kad čovjek ima djecu, onda je sve bolje, jer kada vas svi napuste, opet vam ostaju vaša djeca. Sve to pak povećava vašu odgovornost jer, ako želite bolju budućnost, onda morate svim silama nastojati da tome i sami pridonesete. Naučiti djecu da se smiju, da misle lijepo, da ih upozorite da njihova htijenja ne budu veća od nebeskog svoda, da njihove ruke ne prljaju ničija djetinjstva, i ničije želje, morate ih jednostavno naučiti da ljube. Jer tko ljubiti zna, toga ljube. Ljube njegova nastojanja, toplinu njegove dobre ruke, njegove poglede. Oni drugi, oni čije su misli crnje od najcrnje noći, oni čiji se obrazi ne žare ljubeći i čija se riječ kida na paučinaste niti kada krenu u neuhvat, oni drugi mogu istezati svoje vratove iznad površine životnog tijeka, mogu se vješati o ramena hrabrih plivača, ali ih struja ipak vuče dalje od obale, i dublje u mrak. Ti kojima noć ne služi za zagrljaje, ti kojima mjesečina ne zatvara noći i koji truju ljepotu svojom nazočnošću, tonu i prije nego što zaplivaju. Ako imate djecu, pogledajte ponekad u plavi satenski svod pa ako među zvjezdastim krijesnicama spazite makar jednu kojoj biste željeli biti bliže, sjetite se djece, jer čak ako vi u tome i ne uspijete, umjesto vas sve će to učiniti vaša djeca.

Odgovorite na sva njihova pitanja, nađite vremena za njih pa makar poslije morali čitati i stare novine, poljubite njihove dobre djetinje snove, učinite da njihove čudesno blistave oči vide samo dobra svitanja, vedre dane i velike zvijezde. Ne dopustite da njihovu maštu satre zlo. Ne dajte da vaše dijete odraste ako je njegova radost veća u uzimanju negoli u davanju. Zaustavite svijet, zaustavite vrijeme ako ne stignete dati djeci sve što im treba da odrastu u čistoj ljepoti, jer za ono što se sada događa, nisu kriva djeca.

Kad čovjek bolje razmisli, djeca su još jedino dobro koje je čovječanstvu ostalo. Sve drugo uništeno je u nastojanju da sitni ljudski stvor bude veći od misli, od riječi – od Boga.

Sinisa Glavašević"
*************************************

************************** nastavit će se...

Ludo vrijeme i lude u ljudskom obličju

https://www.youtube.com/watch?v=PC-Y3sijJTI




Ludo vrijeme

Objavljen je prije drugog svjetskog rata, godine 1932., Huxleyev roman „Vrli novi svijet“ donosi sliku društva globaliziranog u vidu Svjetske Države, na čijem je vrhu svjetska vlada, a izvan kojeg, odvojeni nepremostivim ogradama, ostaju rezervati „divljaka“.

Boga je zamijenila Svjetska država kao novo božanstvo koje ima svoje kultove i obrede.

Naravni su moral uklonili „moralnim odgojem koji ni u kom slučaju ne smije biti racionalan jer je bit kontrole ljudi u tome da im se osigura zadovoljavanje nagona i želja.

Ovdje čovjeka stalno drže u infantilnoj fazi, a djecu stavljaju u okolnosti primjerene odraslima.

Kako vrli novi svijet ne mora podnositi ništa neugodno, nema potrebe ni za heroizmom, ni za plemenitošću ni za poniznošću.

Kako je bilo moguće dovesti čovjeka do ovoga stanja? U samom početku reforme svijeta u tom smjeru, kršćanstvo kao „etika i filozofija nedovoljne potrošnje postaje zločin protiv društva. No to za sobom vuče nestanak i liberalizma, demokracije i slobode pojedinca, koje su i nastale na temelju kršćanskog učenja o dostojanstvu čovjeka kao slike Božje. Budući da je u vrlom novom svijetu čovjek sveden na biološku strukturu i korisnog potrošača, osim fizikalno-kemijske nema nikakve druge jednakosti.

Sve su to reformatori postigli postupno. Nakon krvavih ratova i gospodarskog sloma ljude se stavilo pred izbor: ili upravljanje svijetom uz stabilnost ili propast . Neki su pokušali stvari riješiti povratkom prirodi i jednostavnom životu pa su pobijeni, kao i ljubitelji kulture („Ne može puno trošiti onaj koji sjedi uz knjigu i čita je).

„Divljaku", koji je odrastao u rezervatu, gdje je iskusio život s majkom koja je došla iz Svjetske Države – iz civiliziranog i sterilnog života u kojem je navikla na užitak i somu pa se i ovdje predala onom što se nudilo u zamjenu – ljubavnicima i meskalinu, gdje je proživio nepravdu i diskriminaciju kao dijete druge rase, ali su ga patnja i samoća dovele do otkrića emocionalnog i duhovnog svijeta kao naše istinske stvarnosti o kojoj je pisao Shakespeare, čije stihove je naučio napamet, odbojno je ono što mu se u vrlom novom svijetu nudi. A proradila mu je i savjest zbog majčine smrti jer je bio grub hoteći je trgnuti i dozvati u stvarnost, nakon čega joj je pozlilo. Drži da se otrovao civilizacijom, u koju je doveden na promatranje, kao predmet znanstvenog istraživanja. Izabrao bi radije nesreću nego lažnu sreću ovih zatočenika varavog užitka koji žive u blaženom neznanju o strasti i starosti, o životu i smrti, Bogu i sotoni, istini i zbilji. U jednom trenutku, gledajući mnoštvo pomoćnog osoblja u bolnici za umiranje, koje je dolazilo preuzeti svoju dnevnu dozu droge – otrova za dušu i tijelo, potaknut spoznajom o ropstvu svoje majke u kojem je umrla, pokušava probuditi uspavani duh tih robova Svjetske Države pozivajući ih na slobodu, ali bezuspješno – njima je obmana postala jedina stvarnost te bijesno navaljuju na njega jer im je pobacao drogu kroz prozor. U razgovoru s Nadzornikom, otkriva mu se do kraja jezovitost i neljudskost Svjetske Države. Njezina vrhuška poznaje istinu, ali je skriva od svih drugih u društvu, kao što skriva književa djela i Bibliju – jer otvaraju putove istine o čovjeku i njegovom duhu. Na pitanje Divljakovo: „Dakle, vi mislite da Bog ne postoji?“, Nadzornik odgovara: „Ne, ja zapravo mislim da on vrlo vjerojatno postoji…On se raznim ljudima prikazuje na razne načine. U predmodernim vremenima on se prikazivao onako kako je opisano u knjigama. Danas…““Kako se prikazuje danas?“ upita Divljak. „Evo, prikazuje se svojom odsutnošću, kao da ga uopće nema".

Divljak odlazi u samotnički život pustinjaka, u svjetionik na otočiću blizu Londona, gdje se pokušava očistiti od otrova civilizacije i okajavati svoje grijehe te svladati nagone. Obećao je sebi da neće zaboraviti Lindu, svoju majku, u čijim je očima u trenutku smrti i nestanka iluzija pred njom, vidio užas, a da će zaboraviti Leninu, djevojku u koju se zaljubio, ali je ne može prihvatiti zbog promiskuiteta i nesposobnosti za dublje emocije, no napasti su velike da čini suprotno pa kažnjava tijelo – bičuje se…

Na kraju novinar tajno snimi i javno prikaže Divljakovo samobičevanje. Nahrupi gomila k Divljaku tražeći u transu bičevanje jer ih je bol opčinjavala svojim užasom – i oni slijede njega (on bičuje Leninu koja dolazi i obraća mu se pokretima i pogledom). „Pokrenuti užasom i bolom; pokrenuti unutarnjom navikom zajedničkog sudjelovanja u svemu, željom za jednodušnim i zajedničkim sudjelovanjem koje im je obrada tako neiskorjenjivo usadila, oni su započeli oponašati njegove bezumne pokrete, udarajući jedni druge kad god bi Divljak raspalio po svome vlastitome buntovnome mesu, ili po onom posrnulome utjelovljenju besramnosti koje se savijalo od boli u vrijesu pod njegovim nogama.

Kad netko počne pjevati „Orgije-urgije“, svi to prihvate i na kraju sve završava s orgijama. Kad se Divljak probudi ,nakon što je i sam ušao u to kolo pod djelovanjem orgijastičkog raspoloženja i some, shvati sve. Ubija se jer nije uspio sačuvati svoj zavjet, san, svoj ideal, zahvaćen i sam kandžama ludila mase.

A upravo dragoga Boga traži „Divljak“, iako nije svjestan toga, ali je čitajući Shakespeara, zavolio njegovu bit – svijest o prisutnosti zla, o ograničenosti čovjeka i patnji kao neizbježnoj pratiteljici života, o grješnosti koja traži iskupljenje, borbi umjesto prepuštanja tami, preobraženje patnje pomoću ljubavi.

Tako je u romanu.

Što je u stvarnosti?

Suvremeni se čovjek teško suočava sa zlom – ne želi ga vidjeti, bol i patnju nastoji izbjeći pod svaku cijenu jer im ne vidi smisao, a misao na grijeh i Boga ne uklapa se u njegov mentalni sklop – što je posljedica manipulacija kojoj je izložen kroz medije, kulturu, ideologije, obrazovanje.

Današnji čovjek je u velikoj opasnosti da mu svane vrli novi svijet te da uz osmijeh prihvati svoje ropstvo!

Strašno je vidjeti njegov užas tek u trenutku smrti.



Ivan Remeta Johnny

San magaradi
Isuse, u ovom kasnom času sad
u sve staje ćemo ući.
Od nježnosti ti ćeš svu magarad
blago za uho povući.

I kad odeš, u to doba gluho,
među njima će riječi da kruže:
ko je taj koga si
za uho držao najduže.

I svaki će usnuti opet,
sa najljepšim snom u duši:
da Tvoja meka ruka još miluje
baš njegove uši.


Nikola Šop

Skice jednog svećenika, Glasnik SI i M
Božji prolaz

Želim te voljeti, a da te ne ograničavam;
cijeniti te, a da te ne obescijenim;
prihvačati te ozbiljno, a da te za nešto ne privežem,
doći k tebi, a da te na to ne prisiljavam.
Želim te pozvati, a da ti ne postavljam zahtjeve;
nešto ti darovati, a da time ne postavim neka očekivanja:
odijeliti se od tebe, a da bitno nisam zaboravila;
iskazati ti svoje osjećaje, a da te ne činim za njih odgovornim,
informirati te, a da te ne poučavam;
pomoći ti, a da te ne povrijedim;
brinuti se za tebe, a da te ne želim skučiti,
da se veselim zbog tebe, onakav kakav jesi.
#blanka_medj
*************************************************

Sve je već mirisalo na Božić.Kupili su i veliku jelku koja je naraspakirana ležala na balkonu stana.
Blaženstvo osjećaja radosnog iščekivanja visilo je u zraku i zračilo iz očiju djece.Božić.U gradu je već hodao ulicama u tisuću ozarenih lica.Kamo god si izašao odzvanjale su idilične božićne pjesme i blještale kuglice na mirisavim jelkama.Božić.Sama ta riječ birazgalila srce i otvarale prostore velikodušne ljubavi..Kupovali su se darovi pod" bor" i razmišljalo o svečanoj proslavi uz bogati zajednički stol.Djeca s velikim povjerenjem" nalim Isusu" izricala želje a roditelji se svojski trudili da im ih ispune.Božić. Vrvio je grad okićen šarenim lampionima i trgovine s blještavim poklonima.Kao da su se nekamo sakrile tmurne misli o gospodarskoj krizi i neizvjesnoj budućnosti.Božić.I uvijek svadljivi političarikoji da Božića ne drže ni toliko koliko imaju crno pod noktom, odašiljali su riječi nade i pomirenje.Božić. SVIM NA ZEMLJI MIR VESELJE!
Usprkos svemu, gusta magla kao da je ovila Adelino srce.Umjesto da se raziđe u vedrom i toplom ozračju nadolazećeg Božića, postajala je sve gušća i tamnija.Osjećala se umornom i slomljenom
Bez volje da se prihvati ikakvog posla.S mučninom u duši.Ni ozarena lica njezinih troje djece nisu joj uspijevali navući smiješak na usne a ni tračak radosti u srce.Slutila je kraj nekada velike ljubavi i bliskosti između nje i njezinog Marka.Svijet se rušio, a ona nije mogla učiniti ništa.Sad kad su djeca dovoljno odrasla i kada bi konačno mogli zajedno uživati u životu sluti se tragedija.Kraj.
............nastavit će se...