Samuel napisao:
Ne glumim ja psihoanalitičara, nego si ti prozvan kao preproziran od više osoba!! Da sam mislim tako, možda bih i sumnjao u to što govorim!
Danas si jeo pohane svinjske bunrege, a upravo sad misliš da ti je netko prodao m... pod bubrege!
Ma nek sti men inteligentan i suh!! A to što ne znaš curu zadržat do druge kave, ja ne znam kako bi to nazvao! Možda si samo malo tetkast! Ali da si vrhunski relativist, to je potvrđeno i iz 3D-a!!
Inaće si prozvan relativistična tetkica!! heheh pa kako to može netko uopće zaraditi, kaj si radiš čovječe!
Nebitno jesam li ja tetka, papuča, lud, ružan, niti jel to napisala jedna ili sto osoba. Nijedan katolik po defaultu nije relativist, da sam relativist ne bi bio katolik, čista logika. Niti jel znam zadržat curu, nebitno za ono šta sam pisao.
Poanta je da si bezveze mene išao spominjat sam ja pisao o molitvi i garanciji i uspješnosti u postocima, a ne o sebi. Ne moramo uvijek pisati o meni i tebi.
ela bredi napisao:
Johnny, niti sam zašećerila pisanje niti gledam kroz ružičaste naočale i krivo me doživljavaš kad tako misliš. Čitaj malo bolje moje postove, nema tu pravih šećernih tonova, tu su optimizam, realističan ton, ali ružičasti pogled ne.
Nisam rekla da je MOJA logika (kao što ti kažeš), nego je ČINJENICA da vidim da je 95% mojih prijatelja i poznanika koji su htjeli - i pronašli bračne drugove. Oni me uvjeravaju (osobiti oni koji su vjernici) da Bog ne želi da čovjek bude sam i da će im pomoći u pronalasku bračnog druga.
Ponavljam, to nije moja logika. To je uzorak od možda 200 ljudi koji mi spadaju u tu kategorijiu prijatelja i poznanika koji su u braku. Iako tebi taj uzorak ne znači ništa, meni znači jako puno.
Mislim da nemaju oni vremena doći tu na forum posvjedočiti o tome (obiteljske brige) niti mi se da zvati ih da dođu... , ali neke si možda imao priliku negdje i čuti kako svjedoče o tome - npr. posebno mi dragog prijatelja koji mi je zauvijek ojačao vjeru i zbog kojeg nikad neću prestati biti optimistična u SVIM životnim situacijama, imenovat ću ga- Vjeko.
Muž naše divne pjevačice Marije iz bivše grupe Divas.
Njih su dvoje bračni par koji svojim životom svjedoči kako im je Bog darovao jedno drugog. Vjeko je čekao do 40. godine na nju, ona do 34. godine na njega. Dobar su primjer i predbračne čistoće, a bit će oni primjer i za još puno toga dobrog.
Kad mi je bilo najteže, kad sam gubila vjeru u sve, taj mi je čovjek bio svjetlo i putokaz. Bilo ih je još nekoliko, bilo je još divnih katoličkih muževa i mladića kojima ću cijelu Vječnost biti zahvalna što su mi svojom ljubavlju, iskrenom nježnom brigom i dobronamjernošću ojačali vjeru, dali utjehu u ovoj suznoj dolini i pokazali svoju ljubav. Nikad, nikad, neću izgubiti vjeru u Dobro u ljudima, nikad upravo zbog tih nekoliko ljudi koji su za mene već sad sveti i čija me ljubav oblikovala.
I znam da ima još puno takvih, ali meni su dosta za spasenje ovi koje mi je Bog do sad dao. Vjerujem da će Bog svakome poslati takve Šimune Cirence ako mislite da ih do sad nema u vašem životu. Molite Ga da vam ih pošalje!
Često govorim o suznoj dolini, a ne o životu.
Zar bi osoba koja sve gleda ružičasto spominjala suznu dolinu?
A smatram da je život velikim dijelom upravo suzna dolina.
Mogla bih ti navesti zaista barem 100 parova koji su se pronašli kad su mislili da je sve već "izgubljeno". Mogla bih ih navesti i više. Ali čemu? Svatko neka vjeruje što želi i bit će mu po njegovoj vjeri. Doslovno upoznajem ljude iz cijelog svijeta i kad čujem njihove priče kako su se upoznali i zavoljeli, ma nikad više neću posumnjati da bi bilo nemoguće da netko tko silno želi ne upozna svoju pravu ljubav.
Ali treba raščistiti puno toga...treba poraditi na sebi.....riješiti se brvana u svom srcu i oku da nam ne smeta trn u tuđem oku...zamoliti za oprost zbog neokajanih grijeha svojih predaka...dati zadovoljštinu za sve naše grijehe..... treba se promijeniti...odvezati se od navezanosti koje nisu dobre.....
Daješ primjer 40godišnje žene koja je još sama....nema ona ipak 55 godina da bi bila baš toliko ogorčena....i nadam se da se ne utapa u svojoj ogorčenosti...Razumijem da joj je jako teško i vjerujem da je na pravom putu, ali nema druge nego ostati strpljiva. Bog zna kad je pravo vrijeme.
Vjerujem da neke prilike i propustimo. Kao što sam ja propustila barem jednu i bilo bi divno da to mogu promijeniti, ali ne mogu. Ali isto tako vjerujem i da Bog daje nove prilike.
Mislim da trebamo pogledati u sebe...iskreno pogledati u svoje srce....suočiti se sa svime što je bilo u našemu životu i vidjeti gdje je možda problem (ako postoji)....čime to sprečavamo dolazak te naše osobe koja će nam biti srodna duša?
Moguće i da ne sprečavamo, da smo, evo, skoro pa savršeni, ali samo još nije vrijeme....
Neki su imali sreću (valjda to jest sreća) i pronašli bračne drugove u ranim godinama mladosti, ali neki traže ili čekaju puno duže....
I ne kažem da je ovih mojih 95% poznanika u savršenim brakovima...to ne postoji...ali su većinom SRETNI. Uza sve muke i probleme, sretni su jer se vole. Još uvijek se vole. I oni koji imaju 30ak i oni koji imaju 85 godina. Nemam sad vremena pisati sve te živote koje znam i koji mi daju nadu i vjeru, ali vjerujte da postoje. Naravno da ima i teških brakova, ali ima i dobrih.
I ja dobivam osude od okoline i od rodbine i od tko zna koga sve.
Nikako im nije jasno gdje je problem, ispituju me, proučavaju, pokušavaju pronaći neki skriveni problem ili manu.....Kad im to do sad nije uspjelo, jednostavno sve svale na moju izbirljivost i tad me osude još više. Nabrajaju mi u nevjerici sve divne primjerke muških bića koja je Bog slao na moj put.
Ja ih uopće ne krivim jer znam da oni nemaju pojma što znači biti sam u srednjim tridesetima....Onaj koji je to prošao nikad vas neće osuđivati niti će vas previše ispitivati.
Ne znam, Johnny, što reći svim tim samcima u 40ima.....Možda to što su meni rekli mojih 95% oženjenih prijatelja: živi sakramentalno, raščisti sa svojom prošlošću, otvori srce....i nemoj se zatvoriti u kuću. Idi negdje, idi negdje gdje te netko može vidjeti....
Nedavno sam bila vani...nakon duuugo vremena....s jednom našom dragom članicom Foruma s kojom sam u prijateljstvu od 2007....Bilo mi je tako teško izaći van...jer ni kad sam imala 20 nisam voljela noćne izlaske..... a kamoli sad na pragu 35. godine...
Bili smo na lijepom mjestu, čak nije bilo "jadno" kao što sam očekivala da će biti jadno....ali nije mi bilo baš ni prekrasno. Iako je društvo bilo lijepo, glazba podnošljiva, iako su nam prilazili neki mladići/muškarci (pristojni i zanimljivi)..iako je sve bilo "kako treba"....u mom je srcu bila silna tuga. Iako se moj odraz u ogledalu nije puno promijenio otkad sam imala 25 i iako sam u duši ista ona kakva sam bila kad sam izlazila s 25 na takva mjesta....i iako sam se u nekoliko navrata čak i od srca nečemu nasmijala....jedva sam čekala da odem doma i u mom srcu je cijelo vrijeme bio vapaj Bogu: Nemoj, dragi Bože, da sad u ovim godinama moram ići izlaziti da možda upoznam čovjeka svog života....Molim Te, nemoj me to tražiti..jer ja ne želim izlaziti....Velika mi je to muka. Znam da sam puno toga učinila krivo, znam da si me obasipao raznim milostima koje sam odbacivala i da sam do sad već mogla biti u divnom braku s prekrasnim čovjekom, ali nemoj me ipak slati sad van....
Bila je to toliko duboka tuga.
Iako sam se smiješila i lijepo razgovarala, meni je to sve bilo pretužno i taj izlazak smatram velikom žrtvom. Lakše mi je raditi u školi dva tjedna s teškom anginom i slušati provokacije osmaša, negoli mi je bilo izaći nakon toliko vremena.
Nije mi se nikad izlazilo po noćnim klubovima, sve mi je to rano dosadilo i brzo sam se svega toga zasitila. I na kraju sam se uvijek tješila kad bih vikende provodila kod kuće - Ma daj, ionako znam i previše ljudi, a one najbolje ipak sam upoznala u crkvi, na poslu, na ulici, na koncertu usred bijelog dana....
Mislim da svatko ima svoj put - ako volite izlaziti - dapače, idite, jer se i vani može upoznati super ljude. Ako ne volite - morate pronaći neki drugi način.
Ja se svim srcem nadam da ne moram početi izlaziti i da to nije put do mog budućeg muža. Ipak bih voljela da se ponovi jednom nešto slično onom prekrasnom Valentinovu 2008. g. kad je Bog na moj put poslao najboljeg čovjeka kojeg sam ikad srela u svom životu, i to u crkvi. Ne znam gdje mi je tad bila pamet, ali otad je moje srce otvoreno i iste greške više ne ponavljam.
Znači, moj je odgovor da NE ZNAM zašto su neki sami, a željeli bi biti u braku, ali VJERUJEM iskustvima svojih prijatelja koji su to isto prošli (samoću do 40 i neke, a htjeli su imati obitelj još u 20ima) koji mi kažu da je Bog za svakog namijenio nekog....tko to iskreno želi.
Ne znam, ne znam koju bi Bog i svijet mogao imati korist od slobodnih 50 godišnjaka koji to nisu htjeli biti, koji su čangrizavi u svojim stanovima s mačkama i psima....i koji se gorko pitaju zašto su ostali sami.....Zato nekako mislim da Bog ne želi da ostanemo sami...jer mnogi to ne mogu prihvatiti.
Ok, ako možeš to prihvatiti i ako ti je svejedno - naravno da ćeš tad možda i ostati sam, ali ako ne želiš, ako Bog zna da ćeš zbog toga biti težak i sebi i svima oko sebe - vjerujem da to neće dopustiti.
Ok, krivo sam napisao da sve gledaš ružičasto, oprosti.
Nije stvar u uzorku jel bitan meni i tebi nego jel reprezentativan za opću populaciju, dakle opće populacija bi u ovom slučaju bili vjernici koji se žele ubračiti i mole za to, pitanje je dal je taj uzorak reprezentativan, to ne znamo ni ti ni ja, a ja sumnjam da je.
Mislim da sam prije par godina čitao negdje o tome kako je Marija Husar upoznala muža, još je pokojni fra Linić bio živ, al to je bilo nešto ukratko.
Da Bog pomaže ljudima da se upoznaju, ali ima i dobar broj onih kojima se to nije desilo. I tu dolazimo do onog šta si napisala, zašto??? Odgovor je mi ne znamo, može bit sto različitih stvari. A i Bog ne daje svima isto niti sa svima postupa na isti način, u tome je kvaka, ko može proniknuti u um Božji, niko, zato nam i treba nadnaravna vjera da vjerujemo da Bog sve čini za naše dobro i da nas ljubi makar sve okolnosti život govorile suprotno. Nemam takvu vjeru, al bi je volio imati.
Ok kužim ja tu logiku šta Bog ima od toga da ljudi ostanu čangrizavi u 50-ima i sami, al isto tako ako proširiš to i na druge stvari a ne samo na brak/samački život, šta Bog ima od toga da neko oboli od leukemije a taman je cijeli život bio pred njim/njom, šta Bog ima od toga da 200 000 pogine u potresu u jednom danu, itd, itd. I onda dalje šta je pero spominjala konc. logore itd, itd.
Nekima je to dio života, a sigurno to nisu htjeli, niti mogu reć da su svi opaki grešnici pa su to zaslužili.
Login
FAQ
Chat
Traži
p.s ljudi prestanite psihoanalizirati i srati,rade nekaj poucno recite.pomognite nama ko zna i ko ima bolje iskustva.Meni bi puno znacilo tko zna puno vise o vezama,iskustvu,kako poceti ponovo,kako ispraviti,kako prihvatiti neke stvari i cinjenice, kajo osvojiti,kako biti nekom drag,kako osvojiti osobu koja vam se,svida a nemozete.imamo svi tisucu pitsnja,pitanja ali odgovora nema.Znam da svima nesto fali,nismo svi savrseni,ali problem je dati priliku,problem smo si sami.IMa ITKO ODGOVOR NA PITANJE jel budem bivseg ikad cula i vidla makar me blokirao svugdje.Kako naci mir, kako pomiriti se za cinjenicom da on nebu nikad vise moj.itd..