|
Pero Kvržica:
Ela, stvarno je fascinantno koliko tu ljudi intimno poznaješ, pa da na osnovu njihovih života gradiš svoja uvjerenja. Nešta tu nije u redu. Ti znaš sto – dvjesta prekrasnih parova, ja znam jedan - da mogu reći da mi se čini da ispunjava donekle uvjete one sintagme „skladan brak“, Ana zna - ne znam koliko i Đoni zna - ne znam koliko. I šta ćemo sad? Šta misliš, jel to govori više o tome koliko ima sretnih parova ili više o tebi, meni, Ani i Đonatanu?
O, kako iz nekih srca tvrde riječi......Kako smeta govor blag!
Pa pogledajte našeg Zdraveta koji je zaista prošao jaaako puno ljudskih strahota, od toga da je izgubio dvojicu sinova i do mnogo drugih teških boli....
I takvima zamjerate što je sačuvao blago srce i blagoglagoljivost? Nije mi jasno kako vam može smetati kad netko nekome želi dati NADU????????? Kako vas može naljutiti kad lijepim riječima govorimo da ima NADE, da ne znači ako je netko tužan, slomljen i sam u 30ima, 40ima i 50ima, možda ipak ne bude tako do kraja života? Odakle vam pravo rušiti nam nadu?? Zar Ana i milijuni drugih ne smiju nadati se i vjerovati da može ipak biti bolje??
Koja je korist da joj kažete da je velika šansa da će neki ljudi ostati sami, da to jednostavno Bog tako odluči, da eto, Njemu je baš tako po volji da neki pate i trpe sami do kraja života, a sve što su ikad htjeli je - obitelj?
NARAVNO da ima smisla u strpljivom podnošenju samoće i drugih bremena (ali pisat ću ovdje o samoći jer SAMOĆA je tema ove teme), ali što kad netko to za sad još nikako ne može podnijeti?
Zar ćete mu do kraja uništiti nadu i reći mu na grub način da ima puno više zla od toga da čovjek ostane sam?
I meni su ponekad teška ta ponavljanja i analiziranja samaca - kad u svom ogorčenju pokušavaju svom silom nekoga pronaći....ali mučnije mi je ono - kad takvi postanu toliko ogorčeni da gotovo "reže" na svakog tko im pokušava reći da IMA JOŠ NADE i da možda ipak nije dio Božjeg plana za tebe da ostaneš sam....
Vi tako ne mislite, vi mislite da je bolje reći: Pomiri se, možda ćeš ostati sam i tako ti je to! Što tu cendraš i mučiš nas?
Misli ti tako za sebe, ali ne nameći to drugima.
Vraćam se na one riječi Pere Kvržice koje sam kopirala.... Nema tu ništa fascinantno. Nisam rekla da poznajem intimu dvjesto parova. Rekla sam da otprilike znam 200 parova koji su u braku i koji su željeli brak. NISAM rekla da im je predivno i prekrasno. NE POZNAJEM njihovu intimu, ali sam iz njihovih usta čula da su mi svi rekli da je njihovo iskustvo braka LIJEPO (ne znači savršeno) i da su uvjereni da svatko tko se želi oženiti - oženit će se.... Radim posao u kojemu godišnje upoznam po 300 parova, provedem s njima po 2 tjedna i zato i otvaramo takve teme...i zato sam se naslušala priča o brakovima s cijele kugle zemaljske...I nisam svoje uvjerenje izgradila na tome...svoju sam NADU izgradila na tome! Uvjerenja su mi izgrađena na jedinom temelju, na temelju Otkupiteljevom.
Čitajte bolje, pažljivije..... čega su vam srca prepuna, to usta govore i to oči vide u drugome....
I namjerno sam smanjila brojku, upravo da vas ne "fascinira" odakle ja to poznajem intimu 200 parova....poznajem vjerojatno i dvostruko više bračnih parova i vjerujem da mi ih Bog na moj put šalje baš da zauvijek mogu ljudima svjedočiti da je sve moguće. Poznajem mnogo više ljudi nego prosječan čovjek jer radim takve vrste poslova, gdje ljudi poput rijeka dolaze svakodnevno u tvoj život... i zato se nekome čini da se "razmećem" brojkama. Nikad, ja taj broj uvijek smanjim.
I ne poznajem njihovu intimu, to ne poznaje nitko osim Boga i njih dvoje, ja sam samo napisala da znam da im je lijepo u braku i da su uvijek željeli biti u braku.
Zaboljelo me što zbog svog crnog pogleda (ne, to nije realan pogled, to je crni pogled na stvarnost) pokušavate razrušiti nadu u onima koji je još ipak imaju.
I nema to veze s pozitivnim gledanjem na svijet - NADA je ono što nam je Isus ostavio i što nitko nema pravo oduzeti. NADU i pozitivan pogled nikako ne izjednačujem. Pozitivan pogled često nema nikakvog realnog temelja, a NADA ima najjači temelj!!!! Jedini temelj!!
Ne znam tko, netko piše do kad ja to smatram da netko treba trpjeti samoću, budući da sam napisala da 40a godina i nije tako strašna kad sam se osvrnula na primjer tužne 40goišnjakinje koja se pita kako je još sama....Pa ja mislim da čovjek treba trpjeti strpljjivo ZAUVIJEK. Ako je ti je namijenjen ljudski vijek samoće od 70 ili 90 godina, onda moraš trpjeti do tad. Ali trpi na dostojanstven način. Ne hodaj svijetom ogorčen i ne ruši tuđu nadu jer si ti, eto, tko zna zašto, još sam/sama, a nikako to nisi htio biti. Zna Bog zašto je to dopustio, pomoći će ti da što lakše to izdržiš, ali nemaš pravo nikome rušiti nadu.
Poznajem mnoga sveta srca na ovom svijetu i svi oni kažu da nikad nije kasno za ljubav. Vjerujem im puno više nego onima koji tu unose u srce te neke statistike koliko ljudi ostane samo.
Primijetila sam da kao da postoji 2 vrste samaca...oni koji tiho, strpljivo nose taj svoj križ...i trude se svijet učiniti ljepšim, pomoći mnogima jer imaju puno slobodnog vremena....i oni koji zbog te svoje tuge nekako gotovo muče sve oko sebe.....i još k tome uništavaju možda i zadnju nadu tamo nekom patničkom jadnom srcu.
Svoju samoću i slobodno vrijeme koristim da usrećim druge. I vidim koliko i mene usreći kad zadnji atom snage poklonim nekome kome je još puno gore nego je meni. Ali mu i ne mora biti gore. Nije mi do danas jasno zašto svi oni koji su sami i imaju taj luksuz slobodnog vremena ne odu usrećivati druge ljude. Iako nisi iskreno sretan, dovoljno je da si miran i razuman, i ti ćeš čak i neka mala čuda činiti....
Radim trenutno na zamjeni u školi, ma koliko sam tamo imala prilike toj djeci pokloniti malo ljubavi i pažnje! Pa ta su djeca GLADNA ljubavi, već sad neki imaju skršena srca i već sad su neke onesposobili za život....!! A tek im je 14 godina!
Učila sam ih i jeziku i književnosti, ali najviše ipak onome što je mene naučio moj divan profesor - kako im uliti nadu da mogu imati lijep život i da moraju biti hrabri, da uvijek moraju odlučivati se za dobro.... Svaka je zemlja blagoslovljena koju dobar čovjek gazi...i ako će biti dobri ljudi, ljudi vjere i nade, željni pomoći drugima - ma da su ne znam kako teške okolnosti - bit će nekako!
Pa mogla bih vam ispričati barem 50 životnih priča od ljudi koji danas imaju 85 i 95 godina....i što su sve proživjeli...i ostali mirni i puni nade...a ne gorčine.... i takvi vam nikad neće dati savjet nakon kojeg će vam ostati gorak i težak okus na srcu...
Pazimo na svoje riječi....ovdje ne vidimo ljepotu svojih očiju, toplinu izraza na licu...ovdje imamo samo riječi....i one nas tu nekako definiraju.
Nisam dva puta pročitala ovu poruku, to nikad ne čitam, znam da će se opet pronaći tko zna kakve ružičaste note u ovoj poruci, ali na to se više neću obazirati.....
Radujte se, uvijek se radujte!!!!!
(ili makar imajte nadu i mir, kad već nema radosti)
A ti, Ana, liječi tu gorčinu koja je u tebi.... a tog bivšeg pusti jednom zauvijek iz svojih misli, otiđi i na 100 misa ako treba s nakanom da prestanu te misli na njega jer to nikako nije zdravo i mučiš se i vrtiš u začarani krug zla i muka. ODLUČI da želiš biti slobodna od tih misli, a onda idi Isusu da te oslobodi. Ja bih ti čak zabranila i spominjanje njega jer time sve iznova proživljavaš i čeprkaš po rani i ne daš joj nikako da zacijeli.
|
Login
FAQ
Chat
Traži
