Božji blagoslov svima!!!
Nalazim se u jednoj specifičnoj situaciji i potreban mi je nekakav savjet, pa se nadam da sam došao na pravo mjesto pa ako je netko bio u nekakvoj sličnoj situaciji
da mi možda može pomoći.
Naime, upoznao sam jednu djevojku prije nekih dva mjeseca na jednoj duhovnoj obnovi, točnije sam ju sreo nakon više od dvije godine jer sam ju zapravo upoznao
prije ulaska u jedan klub i od tada do duhovne obnove uopće ju nisam sretao a tada je ostalo bilo sve na upoznavanju...
Uglavnom, taj dan na duhovnoj obnovi, osjećao sam kao da je to bila Božja providnost jer je to bio tip djevojke koju sam cijeli život tražio...
Tražio sam zapravo curu koja je vjernica, kojoj su takve stvari na prvom mjestu, curu koja bi sa mnom htjela ići nedjeljom na Sv. Misu, ne da bi samo meni
udovoljila, nekog tko bi gradio sa mnom vezu i danas - sutra kršćanski brak, i to sve uz pomoć i blagoslov Isusa Krista, a kao najbitnije da želi živjeti sa mnom u
predbračnoj čistoći, koja neće tražiti ništa čemu nije ni mjesto ni vrijeme po nekakvoj Božjoj nakani...
S vremenom sam nailazio na svakakve djevojke i sve neke preuranjene stvari bi me udaljavale iz takvih veza jer bih odmah osjetio nekakav nemir, odnosno znak da to
što druga osoba traži preuranjeno od mene nije dobro...
Čak sam se jedno vrijeme i pomirio s tim da gotovo sigurno neću pronaći takvu djevojku, a s druge strane mislio sam da previše tražim od dragog Boga... Oduvijek sam
nekako znao što tražim, ali spoznao sam da sam to nažalost tražio na krivim mjestima (razno-razni noćni klubovi i slična mjesta...)
Uglavnom, ova djevojka sa duhovne obnove kao da ima to sve i više od toga...
Zanimljivost je još veća da sam kasnio na tu obnovu tog dana, a i ona isto, pa smo nekako stigli u isto vrijeme i sjeli jedno pored drugog jer su jedino ta dva
mjesta ostala bila još slobodna...
Taj dan na duhovnoj obnovi spoznali smo da se poznajemo od prije, da smo se ranije već sreli i da smo se vidjali na misama na kneziji...
Krenuli smo na ručak skupa i jednostavno smo se otvorili o temi veza između mladih, kao da smo se znali dobro već duže vrijeme... Ta duhovna obnova zapravo je bila posvećena mladima koji žele sklopiti kršćanski brak...
Kad mi je počela pricati o tome da bi voljela imati dečka koji bi išao sa njom na mise, koji bi želio nešto normalno u životu, obitelj, zajedništvo, nekog tko ju nebi gledao samo kao seksualno i tjelesno biće, nekog tko bi želio živjeti u čistoći,, ja naprosto sam ostao zatečen, kao da sam slušao sebe, cili sam se naježio bio, a da ne kažem da smo si tada nekako kliknuli bili, ne po izgledu prvo, nego baš po karakteru i osobnosti...
Taj dan smo razmjenili brojeve i počeli smo se nedugo zatim vidjati na kavama, i vrijeme sa njom bi mi prebrzo prolazilo, toliko smo imali tema zajedničkih, toliko smo komunicirali, i to sve o bitnim životnim stvarima (o ponašanju mladih u vezama, o brakovima, o današnjici kako je zaista teško sresti nekog normalnog i sl...), jednostavno mislio sam da sanjam...
Kako sam htio biti siguran, odlučio sam moliti devetnicu Blaženoj djevici Mariji za razriješenje čvorova (da bar nekakav znak još dobijem da li da se upuštam u to
ili ne jer jednostavno izgledalo je sve predobro) i odlučio sam dati vremena tomu svemu, strpiti se i sačekati koliko treba vremena, odnosno dati dragom Bogu sve u
ruke...
Taman deveti dan pri završetku devetnice, bio joj je rođendan, i upravo na taj dan smo mi i prohodali (negdje 3-4 tjedna nakon što smo se sreli na toj duhovnoj
obnovi)... kao da mi je tu večer nešto reklo dok sam bio na misi da će se desiti nešto lijepo tu večer, i zaista se desilo...
Bio sam presretan, zahvaljivao sam dragom Bogu na tome, jer sam uvjeren još više bio da je to njegova providnost...
No, zadnje vrijeme počeo sam se osjećati nekako čudno, kao da su se moji osjećaji prema toj osobi počeli hladiti, kao da imam nekakvu blokadu svojih osjećaja prema
njoj, a to zaista ne bih želio, jer shvaćam njenu vrijednost, i nekako vidim da je to osoba s kojom bih želio provesti ostatak svog života... Počeo sam osjećati
unutarnje nemire, kao nešto što me pokušava odvojiti od nje, a ja se borim s tim i ne želim to dopustiti... dodju mi takvi trenuci da mi se ništa neda, ne mogu se ni
na posao skoncentrirati, a ni na ostale obaveze svakodnevne... budem pun nekakve gorčine, da mi nije ni do čega... kao da mi nesto govori da bi najlakse bilo sad
prekinuti s tom osobom, udaljiti ju od sebe, poci u neki klub i sl, i zalijepiti se za prvu koja te privuče, i da sve bude lakse... ali to nipošto ne želim sebi
dopustiti, jer vjerujem da bi me donošenje takve odluke u ovakvim trenucima moglo itekako koštati...
Stoga sam odlučio poći na ispovijed, i baš sam pričao sa svećenikom o tome, objasnio mu situaciju, a on mi je sam rekao da bi to moglo biti djelo Sotone, koji
zapravo pokušava uništiti taj put dobra kojim smo odlučili krenuti ja i moja djevojka, na što sam ja također pomislio prvo jer je zapravo cilj sotone da ljude dovede
u takva neizdrživa stanja a s druge strane da ih koči u donošenju njihovih odluka...
rekao mi je da pričekam još neka 2-3 tjedna do mjesec dana, i da nipošto u ovakvoj situaciji ne donosim odluku, te da se molim i da će mi molitva i euharistija
najviše pomoći da prevladam ove tegobe, pa tako i činim...
S druge strane, možda mi Bog također pokušava reći da to možda nije moja buduća odabranica, ali u ovom trenutku naprosto nemogu nekako vjerovati u to, još pogotovo
jer sam tek krenuo s njom, a s druge strane, mislim da mi ju nebi stavljao na put ako je tako ODLUČIO, ili možda i bi, neznam zbilja ni sam više...
Uglavnom, ovu situaciju sam doživio još dva puta (u slijepoj zaljubljenosti) kad nisam zapravo htio vidjeti realne stvari, odnosno nisam vidio nedostatke u vezama
tim, pa sam nekako shvatio dame dragi Bog malo ohladio da zaista vidim da li postoji nešto jače i bolje zbog čega bih ja toliko htio ostati s tom djevojkom i ući s
njom u brak... poslije sam dobio odgovore da je to upravo bilo iz tog razloga da malo realnije sagledam stvari i da ne budem samo zaludjen osobom na prvu pa na
dalje... i HVALA MU VELIKA NA TOME...
U ovoj situaciji to mi se čini nekako nevjerojatnim, ali možda sam u krivu,,, možda mi opet dragi Bog želi reći
da osoba nije za mene,,,zbilja nisam siguran... ili možda mi želi oduzeti nešto što čvrsto stiskam rukama da bi mi dao nešto bolje...?
Dosta sam razgovarao sa nekakvim bliskim osobama i pouzdanim prijateljima koji su čvrsto u vjeri, i svi mi vele da bi upravo nešto takvo što ti Bog dragi stavi na
put trebalo ići jednostavnije (ne u pogledu da sve bude najsavršenije), nego bar da imamo osjećaj za tu osobu, jer je osjećaj zbilja nešto što dvije osobe dublje
povezuje...
Sve u svemu, u ovom trenutku mi se čini da ako donesem pogrešnu odluku (da se rastanem od nje) da će mi biti žao...
(
Zanima me samo da li je netko možda doživio nekakvu sličnu situaciju, te da li možda ima netko kakvu preporuku ili možda koji koristan savjet...
BVB
Login
FAQ
Chat
Traži
