www.tebe-trazim.com

Upravo to. Molili su se Gospi i svetima. Ali nije da je praksa crkve koja je napustena da apostol ili svecenik izvodi cudo.
Kusnja nije grijeh i pobozni ce se nositi s time do neke granice. Nisu svi ko Job.
Nakon niz pehova i posten vjernik moze otpast od vjere.

Ako si labav u vjeri sto vecina i je... Dar mar.

Ovu drugu knjigu o magiji je preporucio pavlin Marko Kornelije Glogovic. Pavlin koji se bori za prava nerodjenih i veliki protivnik abortusa. Lik je divan covijek. U samostanu Svetica kraj Ozlja. Pise i na http://www.bitno.net povremeno clanke.

Govorim pročitaj knjižicu "Zamke zloga" koju je Billy stavio, i onda komentiraj.



"kod tjelesne smrti takvog moga pretka, taj pakleni kreditor pristupa ovrsi; svim potomcima izgoni dušu iz tijela i prisiljava ih da njemu robuju pa, makar to duše ne bi htjele, da još istim grijehom nastavljaju vrijeđati svoga Stvoritelja."


I tebi je ovo u nauku s Crkvom? O tome mi pričamo. Mogao se on poslije ispravit, ja ne znam, niti sam ga proučavao, zato sam i pitao koja je stvar s tim čovjekom, jer ovo nije u nauku s Crkvom, a čitao sam intervju s njim.
Ako tvoja duša ne želi robovat Sotoni, ona neće robovat Sotoni, jer će primat sakramente i ić na sv misu. Zakođer ne može tebi netko ovršit dušu zbog grijeha tvojih roditelja.





Sami, zato sam i pitao. Billy mi je samo nastavio govorit kako je to u nauku s Crkvom. Ja nigdje ne vidim da je ono gore u nauku s Crkvom.





Ja ne vidim ovdje da on odustaje od teze da se duša ovršava zbog grijeha tvojih otaca, i da ti unatoč tome što ne želiš griješit ipak robuješ Sotoni?

Samuel napisao:

S ovim se slažem, niti vidim nešto sporno ovdje. No to i dalje ne riješava moje pitanje.








Onaj gore prvi citat je od Rajka Bundala




Vidiš da se slažemo, jer ono podcrtano je citat Rajka Bundala. Zato mi i nije jasno, jer ono nema veze s mozgom. Vidiš da si to sam rekao.




Ne znam što se ovdje ima krivo shvatit, piše jasno kao dan;

"kod tjelesne smrti takvog moga pretka, taj pakleni kreditor pristupa ovrsi; svim potomcima izgoni dušu iz tijela i prisiljava ih da njemu robuju pa, makar to duše ne bi htjele, da još istim grijehom nastavljaju vrijeđati svoga Stvoritelja."


[/quote][/quote]


"Ta, zar nisam dok god živim u tjelesnom i u krvnom srodstvu sa tim dušama? Zar Bog mi nije na samom početku predao život u ruke oca i majke? Roditeljska vlast ostaje na meni, kao i moja nad mojim potomstvom “sve dok traje Mjeseca” jer Božja ljubav struji kroz sve nas i želi uvijek da nas u sebi sjedini.
Odmah kod bankrota, kod tjelesne smrti takvog moga pretka, taj pakleni kreditor pristupa ovrsi; svim potomcima izgoni dušu iz tijela i prisiljava ih da njemu robuju pa, makar to duše ne bi htjele, da još istim grijehom nastavljaju vrijeđati svoga Stvoritelja. To su nevolje ovoga života što ih bez vlastite krivice odreda trpimo i to su takozvane “zle sklonosti” koje nas obaraju u grijeh premda duša bar nakratko tom se opire. To nisu zle sklonosti, nego to Neprijatelj stanuje u našem tijelu. Zaposjeo ga je po pravu naslijeđa. Zato u 51. psalmu David točno veli: “Evo, grešan sam već rođen.” pa se ispravlja, prodiruću spoznajom još dublje: “U grijehu me zače majka moja!
Kad se Duh Sveti odrekne toga psalma pa ga ne bude više čuvao u crkvenom Psaltiru, poslušat ću što govore protivnici otkupljenja koji tako bjesne protiv takozvanog ili iz ljudske perspektive krivo nazvanoga rodovskog stabla. "

Orosti dragi, ali ja ovde stvarno ne razumin što on govori. Logika mi govori jedno; ako je dovoljno sakrament i redovna molitva, misa, onda nije potrebno nikakvo ozdravljenje obiteljskog stabla. Jer ako mi nisu sakramenti dovoljni onda mi je potrebna i molitva obiteljskog stabla. Zar ne?

Sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima
i da liječe bolesti. I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje
i liječiti bolesne (LK 9, 1-2)

Do 4 stoljeća praka crkve je to i bila. A Ajde danas odi svećeniku i reci imam bolest tu i tu izliječi me.
Poslao bi te u bolnicu.
Imaš doktora.

Šta zamke zloga ima sa Bundalom!?
Imam i tu knjigu, ne knjižicu, i pročitao sam ju, ali ne znam u ćemu je tu problem!



Ako primjetiš, gore piše "izgoni", ne izgnao je, ili "prisiljava", a ne prisilio je i gotovo. A ovo pa makar to duše ne bi htijele, možemo vidjeti i dolje u poslanici rimljanima, a možemo svi posvijedočiti na sebi samima daa je tako!
I upravo je tako, da stalno vrijeđamo Boga istim grijesima, bar je tako kod mene i sviju s kojima sam razgovarao.
Zato nam i je preporučljiva česta ispovijed i Pričest, i neprestana borba i bdijenje!
Kažeš da neće robovati Sotoni ako budemo išli na Misu i primali sakramente, ali Bundalo nije rekao da to nije tako, nego si išćupao citat, zato i je potrebno pročitati cijeli kontekst, dio ili tekst, a ne vaditi iz konteksta.
Tako nama ateisti rade s Biblijom. Tu Bundalo čak nije niti govorio o nekome tko se obratio, nego opčenito, pa je kasnije objasnio. A to sam ti i stavio kasnije!
Oprosti, ali meni nije jasno da tebi ovo nije jasno!
Ili te ne mogu shvatiti ili što, ili kriv postavljaš pitanje! Ali iz ovog tvog pitanja ja ne vidim drugi problem, što meni ne predstavlja problem sa shvaćanjem!

Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh. (15) Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim - to činim. (16) Ako li pak činim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar. (17) Onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni. (18) Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. (19) Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to činim. (20) Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni. (21) Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. (22) Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, (23) ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima. (24) Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? (25) Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.
Rim 7 15-25



On nema potrebe odustajati, jer pojašnjava tezu, a ispod onim citatom još više! Dakle šo tebi znači ovršava?
Ovršava je stavito u sadašnej stanje radnje, ne u prošlo ovršio je ili buduće ovršit će! Dakle možemo to slobodno usporediti sa tlačenjam il napastovanjem!
Mi možemo doći sa Mise i Ispovijedi, ali zli ne prestaje sa svojim planom dok smo god živi!
Slično se govori i u prispodobi sa čišćenjem kuće od zlog duha, nakon što on kasnije dolazi sa drugih sedam. pa možemo reći da je to sad po tom tekstu pravilo, ali čitajući nadalje shvaćamo, da ako strogo vršimo sakramentalni život, da se to ne mora desiti!
Nije mi jasno kako ti ovaj njegov tekst ne objašnjava ništa!?


Kako ne riješava! Ili ne kužim uopće što želiš pitati, ja stvarno ne vidim ništa sporno!



Ovo ne kužim, piše da sam ja ovo napisao ili što ??
Šta sad znaći ovo iznad, da nitko neće biti proklet i ne ide više nitko u pakao, ili što?



Da ponovim:
Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh. (15) Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim - to činim. (16) Ako li pak činim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar. (17) Onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni. (18) Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. (19) Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to činim. (20) Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni. (21) Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. (22) Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, (23) ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima. (24) Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? (25) Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.
Rim 7 15-25


Hm, ne znam odakle ovaj citat gore, ali bih voli vidjeti odakle je išćupano, ali dobro sad nema veze!

Pitao bih te, zašto si ovo preskočio!?
Namjerno, ili??
Jel ovdje dolje je odgovor na tvoje pitanje jesu li dovoljni sakramenti!
Uglavnom Bundalo često naglašava da je potrebno se moliti za svoje preminule i da nas često tlače zlodusi koji su došli po njihovim grijesima na nas.

Nebeski Otac ispunja Duhom Svetim one koji ljube Krista;šalje im u pomoč anđele i svece.A da i ne znaju za što,otkrivaju već među pravednicima na zemlji kako mnogi za njih ustrajno mole i kako su im mnoga posvečena srca sklona.Bog im otvara riznice svih milosti.S neba i zemlje sve ih podupire.
Njih se ne dotiću grijesi roda,jer su svojim potpunim obraćenjem,postali rod Kristov koji nema ba sebi grijeha;zato im pakleni dusi ne mogu nauditi::Tako i vi,ako ste Kristovi,niste više mješani.U očima Božjim ne znaći ništa vaše podrijetlo.
Bog nije okrutan,da bi zbog nepravde oca mučio nedužna sina.Jasno veli po proroku Ezekijelu:"Onaj koji zgriješi,taj će i umrijeti.Sin neće snositi grijeha očeva,ni otac grijeha sinovljega.Na pravedniku će biti pravda njegova,a na bezbožniku bezbožnost njegova."(Ez 18,20).
Po Sirahu pak zbori;"Tko se čvrsto ne drži straha Gospodnjeg,kuća če mu brzo propasti"!
Svaki naraštaj i svaka duša pred živim Bogom stoji,zato svakome ovaj njegov "sada" odlučuje o vlastitoj budučnosti;sadašnja će mu djela na kraju suditi,s tim što sva svoja zlodjela može raskajanim obračenjem uništiti.RAJKO BUNDALO "Pogled u krajeve srca(str.230-231.

Samuel, samo sam pitao i rekao da to nije u skladu s naukom. Čak si i ti prvi put citat komentirao kako nema veze s zdravim razumom. Ovu igru koju si odigrao s vremenima; ok, može bit da je tip stvarno tako mislio, jer očito da u drugim knjigama piše drugačije, tj obrnuto od onog što je napisao. Nisam preskočio, nego vidim što je on uistinu mislio, ali se nikako u intervjuu nije dobro izrazio. Moj stav je od početka da sam samo pročitao kako on potiče tu molitvu, te ti dao citat iz intervjua, ništa više. Ovrha je meni značila dobit punomoć nad tom osobom, tj njenu kontrolu, jer tu riječ ne znam u drugom značenju, ali ok.


A ja opet postavljam pitanje; zašto je potrebna molitva za ozdravljenje obiteljskog stabla? Jer sve "probleme" možemo riješit redovnim sakramentima i molitvom. I to mislim na onog francis mcnutta, jer se priča s billyen tako razvila...

Ma gledaj, ta stvar sa grijesima predaka se iskomplicirala bezveze, obiteljsko stablo, odnosno taj pojam se je ubacio naknadno, ili kako Bundalo reče da đavao ne zna ništa sam stvoriti nego pokušava iskrivljavati staro!
Bundalo sa grijesima predaka zastupa tezu kao i Ivančić, Linić, Pavić, Sudac, a i mnogi drugi! Jer Bundalu je dopušteno u svim biskupijama držati nagovore, čak ga mnogi svečenici zovu. Knjige su mu mjesecima na obradi kod Isusovaca, jer mi je sam rekao za ovu zadnju, čekao sam ju majke ti mile pola godine! Knjige mu potpisuju p.Sremić, Kačunko, Linić.
Tako da čovjek širi hereze, ja bi prvi se sklonio od toga!
Molitva za "obiteljsko stablo" (i meni je bezvezan taj pojam) je samo preuzeta iz molitva za predke ili pokojne i duše u čistilištu!
Ima Bundalo puno primjera o tome kako su ljudi platili Mise i molili za svoje pokojne i gdje su se dogodila mnoga ozdravljenja. Sad mi na pamet pada primjer kada je žena imala rak dojke, i razgovarala s njime, i on se je molio za nju i rekao da li je njen otac psovao grudi Djevice Marije, na što je od te žene majka govorila da je njen dijed stalno psovao tu psovku i bila mu je glavna, a kada je umirao istjerao je svečenika iz kuće. Ali on joj je rekao da se moli za djeda, i plati Misu za njega i oca u znak oproštenja, da mu je to došlo u molitvi!I ženi se sve povuklo!
E sad neki će relativizirati uz pitanje dal je sad svaka ta bolest od te psovke, ja vjerujem da nije. Samo znam da je posljedica grijeha smrt i naravno gubljenje blagoslova!
Sad opet dolazi tvoje pitanje na red, jel bilo potrebno baš da ona oprosti djedu, plati Misu za njega i moli se za njega da ozdravi, ili bi se to dogodilo da je bez Bundala se obratila i živjela sakramentalni život. Vjerujem da je Bundalo bio prečac, da nekažem guranac u leđa, a da se je obratila i živjela sakramentalno, podrazumjeva se da bi molila za duše u čistilištu i da bi molila za svoje pokojne. Tako da to dođe na isto.
I sve se svodi na nas same i naše obračenje, gdje u svakom rodu ili obitelji dođe neko zrno soli!
Uglavnom ima dosta toga o tome, a kada budem imao vremena, kopirat ću još nešto od te tematike!
Ali ima stvarno on sam puno primjera što mi je nemoguće da je slučajnost!
Sad idem! Moram reći adminu da prebaci ovu temu na "Grijesi predaka", jer tu sam mislio stavljati njegove dijelove knjiga!

Kaj sa knjigom:
P. Rufus PereiraDUH SVETI OBNOVITELJ, OZDRAVITELJ I OSLOBODITELJ,Seminari p. Rufusa u Hrvatskoj

http://www.ofm.hr/pokret_krunice/rufus%20knjiga-sadrz.htm

dio iz sadržaja knjige:
3.2. ČETIRI ŽIVOTNA RAZDOBLJA S RANAMA KOJE TRAŽE OZDRAVLJENJE
3.2.1. Obiteljsko stablo
a) Istočni grijeh
b) Gnjev Božji
c) Odgovornost svakoga bračnoga para
d) Utjecaji rana i grijeha predaka

Na koji način osoba može pasti pod utjecaj zla

Na koji način osoba može pasti pod utjecaj zla i kako možemo pomoći sami sebi kao kršćani. Jedan je stari propovjednik često naglašavao: "Najbolji način da držimo đavla vani jest da čuvamo Isusa unutra." Ove njegove riječi odjek su jasnog naputka iz Svetoga pisma: "Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas! Približite se Bogu i on će se približiti vama!" (Jak 4,7-8).
Jedini i najbolji savjet koji se može dati, kako bi se nadvladali ili izliječili postojeći duhovni problemi, isti je koji su sveci davali ljudima kroz stoljeća: živite svetim životom!

Bog nam je dao svoju Crkvu kako bi nam pomogao živjeti životom koji je njemu ugodan i kojim ga proslavljamo. Učestalo primanje sakramenata i čestit vjernički život, temelj je za održanje našeg duhovnog zdravlja.

No, znamo da se zbog naše slobodne volje, i slobodne volje drugih, ponekad nađemo u duhovnim poteškoćama pa čak i u ropstvu. Bog ponekad može dopustiti neprijatelju da nas uznemiruje, iako sami ni na koji način nismo prizvali zlo u svoj život, niti je ono došlo po drugim ljudima. O takvom nam slučaju svjedoči Biblija u knjizi o Jobu, ali Bog takvo što ne dopušta bez svrhe. Znamo i uzdamo se u Božje obećanje o kojem piše Sv. Pavao u svojoj Poslanici Rimljanima:

"Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube" (Rim 8,28).

Veliki je izazov za svakoga od nas živjeti čestitim i svetim životom, i to najbolje što možemo. Potrebno se neprestano ohrabrivati za taj izazov. Kada se pojave teškoće trebamo ih rješavati približavanjem Bogu. U skladu s tim, prvi korak na tom putu je samopomoć. Zato će vam smjernice u ovoj knjizi ukazati na to kako sami sebi možete pomoći u rješavanju općenitih duhovnih problema, ali i problema zlodušnog podrijetla, ukoliko postoje u vašem životu.

Ponekad problemi s kojima se susrećete mogu biti preteški i nijedna vam pomoć ne izgleda učinkovitom. Ne shvaćajte to kao poraz. Upamtite: Bog vas voli i stvorio je obitelj (Crkvu) za vas, a članovi obitelji brinu jedni za druge. Crkva posjeduje neiscrpiv izvor Božan-skoga Milosrđa u kojemu svatko može naći spasenje, jer Bog hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine (usp. 1 Tim 2,4).

Na koji način osoba može pasti pod utjecaj zla?

Različiti su izvori zlodušnih utjecaja, no uglavnom bi se mogli razvrstati u tri kategorije:

1. Nebriga i nemar da se živi po uzoru na Krista! Kad god se udaljimo od Boga, udaljujemo se od njegove zaštite. Kao što je rečeno: najbolji način da đavla držimo podalje od naših života jest da svoje živote ispunimo Kristom. Stoga trebamo živjeti i razvijati svoju vjeru životom autentične pobožnosti. Ako to propuštamo tada postajemo podložniji napadima Zloga. Život po vjeri, osim što nas vodi k vječnosti, on nam je i zaštita od zla. Sv. Petar kaže da đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre, ali nam daje i odgovor što da činimo: Oduprite mu se jaki u vjeri (1 Pt 5,8-9).

2. Grijesi djelom i propustom! Živjeti život u grijehu, garancija je da ćemo biti ranjiviji na udarce Zloga. Moramo se uhvatiti u koštac s grijesima u svom životu, s onim grijesima koje činimo aktivno ili iz navike, kao i s grijesima propusta kada ne činimo dobro koje bismo trebali. Slikovito rečeno, grijesi stvaraju rupe na mreži Božje zaštite koja je postavljena oko nas. Ili drugim riječima rečeno: grijesi ostavljaju otključana vrata i tako naš život biva bez zaštite i sigurnosti.

3. Grijesi drugih! Ovo je tema koja otvara mnoge rasprave i razmišljanja. Biblija koristi termin "grijesi naših otaca". "Grijeh jednoga škodi drugima, kao što je svetost jednoga drugima na dobrobit" (Pavao VI. Indulgentiam doctrinarum).

Zla koja su činili naši predci ili živući članovi naših obitelji, nažalost su čest razlog problemâ. Čak i nedužna djeca mogu radi toga pasti pod utjecaj zlodušnih tlačenja. Jedan od najpoznatijih slučajeva "opsjednuća" uzrokovan problemima iz života predaka bio je u američkoj državi Iowi, u dvadesetim godinama prošlog stoljeća. O tom slučaju može se pročitati djelo pod nazivom Odlazi Sotono koje ima crkveno odobrenje tj. imprimatur.

Neka trpljenja mogu doći zbog kletvi i uroka koje nam nabacuje netko tko je toliko zao da čini takve stvari. Sami nismo učinili ništa što bi uzrokovalo da padnemo pod utjecaj demonskoga; nedužni smo, tj. žrtve smo grijeha drugih ljudi. U tom slučaju potrebno je utjecati se Božjoj zaštiti i u autoritetu Imena Isusova poništiti takva zla koja udaraju na naš život.

Kada se radi o grijesima drugih, napose predaka, i sami svećenici koji su praktično uključeni u molitveni apostolat oslobađanja, zaključuju da se trebamo utjecati Duhu mudrosti da nas vodi na ovome osjetljivom području, kako ne bismo otišli preduboko, tj. potrebno je da sve bude u skladu s Duhovnim djelom milosrđa, koje nas potiče: za žive i mrtve Boga moliti.

Grijesi i posljedice grijeha

Mnogi ljudi, uključujući često i svećenike, ne razumiju što se misli pod "rodoslovnim (tj. nasljednim) tlačenjem".

Krštenje, naravno, poništava Istočni grijeh i svaki postojeći grijeh. No to ne garantira da će osoba biti oslobođena od zlodušnih kao što to ne mogu osigurati niti sakramenti Potvrde, Euharistije i Ispovijedi. Ispovijed i Euharistija su doista dva najjača oružja protiv đavla, no oni ne osiguravaju oslobođenje. Čak ni službeni egzorcizmi ne garantiraju oslobođenje. (Postoje rjeđi slučajevi kojima ni službeni egzorcizmi Crkve nisu bili učinkoviti).

Naravno, ni oprost grijeha nužno ne uklanja "posljedice" grijeha. Kada se ispovjedimo, grijeh je zauvijek uklonjen i duša je očišćena od grijeha, no posljedice grijeha, bile duhovne ili tjelesne, mogu ostati.

Na primjer, ako vozač u pijanom stanju pregazi nekoga, nakon čega žrtva ostane paralizirana, Bog i žrtva mogu oprostiti, ali to što je jadnik postao invalidom ostaje kao posljedica tuđega grijeha. Na sličan način, nakon što je nečiji grijeh oprošten, posljedice demonskog utjecaja mogu ostati i to je potrebno sanirati, jer grijeh je osobu ranio i čini ranjivom. Tako, nakon ispovijedi osoba mora đavla (koji je začetnik grijeha) izbaciti sa svog teritorija. Korištenje izraza kao što je "vraćanje teritorija" spada u vojničku terminologiju. Sv. Pavao o napadima đavla govori jezikom ratovanja. Ovo i jest stvaran rat, jednako stvaran kao i svaki zemaljski, samo što se odvija u duhovnoj dimenziji.

Grijesi koji se prenose s pokoljenja na pokoljenje objašnjavaju se na tri moguća načina:

Prvi je genetsko nasljeđe. To je nešto što nitko ne može kontrolirati. Svaka osoba baštini određeno genetsko nasljeđe, ali okolina je ta koja to nasljeđe hrani. Npr. osoba može naslijediti gene odgovorne za agresivno ponašanje. Okolina je ta koja će usmjeriti to genetsko nasljeđe u agresivno ponašanje ili u pozitivno asertivno ponašanje s ciljem osobne izgradnje u dobru.

Drugi je uzrok nešto što zovemo nasljeđem okoline. To se posebno odnosi na loša (ili dobra) ponašanja koja djeca usvajaju promatrajući svoje roditelje. Svako životno iskustvo stvara psihološke učinke. Odnos roditelja prema djeci ima dugotrajne učinke za cijeli život. Stoga je važno kako roditelji odgajaju svoju djecu i kakav im primjer daju.

Međutim, niti jedan od ovih čimbenika ne postulira demonsko djelovanje. No demoni mogu iskorištavati te probleme iz okoline kako bi pogoršali situaciju. Demoni su oportunisti. Ako vide problem koji već postoji, rado će iskoristiti tu ranjivost da problem učine još većim nego što bi inače bio.

Treća je mogućnost ono što nazivamo "rodo-slovnim (nasljednim) tlačenjem". Kod ovakvih pojava pretpostavlja se da je član obitelji (roditelj, djed, pradjed itd.), počinio neki smrtni grijeh ili živio grešnim životom, a da se nije izmirio s Bogom, što je privuklo zloduhe toj osobi i čitavom obiteljskom rodu. Obitelj na neki način postaje metom đavlovih nasrtaja na tome području.

Demoni se ne nasljeđuju kao genetske osobine, no jednom kad im se netko otvori i postane meta njihovih tlačenja, ostali članovi obitelji mogu biti uznemiravani generacijama na tom području. To ne znači da će svaki pripadnik novog naraštaja nužno imati demonska uznemiravanja na tome području. No iskustva potvrđuju da život u vjeri i dobra djela privlače dobro: na sebe, svoj rod i okolinu, tako i zla privlače zlo.

Dakle, rodoslovno tlačenje (ili "obiteljsko prokletstvo") naprosto znači da je na bilo koji način đavao privučen obitelji i traži svaku priliku da je ugrozi. Može i ne mora uspjeti. Teži su slučajevi kada roditelji, djedovi i bake prizivaju zlo na svoje potomstvo. Ukoliko takvi slučajevi ne zahtijevaju egzorcizam, korisna je ne samo molitva za "vraćanje teritorija" koji je neprijatelj stekao, već i molitva slamanja prokletstava i uroka. (vidi str. 81).

Ova se analiza temelji na iskustvima prikupljenim od službenih egzorcista i savjetnika za oslobađanje. Odlomci Katekizma (br. 517, 550, 1237, 1673), Obrednik egzorcizma, i mnogi drugi spisi govore o ovoj temi, ostavljajući s razlogom otvorene teološke obzore.

Govoreći o ovoj problematici, informacije se uglavnom dobivaju iz različitih izvora, uključujući djela Svetaca u kojima pišu o pojavama povezanim s demonologijom. Zatim su tu djela ostalih pisaca koji se bave teologijom anđela i demona, te spisi službenih egzorcista, koji potvrđuju da se radi o evidentnim kliničkim dokazima, kao npr. o. Gabriele Amorth, o. Jose Antonio Fortea, o. Pellegrino Ernetti i mnogi drugi.

U svojoj knjizi Egzorcist govori, otac Gabriele Amorth (službeni egzorcist Rimske biskupije) piše o prokletstvima sljedeće:

Proklinjanja! To su želje da se nekome dogodi zlo a izvor zla stoji u đavlu. Ako su izrečena s pravom zloćom, posebno ako postoji krvna veza između onoga koji proklinje i onoga koga se proklinje, mogu imati strašne posljedice. Najčešći i najteži slučajevi koje sam susreo, odnosili su se na roditelje ili djedove i bake koji su prokleli svoje sinove ili unuke. Prokletstvo se je pokazalo veoma teškim ako se odnosilo na njihovu egzistenciju ili ako je bilo izrečeno u posebnim okolnostima, na primjer na dan vjenčanja. Roditelji su povezani s djecom krvnom vezom i autoritetom kao nijedna druga osoba.

Činjenica da se obiteljska prokletstva često provlače iz generacije u generaciju je klinički dobro poznata nama, koji imamo iskustva na ovom području, i to je možda najčešći izvor demonskog tlačenja nedužne osobe. No, stabilan sakramentalni život, osobni molitveni život i aktivno pripadanje molitvenoj zajednici Crkve, uvijek su čvrst temelj zaštite i borbe protiv zla. Tada ćemo lakše prepoznavati što nam je činiti u određenoj situaciji.


Brat Ignatius Mary

Ovaj tekst je izvadak iz knjige "Pomozite sami sebi pa će vam i Bog pomoći".