Nakon nekog vremena ponovo se pitam:“Gdje su nestali pravi muškarci?“, a i prave žene netko bi rekao???
Ma je li moguće da je tjelesnost postala toliko jako bitna da se i kod vjernika ne može na nju odustati do braka?
Zaista, mogu to shvatiti kod nevjernika, ali kod vjernika mi stvarno nikada neće biti jasno.
Ovo govorim iz perspektive osobe koja nije ušla nevina u brak i koja je živjela sa dečkom prije braka dakle, učinila sam greške kao i drugi ljudi, ali nakon obraćenja Isus mi je prosvijetlio pamet i otvorio oči.
Zato kažem da mi je to kod nevjernika jasno, ali kod vjernika – kod onih koji su doživjeli kako kažu to neko obraćenje, idu na Misu često, ispovijedaju se itd itd – nije.
Koliko je onda zaista pravih vjernika? Toliko jako malo? Ili jednostavno biramo što, kako i kada možemo griješiti? Eci, peci, pec i biramo iz dekaloga koja nam zapovijed odgovara, a koja ne pa onda trk na ispovijed???
Ukoliko nam je jasno da je nešto grijeh onda, ako idemo svjesno u njega ne griješimo li možda još više?
Ok slabi smo i grešni i samo ljudi smo i svi možemo pasti i pogriješiti u našoj slabosti, ali zašto ne bi pokušali NE griješiti nego jednostavno odustanemo i od te mogućnosti?
Da li uopće postoje muškarci, oni pravi koji nisu polužene i ne boje se vlastite sjene, koji bi ušli u neku vezu sa ženom znajući da do braka neće imati intimne odnose?
Da li postoje muškarci koji su svojom voljom odlučili živjeti u čistoći?
Kada kažem muškarci tu ne mislim na studente ili nešto starije mlade osobe, koje hvala Bogu postoje, nego mislim baš na te novoobraćenike, prave obraćenike koji su u jednom trenutku svojega života otkrili da su živjeli lažno, a onda odlučili krenuti Isusovim stopama?
Ne spominjem žene, mada su i žene i u toj istoj „gabuli“, jer mislim da je ipak nama ženama zbog naše prirode lakše nego muškarcima. Nije lako biti vjernica u ovome svijetu gdje sve ono što nije normalno postaje normalno i gdje tvoje vrijednosti i vjera budu ismijane (ne na glas jer ipak…).
Koliko takvih obrazovanih, normalnih, slobodnih, društvenih, pozitivnih muškaraca i žena postoji u našoj domovini?
Zašto se o tome nigdje ne priča? Da li smo postali manjina u manjini, a u statistikama nas ima preko 80%....
Da se razumijemo meni je sve jasno, shvaćam kakav je ovo svijet, kako je teško živjeti u čistoći prije braka, shvaćam i muškarce i žene, sve mi je baš ono kristalno jasno kako se kaže, ali jedno mi nije jasno, ako se nazivamo vjernicima i znamo da je put koji vodi u Raj jako jako uzak zašto onda idemo dalje u grijeh i to svjesno?
Pa reci ti nama gdje su ti "pravi muškarci", tj. oni koji se ne žele seksat prije braka? Šta nisi upoznala nijednog takvog, u čemu je problem? Ispada da se sve uvijek vrti oko seksa.
Login
FAQ
Chat
Traži
. Zasto pitas? 
) nego evo samo razmišljam kao žena koja je obrazovana, još uvijek mlada 
