www.tebe-trazim.com

Lijepo rečeno....,predivno, dođem do osmijeha, radosna u duhu , ali ono suštinski " NE MOGU" povrijediti, mene moji mučitelji ubiju u pojam,...što sam bolja ...to su oni gori...ko da ih je napastvovalo "zlo"....

Postovani i dragi svi,
citam vas nekoliko dana i dosla sam do 37.str. (mislim). Ganula su me vasa svjedocanstva toliko da sam na neka plakala. Ne znam jel imam svjedocanstvo, ali osjecam se bolje otkad sam "porazgovarala" s Isusom. Na registriranje i post me navelo svjedocanstvo forumasice Ane ciji je tata ozdravio od karcinoma. U slicnoj sam situaciji. Ako vas necu previse umorit, ukratko cu nesto reci o sebi. Imam 27 godina, primila sve sakramente, i brat i ja. Medutim, moji roditelji nisu vjernici. Tj.mama je. Vjeruje u Boga, ucila nas je uvijek da vjerujemo i molimo se, no nije zivjela vjeru. Tata je musliman. Tj.na papiru. Takodjer ne zivi svoju vjeru. U nasoj kuci se uvijek slave Bozic, Uskrs. Godinama je moj tata bio alkoholicar, ima PTSP i znali smo se povlacit po sudovima i svasta. Uvijek, kad sam odrasla, sam ja bila predmet njegovih napada. Ja sam zvala policiju i isla na sud, ali nikad ni u jednom trenutku nisam prestala voljeti svog oca jer sam znala da je on samo nesretan. Kad me sutkinja, nakon ispitivanja jednom, pitala sto mislim da je najpametnije, sto ja mislim, odgovorila sam joj: lijecenje. Onda me pitala: Kakav je tata kad nije pijan? Rekla sam: NAJBOLJI na svijetu.
Prije godinu i pol sam osjetila potrebu ici na svaku nedjeljnu misu. Ranije sam rijetko isla, u srednjoj skoli sam prestala jer mi je bio uzasan nas svecenik. Ne znam sto se promijenilo. Prijatelji su me zadirkivali da sta ja sad po misama idem itd. Nije me to smetalo (ovo spominjem samo da naglasim mentalitet mjesta u kojem zivim). Grijesila sam. Puno..
Ljetos je u mojoj kuci zavladao kaos. Mrznja, ludilo. I ja sam, po savjetu prijateljice, otisla kod vracare koja mi je rek da imamo 2 uroka, na mami i tati. I svasta je rek. Danas znam da je to bio Sotona koji je prividno govorio da nek se molim Bogu, nek kupim od nje neki medaljon i stavim u vrata. Skoro jesam. Ali umjesto tog, otisla sam sveceniku, banula mu doslovno na vrata u 10 ujutro i zatrazila da me ispovijedi. Drago mi je da sam to napravila. I mrzim taj svoj grijeh. Roditeljima sam sve priznala sto sam ucinila i stvari su se malo popravile. Dana 5.12.moj tata je zavrsio u bolnici. Sepsa. Doktori su rekli da je dosao 5 do 12. No potom su otkazali bubrezi, dobio upalu pluca.. 2 tjedna inducirane kome. Jucer sam ga prvi put vidjela od tad. Doktori ne znaju sta ce, danas mi je doktor rekao da je mislio da nece prezivjeti noc dijalize. Sinoc sam pala na koljena i zavapila Bogu. Molim intenzivno svaki dan, brat, prijatelji, cak je i mama pocela. To me raduje. Veceras ce molit krunicu sa mnom. Moj tata ne moze pricati. Kad sam jucer dosla imao je temp. Suza mu je isla na oko kad sam mu se javila. ...
Tesko mi je pisat.
Molila sam Duha Svetoga da se spusti na njega. Da mu da sansu da spozna Krista i njegovo milosrde. Danas sam bila kod tate i govorila mu nek se moli Bogu, da ga cuva stalno.
I nekako, uvjerena sam da ce bit dobro. Da cemo svi pocet zivjeti s Kristom. Jesam li utopist?
Molim vas, dobri ljudi, molite za mog tatu. Znam da je ovo moj kriz. Prihvacam ga. Ali molite za mog tatu. Hocete li?

U molitvi za tvog tatu i vas s tobom.
Drži se

Pridružujem se molitvi. Drži se, Becca.
I ne gubi vjeru i nadu!

<3
Srce mi je toliko mirnije. Mama i ja smo molile krunicu. Ona se rasplakala tijekom molitve, ali nije odustala. Ne zna jos najbolje, prati me puno, ali ja znam da je Bogu mila nasa molitva, prva zajednicka u mojih 27 godina. A njoj prva krunica uopce. Nedugo nakon tog, brat zove s posla (on i mama rade u bolnici) da je tati temperatura malo spala. Isuse, uzdam se u te! (Ovu naljepnicu smo dobili neki dan za blagoslov obitelji. Koliko nam pokazuje da je uz nas.) Puno mi pomazete, svi! :* :* :* :*

Mala digresija: Ne mogu odgovarati na privatne pnjruke. Pise da trebam biti aktivnija na forumu. Dok ne budem mogla odgovoriti evo poruka ovdje: hvala, dragi prijatelju. Vjeruj, kad sam procitala sto si napisao.. skoro su mi suze krenule. Sve to sam i ja pomislila. Sve! Samo.. ne znam kako da zadnje izvedem u ovom trenutku
Oprostite, svi ostali prijatelji, na ovako naizgled nepovezanom postu. Vjerujem u vase molitve, a najvise vjerujem u naseg Isusa koji nas voli i ljubi, sve nas!

U molitvi si sestro
Lijepo svjedocis i hvala Bogu da si se okrenula Njemu,jedinoj istinskoj Ljubavi
vjerujem da ce Ga spoznati i tvoj otac spoznati da ga je On stvorio i ljubi,te da je Bozje Milosrdje upravo ono sto nas drzi na zivotu
svaki kriz dobiva puni smisao tek kad se predamo u Oceve sigurne ruke,ishod nije uvijek kakav bi mi sebicno zeljeli,ipak nas Otac jedini zna sto nam treba i daje najbolji ishod za svaku situaciju,neka vas Duh Sveti osnazi da mozete uvijek mirni i radosni ici ka Njemu
Btb

Draga Becca,

ganula si me do suza svojim riječima.Tvoje riječi, tvoj život koji si ukratko opisala je predivno svjedočanstvo vjere, ljubavi Božje.
Samo te molim, ne odustaj, nikada od Njega.Ma što ti bude poslao, vjeruj...bit će dar Njegov tebi, jer mi smo Božja djeca, On je naš otac koji nas ljubi.Bit ćeš u mojim molitvama, i ti i tvoja obitelj. Budi čvsta i ustrajna, iskrena, i vjeruj...



Bb

Draga moja Magda,
ne mozes ni zamislit koliko mi znace ove rijeci. Znace mi da sam na pravom putu. Isus mi je neprestano u mislima, dolazim do spoznaja za koje ne mogu vjerovati da ih prije nisam znala. Tata mi se danas nasmijao, on ne moze pricati, no ja njemu pricam na uho da se moli Isusu, da ga je on sacuvao za nas sve, za njega, da ga Isus voli, nek ne brine. I nek mi vjeruje jer zna da ga nikad ne bi lagala. Rekla mi je dokorica da je vec 2 dana afibrilan (ako sam dobro upamtila pojam), tj.da nema temp. Da je malo ipak poboljsanje, ali idalje strasno tesko. Znam da to moraju reci. I da je tako. Ali i znam da ce bit dobro. A danas mi je rekla da je bilo par situacija kad su mislili da nece izdrzat i da ga je Bog spasio. Rekla sam da mi je drago sto je upravo to rekla.
Malo sam oduzila, oprostite.
Bojim se nekad da nisam dorasla ovom. Jutros mi je jedna zena poslije mise rekla da ce tata bit dobro, a da je najbitnije da ja imam vjere jer cu mu ja pomoc. Zato vec nekako i spontano, od prije par dana, molim Duha Svetog da mi da mudrost, da me vodi.
VASA PODRSKA I MOLITVE MI TOLIKO ZNACE!
Bog vas blagoslovio sve!
Magda

Dragi brate,

nista me ne bi vise usrecilo od toga sto si napisao. Hvala tebi, hvala dragom Bogu. Ovo sto si napisao, da se predamo Njemu u ruke. Nikad prije to nisam zaista shvacala. Sad mi je drag moj kriz jer me priblizio Njemu, ali najvise jer je priblizio moje bliznje. Molitva, zajednicka molitva, bila je nezamisliva u mojoj kuci. Sad molimo svaku vecer, koliko god radili (mama radi po 12 sati). A poslije razgovaramo, citam joj vasa svjedocanstva, Evandelje.. malo pomalo. I to me cini sretnom. Zbog svih nas, a najvise tate.
Btb