www.tebe-trazim.com

Koliko vama znaći jedno hodočašće, idete li na hodočašća, zašto idete??
Pišite.

Osobno idem na sva hodočašća, gdje god je hodočašće tu sam i ja!
Volim ići na hodočašća, moliti se....
Mislim da je hodočašće za našu vjeru jako važno!
Hodočašće je jedno predivno iskustvo!
Evo pišite, dok ja još nešto ne napišem, dok oblikujem!!

BOG S VAMA!!

Kao mali sam išao sa majkom u PODMILAČJE SVETOM IVI ma zavjet a ujedno je to bilo moje prvo hodočašće.Tri puta me majka vodila jer sam imao 1 problem da po zagovoru SVETOG IVE BOG riješi taj moj problem.Meni je to bio poseban doživljaj dolina puna ljudi poslije saznam da tu dolaze sve vjere i nacije da hodočaste SV.IVI.Tada je bilo puno ozdravljenja i oslobođenja iako nisam znao što se to događa stari bi govorili kad žene kriče na svetoj misi da ih je sotona obuzela i da ih BOG oslobađa po zgovoru SVETOG IVE.Išao sam na hodočašće u MEĐUGORJE I ŠIROKI BRIG GOSPI i išao sam u ITALIJU na više mjesta hodočastit.Najljepše mi je bilo u ITALIJI obić sve te svete crkve i mjesta gdje je SV.FRANJO hodio i SV.ANTE i još mnogi.Obišao sam grobove svih PAPA i bio u PORCIJUNKULI i moram reć da je to nešto posebno.Sljedeće godine mislim ić u svetu zemlju ako me žena pusti.Želim doć na grob ISUSOV i pomolit se.BVB

I ja...u milosti Božijoj...ako Bog da...

Mene su ucili jos u djetinjstvu,da se na Hodocasce ide ako zelis za nesto
posebno da se "ZAHVALIS",ili da ides i nesto posebno"TRAZIS"
Obicno su to bivali "ZAVJETI"..ono sto zelimo postici,ili u zahvalu sto
smo postigli.
Bila sam puno puta,i na dalekim Hodocascima,najcesce ...
"Majke Bozje Svetista",gdje sam uvjek isla u "Zahvalu"
Ja volim tiha i mirna Hodocasca,ne s puno naroda....a moj muz voli masu naroda,kada se nesto dogadja..masa naroda je "in" i "Trend"
sto za mene ne igra nikakvu ulogu..Ja pocinjem od Hodocasca u mojem
"SRCU" i u mojoj "DUSI",na tom je moje Hodocasce najzasluznije,
ako mi donese promjene,i doprinese obracenju,i osjetim,na me Duh Sveti
nadahnuo,i izlio rosu Bozjeg blagoslova,natankovao me s cvrstom i jakom vjerom,dao mi snage i hrabrosi,dao mi ljubavi i toplote...i otvorio mi oci da vidim pravdu,i da cujem dobro....To je moje Hodocasce....
Ono moze da bude blizu,svaka Crkva,a moze da bude daleko..daleko
gdje ja moram da budem spremna,dati sve od sebe...i donesti promjene,
u svoj zivot,i zivot obitelji...

Tako je BEKI.Ja sam išao u ITALY ali kakve veze što je gomila ljudi kad nikog neznam?U MEĐUGORJE sam išao puno puta pješke ali nisam radi gomile već običnim danom tako da nisam išao radi gomile već zbog molitve da mi MARIJA pomogne u mojim molbama.U PODMILAČJE sam išao sa majkom kad mi je bilo 5-6 godina i nije mi bilo važno koliko je ljudi jer djetetu to ne igra ulogu.

Da tako je NIK,i ja volim taj MIR,kada se stisa..i u tisini osluskujem,
osluskujem sta mi govori,jer najcesce imam x pitanja...
Jednom u Lurdu,bili smo autobusom,to je bilo sve orgarizano..i u minute
isplanirano,zali Boze kad se nisam mogla opustiti i PREDATI,onako kako sam htjela....Imam zelju ,sljedece u Assiz....kada dodje vrijeme..!

S našom župom smo išli na hodočašće u Vukovar, kada je bila i misa za sve branitelje, koji su poginuli i na bilo koji način stradali i njihove obitelji...
Otišli smo i na Ovčaru...
Bilo je puno ljudi i sve vremenski limitirano, ali to mi nije bilo važno...
U crkvi na misi, koju je predvodio Zlatko Sudac, stajala sam na jednom mjestu i nisam čak ni vidjela do oltara, ali nisam osijećala nikakav umor ni bol u nogama...
Bila sam vesela i tužna istovremeno...
Tužna jer mnogi više ne žive tu s nama, a opet sretna, jer su na ljepšem mjestu, s

S roditeljima sam 2000. bila u Međugorju (isto sve vremenski određeno, a opet dobro organizirano...)
Tamo sam imala predivna iskustva
Išla sam zahvaliti što sam ostala na životu poslije moždanog i ostalih komplikacija...
Molila sam za sve kojih sam se sjetila...

Kao krizmenike, svećenik nas je vodio u Emaus kod Osijeka, to je bilo više i naše međusobno druženje...

Prošle godine sam bila u Mariji Bistrici i jako mi se svidjelo, ali nisam stigla otići još u kapelicu, jer je vozač rekao da idemo ranije, jer se njemu više ne da biti tamo...pa sam se i posvađala s njim... Bila sam ljuta, a to mi se nije svidjelo... pa sam morala na ispovijed...

Još sam išla na kraća i bliža mjesta kod nas u Sl. Brodu, u Brodsko Vinogorje na Veliku Gospu skoro svake godine...

Ostalo se sad ne mogu sjetiti, ima još...
Sorry!
Najviše sam voljela ostati sama u miru se pomoliti, pa bar na kratko...

BVB!

bila sam u Međugorju, ne znam je li to hodočaće ili samo odlazak, ali je bilo prepuno emocija i previranja i bilo je Majke Božje u mom srcu, zato i puno, puno, puno suza. Jedva čekam da idem opet, mislim da sam sada mrvičak čišća nego što sam onda bila, pa da će biti i manje teških suza, a više radosnica.
bila sam prije Uskrsa i na križnom putu, hodali smo od Petrinje od Siska, trajalo je dva dana, i usudila bih se reći da mi je to bilo najljepše iskustvo u životu, što se tiče puta do Boga. tu smo se nekako"sprijateljili"... jedva čekam slijedeći križni... tim više što je i moj brat rekao da će ići sa mnom, a on inaće ne ide u crkvu... daklem, jupidupiduuu, i on će zakoračiti bliže Bogu! kažu da je prošli križni bio lagan, za razliku od inače (ja prije nisam bila), ali meni baš i nije bio izlet. imam malko rasklimane (blago rečeno) zglobove i koljena, a morala sam teglit stvari za dva dana, nismo išli pravortno nego cik-cak, preko poplavljenih polja i niva, ali da ste samo vidjeli taj duh! to je bilo zato jer nam je došao Duh! bilo nas je preko 600 i svi su bili sretni i veseli i nitko se nije svađao, ljudi su noslili gitare, pjevalo se, kiša je padala, bili smo mokri, blatnjavi, ali s takvom snagom smo išli korak po korak. meni su od bolova suze klizile niz obraze i mislila sam da neću moći više ni koraka učiniti, a onda je došla jedna divna djevojka i uzela moj ruksak, pa ga je ona nosila. hvala joj puuuno! i još više hvala mojoj prijateljici koja me vodila sa sobom i svojom župom i brinula da se ne izgubim, i da budem uključena u društvo, učila me divne, divne pjesme, i ona je noslila moj ruksak! eh, da su svakom takvi ljudi u blizini kada mu zatrebaju.
enivej, svi smo ishodali, na slavu našega Spasitelja Isusa Krista, bilo je teško, ali onda bih samo pomislila- kome je teško u ovoj priči o križnom putu, meni ili Njemu? i noge bi krenule same od sebe, a ja bih se posramila zbog kukanja. da. i jedva čekam slijedeći križni (hmh, to sam već rekla, ali stvarno ga jedva čekam), biti će prije Božića, po Samoborskom gorju- zovem vas sve!

lucija ovaj tvoj krizni put je pravo hodocasce - k Isusu!

hodim k Tebi... hodom Te castim... hodocastim

[/quote]

..možda dođem, ako tko ima kakav ruksak viška za nositi..
..npr..ja ću nositi Lea..

mir nama