Tradicionalni ispit savjesti na kraju dana
Na stranici Traditional Catholic Priest (koju ujedno navodim kao izvor i za tekst i za slike) pronašla sam vrlo jednostavan, ni po čemu spektakularan, ali vrlo dobar i konkretan ispit savjesti (s natruhama tradicionalizma

) koji je dobro napraviti na kraju dana. Iako je ovaj podijeljen u deset točaka, svatko mu može dodati nešto svoje, tj. ono na što njegova vlastita savjest reagira. Pa eto, neka se nađe. Nadam se da će nam svima dobro doći.
Katolička je tradicija da se svećenici, redovnici i laici koji mole Povečerje (lat. Completorium) na početku zaustave i naprave ispit savjesti. Smisao je toga osvrnuti se na protekli dan i uvidjeti na kojim smo životnim područjima griješili, te kako to možemo sutra popraviti.
Evo nekoliko korisnih prijedloga koji mogu pomoći u obavljanju ispita savjesti:
1)
Slijediti Isusa. Valja razmotriti jesmo li svoje poslanje živjeli u nasljedovanju Isusa. Koliko sam danas dosljedno slijedio Isusa u svom osobnom pozivu kao biskup, svećenik, redovnik, samac, supružnik, majka, otac, dijete, učitelj, liječnik, poslovni čovjek itd. Jesam li na bilo koji način bio lošim primjerom ili uzrokom sablazni bilo komu tko zna da sam katolik?
2)
Korištenje vremena. Kako sam danas koristio vrijeme: dobro i disciplinirano ili pak u besposličarenju (neizvršavanju svojih obveza, nap. prev.) i trateći ga? Jesam li gubio vrijeme gledajući televizor, prateći sportove, igrajući igrice, trateći ga na internetu...?
3)
Božja volja. Na kojim sam životnim područjima danas ispunio Božju volju? Jesam li izvršavao Božju volju? Što me spriječilo u tomu da ju izvršavam?
4)
Milosrđe (ljubav). Jesam li danas ljubio Boga iznad svega i iznad svakoga? Jesam li iskazivao milosrđe (ljubav) prema svojoj obitelji, prijateljima, kolegama ili siromašnima? Jesam li danas prema bilo komu bio nestrpljiv?
5)
Molitva. Jesam li danas izmolio molitve za koje sam se obvezao da ću ih moliti? Jesam li ih izmolio žurno? Molim li srcem? Imam li vremena za molitvu? Jesam li Svetu Misu služio s dubokom pobožnošću / dubokim predanjem (ovo vrijedi za svećenike, nap. prev.)? Jesam li danas mogao prisustvovati latinskoj Misi? Jesam li molio na primjerenom mjestu (pretpostavljam da se ovo također odnosi na svećenike, odnosno slavljenje Mise na primjerenom mjestu, nap. prev.)? Jesam li dopustio da me [u molitvi] ometaju izvanjski čimbenici?
6)
Strah. Jesam li danas imao dovoljno straha Božjega kako ne bih prema Bogu bio neposlušan ili Ga uvrijedio? Jesam li dopustio da me strah od povrijeđivanja drugih spriječi u prakticiranju (promicanju) katoličke vjere? Jesam li dopustio da me strah od drugih spriječi u činjenju onoga na što me Bog u životu poziva? Je li me strah na bilo koji način omeo da živim potpun i smislen život?
7)
Tjelesnost. Jesam li se danas zdravo hranio? Jesam li primjereno odmarao? Jesam li se danas prepustio lijenosti? Jesam li danas svjesno prionuo uz grešna spolna djela ili misli? Jesam li gledao pornografiju ili ju pokazivao drugima? Jesam li pazio na čistoću pogleda? Jesam li se nečestito odjenuo i tako druge poticao na grijeh?
8
Jezik. Jesam li danas ogovarao? Jesam li sudjelovao u beskorisnim razgovorima (eng. chatter, brbljanjima, tlapnjama, nap. prev.)? Jesam li koga loše savjetovao? Jesam li koristio dar govora da drugima dijelim Isusa? Jesam li loše govorio?
9)
Povjerenje. Jesam li živio svoj život vjerujući da je Bog sa mnom i da me štiti? Jesam li pretjerano brinuo o svom zdravlju, novcu, obitelji ili poslu?
10)
Zahvalnost. Jesam li danas bio zahvalan na svojoj katoličkoj vjeri, na svom životu, obitelji, prijateljima, domu, poslu, odjeći, prijevozu, zdravlju i hrani?
Ovo je jednostavan popis kroz kojeg možemo proći na kraju dana. Može mu se pridodati bilo što.
Nakon toga, valja se pokajati za grijehe koje smo počinili kroz taj dan te donijeti odluku da ćemo sutra biti bolji. Vrlo je važno zapamtiti da s Božjom milošću i našom raspoloživošću možemo svakodnevno živjeti svoju svetost na koju nas Bog poziva.
Ispit savjesti treba završiti s Confiteor.
Confiteor Deo omnipotenti, beatae Mariae semper Virgini, beato Michaeli Archangelo, beato Ioanni Baptistae, sanctis Apostolis Petro et Paulo, et omnibus Sanctis, quia peccavi nimis cogitatione, verbo et opere: mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa. Ideo precor beatam Mariam semper Virginem, beatum Michaelem Archangelum, beatum Ioannem Baptistam, sanctos Apostolos Petrum et Paulum, et omnes Sanctos, orare pro me ad Dominum Deum nostrum. Amen.
Izvor blog: EX ALTO OMNIA (nadam se da se autorica neće ljutit

)
Uff, uf, natruhe tradicionalizma piše. Dakle točka 5 kaže:
Ovo je neobično, zašto ne piše misi il sv. Misi, nego baš latinskoj misi. Pa ajmo mi pogledat tu stranicu Traditional Catholic Priest pa možda nađemo odgovore. I čudna li čuda vidi šta piše tamo:
Kad se ovaj dio pročita onda je očito zašto je pod točkom stavljena baš tzv. "latinska misa" nasuprot omraženog niškoristi "novus ordo". Par puta se spominje termin Novus ordo Catholics, ma koji su to da mi je znat.
Već sam se susreo s likovima koji su mi tumačili da postoji predkoncilska crkva i postkoncilska crkva i da to nisu dve iste crkve.
Molim, II. Vatikanski KOncil je kaže po njima bio katastrofa, da vidimo šta kaže sv. Ivan Pavao II:
Opa bato, dijametralno suprotni stav, ne da je Koncil bio katastrofa nego polazna točka pontifikata sv. Ivana Pavla II, vrelo na koje se treba vraćati. Pa šta je sad to? Jel postoji neko logično objašnjenje?
Sad bi mogao dalje o kvazitradicionalizmu, ali nemam vremena, možda drugom prigodom, dalo bi se dosta toga napisati, da vidimo o čemu se tu radi.