www.tebe-trazim.com

Dobro jutro svim forumašima,
iznijela bih ovdje jednu delikatnu temu, i ukoliko netko bolje zna o ovome, da me pouči, bila bih zahvalna.

Moja sestra je u braku oko 7 godina, otkad se udala, moram priznati da sam se pitala zašto se udala baš za sadašnjeg supruga. On je divan, da se ne bi pogrešno shvatilo, ali u svim drugim životnim okolnostima nisu nikako slični. Kad se ona udavala, ja sam bila pri kraju srednje, i ne mogu reći da sam baš tada shvaćala u kolikoj mjeri naša mama ima loš utjecaj na nas. Mama je uvijek bila opterećena materijalnim, bez obzira što je svaki dan u crkvi i moli Krunicu, ali na primjer, niti jedan momak koji nema neki siguran posao ili malo više novca, za nas sestre, tj njene kćerke, po njoj ne bi dolazio u obzir. Oduvijek sam primjećivala kako mi duhovnost i njeni odlasci u crkve svaki dan, ne idu sa njenom opsesijom materijalnim, ali tek sad sa odmakom godina, vidim koliki su "razmjeri katastrofe" koja je ona učinila u našoj kući svojim odgojem. U svemu misli da je ona u pravu, nikad ne preispituje sebe, što god se loše dogodi njoj, netko drugi je kriv, a za sebe misli da je nepogrešiva, i ako bilo tko misli drukčije od nje, smatra ga neznalicom i sebi prepisuje neko veliko životno iskustvo kojeg u biti nema, misli da zna šta je za svakoga od nas dobro, i ako se mi ne složimo sa njom, ona ispada žrtva i govori nam kako ćemo je u grob otjerati i slično. U glavi si je stvorila neprijatelje koje uopće nema, analizira pretjerano situacije i ljude, misli da je svima bitna i da su se svi orijentirali na nju, i da joj "svi podmeću nogu", ako se u našoj obitelji dogodi neka loša stvar, npr bolest, odmah misli da je to do uroka, i okružila se takvim ljudima koji također vjeruju u te stvari , odnosno u svemu vide uroke. Najnovija teorija kojom nas zamara, jest ta da se u našoj obitelji netko ogriješio od nekoga, i da zato danas trpe potomci, drugim riječima, da postoji "prokletstvo na obitelji". Ja u to ne vjerujem, jer ono što mogu vidjeti,jest da moja obitelj sa mamine strane, ima sklonost preljubu, skloni su svima nametati svoje mišljenje i vršiti psihički pritisak jer misle da su u svemu pravu, i onda to mora rezultirati lošim posljedicama. Geni su nevjerojatni, kad pogledam mamine sestre, sve imaju slične osobine, samo su one u pravu, a nitko drugi nema pravo na mišljenje.
Zašto sve ovo pišem..
Moja sestra je u braku oko 7 godina, i od početka vidim na njoj da nije sretna, zet nije njen tip, on jest drag, ali sa njene strane se ne može reći da je to ikad bilo to, i da je sa sigurnošću znala da želi sa njim u brak. Dok je bila u vezi sa njim, htjela je prekinuti jer nakon izlaska sa njim,vrati se kući umorna, nije joj ta veza davala polet, i vidjela je da nije to to. Međutim, mama joj nije dopustila da prekine, govorila joj je da je glupača, da je luda da propusti takvog momka, svi bi joj zavidjeli jer je on lijep, ima firmu, i da je to dovoljno za život. Kad je sestra ipak odlučila prekinuti, ona joj je govorila da će poludjeti , svi će je u gradu smatrati glupom jer je propustila jednu takvu"priliku", drugim riječima- nije se mogla oduprijeti. Sestra, sa tadašnje 22 godine, je na kraju ipak pomislila da svaka veza tako treba izgledati, mozda ona previse ocekuje i slicno, ali se uvijek i tijekom veze pitala da li je to to.. na tome nije stalo, nego je mama nakon još par godina veze, počela vršiti pritisak kako se moraju vjenčati, jer ako budu hodali još barem godinu dana, možda prekinu, ona će posijediti od muke, jer ne daj Bože, šta ako on ostavi sestru, narod će pričati. Sestra, kao ni zet nisu bili spremni na to, ali se sjećam tog psihičkog pritiska kako se moraju vjenčati, to je bila tortura nad njom kojoj se nije mogla oduprijeti. Sestra je tada naivno mislila kako mama mozda ipak ima dobar osjećaj, jer je ipak svaki dan u crkvi, ili da ima životno iskustvo,i sa tadašnjih 25 godina, uletila u brak sa zetom. Čime je to rezultiralo... sada, nakon 7 godina, ona nije sretna, od početka braka im stvari idu naopako, od običnog ljetovanja i posla, uvijek nešto ide po krivu, jučer mi je rekla kako njoj zapravo sa njom nikad nigdje nije bilo dobro, i da ona nije ona uz njega, i da sad vidi kako naša mama samo gleda materijalno, i kako ju je pogrešno usmjeravala, a da nije bilo nje, prekinula bi sigurno sa njim, ali se u tim godinama nije mogla oduprijeti. Primjećujem na njoj depresivne faze, rijetko kad je raspoložena, i ni u čemu ne vidi smisao. Dva svećenika su joj rekla kako njihov brak ne vrijedi jer je tako sklopljen, i da im se zapravo sve te loše stvari događaju jer tu nema blagoslova, odnosno oni žive skupa, ali nisu u braku pred Bogom. Kad je to mami rekla, ona je poludila na nju i rekla joj da još treba da se razvede, šta će onda ljudi pričati! Znači, bitnije je to, nego što mozda sestra živi tako sa zetom, a to možda i nije brak.. Međutim, drugi svećenik će reći drukčije mišljenje , i čemu onda vjerovati... Nekad se razočaram sa toliko različitih mišljenja i između svećenika, jer ako nas oni ne znaju posavjetovati u vezi toga, od koga možemo očekivati pomoć..
Sad samo mislim na to, jer ako moji bližnji nisu sretni, ne mogu biti sretna ni ja, i ne znam što da joj kažem, ni kako da je savjetujem.. Molim se da me Duh sveti vodi, jer ovako gledajući, najradije bih joj rekla da ide dalje i vidi može li tražiti crkveni poništaj braka, jer vidim da je ubija sve ovo, obično druženje sa njegovom obitelji za nju je noćna mora, jer ako joj on ne odgovara, ne odgovara joj ništa ni vezano za njega..
Da li je itko imao slična iskustva ?Bila bih zahvalna na savjetu

A tvoja sestra, u najgorem slučaju pristala, ne na dakle, poništenje, već na odvojen život? Dakle, da ne može više stupit u brak, tj. ono da živi bez muškarca do smrti? Ili to ne dolazi u obzir?

Pristala bi na to, kaže da joj nije do toga da traži nekog novog, nego bi htjela crkveno poništenje radi zeta, ako ništa, da se on može crkbveno vjenčati nađe li ikoga tko mu odgovara.. stvar je u tome da zet želi biti samo sa njom, i ne pada mu na pamet zasad da može ikad i sa jednom drugom živjeti, ali svejedno bi ona to htjela radi njega, jer tko zna što budućnost nosi. Nemaju djece, pa je to olašavajuća okolnost u svemu..Stvar je u tome da pri pripremi za brak, kad je razgovarala sa svećenikom, on joj je postavljao pitanja kao i svim drugim parovima, i između ostalog je pitao da li zeli slobodno i bez ikakve prisile stupiti u brak, ona je odgovorila da nema prisile, jer je taj svećenik bio obiteljski prijatelj i zetovih, a i moje obitelji, pa nije htjela sramotiti svoju obitelj,odnosno mamu. Tj, ni ona tada u svojoj glavi nije imala točnu definiciju prisile, da to nije samo fizička, nego i psihička prisila. Ne znam, odluči li se sestra na taj korak, mislim da će mami srce otkazati od šoka.
Da mi je prije par godina netko rekao da će se ovo dogoditi, ne bi vjerovala, ali eto, očito tko ide za pogrešnim stvarima u životu, kad- tad se sve vrati kao bumerang. Jedino se uzdati da će Bog providiti kako je najbolje..

Iskreno kad sam čitao prvi dio posta mislio sam da pretjeruješ i da je to ono tipično, ja sam takav i takav jer su me roditelji upropastili, oni su za sve krivi. Al sam nakon što sam sve pročitao vidio da nije tako. Ne znam u mojoj obitelji niko nije nikog prisiljavao u vezi takvih stvari, niti se previše petljao. Ovo je komplikovana situacija. To da više svećenika ima više različitih mišljenja mi je jasno, i znam da može biti frustrirajuće. Jer ne znaš kako bi se orijentirao. Bilo je i primjera na forumu jedan svećenik kaže da ako si čitao Kuran trebaš na bolesničko pomazanje, molitvu otklinjanja i počinio si smrtni grijeh a drugi kažće nisi počini nikakav grijeh. Jedan ti kaže da si pod utjecajem obiteljskog stabla, drugi kaže to je život. Iskreno nekad si mislim, nije ateistička pozicija blesava, ono ostavite me tih priča i prodavanja magle i bok. Ispada svako tupi po svom a ti se brale snalazi.

Treba također uzeti u obzir da su u jedno vrijeme brakovi bili dogovarani, istina prošlo je to vrijeme, ali je bilo tako kod nas. I isto je bilo vezano uz materijalnu komponentu.



Baš sam mislio pitati jel imaju djece a sad si odgovorila. Ispada da tvoj zet voli tvoju sestru po ovome šta veliš. A ona njega valjda ne.

Ukoliko nema ljubavi u braku, vec svako 'zivi po svome', onda ta situacija spada pod 'bracnu nevjeru'. No, zet zeli bit samo s njom? Tko zna kako ce to 'sud' gledat. Mislin, razumin tvoju sestru, tj. njenu poziciju, al nezz sta da ti kazem Objektivno, situacija izgleda da je 'nju puka film', al znam da je to sve vjerovatno kompliciranije, itd...Pa jel pokusala s nekim svecnikom, malo ozbiljnije, mislin, poduzet nesto?

Sestra će se sada početi raspitivati , i vidjeti više mišljenja, ali i sama je svjesna da kad to započne, znači da je odlučila otići od zeta. Ovo gore što spominješ brakove koji su dogovarani, po mome saznanju, ti brakovi nikad nisu ni postojali, ako je gledati stajalište Crkve, jer se zna da je prisila osnova za poništenje braka. Nazalot, zivimo u patrijarhalnim sredinama gdje zene trpe svašta, ali zbog naroda- šute. Nikad to nisam opravdavala, jer sam u vlastitoj obiteji , nažalost, iskusila koliko se na djecu prenosi kad među roditeljima nema ljubavi ,odnosno nikad je nije ni bilo. Moja mama se udala za tatu, ali nikako iz ljubavi, i ta loša situacija se prenijela na sve nas.. Voli zet moju sestru, međutim, i sam kaže da nije bio spreman na brak, sestra je vršila pritisak na njega da se vjenčaju jer je na nju, sa druge strane, neshvatljiv pritisak vršila mama. Pošto poznajem svoju mamu, točno znam kako je sestri bilo, ovako kad pišem, ne mogu objasniti tu situaciju, jer nitko ovdje ne zna kakav je profil moje mame.. Počne li se odmotavati ta situacija, očito će svi saznati da je sestra pod prisilom ušla u brak, a to bi mamu dokrajčilo, mislim da bi je od šoka srce izdalo.. I sad nažalost, sestra misli na nju i kako bi to sve podnijela, a opet zanemaruje sebe.. a nastavi li ona biti u ovome braku, bojim se da će početi piti antidepresive..

Kako god sud na to gledao, znaju i zet i ona da ne bi bili u braku da na nju nije vršen pritisak, nego bi prekinuli da su slobodnom voljom odlučivali. Zetu je stalo do sestre, ali isto je svjestan da nikako nisu isti tipovi, i vidi da se ona pati. To nije odjednom došlo,nego od početka traje. U tih 8 godina, oni nikakav blagoslov nisu imali u braku, čak je i zet znao reći da ne zna šta su Bogu skrivili pa im sve u krivo ide.. svaki njegov pothvat u poslu, svaki zajednički odmor, mnogo neobičnih situacija u kući, od početka sve ide u krivo. Kada im je svećenik rekao da i ne mogu očekivati blagoslov jer nisu uopće u braku, a tako žive, odnosno dva svećenika su im to rekla, i njima su stvari malo postalo jasnije. Vjeruj mi, sve je to kompliciranije, nitko ne zna proil moje mame i njene obitelji.. mamina sestra je svog sina natjerala da ode u svećenike, odnosno uvjerila ga da je on za toga, jer joj je "tamo neka zena koja ima navodne darove", rekla kako će od njenog sina jednog dana biti velik čovjek, i tetka ga je uvjerila da je on za svećenika. Mi smo svi mislili da to nije za njega, i to se i na kraju pokazalo, jer se "skinuo" nakon nekog vremena , i sad zivi u izvanbračnoj zajednici. To je ta genetika i problematika psihološkog profila sa mamine strane, i imaju moć čovjeka uvjeriti da oni znaju šta je za njega najbolje,a mi drugi nemamo pojma.. Žao mi je sestre i zeta u čitavoj ovoj situaciji, jer su izgubili najbolje godine života, a nisu nikad bili jedno za drugo. Ne znam kako će se ova situacija razviti, ali djeluje mi jako loše..

Ovo mi zvuči kao da trebaš što prije otic od mame i njenog utjecaja Misli na sebe

Ivana28,
Čini mi se kako je ovdje više u pitanju nagovaranje na brak, a ne prisila, jer po meni prisila uključuje nekakvu kaznu ako se određen prisilan čin ne napravi, odnosno prijetnju kaznom, čega u ovom slučaju ipak nije bilo (ako sam dobro shvatio ono što si napisala).
Svaki problem pa tako i ovaj treba najprije rješavati sredstvima koja nam je svima Bog dao na raspolaganje, a to su molitva i pokora.
Ti i tvoja sestra trebate uz pokoru i molitvu izmoliti milost od Gospodina za njen brak. A Bog, kojemu je sve moguće, dat će onda i da se ljubav u njenom braku rasplamsa, jer čini mi se da u tom braku ima tragova ljubavi, samo je taj plamen ljubavi zagušen okolinom koja mu neda da se rasplamsa.
Križ kojeg tvoja sestra nosi ne mora joj nužno biti prokletstvo, već se iz njega može izroditi i štošta dobroga. Treba moliti i postiti, ima divnih primjera svetih žena koje su molitvom svoje muževe obratile i posvetile pa treba nasljedovati njihov primjer.
S druge strane, što kada se razvrgne brak pa makar bio nevaljalo sklopljen? Bog te neće na vječnom sudu pitati je li tvoj brak bio valjano sklopljen, već što si u svom srcu donijela u taj brak, u taj savez kojeg si pred njim sklopila? Stoga je pitanje što je tvoja sestra u svom srcu nosila prilikom sklapanja braka? Vjerujem da nije samo bio u pitanju interes već je tu sigurno bilo i nekakve ljubavi.
Prema tome, brak je vrlo složena pojava i mi ljudi često imamo iskrivljenu predodžbu o braku i očekivanja koja nisu realna. Ono što znam iz osobnog iskustva u braku jest da treba stalno u brak "ulagati" (čitaj: žrtvovati se) da bi brak bio dobar i čovjek sretan.

Čitam post gdje se govori o prisili na brak, a iskreno da nije objavljeno na internetu ovako, mislio bih da je to iz daleke povijesti, kada su mnoge bile doista prisiljene pa i pod cijenu života i zdravlja!

Vidim da se ovdje mama opisuje kao netko tko za sve svoje greške i nesreće okrivljuje drugoga!
Da ti možda sestra nije poprimila tu karakternu crtu, jer nekoga prisliti na brak s nekim je danas doista rijetkost, pa čaki u talibanskim krugovima! Pa je eto mama kriva!

Moj Bože, koliko ima danas "razloga" za rastavu, dobro da je itko u braku! Jednu tuče, jednu vara ,jedna se zaljubila u drugog, jedna ne voli svog muža pa je mama kriva, neka opet želi kupit zelenu torbicu a muž voli žute, itd itd!
Što se tiće razvoda, najbolje da ode kod svečenika koji je zadužen za to i neka se raspita (mislim da je Kožul bio u ovim vodama), ali mislim da osnove za rastavu nema! Jer brak je puno više od jeftinih površnih emocija, iza kojih je uvijek JOKER - "zovi mamu"!
To ti je isto kada te netko nagovori da kupiš auto koji ti se kasnije ne sviđa, pa kasnije želiš drugi, a nemaš kinte!
Ako nemoš, jednostavno uzmeš taj koji imaš i voziš se od toče A do toče B, ipak je tvoj, a pogotovo ako te dobro služi i ne ostavlja te na cesti!! A niti jedan porodavač ne puši fore, nagovorio me ovaj ili onaj !