www.tebe-trazim.com

za što si se molila..
Molitva je učinkovita, ako je to dobro, za spas duše onog za koga se moliš
ili sebe, sama, SVE DRUGO je nevažno,
jer zemaljska sreća je prolazna..
i ako u njoj želiš naći MIR,
nećeš ga nikad naći.

Nije bitno. Bitno je da je ona završila kod psihijatra. Dakle...?

"Ako te molitva ne mijenja, mijenjaj ti molitvu" Tomislav Ivančić
http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=24108
Pročitaj ovu korisnu knjigu pa vidi. Meni je dosta toga rasvijetlila...
Lp

Treba moliti za svjetovne stvari.Postoji stupnjevitost rasta u molitvi.Ovo sta ti pricas je bozanska molitva.Treba doci do tog stupnja,a to mozes samo sa Njegovom milosti,a ne svojim nastojanjem.Inace izaziva dodatne frustracije.To najvise i zamjeraju nama vjernicima.Kad gledamo na molitvu i vjeru kao neku vrstuduhovne stake s kojom se pomazes u ovom zivotu.Moli samo za spas duse,a ovo ostalo je nevazno.Treba zivjet i ovaj zivot u punini,traziti kraljevstvo vec ovdje,kroz svakidasnji zivot.

nek me nazovu i ona i psihijatar , možeš i ti..

Why oprosti ako sam te uvrijedila, nije mi bila namjera, ali čim si rekao da ne čita dalje ako joj je vjera slaba, tu mi je već zasmetalo. Zašto nadalje "ljuljati" vjeru nekoga kome je već poljuljana. A i ono kasnije o istraživanjima koja ne povezuju molitvu i učinak. Tko je istraživao? kako je istraživao? Ja sam čitala suprotna istraživanja, ali nebitno.

Bitno je da mi ovdje iz iskustva govorimo da nam je pomogla molitva i to kako. Ti savjetuješ da se ne treba moliti, i da samo treba biti dobra žena? Pa bez molitve, može, ali puno teže. To je kao da je savjetuješ da se odvoji od izvora, i nada da neće postati baruština . A ja joj kažem iz vlastitog iskustva da se nikako ne odvaja od Izvora, bez obzira što se sada tako loše osjeća, treba unatoč tome nastaviti, jer otvara mogućnost da Bog djeluje. Jer se molitvom konektira sa Bogom.

Ako sam opet nešto pogrešno razumjela, ispravi me

Uvodno da kažem komentar: Nikada nisam želio govoriti u frazama, naučenim izrazima i zadanim obrascima. Kako god da govori autoritet ostavljam sebi da pitam "zašto" i ako nije razuman i razumljiv odgovor da imam pravo reći da nije i da ne prihvaćam. Isto pravo dajem i drugome, da sugovornik sam zaključi i sam izvede odgovor, a ne da dobije moj odgovor. Svatko je odgovoran za svoj izbor i za svoj put.
Stoga ne dijelim savjete nego samo pišem svoje razmišljanje koje gradim na argumentima, takvima da ih se može braniti...

Nisam dakle napisao da se ne moli. Dapače. Rekao sam dotičnoj da se moli, da joj je dobro dok vjeruje. Ali da joj je molitva krivo upućena i da će se uzdrmati ako to pročita (ako je slabe vjere).

Pisao sam da se čudim zašto očekuje da će molitva proizvesti učinak koji ona zamišlja. I naveo da o tome postoje neke informacije. Možemo o tome, o tim informacijama neki drugi put.
Pa ću pojednostavljeno ponoviti: Kako moliti Boga da učini ono što mi želimo? Ako to nije ono što Bog želi, odakle nam očekivati da nam se to ispuni. Ako je, pak, to što on želi, zašto to moliti. Ne vidim ništa između to dvoje.

No zapravo vidim i to ću sada izravno napisati.
Ne vidim razloga za molitvu kao prošnju. Vidim razloga za molitvu kao zahvaljivanje.
Općenito smatram da smo kao osobe nezahvalni. Bogu, ili partnerici, ili roditeljima, ili svojoj vlastitoj djeci. Uopće da nismo dovoljno zahvalni za ono što smo već dobili i što dobivamo. Da nam je uvijek malo što smo dobili, a uvijek puno što mislimo da nismo dobili. Mislim da je to temeljni ljudski grijeh. I tako ga ispovijedam.

http://sveci.net/index.php/component/co ... i-molitelj
Evo da ne dulje pisem imas djelove gdje Isus izravno ima molitve prosnje svom Ocu.
Ako imas problem sa autoritetima uzmi Njega kao Apsolutni autoritet

Evo jos malo par mojih promisljanja,nije sluzbeni nauk Crkve,samo da upozorim.
Malo dusa kao i svecenika prica o stupnjevitosti Isusovih savjeta,te ako se vadi redak iz konteksta,moze doci do velikih nesuglasica,koji mogu zavrsiti s onim "Tvrda je to besjeda".Uzmimo primjer kad Isus govori o ljubavi,nekima govori(farizejima)ljubi bliznjeg svoga kao sebe sama,a nekima(njemu jako bliskima)ljubi svog neprijatelja i blagoslivljaj svoje progonitelje.Svako na svom duhovnom putu ima svoj stupanj,svoju 'mjeru'..Nije poruka Tko tebe kamenom ti njega kruhom,za nekog ko je na pocetku,na svojoj povrsini.
Tako i s molitvom,imamo primjere kad Isus prica da trazimo samo Kraljevstvo Bozje a ostalo ce se nadodati,a imamo i poruku O dobrom ocu koji djetetu ocekivano daje jaje umjesto stipavaca i pricu o napornom susjedu koji u pola noci trazi kruha od susjeda .