www.tebe-trazim.com

Teško da su majčinski ali stvarno vjerujem da tko god da prolazi nekakvo iskustvo - netko je već prije prošao sličnu situaciju (i preživio) i vjerujem da se može naći osoba koja, ako već ne može pomoći, barem može saslušati...

Hod po rubu? Eh, čim smo okrenuti negativnim mislima i pomislimo da se u životu ništa ne može pomaknuti, okrenuti na dobro - to je dobra ulaznica za dijagnoze F 30-50. Tako da trećina Hrvatske svakako razumije... A dobar dio njih su katolici koji bi se uz konvencionalne lijekove trebali služiti i onim duhovnim. Ako jedni drugima ne pomognemo vlastitim iskustvom (onoga što smo prošli), put ozdravljenja bi mogao biti duži. Nitko se naučan nije rodio. Ipak je odluka za dobro na nama samima... Drugi mogu ukazat, pokazat, upravit - ali ne i promijeniti.

Zato mislim da su osobna iskustva dobrodošla.

Sama sam se puno puta pitala je li dobro nešto što sam učinila, rekla, jesam li trebala i sl. I onda sam naišla na citat patera Glogovića:

"Bože, nemoj me kazniti za nešto što nisam učinio, jer sam to učinio zato što sam se bojao da ne učinim ono što si mi zabranio da činim, a činio sam svašta, želeći činiti samo dobro. Evo sad sam opet učinio loše."
Isus odgovara: "U ljubavi nema straha."

...koji je sve nedoumice rasvijetlio...

U ljubavi nema straha.

Zelim naglasiti samo kad te Bog gurne(ili zivot)u bezitlazlenu neutjesnu situaciju da se i tad pouzdas u Njega.Ima jedan zgodan psalam:jadnik vapi,a Gospodin ga cuje,izbavlja ga iz svih tjeskoba.
Ja se u takvim situacija cesto pokusavam poistovjetit sa Ivanom Krstiteljem.I onim kad je poslao ucenike da pitaju Krista jesi li ti taj ili drugog da cekamo?.Znaci on u tamnici,bezizlaznoj situaciji,Mesija dolazi a ono nista,tuga,jad,depresija.
Ali znak dolazi,slijepci vide,gubavi se ciste..znaci koliko velikih djela i cuda je Gospodin ucinio drugima,to mora biti On.Znaci ufas se i dalje,a ono objektivno situacija jad da ne moze bit jadniji.

Nadu a ne vjeru zelim naglasiti.Sv.Marija Monfort lijepo veli o nadi i molitvi:Moli nadajuci se,usprkos beznadju.Prelijepo.

Belive, i meni je sv Josip nekako posebno drag, mada se molim i drugim svecima. Tvoja je sreća stvarno što imaš tako dobru "logistiku" koja moli za tebe.

Što se mene tiče, ja dugo nisam znala šta znači "otvoriti srce". Svi pišu, otvori srce Gospodinu a ja pojma nemam kako se to otvara, što ja točno trebam uraditi. Što vi mislite o tome?

Na kraju sam odlučila moliti; Isuse, otvori mi srce da mogu primiti tvoju ljubav. Jer sam imala usput neki osjećaj bezvrijednosti, da ja ne zaslužujem toliku ljubav i toliku pažnju i dobro.

Evo moje iskustvo,ali to je samo moje iskustvo,za sve indikacije i nuspojave obratite se svom zupniku ili ispovjedniku
Sto meni znaci otvoriti srce?Ja bi rekao rasparati srce,izliti srce?
Ne govorim ovdje o "prvom" obracenju,smatram da je daleko ono iza mene..Ovo bi bilo ono drugo,ili bar naznake onog Isusovog ponovno se roditi.
Prvo,za to Isusu je potrrban neki temeljni kapital,neka masa gline koju ce on obraditi,a to je visegodisnji trud rasta tvog duhovnog zivota u sakramentalnom i molitvenom obliku.
Iz iskustva iz okoline znam da se neka instant obracenja kod Pavica,Sudca i inih karizmatika je samo lijepljenje rane na ranu.Svaka cast izuzecima,Bogu hvala,al svakakvih cudastva tamo ima.
E pa to otvaranje srca,je najlakse Bogu,a najteze ljudima postici u patnji.Znaci,neka izvanjska tragedija,ili neki teski unutarnji bojevi duse mogu dovesti do ludila i Vrapca,ali te isto tako mogu dovesti k Bogu.Najvise sam napredovao,i najvise sam otvorio srce kad mi je bilo najteze.U patnji padaju maske,cisti se srce,pucaju brane.Kako to otvoriti srce,pa donijeti cijeli taj problem,svu tugu i ocaj do Gospodina kroz molitvu,predati mu ga,i pouzdati se u Njega.Jel znas da ga ti svojim snagama nemos rijesiti,onako predati ga beskompromisno,bez svojih interesa.a
E sad ce to Bog rijesiti na svoj nacin,nekad ti i ne rijesi problem al dobivas neke druge oblike Njegove Milosti.Uvijek dobivas s Njim.Zato je tako velik,velicanstven,radi sve novo od starog,mjenja proslost,mjenja predznake..ma predivno..
Plod svega toga kasnije jest i drukciji oblik tvoje molitve.Sjedes,ili kleknes,saberes se i divis mu se,onako u sutnji,nema vise rijeci,jer kako uopce formirati rijeci pred takvim i tolikim Otkupiteljem i Darovateljem..A On dolazi,silazi u to tvoje bjedno nistavno srce na svoj nacin..Ko vladar,ko kralj svih kraljevstva,ko nebeski zarucnik,sa svom svojom svadbenom svojtom,ko uragan..Ma predivno..A ti si i dalje nista,puno vise si nista,nego sta si bio prije..Al te ne muci sta si nista,dapace to te veseli,slavis to svoje nista..Ma tesko je to opisati....

Hvala vam na dijeljenju iskustava, meni je to baš vrijedno i korisno za pročitati, bez obzira što sad jadni Dujam čupa ruse kose

Belive, moram priznati da nisam baš pretjerano revna u čitanju, ali ovo tvoje što bih pročitala, osjetila bih nekako u tome neki entuzijazam, ushit , neku radost. Mislim da je to plod Duha svetoga, i mislim da bi svi kršćani trebali biti radosni. Ćak mislim da si i ti to negdje napisala, znam da sam pomislila "tako je", ali nisam odgovarala

Francesko, znači otvaranje srca bi po tebi bilo predati sve svoje probleme Bogu i ne brinuti se više oko njih? To je uistinu jako teško, ali nadam se da ću jednog dana moći u potpunosti.

Bok,svima,nova sam
Možda mi vi možete pomoći svojim mišljenjima,savjetima,neznam....
Od malena vjerujem u Boga,znam da postoji,znam da sve što je dobro,od Njega je.
Cijeli moj život je prosut trnjem,dižem se,padnem,dignem se,nadam se,molim,tražim,zahvaljujem.
Međutim došla sam do te neke prekretnice,kako,šta,dalje?
Djetnjstvo isprepletano maltretiranjem,zlostavljanjem,s 18 ostala bez mame,otišla u svijet,nisam se drogirala i protiv toga sam.Mama nas učila da su droga,alkohol ,kocka sotona,da bižimo što dalje od toga. Koja koincidencija,udam se za bivšeg narkomana(puno mi je značilo jer je "Bivši")jer hoće sa mnom u crkvu,molit krunicu,krstit dite.Ok to je moj križ,al idemo dalje,obolim od raka,on doživi živčani slom i vraća se na stari put,put ovisnosti.Ovisnosti o marihuani,netko će reći ,ah nije to heroin al ovisnost je ovisnost,isto čovjek promjeni vidike na život,vjeru,dom. To nije ista osoba za koju ste se udali. Neshvaćate da dok se borite sa zlom,drigo zlo je u vašem suprugu a i tu je dijete koje je nedužno,koje zaslužuje bar jednog roditelja normalnog.Dijete koje je Božji blagoslov s obzirom da nemogu imat više djece.A htjela sam imat puni kuću djece.Hvala Bogu pa imam dijete.Hvala Mu. Bolest sanirali,operacija kemot. I sve ok,kontrole,da bi se zlo nakon 3godine vratilo. Moram naglasiti da mi je Bog dao vedar i optimistač duh(s razlogom da mogu nosit ove križeve)vjerujem da ću ozdravitNadam se.Operacija je nemoguća kao kemo ili zračenje,okrenula sam se alternativi,tj zdrava prehrana,nikakva bioenergija,jer sam protiv toga.Idem u crkvu na misu,želim ići na dihovne obnove,želim se moliti iz srca,želim razgovarati s Bogom,
Počela sam se liječiti uljem kanabisa,da,kako me stiglo sve ja koja nepodnosim drogeraše i sve što ima veze s tim,koristim da se izliječim,al mi ne čini dobro,moram svij lijek sakrivati po stanu,da ga ovisnik ne nađe,jadno zar ne.Nemogu otići s ovog svijeta i ostavit svoje dijete nekome tko će se napušit i doć po nju u školu.Nekome tko je egoista jer je ovisnik a s druge strane opet je ta osoba super tata kad je s djetetom.Znači stigao me moj strah ,ono čemu se opireš,prije te stigne,bilo bi mi lakše da je "normalna"osoba(ne ovisnik)moj suprug,da vježba samnom,šeta,pomaže da to prebrodimo skupa,da smo mu mi prvi na mjestu,al nemogu mu zamjerit jer sam izgleda morala uzet ulje od kanabisa da bi se uvjerila da nevrijedi i nesmijem mrziti takve ljude jer su neuračunljivi,to nisu ljudi,to su ovisnici,i da se trebam moluti za njih kao i za sebe da se što lakše skinem s ulja kad ozdravim.On se sprda samnom kad hoću postit,ići na krunicu,a i sam zna nekad otići u kapelicu.jer dok je bio u komuni naučio je svašta.Zar mi 1 križ nije dovoljan?Znam da sam i ja njegov križ,čak sam predložila da budemo cimeri jer meni se nesviđa kad je napušen,pa naporan,agresivan,provokator,umorila sam se od toga,a opet mi ga žao,al kad on sam neće da prestane,ja sam čak i za to da puši vikendom kad je pod stresom al 24h napušavanje ne toleriram,pogotovo,zbog psihičkog zdravlja a i nov aca jer to košta.Radije ću ditetu stavit na račun,
Neznam da li ću živjet još 2 godine,12 ,ili 22,al znam da želim da mi se vrati onaj žar u grudima,da se molim srčano,
U crkvi često na neke pjesme zaplačem,a kad trebam otvorit srce ,počnem i stanem,Da li pogrešno razmišljam,što nedam da on sadi travu za moj lijek a znam da bi zbog sebe,jer on je taj kome je vutra svetinja,dijete je tu,neželim soc.radnice,to mi je sve veliki stres,da se razvedem nemam srca ga ostavit jer je ovisnik i rekli smo si u dobru i zlu,a opet s druge szrane tu je moj psihički mir koji je potreban za liječenje,tu je dijete koje me treba,koje želim naučit i odgojit u kršćanskom duhu,(učim ju i nastavmvit ču),kako pozitivno razmišljat o ozdravljenju a koristiš nešto protiv čega si,a znaš da će ti pomoć kad promjeniš ploču.I tako razmišljsm ,neznam da li sam posvađana s Bogom,valjda nisam,a opet mu nemogu reći šta me muči,jer znam da On zna,On zna i rasplet svega,da li ću ostati ili otići kod Njega,
Ja se nebojim umrijeti jer smatram da smo mi ionako po kazni na ovom svijetu i da imamo svi rok trajanja,,voljela bi živjeti bar dok mi dijete ne imadne svoju obitelj.Al Božja volja,On zna šta je najbolje . I zato vjerujem da će Božji duh slomit duha raka u meni i slomit će duha ovisnosti u mom mužu.
BvB

Bog s tobom Rozalija.Sto napisat na tvoj post?.Jako puno si ti toga iznijela,jako puno problema,tesko je dati savjeta,mozemo samo moliti za tebe i tvoju obitelj.Forum ti dakako nije mjesto u kojem ce ti neko dati savjet kakav u ovom slucaju ocekujes ovdje se mi,ili bar ja,neotvaramo doslovno i rastiremo zivotne probleme,imenujuci ih.Vise raspravljamo o duhovnim iskustvima i bojevima.Prije bi trazio savjete i utjehe kod svecenika,ili neke osobe kojem vjerujes u potpunosti.

Netreba mi utjeha,nego jednostavno sam iznijela neko svoje viđenje,ove situacije u kojoj jesam,da bi sebi olakšala, nadam se ako bi možda netko vidio da svako ima svoj križ ,neko lakši,neko teži al ga ima,nosi ga,pada,i da dobiješ snagu koja ti pomaže nosit križ,a to su možda ljudi iz okoline ,možda lijek,lijepa riječ,djelo,
Mene idalje zanimat kako se Njemu otvorit,kako objasnit da želiš pomoć u zdravlju??Općenito me fasciniraju ti razgovori s Njim?
Čitala samm negdje da bi trebala bit sama ,5min.u tišini i tako svaki dan povećavat vrijeme i mislima ,riječima Mu sve reć,a opet
Razmišljam čemu,kad sve On zna,
E taj dio me muči

Ne znam,uvijek sam za konvencionalnu medicinsku terapiju,i smatram da su i medicina i lijekovi isto Dar Bozji.Jel sigurno skroz struka "odustala" od tvog lijecenja.Znas da imas pravo i na drugo,trece misljenje.Osobno,u takvim situacijama molim Gospodina da toj dusi dade dar vremena,osim ako se radi o djetetu kada "samo" molim za njegovo zdravlje.Dar vremena koji Gospodin omogucava dusi da se obrati.Samo On zna koliko traje to vrijeme,dan,dva,mjesec,godine.Ionako svi mi moramo preci na drugu stranu.Evo koliko citam i jedan od Rockfellera je umro u 101.godini,nakon 6 transplatacija srca,bubrega pluca i ko zna cega vec,pa nek sad partija sa svojim vrazjim kompanjonima.
Lijepo je citat da trazis Boga,i zelis prisniji odnos s Njim.To zasto ga moliti,kad vec on sve zna,sam vec pisao negdje gore.Radi se o dinamici,odnosu prijateljevanja,odnosu primanja i davanja,trazenja i nalazenja,zahvale i prihvacanja.Molitva je daleko vise od moljenja krunice ili citanja casoslova.Ja osobno pratim karmelsku duhovnost,gdje se kaze Karmel je unutarnja molitva.Molitva je cijeli moj duhovni put,i mogao bi pisati postove i postove kako moliti i kako napredovati u molitvi.Naravno,za to mi je trebalo citavi niz godina,ne ide prek noci,al isplatilo se.Postoje citavi niz knjiga o molitvi koje su napisali duhovnjaci,ja bi preporucio jednu od karmelskog svecenika Oca Stinisena Molitva-Njezina ljepota i raskosnost