www.tebe-trazim.com

Sto se najprije otkriva kad se stigne do temelja? Otkriva se kako na lažnim temeljima počiva ono što je izgledalo kao velika svetost. (Ivan Tauler)

Kako razlikovati ovo stanje od drugih slicnih stanja, recimo meni se dogodio prekid veze koji me jako pogodio, prvo je to bila velika bol u srcu, a kasnije je dosao ovaj osjecaj emocionalne suhoce, citao sam da tako tijelo stiti sebe od velike boli, s druge strane prepoznajem sebe u dosta stvari sto sam procitao o tamnoj noci duse...
I kada mogu otvarati teme?
trenutno sam u vec gore opisanom stanju, tako da mi se dogodi posto trenutno i ne radim i nemam obaveza, da nemam nikakav motiv dignut se iz kreveta, tako da odspavam nekih 8 sati i onda produzim jos do nekih 9 nekad i 9.30. Imam osjecaj da je to previse i da je to lijenost, a s druge strane, ovo moje stanje me dovodi najvise do toga, i to nije nesto s cime sam se pomirio i nesto sto ja zelim, ali tesko se dignut kada te nikakva emocija ne potakne. Dali se mogu pricescivat u ovom stanju?

Nemogu odgovarat na privatne poruke, malo glupo

TREBAS IMAT 5+ POSTOVA

Tamna noć duše i depresija (depresivno stanje), teškoće, boli i patnje nisu isto.
Tamna noć je osjećaj totalne odvojenosti od Stvoritelja. Kada ti se čini da Ga nema da nije sa tobom, kad te Njegova toplina napusti, jednostavno nemaš taj osjećaj Njegove prisutnosti.
U svim svjetovnim bolima koji su uzrokovani bilo kakvim patnjama (bolestima, smrću bliske osobe...) ta Njegova toplina je prisutna bez obzira što ishod svih tih pojava nije onakav kakav mi želimo ili priželjkujemo.
Kada je osoba u toj tamnom noći duše ne osjeća to nešto što je povezuje sa Stvoriteljem (i bol nas povezuje se Njime - križ).
U tim trenutcima mislimo da smo prepušteni samima sebi, da nas On ne čuje. Tada nas je stavio na kušnju i najbliži je. Međutim, skriva se. Ne možemo Ga osjetiti na onaj način kao do sada. Teško nam je jer zaista taj osjećaj hladnoće, tame je prejak i htjeli bi da završi isti čas. Međutim, i u tim trenutcima se moramo prisiliti - sjetiti da je On tu. Makar to bilo samo jednom niti - nekom kratkom molitvom.
Osobno, to sam osjetila jednom (i nadam se nikada više) u jednom kratkom vrlo kratkom trenutku i točno je ovako kako sam opisala taj osjećaj da te Toplina ne prožima više bez obzira na ono što ti se događa u životu. Rekoh upravo jučer Isusu, nemoj molim Te da ponovo to osjetim, a ako želiš neka bude samo budi tu i daj mi snagu da ustrajem!

Zahvaljujem, poslusao sam savjet i otisao na zornicu, a molitva krunice prije spavanja je redovito tu pa i sada kada ne osjecam plodove

Svaka situacija, svaka osoba koja nam je dana u zivotu, dana nam s razlogom da te više privede Gospodinu. Zato i kad si u teškim razdobljima života uvijek se treba pitati Kuda ovo vodi?a ne Zašto?, a kad se pitamo Zašto baš meni?odgovoriti a Zašto ne meni?

Pod plodove sam mislio uglavnom na obnovljene osjecaje mira i nade, koje mi krunica donese

Pokušat ću ti odgovorit, naravno ne teološki nego ono što jedino znam, iz iskustva.
Nisam jednostavno govorio o nekakvom fatalizmu, prihvaćanju sudbine ma kakva god ona bila, i samom se meni diže kosa na glavi na spomen iste. Govorio sam da se svaka situacija, svaki odnos, pa i svaka tragedija u životu može s Gospodinom okrenut na dobro. Križ bez uskrsnuća je sablazan kako i sam Pavao kaže, grijeh bez Milosti je propast, tama bez svijetla je sami tama. Ali U Rimljanima 8,28 piše: „Bog sve okreće na dobro onima koji ga ljube". Svaki dogadjaj u našem životu bio on i za nas dobar ili loš je prilika za rast, i sve se u našem životu odvija tako da se približimo svom Stvoritelju.
E sada, da ne bi netko shvatio ovo kao neki oblik kršćanske romantike kako to izgleda u praksi; spominjala si karmelske svece, da ali to je ipak(zasad) neka druga dimenzija. Drukčije je kad ja iznosim svoju svijeću da obasjam mrak, a drukčije je kad to radi sv. Ivan od Križa. Moja vjerojatno nalikuje voštanici, a on to radi preko Gospodina kao puni mjesec. I to je činjenica koja nije deprimirajuća, nego nam treba služiti kao ideal ljubavi koja se može doseći. Svi ljudi stvoreni su na sliku Bozju(stari zavjet),e sada pitanje je što su neki napravili od nje, jer i u Ivanovom evandjelju kaže ''Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla."
E sada dokad trpiti situacije na koje možeš utjecati. Dokad trpiti loše odnose s drugima, loš posao,lošu okolinu? Sve do trenutka dokle god iz toga izvlačiš dobro, sve dok te ta situacija ili taj čovjek približava Gospodinu. Naravno takva "ljestvica tolerancije" raste usporedno sa tvojim duhovnim rastom, negdje na vrhu je ta sveta ravnodušnost, ali to su vec obrisi zemaljske svetosti.
Nadam se da sam nešto pomogao.

I jos par crtica o karmelskoj duhovnosti svetaca kojih spominješ. Ti sveci prate duhovnost trostrukog puta, čišćenje, prosvjetljenje i sjedinjenje. Izmedju svake te faze nalaze se(ne nuzno) etape tame ili noći .Njihova duhovnost je "pasivno" aktivna, dušu čisti od svih oblika navezanosti na svjetovno(materijalno),na navezanosti od stvorenja pa i od samog sebe. To je slika vrta kojeg teško i naporno uredujes, ali ga ne zalijevaš vodom iz možebitnog obližnjeg bunara, nego očekuješ kišu s neba, za koju ne znaš kada će doći, i u kojoj mjeri, samo imaš nadu i vjeru da će doći. Zato je kod njih tako naglašena strpljivost, te se više postiže u prihvaćanju nego u činjenju.