hodocasnik napisao:
Zašto je tebi teško prihvatiti da je njegov opći stav o zaljubljenosti takav da je smatra Božjim darom, a da je u videu možda govorio o onom aspektu kad zaljubljenost postaje loša, ili o „zaljubljenosti kao neobuzdanoj strasti“?
"Sve one neodoljive slasti što ih strasna zaljubljenost u nama kao vihor razbacuje, kao potres drma, kao oganj raspaljuje, već od prije jesu u nama i zaista su Božji darovi čovječjoj spolnosti. Oni sami po sebi nisu zli; dobri su kao i svako Božje djelo (Post 1,25b), kao i svaki njegov dar. Ali nje dobra neobuzdana strast, jer se u njoj skriva Neprijatelj koji čovjeka nadahnjuje da ne mari za Božju volju."
Odakle ovaj citat? To je kao da ja stavim "Sve crnce treba poubijat. Rajko Bundalo". I sto sad? To ne vrijedi nista dok ne kazem gdje je to rekao i sto je rekao.
On u videu nije govorio o tome, vec o zaljubljenosti kao o zlu.
hodocasnik napisao:
Olako se razbacuješ riječima, dok recimo i donDamir na pojedina kritična pitanja o ovoj temi kaže da je teško dati rezolutan odgovor.
Da, a don Damir je to sve osudio, isto kao i papa i cijela katolicka crkva. Tesko je dati odgovor na pitanje koje sadrzi logicku pogresku - ocekuje se jednostavan odgovor. Odgovorit se ne moze sa da ili ne. No, Rajkova teorija ili ikakva teorija da sami nismo vladari svog odnosa s Bogom je lazna.
hodocasnik napisao:
Griješiš, jer govoriš samo o izravnim vidljivim posljedicama. Biološko-genetski, psihološki i duhovno, vremenite posljedice se mogu prenositi kroz generacije. Moliti za nakanu oslobođenja od takvih posljedica je sasvim katolički, kao što ljudi mole, prinose žrtve, idu na hodočašća itd.
Citirati ću donDamira;
Nekada tako narušeni odnosi mogu trajati generacijama i prerasti u svojevrsne “strukture grijeha.
Ako “grijehe obiteljskog stabla” shvatimo u takvom smislu, tj. da se osoba bez svoje krivnje može roditi i odrastati u odnosima koji su poremećeni i teški, u tome nema ništa neobično. Jasno je da će takva utjecati na razvoj osobe i na popravljanju odnosa treba neprestano raditi. Koliko mi je poznato, velik broj molitava za “ozdravljenje obiteljskog stabla” sastoji se upravo u [u]tome da čovjek oprosti i moli za svoje pokojne, što se ni na koji način ne protivi kršćanskom pozivu da obraćenje, pomirenje i molitvu.[/u]
LoL. Evo cijeli ulomak toga, da bude jasno o cemu se prica;
3. Životne poteškoće kao rezultat duhovnog nasljeđa
Prema tome, jedino legitimo pitanje vezano za "grijehe obiteljskog stabla" ostaje: mogu li grijesi koje su učinili preci stvoriti određene duhovne probleme potomcima koji za njih ne snose nikakvu moralnu odgovornost? Pri tome se misli na probleme u obliku kušnje, a ne prisile na grijeh.
Kada malo bolje promotrimo mehanizam grijeha, možda ćemo moći dati bolji odgovor na ovo pitanje. Grijeh po sebi narušava čovjekov odnos s Bogom, ali on kao posljedicu ima narušene odnose među ljudima. Nekada tako narušeni odnosi mogu trajati generacijama i prerasti u svojevrsne "strukture grijeha". Osoba koja se rađa i odrasta u takvom okruženju nažalost bez svoje krivnje ulazi u disfunkcionalnu situaciju i nužno osjeća njezinu teškoću. Svatko je se od nas nažalost osvjedočio o slučajevima zavađenih obitelji, supružnika, rođaka i sl. Nekada strukture grijeha ne moraju biti jasno vidljive. Na površini izgleda da sve dobro funkcionira, ali u sebi ljudi su duboko ranjeni. Neki grijesi koje čovjek učini imaju vidljive izvanjske posljedice. Neki grijesi mogu ostati nepoznati drugim ljudima. Ali ipak, i jedni i drugi uništavaju odnose. Svaki svjesno učinjeni grijeh narušava duhovnu blizinu među ljudima i utječe na čovjekov odnos prema drugima.
Ako "grijehe obiteljskog stabla" shvatimo u takvom smislu, tj. da se osoba bez svoje krivnje može roditi i odrastati u odnosima koji su poremećeni i teški, u tome nema ništa neobično. Jasno je da će takva utjecati na razvoj osobe i na popravljanju odnosa treba neprestano raditi. Koliko mi je poznato, velik broj molitava za "ozdravljenje obiteljskog stabla", se sastoji upravo u tome da čovjek oprosti i moli za svoje pokojne, što se ni na koji način ne protivi kršćanskom pozivu da obraćenje, pomirenje i molitvu. Štoviše, gledano samo sa psihološkog aspekta jasno je da okolina u kojoj odrastamo bitno utječe na formiranje osobnog identiteta, pa i stava o vjeri i odnosa prema Bogu. Veliki broj psihoterapeuta koji nemaju nikakve veze s vjerom također istražuje obiteljsku situaciju osobe (i više od jedne generacije), da bi mogla bolje detektirati narušene relacije i probleme s kojima se suočava pojedinac.Drugim rijecima don Damir govori upravo sto sam ti ja gore napisao, citiram;
"-roditelji se razvedu i zive odvojeno, i to dijete trpi posljedice tih grijeha tako sto ne zivi u krscanskoj obitelji.-"
To dijete jedino moze ozdravit molitvom na nacin da, kako kaze don Damir;
se sastoji upravo u tome da čovjek oprosti i moli za svoje pokojneDakle, raditi na sebi da oprostis nekome, a ne moliti za grijehe drugoga za svoju dobrobit. Ti sad pokusavas upakirat protestantske ideje da treba molit za nekoga da bi tebi bilo bolje - sto Rajko propovijeda. Ne bum islo. Ideja je sasvim jasna; - radit na sebi, popravljat sebe, oprostit drugima, zbog sebe.
hodocasnik napisao:
Hm, „trust issues“

Ne tvrdim da se za svakog pojedinog zna, ali za neke ljude se još za života zna da sveto žive.
Za koliko se ljudi tvrdilo da su sveci a na kraju nisu proglaseni svetima? Za mnoge. Jos ti jednom ponavljam; ne budi naivan.
hodocasnik napisao:
Obezvrjeđuje sakramente ispovijedi i krštenja ako se shvati kao prijenos grijeha.
Zato što su začeta “Bogu iza leđa”, to jest, mimo molitve i duhovne priprave na sveti bračni stvaralački čin – u čisto ljudskoj požudi i strasno raspamećenoj pohoti, bez Duha Svetog od samog začeća, ta djeca su, poput svojih roditelja, jednako siromašna – sasvim tjelesna. Zato se u njihovim obiteljima očituju plodovi tijela: “bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično.” (Gal 5, 19-21) A kad su djeca svetih roditelja začeta u Duhu Svetom i potpunom predanju Božjem roditeljstvu, onda se u takvim obiteljima jasno očituju plodovi Duha: “ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost.” (Gal 5, 22) Velim da ništa od nabrojanoga nije korijen njezinoga zla. Temeljno je tvoje pitanje: Zašto nemaš blagoslova? Zašto živiš kao da Bog ne postoji i kao da nikad nikom nije dobro činio? Netko ti je oduzeo blagoslov i ostavio u baštinu svoje prokletstvo.hodocasnik napisao:
Zato mi izgleda da je hvalevrijedno upozoravati u čemu se razilazi Rajkov ili bilo čiji govor od Nauka Crkve. Ovdje se vidi koliko je važno držati se Nauka, odnosno kako i sa dobrom nakanom ljudi mogu griješiti, i da se Zli može prerušiti „u anđela svjetla“ samo da nanese štetu.
Ljudi, generalno, u prosjeku, nisu dobri. To nisu nikakvi trust issuses, to je cinjenica;
Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?Jeremija 17,9Drugim rijecima nisu takvi ljudi nevine zrtve zla. A stvaljat se u ulogu Boga;
Hebrejima 4,12 Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca.je bogohulno, zar ne?
hodocasnik napisao:
Sakramenti su sveti, Nauk je svet. Tko to nije shvatio baš u duhovnoj dimenziji a ne samo u nekoj terminološkoj, možda bi mu bolje bilo da se ne upušta u vođenje ljudi jer je pitanje gdje to sve skupa završava.
Evo gdje to vodi;
Neokajani i neispovjedani grijesi su zivi i naslijedjuju se ! Bernardahodocasnik napisao:
Međutim, nije protiv sakramenta krštenja ili sakramenta ispovijedi moliti se za olakšanje vremenitih posljedica grijeha.
Naravno da nije. Nije ni grijeh molit za HDZ da nam bude bolje. Grijeh je vjerovat u tezu da cemo mi bit bolji ukoliko se drugi poprave. Ukoliko molis za npr oca koji se razveo, onda molis za to da TI stegnes snage da mu oprostis - tj. za sebe u tom odnosu, ili molis da Bog njemu da milost i da mu se smiluje. Nikakva molitva te nece vratit u proslost i podarit ti obitelj. Sve ostalo je deformacija istine.
hodocasnik napisao:
U dugoj povijesti Crkve to je bila redovita praksa.
Kakve to veze ima sa ozdravljenjem kroz narastaje?
hodocasnik napisao:
Čak i kad se ispovijedimo i Milost ukloni posljedice grijeha koje bi nas u vječnosti udaljile od Boga, ostaju rane i sklonosti grijehu kojem smo se izložili. Molitva za ozdravljenje osobno ili obitelji ako se usmjeri na takve posljedice grijeha, kao na određeno pročišćenje i rast u svetosti, je sasvim katolička..
Molitva za zdravlje, ili molitva da izbjegnemo neke kusnje itd je katolicka. No, teza da cemo mi "ozdravit" ako Bog udijeli milost Mati/Simi/Ivanu/Josipu je protestantska.
hodocasnik napisao:
Dalje u praksi kako stvarno izgledaju te molitve, se može propitivati i nastojati po potrebi ispraviti i približiti takve molitve načinu kako se u Crkvi moli..
10 Bozijih zapovijedi, redovita ispovijed i pricest, rad na sebi - je put spasenja. Ne moze bit jednostavnije. No, ono sto izgleda lakse je ;
Velim da ništa od nabrojanoga nije korijen njezinoga zla. Temeljno je tvoje pitanje: Zašto nemaš blagoslova? Zašto živiš kao da Bog ne postoji i kao da nikad nikom nije dobro činio? Netko ti je oduzeo blagoslov i ostavio u baštinu svoje prokletstvo.Jedino sam sebe mozes proklet. Nitko tebe ne moze proklet i udaljit od Boga. Baba ti je mogla dat rak pusenjem, otac ti je mogao unistit pravo na obitelj. Ti mozes molit za dusu pokojne babe, mozes molit da rak nestane, mozes molit milost da oprostis nekome itd. No molit za prababu koja je psovala da se rijesis nekog "prokletstva" je hereza jer prokletstvo jedino sam sebi nanosis. To je mozda najveca hereza danasnjeg doba jer nijece spasenje u Isusa Krista. Ta teza te uvjerava da si proklet sve dok ne istrazis od koga si dobio prokletstvo i da ti je netko drugi kriv za to.