... Mudra duša neka se međutim uistinu veseli, ali ne pri svatovskom bančenju i sviranju, jer tu nikada nije sigurna čednost, i ugnijezdi se napast ondje gdje se uz obilato jelo udruži ples. Želim da se djevojke odriču plesa, jer nitko ne pleše, kako je već kazao jedan filozof, osim ako je pijan ili lud. Ukoliko je već po ljudskom mudrovanju ples samo izum ludila i pijanstva: koliko nas više sveto pismo osigurava protiv plesa. Izvještajem o smaknuću svetog Ivana preteče Gospodnjega, na zahtjev plesačice, dokazuje da je Herodu mogao više djelovati na srce zavodnički ples, nego svetogrđe i njegov ludi bijes.
Otmjeno opisuje okolnosti smrti svetog Ivana Krstitelja s nakanom da pokaže odvratnost prema plesu i gozbama
A jer nije prikladno na brzinu iznijeti uspomenu na tolikog čovjeka, potrebno je znati tko ga je naredio usmrtiti, zbog čega, na koji način i u kojoj prigodi. Preljubnici ubijaju pravednika, krivci koji su mimo suca spleli kaznu za glavni zločin. Uz to je smrt proroka i nagrada plesačici. Konačno usred gozbe i zabave s plesom (nešto zbog čega bi se zgrozili i sami barbari) objavljena je okrutna presuda na smrt, i prenosi se uokolo, sa stola u tamnicu, iz tamnice do stola, žrtva užasnog zločina. Koliko li zločina u samo jednoj nepravednoj spletki! Priprema se na kraljevski način zlokobna gozba, i kad dođe čas u koji se skupilo mnoštvo, kraljevna, potajno nagovorena od majke, počima plesati pred uzvanicima. Uostalom, što je mogla naučiti od preljubnice, osim da pogazi stidljivost? Da li je nešto više izazovno na nečednost od otkrivanja nepristojnim pokretima onoga što i narav i odgoj traži da bude pokriveno? U nečednost zar ne spada također i prekratka odjeća, namigivanje, dubiti na glavi, razbarušiti pletenice? Ne treba se čuditi da se ovim prelazi na vrijeđanje Boga. I kako se još može sačuvati sramežljivost gdje se pleše, galami i kriči? Herodu se stoga svidjelo i reče djevojci: „Išti od mene što god hoćeš i dat ću ti.“ I zakle joj se: „ Pa bilo to i pol moga kraljevstva“. (Mk 6, 22-23). Vidite koliko oni što vole društvene zabave cijene svoja kraljevstva i države: prodaju ih za jedan ples. Djevojka, nagovorena od majke, zatraži da joj se na pladnju da glava Ivanova. Ono što dalje čitamo: „Ražalosti se kralj zbog zakletve“, ne znači kraljevo kajanje, nego spoznaju svoga grijeha, na što ga je navela Božanska pravda, i prisilila ga da sam sebe osudi. Evanđelje ovako nastavlja: „Ali zbog sustolnika“. Ima li nešto nepravednije: usmrtiti nekoga nevinoga samo zato da se ne zamjeriš gostima? „I zbog zakletve“, nadodaje. Oh, novog li načina bogoštovlja! Manje bi zlo učinio da je prekršio zakletvu! Stoga nam Gospodin u Evanđelju opravdano zabranjuje zakletvu, da nas očuva od prigoda za nepravedno, kao i nepromišljeno zaklinjanje, i tako da izbjegnemo opasnosti grijeha. Međutim, onaj koji se ne priznaje grešnim zbog krive prisege, postaje krivac za nevinu krv. Ne znam da li ima nešto odurnije od toga. Gledajući onu trku od stola do tamnice, tko ne bi bio pomislio da je dana naredba da se prorok pusti iz tamnice? Znajući da Herod slavi rođendan, da su pozvani stigli, i da je djevojci dano izabrati što joj se god svidi, kome nije mogla doći pomisao da se šalje Preteču osloboditi iz klada? Kakvu vezu ima okrutnost sa svečanim banketom, i sprovod sa klicanjem od veselja. Proroku je, snagom naloga donesenog usred gozbe, u isto vrijeme iste, određena smrt. Bio bi se naljutio i na nalog kojim bi bio pušten na slobodu. Mačem mu odsjekoše glavu, i glavu mu donesoše na pladnju (Mk 6, 27 i sl.). Baš je dobro ta porcija pristajala onom ne čovjeku da mu se izdovolji divljaštvo nenasićeno jelom. Zločinački kralju, promatraj prizor primjeren tvojoj gozbi. Jer ništa nedostaje tvom divljaštvu, ispruži ruke da ti kroz prste poteku potoci one svete krvi. Pij onu krv što teče iz vena glave, kad te već nije moglo nasititi obilato jelo, ni kad najbiranija vina nisu ti mogla ugasiti žeđu nečuvenoga bijesa. Zagledaj se u one oči, mada su mrtve, ali svjedoče za tvoj zločin, i oduravaju tvoju rođendansku zabavu. Ona su svjetla ugasla, ne toliko nuždom umiranja, koliko osjećajem odvratnosti prema tvojoj razbludnosti. Ova zlatna usta, što su osuđivala tvoje ponašanje, pa si ih stoga mrzio, - sada su mrtva, ali, uza sve to, ona te straše. Onaj jezik, mada nijem, grčevito vrši svoju službu kao da je živ, gromovito se obara na tvoje sablazni. Odnesena je glava Herodijadi. Ova joj se veseli, kliče od radosti, kao onaj kojega je oslobodio sudac a da mu time nije također izbrisao zločin. Čestite majke, što vi mislite o ovome? Vidite što morate učiti svoje kćeri, što im morate braniti. Da, pleše se, ali to čini kći preljubnice. Čedna i čista majka neka poučava svoje kćeri u pobožnosti, a ne za ples. A i vi, mudri i razboriti muževi, iz ovoga naučite izbjegavati gozbe opake čeljadi, jer ako su takvi za stolom, kakvi će onda biti na sudovima?
Sv. Ambrozije Spis o djevičanstvu
|