Jan Valerián Jirsík – Pouka na Blagdan prečasnog začeća blažene djevice Marije»Koja porodi Isusa, koj se zove Krst.« [Mat. 1, 16.]
Duga bijaše noć, noć tužna i žalostna, jer je trajala četiri tisuće godinah, zastiruć tminom pravedne srdjbe Božje lice ove zemlje. Ah, kako ste uzdisali vi patriarke i proroci čitavo ovo vrieme! Kako ste željno očekivali presretni onaj trenutak, koj vas je imao izbaviti iz pretužne tamnice, te otvoriti vam vrata nebeska! Kako ste prosili uzdišuć gospodina Boga, da sine preželjno sunašce vječnoga milosrdja, koje bi vam razsvietlilo dugotrajnu i žalostnu noć u predpaklu! Napokon iza dugotrajnoga očekivanja smilova se premilosrdni Bog, smilova se jadnim patriarkom, i smilova se – svemukolikomu rodu čovječanskomu. U utrobi bogoljubne Ane zače se ona, koju je izabrao Bog za sredstvo spasa našega; koja je imala poroditi onoga, koj bi dugu ovu noć srdjbe Božje pretvorio u jasan danak milosti Božje, koj bi nas odkupio i spasio. A radostnoga trenutka onoga, kad se je izabrano ovo sredstvo spasa našega bez ljage iztočnoga grieha začelo u utrobi majčinoj, na današnji nas dan opominje sveta mati crkva. To bijaše Marija, koja se je na današnji dan izvanrednim načinom začela u utrobi majke svoje Ane; to bijaše Marija, koju je izabrao Bog za majku sinu svomu. Ona je imala poroditi svetoga nad svimi svetimi, ona je imala poroditi Presvetoga. Pak sudite sami, braćo mila, je li mogla biti Marija okaljana običnimi grehotami? je li mogla biti podvržena slaboćam, kako su ostale kćeri Adamove? Iz njezina tiela hotio je sin Božji uzeti na sebe čovječanstvo, iz njezina tiela načiniti svoje tielo. Pak sudite opet, dragi moji i mili, je li moglo njezino tielo, je li mogla njezina duša podvržena biti običnim manam i slaboćam čovječanskim? Vidim vam na očijuh, kako mi potvrdjujete, da je Presvetoga poroditi mogla samo majka presveta. Pa zato i vjerujemo pobožno svetoj materi crkvi, koja nas uči, da se je Marija u utrobi majke svoje Ane začela bez ljage iztočnoga grieha; da je ona jedina bila medju svimi kćermi čovječanskimi izuzeta od obćenite one prokletinje i zla, s kojim se svaki čovjek rodi na sviet; i da je duša njejna bila odmah u prvom trenutku života čista prilika Božja. A ona zbilja bijaše takodjer najčišća i najsvetija djevica medju svimi, što ih je ikada žarko obasjalo sunce.
A prečista djevica ova u vrieme Bogom odredjeno porodi nam spasitelja svieta, postavši blagoslovljenom majkom; »koja porodi Isusa«, veli današnje sveto evangjelje, »koj se zove Krst.« A da je vriedna presveta ova majka, da ju što većma štujemo, tko bi o tom i posumnjao samo? Ona porodi Isusa, koj se zove Krst. Ona je dakle mati Božja; a tim je sve rečeno. Tko štuje sina, štuje takodjer i majku; pa zato ne ću danas o tom da govorim, zašto imamo štovati Mariju; nego ću vam radje, braćo mila, položiti na srce:
Kako imamo štovati blaženu djevicu Mariju.
Dvojim pako načinom možemo štovati majku Božju: načinom izvanjskim i načinom nutarnjim.
1) Kako možemo štovati majku Božju načinom izvanjskim,
o tom u prvoj strani,
2) a kako ju možemo štovati načinom nutarnjim, to ću vam razložiti u strani drugoj.
Ti pako, dievo presveta, koja se zoveš, a i jesi, majka Božje milosti, izprosi i meni milost Božju, da uzmognem vriedno i dostojno naviešćati tvoju čast i slavu, te govoriti na spas i utjehu sakupljenim ovdje štovateljem tvojim!
I.
Kako dakle imamo štovati blaženu djevicu Mariju? Prije svega izvana joj moramo kazati, da ju štujemo. No pitate možda, dragi moji, kako bi štovali izvana majku Božju; u čem sastoji izvanjski način štovanja blažene djevice Marije? Izvanjski način štovanja djevice Marije sadržaje sve one hvale, pjesme, molitve i pobožne čine, koji bivaju njoj na čast i slavu. A želimo li znati, kakove su to hvale, pjesme, molitve i bogoljubni čini, kojimi imamo štovati blaženu dievu Bogorodicu: a mi popitajmo boguvjeme i bogoljubne predje svoje. Nje velim popitajmo; pak će nam kazati oni, kako imamo izvanjskim načinom štovati blaženu djevicu Mariju. Popitajmo nje, koji su živjeli odmah početkom Isusove crkve. Oni će nam kazati, kako su štovali presvetu ovu djevicu; što su sve činili, da joj zasvjedoče pouzdanje svoje, ljubav i zahvalnost; što su sve činili, da ju proslave pred svietom. Hoćete, da vam navedem stare nekoje i najstarije svjedoke? Navest ću vam nekoje, kojih je svjedočanstvo velike ciene i važnosti. Svjedoči sveti Sofronij, da su već apoštoli vrlo štovali majku Gospodina svoga i učitelja. Sveti Petar apoštol, kao što svjedoči drugi, hvaljaše i štovaše majku Mariju pozdravom angjelovim, onimi naime riečmi, kojimi ju je pozdravio poslanik Božji; nu ne samo da ju je sam ovako slavio i hvalio, nego je i druge na to revno poticao. Isto ovako štovali su ju i ostali sveti učenici, štovali ju i svi prvi pravoviernici, dok je živjela na zemlji. Dapače mnogi su i iz dalekih pokrajinah putovali u Efez, gdje je obitavala nekoje vrieme sa svetim Ivanom apoštolom; onamo su velim putovali, da osobno upoznaju majku spasitelja svoga, te dostojno ju proslave. A što da reknem, kad je uzeta bila u nebo? Kako su ju tekar onda štovali još većim i srdačnijim štovjem! Tko da prebroji sve veleliepe crkve, kapelice i žrtvenike, koji su bili njoj na čast podignuti!
A želite li znati, braćo mila, kako je star način ovaj štovanja blažene djevice Marije? A vi znajte, da su se podizale crkve i žrtvenici, tvorile slike i kipovi na čast blaženoj djevici Mariji odmah s početka kršćanstva. Već sveti Petar, kao što čitamo u ljetopisih, posveti u gradu, Tortosa zvanom, crkvicu na čast blaženoj djevici Mariji. A to isto učini i papa Kalisto godine 218., dakle već prije tisuću šest sto i nekoliko godinah. O vi bogoljubni kršćani, koji ste živjeli u prvo doba kašćanstva, vi ste znali dobro, da ovu kraljicu angjelah i svetih, koju slavi nebo, ima slaviti i zemlja! Pa zato podigoste njoj na čast ne samo veleliepih crkvah i žrtvenikah, nego ustanoviste takodjer njoj na slavu svetkovine i blagdane. Ovakov blagdan jest i današnji dan. Kamo sreće, da ga sprovedemo onako pobožno, kako se pristoji sprovesti dan, posvećen na čast blaženoj djevici Mariji, i kako dolikuje vjernim štovateljem njezinim!
Nu ajdmo dalje, pak čujmo, što su sve jošte činili bogoljubni predji naši na čast presvetoj dievi Bogorodici. Oni sve subote ciele godine posvetiše službi kraljice ove nebeske; a u nekojih državah na toliko štovahu majku spasiteljevu, da se nijedna ženska nije smjela nazivati Marijom. Tako bijaše to na primjer u kraljevini Poljskoj; a znamo takodjer, kako se to strogo obdržavalo. Kralj Vladislav nasnubi kneginju Mariju; nu prije, nego se je s njom zaručio, obveza ju u ženitbenom ugovoru, da presveto ovo ime zamieni imenom: Vjekoslava. Isto tako kralj Kažimir I., nasnubiv rusku kneginju Mariju, ugovori s njom, da se odrekne Velikoga ovoga i preslavnoga imena, pak si izabere drugo. Dapače mnogi štovatelji blažene djevice Marije tako žarko ljubljahu i smierno štovahu majku spasitelja svoga, da nisu uzkraćivali ništa, što god ih je tko zamolio u njezino ime. Tako na primjer sveti biskup i mučenik Gerardo, a isto tako i nadbiskup soligradski Eberhardo u XII. stoljeću učinili bi odmah svakomu sve, što god bi jih tko zaprosio u ime blažene djevice Marije, samo ako je ono bilo u njihovoj moći.
A sada gledajmo, što je učinila sveta mati crkva, da presvetu ovu majku izvanjskim načinom dostojno počasti i proslavi. O ti nevarava učiteljice istine Božje – crkvo sveta, ti se dan na dan spominješ prečiste ove djevice u presvetoj žrtvi svete mise; ti ju zazivaš i moliš; ti joj se preporučaš pod okrilje i zaštitu; ti svaki dan pjevaš množtvo hvalopjevah njoj na čast i slavu; ti ju s velikom radošću nazivaš kraljicom nebeskom, kraljicom angjeoskom, kraljicom patriarkah i prorokah, kraljicom apoštolskom i kraljicom svih svetih. Tako je, braćo mila! zna sveta mati crkva, da Bog nije tako proslavio nijednoga niti angjela, niti čovjeka, kako je proslavio Mariju. Zna ona, kako bijaše Marija bez grieha začeta, i kako je sama začela bez grieha, da je isto tako ostala bez grieha kroz sav život svoj. Zna ona, da je sjala Marija svimi kriepostmi, da je nadarena bila svimi darovi i milostmi Božjimi, dapače da je bila milosti puna. Zna ona – sveta mati crkva – da je za Isusom sinom svojim Marija bila nakićena najvećim čovječanskim savršenstvom, i da je svojimi misli i čini božanskomu svomu sinu bila sasvim podobna. Zna ona, da je Marija svetošću svojom nadkrilila sve sinove i kćeri Evine; da je medju svetimi, što je sunce medju zviezdami, što na gori Libanonu medju ostalim drvećem nehotični cedar; da je medju svetimi, što mirisna ruža i bieli liljan medju ostalim cviećem. Pa zato nastoji štovati ju što većma može; ona hvali i slavi blaženu djevicu Mariju posebnim svakdanjim pozdravom, hvali ju i slavi posebnimi svetkovinami i pobožnostmi, i drugom ju nazivlje Evom, po kojoj nam je Bog podielio nov život.
A ovako, braćo mila, štujmo, hvalimo i slavimo i mi preblaženu djevicu Mariju, ako hoćemo, da se zovemo vjerni sinci i vjerni štovatelji njezini. Njoj za Bogom izkažujmo najveću čast, hvalu i slavu. Nje ide veća čast, nego angjelah; jer je ona nosila pod svojim srcem onoga, kojega žele gledati angjeli, i po kom su blagoslovljeni svi narodi zemlje. Nju hvale i slave kerubini i serafini, a i svi zborovi angjeoski i blaženi nebesnici. Čast njejna i hvala odjekuje po svem okolišu nebeskom. Dakle hvalite ju i slavite i vi narodi zemaljski! Položite njoj k nogama svoje krune vi kralji i vladari ovoga svieta; jer je ona mati onoga, u kom i po kom kraljujete i gospodujete. Nu sve ovo izvanjsko štovanje blažene djevice Marije ne bi nam hasnilo ništa, da ne spojimo s njim i nutarnjega štovanja; a o njem s pomoćju Božjom progovorit ću vam u strani
II.
Izvanjsko štovanje blažene djevice Marije, da s njim nije spojeno nutarnje, bilo bi kano odielo bez tiela, kano tielo bez duše, kano ljupina bez jedra; pak ovakovo štovanje ne bi joj se dopadalo, a nam ništa ne bi koristilo. Treba nam dakle, štovati ju ne samo ustima, nego i srcem; treba posvetiti joj se i odati svom dušom svojom, sa svimi misli i sa svimi željami svojimi. A njoj najmiljim štovjem štuje ju on, tko ju nasljeduje; koj onako misli, onako čini, onako živi, kako nas uči njezin primjer. A ona je zbilja prekrasan uzor pravoga kršćanskoga života. U njoj se, kano u ogledalu, zrcali savršena ona kriepost i svetost, koju nam je za nasljedovanje ostavio sin Božji. Kao što je Isus jedino naše i pravo sunce, razsvjetljujuće mračne staze zemaljskoga puta našega: isto je tako presveta njegova rodica sjajna danica sprovodeća ovo sunce, te pozivajuća nas, da ga sprovodimo i mi; da kako ona, tako i mi, polag njega ravnamo korake svoje. Zato i reče ovako sveti sabor Nicejski: »Štujmo prečistu dievu i majku Božju, da si prisvojimo njejnu svetost i kriepost.« A sveti otac Ambrozijo veli ovako: »Život preblažene djevice bio nam zrcalom, u kojem valja nam gledati, što imamo činiti, što li ostaviti.« Ne misli dakle, čovječe, da si vjeran štovatelj blažene djevice Marije, ako ne sliediš njezina primjera. Pozdravljaj ju s angjelom: Blagoslovljena ti medju ženami; hvali ju i slavi molitvami, pjesmami i hodočašćem, ako to činiš samo ustima i jezikom, ako ti srce za to ništa ne zna: uzalud ju zazivaš, uzalud hodočastiš; ovakovo štovanje njoj nije milo, a tebi ne koristi ništa, čim je sin Božji ukorio nekoć zakonike i farizejce, ono će reći i tebi majka dieva: »Ovaj me narod štuje samo ustima, a srce mu je daleko od mene.« Zazivali ju, kolikoput nam drago u litanijah lauretskih: »Sveta dievo djevicah, majko prebistra, majko neoskvrnuta!« pak ako uz to gojimo si u srcu nečiste misli, ili dapače ako griešimo nečistimi djeli: onda, nam ništa ne će koristiti izvanjsko ovo štovanje, ni ne će joj biti milo; i reći će nam Marija s nadzviezdnoga obitališta svoga: »Ovaj me narod štuje samo ustima, a srce mu je daleko od mene.« Zazivali ju, kako nam drago u litanijah lauretskih: »Marijo, majko naša!« ako smo uz to sužnji grieha i sinovi vraga, ako joj nismo vjerna i poslušna djeca: ah! hoće li nam išto koristiti presveto njejno materinstvo? Ne će li reći i nam: »Ovaj me narod štuje samo ustima, a srce mu daleko od mene.« Zazivali ju, kako nam drago u litanijah lauretskih: »Djevice ponizna, djevice skromna!« pak ako se nadimamo oholo, ako oslanjajuć se na blago i bogatstvo ovoga svieta zaboravljamo na gospodina Boga: ah onda nam to ne će koristiti ništa; i reći će nam majka Marija, djevica preponizna: »Ovaj me narod štuje samo ustima, a srce mu je daleko od mene.« Zazivali ju u litanijah lauretskih, kako nam drago: »Posudo duhovna, posudo vele pobožna!« pak ako ne marimo za rieč Božju i pobožna razmišljanja, ako nam ne plamti u srcu onaj sveti plam, koj bi nas poticao na pobožnost i službu Božju: ah ništa nam onda ne će koristiti izvanjsko ovo štovanje blažene djevice Marije; jer će ona uzdahnuti nad nami: »Ovaj me narod štuje samo ustima, a srce mu je daleko od mene!« Zazivali ju, kako nam drago: »Majko Božje milosti, djevice milostiva, djevice vjerna, uzroče naše radosti, zdravje nemoćnikah, utjeho žalostnih, pomoćnice kršćanska!« pak ako nam nije srce ćutljivo i milostivo, ako ne milujemo i ne žalimo bližnjega svoga: ah ništa nam onda ne će koristiti izvanjsko ovo štovanje dieve Marije; ona će ipak uzdahnuti nad nami turobno: »Ovaj me narod štuje samo ustima, a srce mu je daleko od mene!« Zazivali ju, kako nam drago: »Vrata nebeska, zviezdo jutrnja, kraljice mučenikah!« pak ako ne ćemo da idemo k ovim vratam, ako ne ćemo da idemo za ovom zviezdom, ako nismo zadovoljni s onim, što nam trpka i nepovoljna dolazi od ruke Božje, ako se u nevoljah i tegobah nerado izručamo u volju Božju: ah i onda reći će Marija o nas: »Ovaj me narod!« ali ne, ne će reći; o vas, koji ste vjerni njezini štovatelji, toga ne će reći. Jer vi, miljenci njejni, hvalite ju i slavite ne samo ustima, nego i svojimi čini; vi sliedite njezin primjer, vi ste majke svoje nebeske vjerna i poslušna djeca. Pak zato ne će toga reći o vas; na vas se ovako ne će potužiti, nego odazvat će se glasu vašemu, kano glasu milene svoje djece; zaogrnut će vas materinskim svojim plaštem, zauzeti se za vas kod sinka svoga, i bit će vam polakšica u dražini, utjeha u žalosti, pomoćnica u nevolji, a napokon dopratit će vas jednoć pred božanstveno lice svemožnoga sinka svoga.
Zaglavak.O da bi se to izpunilo, izpunilo svakomu izmedju nas, što nas je god sakupljeno ovdje! A izpunit će nam se za cielo, ako budemo štovali blaženu djevicu Mariju onako, kako ju imamo štovati; ako ju budemo štovali ne samo izvanjskim načinom, nego i nutarnjim; a osobito, ako budemo ravnali život svoj po primjeru onom, što nam ga je ona ostavila. Pobožnost prama svetoj ovoj djevici znak je izabranja, veli sveti otac Bernardo. Štujmo dakle blaženu djevicu Mariju; štujmo ju, kako valja, pak ćemo takodjer biti izabrani. – A ti, majko premila, preporuči nas, djecu svoju, predragomu sinku svomu. Kaži mu, da za života i smrti hoćemo da budemo njegovi; zaprosi ga, da nas po neizmjernih zaslugah pregorke svoje smrti dovede onamo, gdje ćemo njega, gospodina neba i zemlje, s tobom i sa svimi četami nebeskimi po sve vieke hvaliti i slaviti. Amen.
[vrelo: Franjo Sic, Propovjedi na sve nedjelje i blagdane crkvenoga godišta i sedmero o Isusovoj muci što ih je propoviedao Ivan Valerijan Jirsik, svezak treći, nakladom i tiskom i troškom Dragutina Albrechta, Zagreb, 1865.]