www.tebe-trazim.com

Miris ružâ

Marijino se prisustvo očituje na brojnim mjestima. Često se ukazuje uz miris parfema ili ruža. Ljudi iz Marijanskog pokreta dobro poznaju miris ruža, te ona na taj način daje znati ljudima da se nalazi među njima. Postoje na deseci slučajeva kada smo se našli među ljudima koji bi osjetili prekrasan miris, a onda bi netko prošaptao, "Osjeća li tko miris ružâ?" Obično barem nekoliko ljudi to potvrdi. Blažena je Majka o tome znaku ocu Gobbiju progovorila 24. siječnja 1984.:

"Mirisni znak moga majčinskoga prisustva može se osjetiti kod ukazanjâ što ih još uvijek vršim u brojnim dijelovima svijeta. Da, u ovo se vrijeme ukazujem u Europi, Aziji, Africi, Americi i dalekoj Oceaniji. Čitav je svijet ogrnut mojim plaštem ... Znakom koji vam dajem preko mirisa koji se nekada više, a nekada manje može osjetiti, želim vam pokazati da sam uvijek među vama, ali posebno kada me više trebate. Ako ne osjetite miris, ili on bude vrlo slab, to ne znači da vas ne ljubim ili da ste bili nevaljali."

Nepoznate vode

Kada je riječ o tajanstvenim pojavama koje nas okružuju, nalazimo se u nepoznatim vodama. Otpadništvo, trpljenjâ, pročišćenje, nadolazeća velika kazna, Drugo Došašće, te novo Razdoblje mira - sve je to odreda u Pismima prorečeno za kraj vremenâ. Marija je određena za onu koja će nas tim vodama voditi do Drugog Dolaska Gospodnjega. Kao što je Sveti Toma Akvinski rekao, nakon što je napisao svoju Summu, te nakon što je čitav život branio vjeru, "Sve što sam napisao prazna je slama" - a rekao je to kada je u trenutku svoje smrti susreo živoga Boga. Sustavna je teologija Akvinskoga bila prihvatljiva tada kao što je to i danas. On je govorio i pisao o Bogu s velikim nadahnućem Duha Svetoga. Pa ipak, kada je Boga susreo u nadnaravnom kraljevstvu smrti, shvatio je kako su njegove riječi manje vrijedne, budući da više nisu bile dostatne da bi opisale njegove osjećaje i ono čemu je prisustvovao. Kada otajstvâ budu očitovana kod proglašenja Marije Su-Otkupiteljicom, Posrednicom, Zagovornicom, Majkom Drugoga Došašća i Arkom Novoga Saveza, kao i njena nazivanja drugim imenimâ koja zadivljuju naš razum, moramo ostati otvoreni prema otajstvima Neba.

Blažena Majka čini sve što je potrebno kako bi osigurala spasenje svoje djece. Neće li majka učiniti sve što je u stanju za sigurnost svoje djece? Poradi otpadništva kojega smo svjedoci, Blažena je Djevica Marija preko vidjelaca u Međugorju svijetu rekla da će u vremenu koje je pred nama učiniti što je god više moguće: "Želim vam nastaviti davati poruke kao nikada prije u povijesti od početka vremenâ." U proljeće su 1982. vidioci upitali Blaženu Majku za druga navodna ukazanjâ. Pitali su, "Ljudi se čude da se ukazuješ na toliko mjestâ!" Blažena je Majka odgovorila, "Ako bude potrebno, ukazivat ću se u svakome domu."

Kraj ukazanjâ?

Međugorska poruka od 25. listopada 1992. glasi ovako: "Stoga, draga dječice, slušajte i živite ono što vam govorim, jer je važno da se, kada više ne budem s vama, sjećate mojih riječi i svega što sam vam rekla."

Ova nam je poruka vrlo značajna. Marija svojim porukama uvijek prati neku određenu temu i nerijetko daje natuknice i naputke vezane uz, kako sadašnje, tako i buduće događaje. Čini se da bi se njeno poslanje davanja upozorenjâ svijetu moglo bližiti kraju. Marija je međugorskim vidiocima rekla da će, kada tamo prestanu ukazanjâ, na svijet doći tri upozorenja. Nakon trećeg će se upozorenja na mjestu ukazanjâ u Međugorju pojaviti vidljivi znak što će ga čitavo čovječanstvo moći vidjeti. Taj će znak biti svjedočanstvo vjerodostojnosti ukazanjâ. Nakon vidljivoga znaka, oni koji još uvijek budu na životu, imat će vrlo malo vremena za obraćenje. Odnedavna Marija traži tjednu ispovijed, često pričešćivanje, te ostanak u trajnom stanju milosti.

Marija kao Su-Otkupiteljica, Posrednica i Zagovornica
"I Duh i Zaručnica govore: "Dođi!" (Otkrivenje 22,17). Ove nadahnute riječi iz posljednjih rečenica Svetoga Pisma trebale bi u narodu Božjemu rasplamsati pouzdanje puno nade u svezi s radom na spasenju što ga poduzimaju Duh Sveti i Marija, Njegova Bezgrješna Zaručnica, u njihovom trenutačnom zagovorničkom poslanju za Crkvu sadašnjice.

Valja napomenuti da se uporaba riječi Zagovornik/-ica u Pismima (grčki, "parakletos", doslovno "pozvan da pomogne")6, u smislu u kojem je Isus izgovara na Posljednjoj večeri, odnosi na pomoć što će budućoj Crkvi doći od Duha Svetoga (Ivan 15,26) /u hrvatskom se prijevodu Svetoga Pisma upotrebljava riječ "Branitelj", ali je ovdje mjesto toga uzeta riječ "Zagovornica", koja se u tom smislu često veže uz Mariju, op. prev./). Kasnije korištenje ovoga pojma za Marijinu posredničku pomoć čovječanstvu od strane Crkvenih Otaca dodatno naglašava blisku povezanost između Duha i Zagovornice u poslanju nebeskoga posredovanja.7 Jedan je učeni čovjek zamijetio kako je titula Zagovornice "gotovo isključivo pridržana za Mariju, a ne toliko za svece. Poradi njena širokog utjecaja, kao i činjenice da je u Svetom Pismu upotrijebljena za Duha Svetoga, ona je na poseban način posvećena. U tom se smislu posebno odnosi na Mariju, poglavito stoga što se, zahvaljujući njenom naročitom odnosu s Duhom Svetim, On s neizrecivim uzdasima pridružuje Marijinim vapajima.

Prisna sveza između Duha Svetoga i Marije vidljiva je kroz njenu ulogu kao Zagovornice, koja posreduje između čovječanstva i Boga, baš kao što je to slučaj i s njenom ulogom kao Posrednice, kojom posreduje između Boga i čovjeka.8 Doprinos Svetoga Maksimilijana Kolbea predstavlja teološki temelj Marijine uloge kao Zagovornice, koja u ime čovječanstva za nj posreduje kod Boga u nerazdruživu jedinstvu s Duhom Svetim.

Sveti Maksimilijan Kolbe ovako objašnjava Marijinu ulogu: "Svaka akcija negdje u vidokrugu ima i svoju reakciju. Reakcija je plodom akcije. Bog Otac je primarno Načelo i Konačni Kraj. Bezgrješna je puna milosti; njoj, kada je riječ o milosti, upravo ništa ne nedostaje. Put je milosti uvijek isti; akcija: od Oca, po Sinu, Duhom Svetim, /te po/ Bezgrješnoj; a potom obrnuta reakcija: od stvorenjâ, preko Bezgrješne, Duhom Svetim, Isusu i potom natrag k Ocu."10

Marija se, stoga, nalazi na kraju Božjega čina posvećenja (kao Posrednica svih milosti), kao i na početku reakcije ljudske obitelji natrag prema Bogu (kao Zagovornica Naroda Božjega). Marija nije niti kraj niti polazišna točka Božjega djelovanja na čovječanstvo, ali ima ključnu ulogu na oba ova kraja, poradi svoje prisne sveze s Duhom Svetim.11 To sjedinjeno zagovorničko poslanje između Duha i Zaručnice možemo vidjeti na Duhove. Zadaća je Marije, Zagovornice naroda Božjega, zazivati silazak Duha Svetoga, Branitelja, u trenucima posebne potrebe za Crkvu. Ona obavlja dužnost pomoćnoga posredovanja u zazivanju Duha neka se spusti na prve učenike Gospodinove, a tu će svoju zagovorničku ulogu pred Duhom nastaviti i za Crkvu. Kao što ističe Ivan Pavao II, citirajući riječi Drugoga vatikanskoga sabora: "Vidimo Mariju (Djela 1,4) kako molitvom zaziva darove Duha, koji su je već osjenili o Naviještenju.' I tako, u otkupiteljskoj ekonomiji milosti, provedenoj djelovanjem Duha Svetoga, postoji jedinstvena suglasnost između trenutka Utjelovljenja Riječi i onoga rođenja Crkve. Osoba koja povezuje ta dva trenutka jest Marija: Marija u Nazaretu i Marija u Cenakulu u Jeruzalemu. U oba slučaja, njena diskretna, ali suštinska prisutnost, ukazuje na put 'rođenja od Duha Svetoga.' I tako ona, koja je prisutna u otajstvu Kristovu kao Majka, postaje - voljom Sina i moćju Duha Svetoga - prisutna i u otajstvu Crkve. I u Crkvi ona nastavlja svoje majčinsko prisustvo, kao što to pokazuju riječi izgovorene s Križa: 'Ženo, evo ti sina.; Sine, evo ti majke'."12

Marijina uloga kao Zagovornice koja zaziva pomoć Duha Svetoga na Crkvu u trenucima potrebe, nastavit će se za Crkvu sve do Drugog dolaska Kristova, kojega čas znade "samo Otac" (Marko 13,32). Sveti Ljudevit Montfortski, što ga je Ivan Pavao II istakao među brojnim svjedocima i učiteljima, zahvaljujući njegovu iznimnom doprinosu "autentičnoj marijanskoj duhovnosti"13, rječito opisuje tekući plod Duha Svetoga i Marije u članovima tijela Kristova - posredničko i posvećujuće djelovanje, koje će prestati tek s koncem svijeta. "Bog Duh Sveti ... postao je plodonosan po Mariji, s kojom se zaručio. S njom, u njoj i po njoj, On je stvorio Svoje najveće remek-djelo, Bogočovjeka, kao i ono što će ga nastaviti stvarati svednevice do konca svijeta, predodređene i udove Tijela te štovanja dostojne Glave. To je razlog poradi kojega On, Duh Sveti, što više pronalazi Mariju kao Svoju dragu i neodvojivu zaručnicu u bilo kojoj duši, postaje utoliko djelatnijim i moćnijim u stvaranju Isusa Krista u toj istoj duši i te duše u Isusu Kristu... Marija je, zajedno s Duhom Svetim, stvorila najveće djelo koje je ikada postojalo ili će ikada postojati - Bogočovjeka, te će u skladu s time stvoriti i najveće Svece kojih će ikada biti do kraja vremena. Oblikovanje i poučavanje velikih Svetaca koji će doći na koncu svijeta pridržani su za nju."

Ivan Pavao II potvrđuje Marijinu ključnu ulogu u pripravi naroda Božjega za Kristov Drugi dolazak, preko njezina naročita posredovanja, te kao "posrednice milosti:" "Ako je, kao Djevica i Majka, bila na posve jedinstven način sjedinjena s Njime u Njegovu Prvom dolasku, to će, preko svoje neprestane suradnje s Njime, biti s Njime sjedinjena i u očekivanju drugoga ... ona također ima i tu naročitu majčinsku ulogu posrednice milosti o Njegovu konačnom dolasku, kada će svi oni koji Kristu pripadaju 'biti oživljeni'" (1 Korinćanima 15,22).15 Budući da je Marijina uloga kao Zagovornice neodvojiva od božanskoga djelovanja Duha, Duh će i Zaručnica zajedno pripraviti svijet za slavni dolazak Krista Kralja (Matej 16,27; Marko 13,26; 1 Solunjanima 4,15-17) i ponovno reći "Dođi!" (Otkrivenje 22,17).

Međutim, ne samo o Kristovu Drugom dolasku, već svaki puta kada nastupe teška vremena za Crkvu, Duh se i Zagovornica prizivlju u pomoć narodu Božjemu. Jasno je da niti u današnjem vremenu Crkva i svijet nisu lišeni ozbiljnih pogibelji i kušnji. Ivan je Pavao II u više navrata spomenuo tjeskobna vremena za današnju Crkvu i svijet, kao i nove pogibelji koje prijete današnjemu čovječanstvu.16

Sadašnji Sveti Otac govori o toj ozbiljnoj zabrinutosti za današnji svijet u svojoj enciklici O milosrđu Božjemu: "Utecimo se ljubavi koja ima majčinske odlike, i koja, poput majke, prati svu svoju djecu, svaku izgubljenu ovcu, čak i ako ih ima na milijune, čak i ako na svijetu zlo prevlada nad dobrim, čak i ako današnje čovječanstvo svojim grijesima zavrijedi novi 'potop'... te čak i kada niti jedan od mojih suvremenika ne bi dijelio vjeru i nadu koje me vode, kao slugu Božjega i poslužitelja Božjih otajstava, u zazivanju Božjega milosrđa na čovječanstvo u ovom povijesnom času, neka barem shvate razlog moje zabrinutosti. Ona je ponukana ljubavlju za čovjeka, za sve što je ljudsko, a čemu, prema slutnjama brojnih naših suvremenikâ, prijeti golema pogibelj."17

Naše doba stoga nikako nije izuzeto iz potrebe za priznavanjem Marije kao naše današnje Zagovornice i za njenim zazivanjem, kako bi još jednom izmolila ponovni silazak Duha Svetoga za duhovnu obnovu naroda Božjega u suvremenom svijetu.

Crkvena nas učenjâ upozoravaju neka ne pretjeramo kada je riječ o Marijinim privilegijama. Mariju se uvijek treba promatrati kao podložnu Kristu.
To je vrlo bjelodano prikazano u primjeru iz Međugorja, koji se odnosi na oca Shamona iz Rochestera u američkoj državi New York, autora nedavno izašle knjige o Apokalipsi. Kada je otac Shamon u tri navrata posjetio sobu ukazanja u crkvi Sv. Jakova, ponio je sa sobom posvećenu Hostiju. Njegova je nakana pritom bila "ispitati duhove." Kada se Marija ukazala vidiocima, otac Shamon nije bio u stanju kleknuti, kao što to svi inače čine u njezinu prisustvu. Njegova su se koljena jednostavno blokirala! To se ponovilo sva tri puta. Budući da ga je to vrlo uznemirilo, uskoro je začuo ženski glas kako mu glasno govori, "Moj Sin neće klečati preda mnom!"
Tekstovi Drugoga vatikanskoga sabora objašnjavaju, "Imamo samo jednoga Posrednika, kao što nam je poznato iz riječi apostola, 'Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek - Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve (1 Timoteju 2,5-6). Majčinska dužnost Marijina prema ljudima niti u kojem slučaju ne zasjenjuje niti umanjuje ovo jedinstveno Kristovo posredovanje, već naprotiv samo pokazuje njegovu snagu. Jer, svi spasonosni utjecaji Blažene Djevice na čovjeka izviru ne iz neke nutarnje potrebe, već iz božanskoga zadovoljstva. Svi oni teku iz preobilja Kristovih zaslugâ, počivaju na Njegovu posredovanju, potpunoma o njemu ovisni, te iz njega crpe svu svoju snagu. Ni na koji način stoga ne priječe izravnu povezanost vjernikâ s Kristom. Naprotiv, oni tu povezanost samo dodatno učvršćuju."18
"Svojim majčinskim milosrđem, Marija se brine za braću svoga Sina koja još uvijek putuju ovom zemljom okruženi raznoraznim pogibeljima i poteškoćama, sve dok ne budu dovedeni u svoju sretnu domovinu. Stoga Blaženu Djevicu Crkva zaziva nazivajući je Zagovornicom, Pomoćnicom, i Posrednicom. Sve ove nazive, međutim, valja shvatiti u smislu da oni niti što dodaju, niti oduzimaju, časti i djelotvornosti Kristovoj kao jednoga Posrednika."19
U svojim napisima iz 1918., Papa je Benedikt XV govorio o Marijinoj ulozi kao Su-Otkupiteljice: "Marija je trpjela i gotovo umrla sa svojim trpećim Sinom; za spasenje čovječanstva, odrekla se svojih majčinskih prava, te je, koliko je bilo do nje, žrtvovala svoga Sina kako bi umirila božansku pravdu; stoga slobodno možemo kazati da je, zajedno s Kristom, otkupila čovječanstvo."20
Marijina poruka ocu Gobbiju od 13. srpnja 1980. nadalje razjašnjava njenu ulogu kao Su-Otkupiteljice. "Isus je jedini Otkupitelj, jer je jedino On posrednik između Boga i ljudi. Svidjelo mu se, međutim, u svoje otkupiteljsko partnerstvo uzeti sve one koje je Sâm otkupio, kako bi milosrdno djelo Njegove ljubavi zasjalo na još veći i divniji način...
"Ja sam za vas savršeni primjer suradnje u otkupiteljskom djelu moga Sina. Zapravo, kao Majka Isusova, postala sam blisko povezana s Njime u Njegovu otkupiteljskom djelu.
"Moja vam nazočnost pod križem govori kako je moj Sin, u vrijeme Svoje muke i smrti za vas, Svoju Majku želio u potpunosti sjediniti sa Svojim velikim trpljenjem.
"Ako je križ bio njegovo stratište, bol je moga Bezgrješnog Srca bila poput žrtvenika na kojem je moj Sin Ocu prinjeo Žrtvu novoga i vječnoga saveza.
"Moja je zadaća kao Majke svojoj djeci na sve načine pomoći da postignu spasenje; te se ona i danas sastoji u tome da na vrlo poseban način surađujem u otkupljenju što ga je izvršio moj Sin Isus. Moja će se uloga kao istinske majke i Su-Otkupiteljice očitovati svima."
Dana 15. rujna 1990., Blažena je Majka preko oca Gobbija potvrdila svoju ulogu kao Su-Otkupiteljice. "Posvuda ćete vidjeti velika čudesa, jer su nastupila vremenâ moga majčinskoga suotkupiteljstva." Sveti Ljudevit Montfortski ovu je Marijinu ulogu u posljednjim vremenima nazivao "velikim otajstvom, i neka zanijeme svi jezici."

Mjesta ukazanjâ

Slijedi popis poznatijih mjestâ marijanskih ukazanjâ diljem svijeta. On, međutim, nikako nije konačan niti sveobuhvatan.

1531. - Guadalupe, Meksiko, 1531.: Juan Diego
1634. - Quito, Ekvador, 1634.: Majka Mariana de Jesus Torres
1830. - Rue de Bac, Pariz: Sv. Katarina Laboure
1846. - La Salette, Francuska: Melanie Calvat i Maximin Guiraud
1858. - Lurd, Francuska: Sv.Bernardica Soubirous
1871. - Pontmain, Francuska: Eugene i Joseph Barbadette
1879. - Knock, Irska: petnaestoro ljudi
1904. - Poljska: Sv. Maksimilijan Kolbe
1914. - Hrušiv: nekolicina ljudi
1917. - Fatima, Portugal: Lucia, Francesco i Jacinta (djeca)
1932. - Beuraing, Belgija: Voisin i Degeimbre (djeca)
Banneux, Belgija: Mariette Beco
1937. - Poljska: Sv. Faustina Kowalska
1938. - Belgija: Bertha Petit
'40.-ih - Mađarska: sestra Marija Natalia
1945. - Zagreb,: Julka Šimašek iz Našica
1945. - Nizozemska, Amsterdam: Ida Perleman
1947. - Marienfried, Njemačka: Barbara Reuss
1947. - Montichiari, Italija: Pierina Gilli
1947. - Tre Fontane, Italija: Bruno Cornacchiola
1951. - Poljska: Barbara Klosowna
1953. - Sabana Grande, Portoriko: troje djece
1954. - Seredne, Ukrajina: Anna /Hanya
1954. - Fostoria, Ohio: sestra Mildred Mary
1954. - Kalabrija, Italija: majka Elena Aiello
1954. - Windy Gap, Sj. Irska: Seamus Quail
1958. - Turzovka, (tadašnja) Čehoslovačka: Matous Losuta
1961. - Garabandal, Španjolska: četvoro djece
1962. - Skiemonys, Litva:
1963. - Vijetnam: Rosa Maria
1964. - San Damiano, Italija: majka Rosa Quattrini
1965. - Belgija: Marguerite
1966. - Porto San Stefano, Italija: Enzo Alocci
1968. - Italija: mama Carmela Carabelli
1968. - Zeitoun, Egipat - stotinama tisuća

Nakon 1970.
1972. - Milano, Italija: ocu Stefanu Gobbiju
1972. - Dozule, Francuska: Madaleine
1973. - Akita, Japan: sestri Agnes Sasagawa
1974. - Binh Loi, Vijetnam: Stephenu Ho-Ngoc-Anhu
1974. - Kanada: bratu Josephu Francisu
1974. - Rim, Italija: majci Eleni Patriarca Leonardi
1976. - Betanija, Venecuela: Marii Esperanzi i ostalima

Nakon 1980.
1980. Cuapa, Nikaragva: Bernardu Martinezu
1980. El Escorial, Španjolska: Amparo Cuevas
1980. - Tajvan: petoro ljudi
1981. - Kibeho/Ruanda, Afrika: sedmoro djece
1981. - Međugorje, (tadašnja) Jugoslavija: šestoro djece
1982. - Eisenberg, Austrija: Aloisi Lex
1982. - Damask, Sirija: Mirni Nazzour
1983. - Panablanca, Čile: Miguelu Angelu Poblete
1983. - San Nicolas, Argentina: Gladys Quiroga de Motta
1985. - pećina Melleray, Irska: nekolicini ljudi
1985. - Ballinspittle, Irska:
1985. - Švicarska: Vassuli Ryden
1985. - Surrey, Engleska: Patricia
1985. - Oliveto Citra, Italija: nekolicini djece
1985. - Inchigeela, Irska: troje djece
1985. - Naju, Koreja: Julii Kim
1986. - Shoubra, Egipat: tisućama
1986. - Manila, Filipini: vojnicima
1987. - Bessbrook, Sj. Irska: Beulah Lynch i Marku Treanoru
1987. - Hrušiv, Ukrajina: Marini Kizin
1987. - Mayfield, Irska: Sally Ann i Judy Considine
1987. - Conyers, Georgija: Nancy Fowler
1987. - Cuenca, Ekvador: Patricii Talbot
1987. - Gruševo, Ukrajina: tisućama
1988. - Cortnadreha, Irska: Christini Gallagher
1988. - Scottsdale, Arizona: nekolicini ljudi
1988. - Phoenix, Arizona: Esteli Ruiz
1988. - Lubbock, Teksas: troje odraslih
1989. - Kanada: Jimu Singeru
1989. - Marlboro, New Jersey: Josephu Januszkiewiczu
1989. - Kettle River, Minessota: Steveu Marinou
1990. - Kanada: Josipu Terelji
1990. - Denver, Kolorado: Tereziji Lopez
1990. - Litmanova, (tadašnja) Čehoslovačka: dvoje djece
1990. - Melbourne, Australija: Josefini-Marii
1991. - Mozul, Irak: Dini

I na desetine i desetine drugih koja ovdje nisu spomenuta...

Ukazanjâ prema glavnim razdobljima

Usvojili smo povijesne okvire što ih je predložio otac Lambert Terstroet, Montfortanac koji živi na Islandu, a koji je glavna ukazanjâ podijelio u četiri različita razdoblja. Prvo je razdoblje ono Guadalupea u Mexicu (1531.), sa svojim dubokim utjecajem na obje Amerike. Sljedeće je razdoblje francusko, koje započinje s ukazanjima Sv. Katarini Labouré u Rue de Bac godine 1830., a završava 1871. u Pontmainu.

Treće je razdoblje "europsko", te započinje s Gospinim ukazanjima u Fatimi u Portugalu (1917.), uključujući ovdje i Banneux / Beauraing u Belgiji (1932./33.). Završava izvješćima o ukazanjima u Amsterdamu (s porukama u rasponu od gotovo četrdeset godina, od 1945.-1984.), gdje se Marija ukazala pod imenom "Gospe Sviju Narodâ."

Četvrto razdoblje u našem dobu započinje s "međunarodnim" širenjem, odnosno globalnim velikim finalom marijanskih ukazanjâ, počam od Garabandala u Španjolskoj početkom šezdesetih. Da bi naši čitatelji stekli svojevrsnu sliku o brojnosti marijanskih ukazanjâ (ovo poglavlje nikako ne uključuje čak niti većinu ozbiljno razmatranih izvješćâ), kratko ćemo iznijeti ponešto o tim važnim "znamenjima našega doba."

Gospa Guadalupska, 1531. - odobreno

Gospa Guadalupska znači, "Ona koja je satrla guju." Indijanska riječ za Onu koja je satrla guju zvuči slično imenu mjesta Guadalupe, što su Španjolci pogrešno protumačili kao naziv svoga slavnoga svetišta. Guadalupe je, kao mjesto ukazanja, danas usko povezano s ukidanjem pobačajâ. Gospa je satrla zmiju u obje Amerike i tako prekinula brutalni astečki običaj žrtvovanja ljudi. Uloga je Gospe Guadalupska u ovom stoljeću satrti zmiju i okončati oblik prinošenja ljudskih žrtava svojstven našemu dobu - preko legaliziranja pobačaja.

Rue de Bac, Pariz, Francuska, 1830. - odobreno

Dana 27. studenoga 1830., Marija se u tišini ukazala Svetoj Katarini Laboure i pokazala joj sliku medaljice kakvu je željela da se dade izraditi. Gospa se na medaljici ukazala sa zrakama svjetlosti koje izlaze iz prstenja na njenoj ruci, što ocrtava njenu ulogu kao "Posrednice svih Milosti." Milosti nam priskrbljuje Krist, ali ih Njegova Majka Dijeli. Međutim, budući da sve prstenje ne isijava svjetlo, to znači da ima puno milosti što nam ih Gospodin još želi udijeliti po Mariji, ali za koje nitko ne moli. Oko Gospina su lika ispisane sljedeće riječi: "O Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo." Ta je medaljica nazvana "Čudotvornom medaljicom", poradi brojnih čudesa vezanih uz njeno nošenje. Na drugoj su strani medaljice zajedno prikazani Bezgrješno Srce Marijino i Presveto Srce Isusovo. Dvadeset i četiri godine nakon ukazanja, Sveti je Pio IX, Papa, 8. prosinca 1854. utvrdio doktrinu "Bezgrješnog Začeća." Ova dogma uči kako je "Blažena Djevica Marija, od prvog trena svoga začeća, jedinstvenom milošću i privilegijom Svemogućega Boga, a s obzirom na predviđene zasluge Isusa Krista, Spasitelja ljudskoga roda, očuvana od svake ljage istočnoga grijeha."