www.tebe-trazim.com

(Otk.12,11)

ALI ONI GA POBIJEDIŠE KRVLJU JAGANJČEVOM I RIJEČJU SVOJEGA SVJEDOČANSTVA!

Mali savjet draga Marija: oko te kolegice uzmi svo vrijeme koje ti je Gospodin namijenio i nista ne forsiraj, vec svojim djelima, rijecima, svojim svjedocenjem pokazi joj ljubav Njegovu koja stanuje u tebi.

dragi moj Leo.....tako i radim......radim i govorim onako kako trenutak da...
nema nagovaranja.....dosađivanja....nego priča....svjedočenje na način koji bi najbolje nju potaknuo....znam da mi je to Gospodin dao.....da pokušavam ljude oko sebe pridobiti za Njega.....

danas smo pričale uz kavu...ona kaže: nije mi jasno kako si se ti tako promijenila.........to mi nikako nije jasno, nakon onoga svega,jer svi znaju što je bilo samnom i u kakvom sam ja stanju bila......

uspjela sam malo s njom o tome jer smo ipak na radnom mjestu,ali svaki dan po malo i nju je to zaintrigiralo da ide....dala je novce već za put..tako da je sigurno da će ići.......

Ja sam sretna ko malo dijete..zbog toga

Bog ozdravlja sve. Samo vjera bolesnika može doći na probu. Čudo? Kad ne bi bilo Boga ne bi bilo ni čuda. Bog osobno i javno pokazuje svoju moć, slavu, ljubav. Mnogi koji su to osjetili na sebi, povjerovali su i spremni posvjedočiti. Ali, mnogi koji nisu vidjeli svojim očima, čuli svojim ušima, osjetili na svome tijelu, spremni su suditi i ismijavati onoga koji svjedoči i ponovo razapinjati Onoga koji ozdravlja. Oni odbijaju da je to božje djelo, kažeš mu da je to zapisano u Bibliji a on kaže da to nije Bog napisao .. Međutim, jedno moraju prihvatiti a to je smrt s kojom stiže i Sud.Onaj koji je hodao po ovoj zemlji, koji nam je dao i daje sve dokaze o svome božanstvu, podižući mrtve, ozdravljajući gubave, slijepce, neizljećive, on i nas danas ozdravlja. Njega slavimo, njemu se dičimo.
SVJEDOČITE kakva vam djela učini gospodin.

Prije nekoliko dana jedna draga osoba rekla mi je kako su mu nasi prijatelji rekli da ja bas nisam dobre glave "sa svojim molitvama i krunicama". Veli mi da su mu rekli da sto ce mi to i zasto odlazim na mise. On je stao na moju stranu i rekao im da sve sklone sa strane i da me pogledaju kakav sam covjek. Veli da su tada usutali.
Nitko od njih ne stuje Boga i svetinje kao mi ovdje, nitko od njih ne poznaje Boga kao mi ovdje, al, eto, barem jedan od njih rekao je da postuje moju vjeru i rekao je da nema dvojbe kako je Isus Krist Kralj.
Ja sam mu na sve to odgovorio kako svaki od nas osjeca da je stvoren od Boga i da je stvoren za zivot vjecni. I rekao sam mu nek on bude svjedok zivota nasih i tko kuda ide. Najvise mu se svidjaju Isusove rijeci iz Novog zavjeta, po njima zakljucuje kako je Isus Krist Kralj.
Vidite, takvi su moji najblizi ljudi iz realnog zivota i ja sam ponosan na njih i pun nade. Do sada je nekoliko ljudi promijenilo misljenje o Bogu zbog Duha koji me je vodio u razgovorima s njima. Kako svaki od njih tone svakim danom sve vise, udaljavajuci se od Boga, tako bolje iz tame prepoznaju svijetlo, bolje uocavaju nesto posve drugacije od onoga u cemu jesu.
Dao Bog da cijela ta ekipa ostane privezana kad zagrmi Pravda i niti jedan ne odpadne s lanca koji nas veze za Njegov pocinak, bez obzira koji od nas ljudi bude povukao najvise.
Molimo za one koji ne poznaju Boga.

I kod mene je takova situacija......na prste jedne ruke je nabrojati ljude koji žive svakodnevno s Isusom....
svi su zaokupljeni sobom....novcem.....stjecanjem dobara......ovozemaljskim....
pa se pitam kako niko ništa ne vidi.....
samo ti Leo moli i dalje......dobro činiš.......
meni je jako teško....jedina sam u mojoj obitelji koja ovako razmišlja...
a u cijelom gradu ne poznam dvoje troje koji se stalno spominju i nastoje živjeti Isusa.....
i znam neke koji tako govore, a drugačije rade sve.....
onda ostali tradicionalni,,,,,,aha Sv. Misa nedjeljom i dobro, a preko tjedna uuuuuuuuuu......šta se radi......
ali danas mislim o tome kako i mi puno griješimo.....mislim da je na nama veća odgovornost i veća krivnja jer ga upoznašmo......zato Isuse moj oprosti mi što znam......a tako lako padam.......u svojim slabostima......pamet mi se pomuti......
priznajem........kajem se........Isuse daj mi Duha Svog.......neka me vodi...

ne osuđujem nikoga,,,,a ni sebe.......

Velik si i dobar Isuse moj......

Ja bih htjela samo reci kako je nesumnjivo ovo vrijeme u kojem mi zivimo, vrijeme MILOSTI.
naime, od kad sam upoznala Isusa, promjenila sam zivot i tako...
proslo je par godina od "starog zivota" i nedavno susrecem na karizmatskim susretima ljude iz proslosti za koje ne bih nikad rekla da ce ostviti svoj porocni nacin zivota, i tako kad vidim koliko ljudi zadobila milost od Gospodina... tako sam sretna,
a mi moramo svojom vjerom kroz svjedocanstva, nacin zivljenja i molitve
upoznavati bliznje sa nasim Gospodinom...

samo imam jednu dvojbu;

Sta mi je raditi kad sam "napadnuta", kad me rjecima pljuju i vrijedjaju, znate ono: fanatizam, sto je previse-previse je itd..da sam malo skrenula itd... i to vlastita familija,
boli dusa, boli, i naravno da se tad i sjetim Isusa kad su i njega ponizavali, uf kako je Njega pravednika negdje srce bolilo...

I sad, dali sutjeti i trpjeti (i boli sjediniti sa Isusovim) ili stati u obranu Gospodina? Neznam, treba li sutjeti ili braniti Gospodina, uf!!! jer kad Ga branim bas nevidim da me razumiju, valjda misle jos vise da nisam "sva svoja"

Hvala na Vasim odgovorima, BVB!!!

i sutjeti i trpjeti i stati u obranu. jednostavno ces morati sama procijeniti sto je ucinkovitije u datom momentu, i sto je dragom Bogu draze. i ne zaboravi djela, svjedoci svojim zivotom, jer djela su ucinkovitija a od tisucu rijeci.
kako god da odlucis, ono sto ucinis iz ljubavi, bilo da sutis, govoris ili radis, to ce uvijek biti pravi izbor.

i ja sam u takvoj situaciji.... da cu poludjeti, to je previše, da to nije dobro, da sta meni to treba, ja sam mlada, nisam grešna (?!!), puknut ću za 5 godina.....
a ja samo odgovorim da zar je moguće poludjeti ako se utječeš Gospodinu, zar se moze dogoditi da imas previše Isusa (?!), zar je loše to ako ja osjećam mir, ljubav, srecu, ako lako nosim svoj kriz i svim srcem vjerujem u Isusa, njegova čudesa.

prije sam molila da taj koji me napada ode jednom samnom na karizmatski i vidi da je to zaista slavljenje Trojedinog Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga, ali sad sam odustala i molim na nakanu da prihvati mene kakva jesam, i da mu se otvore duhovne oči i uši i da ga Gospodin prosvijetli i da postane svjestan da nas dvoje vjerujemo u istoga Boga.

prije mi je jako tesko bilo, vrijeđalo me, ali sad na takve optužbe budem smirena, jer znam da je On kraj mene i drzi me za ruku i molim Ga za blagoslov, Isuse blagoslovi nas, daj nam Svoj mir.

Danijelaa, razumijemo se,

valjda ovisi o situaciji dal stat u obranu ( sa Duhom svetim braniteljom) ili stisnut zube i trpiti (za naseg Gospodina).

Meni nije normanlno, kako me LJUDI zaista iznenadjuju... moji bliznji, familija i neki prijatelji...

SAD kad NAPOOOKON zivim sretno, smireno, kad sam nasla Gospodina, kad imam sve sto mi treba, kad sam na Putu Istine i Zivota !!!

i ja njima nisam normalna.. prolupala .. sta je meni itd...

A PRIJE kad sam zivila bez Boga, porocnim zivotom, bila sam im normalna....


Znaci kad zivis Svjetovno normalan si, a kad ostavis Grijeh vise nisi normalan...

To mi je nesto prestrasnooo...