www.tebe-trazim.com

Nekada prije sam molila kao da bi recitirala nešto, ustvari tako sam se molila cijeli život...onda sam se povezala sa jednom časnom iz samostana kod nas u župi koja mi je otvorila duhovne oči...Bog ju dragi blagoslovio...
Kada imam vremena odem ujutro u crkvu, kleknem, zatvorim oči i molim i molim i molim, znam da me ništa neće omesti i da me nitko neće smetati i to mi je najdraži oblik molitve...doma je malo drugačije, no uvijek nađem vremena za molitvu u tišini i potpunom predanju Isusu.

ja volim pjevati..jako volim pjevati duhovne pjesme..kad god sam sama,kad se vozim u autu,ja samo pjevam......
takoder volim razovarati s Bogom ovako narodnim jezikom kao sto razovaram sa prijateljicom...


DAJEMO TI SLAVU,CAST I HVALU
TEBI PODIZEMO RUKE TVOJE IME SLAVIMO,
JER VELIK SI,
CINIS DJELA VELIKA,
NIKO NIJE KAO TI, ISUSE,
NIKO NIJE KAO TI......

ivana btb!svaka pjesma je na svoj način posebna al ova je za mene uistinu jedna od najdraži kad je slušam kroz mene prolaze nevjerovatni trnci .Prvi put sam je čula na karizmatskom susretu i otada je non stop slušam

Noa...ovdje imas dosta toga kako moliti,a i vrlo je vazno moliti..
Duha Svetoga da nam podari "skrusenu molitvu"

evo baš sam pročitao temu od početka do kraja... stvarno ima zanimljivih stvari... malo po malo ću se ja uhodati...

i ovo kaj je toya napisala... mene isto takvi trnci prolaze kad čujem tu pjesmu, a suze same krenu, jednostavno ih ne mogu zadržati... bio sam na zadnja dva karizmatska i jedva čekam sljedeću nedjelju da se susretnem s tim svim ljudima i da slavimo Gospodina...

molim otvoreno......srcem........dušom.......mislima.......umom svojim......
kao nikada ranije.......
volim Isusa, žudim za Njim, čeznem za Njim,

Prije mi je molitva bila samo čista formalnost, bez koje nisam mogla ići spavati, ako se ne pomolim ne mogu zaspati. Neku večer sam bila toliko umorna, da se nisam pomolila prije spavanja, ali mi je kroz misli isla molitva, kako god bih se budila u noci, nastavljala bih se moliti tamo di sam stala. Molitva mi je postala, ne ona ustvari je dio mene, kao što živo biće ne može bez vode ja ne mogu bez molitve.
Jučer dok sam molila krunicu čitvo vrijeme u glavi mi ja bila sv. hostija odnosno srce Isusovo, samo su mi misli na tome bile, što mu ljudi rade kad idu primati hostiju a prije toga psuju, joj užas. Nisam se mogla ni moliti kako treba, mucala kroz molitvu...

godinama sam molila samo poznate molitve i nisam vjerovala da se osobna molitva racuna pod pravu. uvijek sam mislila da molitva mora biti povezana sa zrtvom, a kako spontana misao upucena Bogu za mene nije bila nikakva zrtva vec potreba, onda sam sebi prevodila da kao takva nije dostatna. robovala sam skrupulama. da.. i to isto nisam znala sve dok nisam citala povijest jedne duse od Male Terezije, gdje ona u jednom djelu pise kako je veliki napredak u duhovnom zivotu postigla kad se otarasila skrupula. o, kako sam dobro znala o cemu pise... te moje skrupule nisu samo na polju molitve, ali su tu najizrazenije.

molitva srca... kako to divno zvuci...ali kako je postici? opet sam mislila da se radi o nekom teskom zahvatu, carobnoj formuli, posebnom nacinu...

no, kako kod mene nista nije preko noci, tako se niti moja molitva nije odmah promijenila. ali.. postepeno, i na srecu uzlaznom putanjom , na kraju ipak jeste...i dalje se mijenja.

ne radi se dakle o vrsti molitve niti o njenoj formi... mogu biti i dobro poznate molitve i molitveni obrasci, ali i one nove osobne molitve koji naviru iz srca, a vezane su za trenutak, za nadahnuce, za vapaj, za radost, za hvalu. "slava" mi je kasno sjela i jos radim na njoj

ali... niti jedna od molitvi, niti jedan od nacina obracanja ne uspijeva bez tog naseg srca. i tu smo, jednako kao i u svemu drugom, mi ti koji smo sustvaratelji u Bozjem naumu, u onome kakvim nas on zeli vidjeti. da bismo bili ukljuceni moramo mu dati srce. doci srcem.

danas sam sposobna osjetiti i u najmanje tancine kako molim - kada govorim ono mislim da bih trebala, pa onda odmah priznajem kako se zapravo osjecam i zamolim da me primi takvu i pomogne mi da molim onako kako bih zelila: predano, s pouzdanjem i punim srcem.

vjerujem da molim na razne nacine. volim sve molitve kojima me jos mama ucila, volim vjerovanje, volim krunicu, volim duhovne pjesme (i to jako!), jednako volim psalme, volim citati bibliju, volim duhovno stivo, volim zivotopise svetaca. sve volim, ali rijetko sve istovremeno, pa si dopustam slobodu biranja u obracanju. biram po nadahnucu, ako ga nema, krenem od bilo cega.
sto jos...volim gledati cvijece i reci Mu hvala, jer znam da je stvoreno samo zato da nam uljepsa dane, luda sam za morem, posebno me fasciniraju oblaci, a tek sunce... ili zvijezde. kako ne spomenuti zivotinje, svaku tako savrseno logicnu i lijepu (uspjela sam vremenom osjetiti o cemu pjeva Sveti Franjo u Pjesmi Stvorova )...kako ne zahvaliti na covjeku svakom ponaosob, tako krhkom i tako posebnom, dragocjenom biseru...svega ovog bih volila biti svjesna svaki dan, sto nisam, no zato molim.

Isus kaze,zasto si tako zabrinut???

Prepusti svoje brige meni i sve ce ici dobro...
Kad se podpuno predas meni,sve ce se rijesiti prema mojem planu...
Nemoj moliti tako kao da me pzurijes....
kao da me silis da ostvarim tvoje planove...

Reci samo ISUSE U TEBE SE POUZDAJEM..

Ne želim tražiti,,,tražiti,,,,,tražiti,,,,,
On zna šta mi treba.....

Isuse moj, vidiš me, moju obitelj, sve moje patnje, moje radosti,
vodi me kuda želiš........