www.tebe-trazim.com

na Rebekinu zamolbu otvorio sam ovu temu i prebacio u nju Rebekina dva posta s teme "Katolicka Karizmatska obnova".

Rebeka je napisala:
Negdje je netko rekao da oni koji nisu bili na Karizmatskim susretima,
nemaju pravo da govore,sada ne mogu to pronaci..da vidim to je taj bio.
Ali sve jedno mozda,ali mozda i ne..jer ja sam drugacijeg misljenja.
Nijedan pokret,nijedno "Ukazanje",nije proteklo brzo,i bez teskoca...
Karizmatski pokreti su nam potrebni,potrebna su nam i Ukazanja,i
svetkovanje svakog Velikog blagdana..itd.
Nekako mi izgleda u nekim stvarima,znam da postoje pravila,i recimo
10 Zapovjedi Bozji,kojih se moram pridrzavati,a ja izaberem 1 i samo se pridrzavam nje.Ako i Sv.Otac Papa kaze da vidi "sansu za Crkvu"
u "Duhovnim obnovama" onda se to treba podrzati..
Evo sto je Nina 22 ,danas napisala,i tu je Dzh Sveti imao svoje prste...
DJELOVAO JE..zivoti se mjenjaju,Duh Sveti "preobrazava","obraca",
i tako se izmiruju obitelje i sredina u kojoj zivimo.
"Ivan je krstio vodom,a vicete Duhom Svetim." Tako da za mene,
jako puno igra ulogu,obracenje,preobrazenje..nadahnuce ...
Zasto bi bilo loso govoriti o Duhu Svetom,i Njegovom djelovanju,
i ako nisam bila na K.Karizmatskim Susretima.

Rebeka je napisala:

Evo ja cu svjedociti o svom zivotu ,u samo nekoliko stvari,gdje je
Duh Sveti djelovao..Bila sam na xxx Hodocasca ,pretezno Marijina Svetista..i na svakom od njih,mi se nesto "posebno dogodilo"
Na poseban nacin je Duh Sveti djelovao..
1993 bila sam u Lurdu,isli smo autobusom,sve je bilo u minute isplanirano,
bilo je dobro,ali meni je falilo malo slobodnog vremena za tisinu,za par minuta da ja porazgovaram na moj nacin.I i to razmisljanju,steta...
i malo nezadovoljna,odjednom netko dodje da trazi da netko ide da moli
Krunicu,jednu deseticu..gore za "Oltar",i najednom izabrase mene,
malo cudno,ali idem i uhvatila me neka velika trema,drhtim...
i dodjem do gore gdje me ostali cekaju,pruze mi ruku i poljube u obraz,
a kroz mene prostruji neka toplina neopisiva,mislim se uh sta je to...
i bas tad me prozovu da pocnem s molitvom,i od tog trenutka...
ne znam za nista vise...jedino znam da sam molila..i kada sam zavrsila
i svi drugi isto otisla sam do moje Hodocasnicke grupe,kad sam dosla
svi su mi cestitali,i rekli prekrasno si molila...
Tek tad sam shvatila pa to nisam bila ja,to je bio Duh Sveti,On je
molio u meni....
Takodjer sam vise puta bila u Medjugorju,i jednom smo samo bili u prolazu,bili smo navratili kuci,pa krenuli na more na godisni,i usput navratili,prespavali smo jednu noc..i proveli dva dana tu.
Bio je "Susret mladih"..dosli smo negdje oko podne,obisle sve okolo
i poceli traziti za "Ispovjed",nema nitko na Hrvatskom,i bio jedan
koji je ispovjedao na Spanjolskom,i Njemackom i ja odem kod njega...
a moj muz nije htio ,on hoce bas na hrvatskom...
Poslje smo otisli do Oltara,i tamo sam molila,a moj muze otisao da trazi za Ispovjed,i da bi se lakse nasi,ja predlozim da idem do jedne grupe,gdje je Austrijska zastava...da tamo sjedne,da me lakse pronadje..
Molili smo Krunicu,trebala je da zapocne Sv.Misa...i odjedno su
Samarita,Maltezi...dosli da mladezi u invalidskim kolicima,i bas stali ispred nas,i jedna djevojka ispred mene,a imala je dvije pratilje,i ostali...
I kad je mladez pocela pjevati,plesati,dizati ruke,spustati,pljeskati...
"Odjednom djevojka dize se i poce i ona to da radi"
A njeni pazitelji svi poskakali i potrcali do nje,da je pridrze...
a ona i dalje ostaje da pjeva iz sveg glasa,kada jepjesma zavrsila djevojka sjede,i netko povice "Cudo",a u tom trenutku..meni su pocele suze da teku kao potok...bila sam sretna,zbo nje...iako ju ne znam..
Ali cijela ta Misa,i samo Evanjdjelje i propovjed,je bila takva...kao da je meni netko "pripremio",dobila sam na sva pitanja odgovore,za to vrijeme
koje nije bilo lako,i ono sto sam trazila...i cijelu Misu su mi suze navirale,
jer bas mene ja diralo u srce...
Isto tako dozivjela sam i "Velikim blagdanima,i u sred tjedna,radni dan
na jednoj obicnoj Misi"Dozivjela sam i u stanu,bila sam skroz gotova,
nisam znala kuda i kako,nema rijesenja za nista,sto god pocnem ide krivo..i tako pocnem da molim,i zaboravila molitvu,koju sam na milione izmolila...manen rukom,isjednem na pod i kazem..ok.Sveto Trijstvo,
eto vam ,ja ne mogu dalje..uradite sta god hocete..
Sjedila sam u tisini dugo dugo,razmisljala i odjednom osjetim kao da me netko dodirnuo,gledam okolo nema nitko,a osjecaj sam imala kao da je netko prisutan...odjednom osjetim neku lakocu..u mojem srcu,
doslo mi cudno,ali nista vidim da nista ne mogu podjem na spavanje,
i sutra dan kad sam se ustala,odjednom su se moji problemi poceli sami od sebe rijesavati,cak i bolje nego da sam ja odlucivala..
Osjetila samjednom i ovdje na TT,oblio me znoj i "Radost" toliko sretna
neku snagu sam dobila,i pomogla "moje bliznjem".
Zato sam za svakoga ,pogotovo kada je u pitanju "Obnove Duha"
i Karizmatski pokreti,ali da se svjedoci i prakticira,kako RKC nalaze...! A sada posvjedocite vi,koji ste dozivjeli na Karizmatskim...susretima,i zajednicama...!

Bog ti plati Leo...

Sinoc sam osjetila toliku snagu Duha Sv..mozda sam i sama trazila.
ali bila sam u situaciji gdje mi je bila velika potreba molitve...
Otisla sam na temu..Za izljev Duha Sv...i milila sve one molitve koje su tamo zapisane,s jednom "nakanom"privatnom..
Bog mi je sinoc uslisao tu moju molbu...Hvala mu ,cast i slava..!
Ja sam od predhodnog dana bila vec bolesna....i nije mi bilo nikako dobro,
ali jedan privatni problem zaokupio me toliko,da sam jednostavno..
odlucila samo moliti..odjednom sam osjetila toplinu kroz cijelo tijelo,
pojavila mi se pred ocima neka svijetlos,a to nije prvi put,vec sam jednom tako slicno vidjela na nebu,a jednom sam u firmi...molila za vrijeme rada za jednu osubu,i zazmirila sam..tako su moje kolegice slikale,i dan je bio bez sunca,oblacno...a iznad moje glave zrake sunca,
jedan krug me obasipao po citavom tijelu,to je bilo u autobusu...
Inace sam primjetila da sam poslje te svijetlosti..smirena..

Ne znam kako da ovo opisem, ali danas sam dozivjela cudo.. Samo BOg me je cuvao.
Imala sam prometnu nesrecu... Sjedila sam otraga, a prijatelj je vozio, i da nije na vrijeme vidio covjeka koji ide ravno na nas, tko zna gdje bi sada bili.. Srecom, samo manja materijalna steta je.. Ja sam psihicki malo u soku, jer mi je ovo prva nesreca koju sam dozivjela.. Ali zahvalna sam Bogu sto me je cuvao,jer je i sam policajac rekao da je ovo bilo gotovo cudo da nikome nije nista. Aleluja.. slavite ga...

moje malo cudo je sto posljednjih nekoliko dana dobijam Bozju milost oko dubljeg bdijenja i veceg pokajanja u molitvama.
Takodjer, ljudi koji ne vjeruju u Boga, a s kojima se druzim, pocinju prihvacati cinjenicu da su zivi zbog Bozje milosti, a ne zbog svoje mudrosti, snalazljivosti i vjestine.
Mi smo lovci Bozji, koji Njegovom mudroscu i snagom, strpljenjem i neznatnoscu, nenametljivoscu i Njegovom rijecju love srca ostalih ljudi, koji su Bogu vrijedni i vazni kao i mi. Ne dajmo da propadnu nasi bliznji.
Strpimo se i ustrajmo u nasoj vjeri, do smrti ako treba i nikada ne sumnjajmo u Boga.
Volim vas sve!

evo da napišem i ja o našim malim čudima..
..kad se vratim unazad 6 mjeseci..vidim da se tu puno toga izdešavalo..tj.dogodilo se mališ čuda..
..al jedno malo čudo...zbog kojeg sam i došla ovdje..i zbog kojeg se dogodio moj obrat je moj brat josip..
..ljudi moji koju sam ja kalvariju prošla sa njim...
.kad više nisan znala šta ću i di ću..naravno tek tad mi je Bog pao na pamet..al sve ima svoje zašto...
..prisutan je Gospodin bio cilo vrime..samo ga ja nisan vidila..
..Josip je bio moja nakana gdje god bi išla..gorljivo sam ga pridavala i pridavala..molila..zazivala Isusa..
..na prvom karizmatskom susretu sam bila uvjerena da će Lončar prozvati njegovo ime...kad ono-kraj došao..i ništa...taaaakoo sam tužna bilaaa...
..pošla sam doma..sa takon tugom u srcu...tek mi se onda raspala duša..
..vapila sam Isusu-zar sam tako te uvrijedila..zar sam tako grešna bila..oprosti mi ...oprosti...stalno su mi suze navirale...a srce me stezalo...
i pitam se ja...zar je tako...kraj je..nema pomoći...
..i onda sam u busu pričala sa jednim bratom...koji je uvelike mi pomogao...utješio me..
..nakon toga sam bila na otvorenoj...slavljenje..ja zazivam i pridajem ga opet...suze se samo izlijevaju...misa..ja opet...zatim klanjanje..moje prvo klanjanje...otpala mi kolina..heh..
..ne znan šta sam više molila..govorila..zahvaljivala..zazivala..i kraj klanjanja...ja u svom svitu...sva više zamantala..kad osjetim da netko stoji isprid mene...podignem glavu..kad fra tomislav stoji isprid mene sa Presvetim u ruci i gleda u mene...ja se skamenila...i on me prikriži s Presvetim..
..tada nisan znala što to znači..al znam sad da je to bio odgovor...na moje vapaje...ISUS me čuo!!!

..tijekom tog vrimena brat mi je bio u zatvoru...vršila sam pritisak na njega da dođe na otvorenu..i to malo čudo mi se ostvarilo..stigao je..
..imao je polaganje ruku...zatim se lipo ispovidio..slavio...bio na misi..klanjao..pričestio...Bože hvala ti..

..e..od tada nije više bio..malo me to smetalo al sam to pridala Isusu...ja sam i dalje ga oblićala...stalno mu pričala o Isusu..o mom obraćenju...on je to osjetio...

..i došao je dan..svadba...drugi brat mi se ženio...i ja i Josip sjeli u prvu klupu..kad čuda..ulazi fra Mate..okle njega..ta on je u Mostaru...mene zamal srce ne okinu...i ja pitam okle njega u Čerinu...kažu mi bio je župnik...došao samo vjenčati ...a malog čuda...ko da sam ga naručila...ko da mi je misli netko pročitao...
..kad Josip meni kaže..sestro-jel ovo onaj iz mostara...framaši počeli pjevat..sve pjesme koje znam...srce za iskočit..koja radost..
..i Josip opet meni..sestro-pa ovo su one pjesme iz Mostara...kad ćemo opet tamo...
pa to je jedno pravo malo čudo...

i došao red na V.Goricu...eh..to bi se moglo ubrojiti pod veliko čudo..
o tome sam pisla na temi susret forumaša..

Šta reći na kraju...ovo je samo dio malih čuda koja su mi se desila..
..mogu reći samo..
HVALA TI ISUSE..HVALA BOŽE I DUŠE SVETI..HVALA MAJKO MARIJO..
..HVALA VAM I SLAVA DO VIJEKA..JER VELIKA MI DJELA UČINIŠTE!!

HVALA TI I SLAVA ISUSE!
ISUSE UZDAM SE U TEBE!

volim svoja mala svakodnevna cuda, sva su ona i velika jer po njima nasa vjera raste. i...kako jos objasniti - bolje se s Njime razgovaramo

moram prvo napraviti mali uvod:
ponekad osjetimo ( muz i ja) potrebu darovati nesto u humanitarne svrhe, pogotovo ako se radi o nekoj konkretnoj osobi. no cesto i zaboravimo tu svoju odluku, ili je pak u nedogled odgadjamo.

tako me mucila jedna odgodjena odluka, te sam u nedjelju u Gorici, obecala da cu jos iduci dan to obaviti. no, opet nije bio ponedjeljak, ali je zato bio utorak
muz mi je donio potvrdu uplate od 200 kn - svjesna sam da to nisu nikakvi veliki novci, ali toliko smo tada izdvojili. i te novce spominjem samo zbog racunice, da vam sve bude lijepo jasno.
da znate samo kako mi je laknulo sto smo to ipak ucinili.
ali tu prica nije gotova...

isti dan nakon toga muz je isao podizati novce da poplaca racune i zena u banci mu zabunom islati 1000 kn vise! da... bilo je kusnje kako muz kaze, ali samo kratke na svu srecu - to kazemo oboje. ukazao je na visak, vratio novce i razveselio jednu sluzbenicu.
netko bi mozda mogao pomisliti da je cistom racunicom za taj dan izgubio 1200 kn. ali nije, jer ni tu nije sve...

nesto kasnije, saznao je da je da mu za jedan posao koji je trebao naplatiti covjek zeli isplatiti vise, jer da oni imaju drukciji sistem obracuna i vrednovanja napravljenog, te je umjesto 1200 kn koliko je trebao zaraditi, dobio 3000 kn!
sto na to reci?... bila sam sretna bas ko malo dijete...u trenu kad mi je muz to ispricao, sve su moje misli poletile dragom Bogu. samo On zna tako posloziti stvari i tako obradovati svoju djecu, tako milosrdno pokazati sto je pravi put.

Bog uvijek daje puno vise! pretice nas svojom dobrotom, igra se s nama, veseli se nasim iznenadjenim licima, reagira na svaku nasu mrvicu dobre volje, uci nas da Mu vjerujemo. slava Mu i hvala!

U zadnje vrijeme, bila sam tuzna ..i u kusnjama..borila sam se svim silama,da ih pobjedim...MOLITVA JE MOJE NAJACE ORUZJE..

Molila sam se za clanove...koji su nestali, i koji su u velikim potrebama...
Magdalena mi je prosli tjedan javila,da je jedna briga manje..rijesana..
Danas mi je javila...i druga je u toku...Bogu hvala...
Vikica se vratila..i ponovno je medju nama...
Druga dva clana,meni posebno draga...takodjer su tu...
Jedan clan,koji nas cita od prosle godine,javio mi se s pp,
odgovor na moj pp,ali je za mene radost...

Kad nekog zavolim,tesko mi je kad ga gubim...

"I SRETNA SAM STO VAS IMAM;I STO STE PONOVNO MEDJU NAMA.."
Za mene je to takodjer jedno malo cudo..
evo svima..