www.tebe-trazim.com

engh...kako me svrbi jezik...tj. prsti...he,he moram odgovorit.

Znaci ti bi ko muslimani, da sve zene nose burku da ih slucajno netko ne vidi. he, he...

Slusaj sada, ja sam na ekonomskom faxu, okruzen sam s stotine zena svaki dan, i sjedim kraj njih svakodnevno...mnoge od njih su svakako odjevene...a kako ce tek biti? (buduci da dolazi ljeto). Ali eto, ja drzim se predbracne cistoce. Na kraju sam puberteta itd. Odolijevam kusnjama, zapravo nije stvar u zenama, vec u nama. Kako ces se ti postaviti. Kako ces ti drzati misli cistima. Svecenik koji to ne moze, ne pomaze mu ni da se sakrije u samicu. Svaku necistu misao treba skresati u korjenu pa grijeh nece stici zaceti. I to je put ka cistoci. A tko ne mogne izdrzati - nek se zeni! kako Pavao rece.

Normalno da ćeš mu se odazvati. Ako primjetiš da te On zove. A što ako te On vuće k sebi, a ti to ne primjećuješ? Da li će te pustiti i odustati.
Moje mišljenje nije nikako da se treba odupirati pozivu, i mislim da si me potpuno krivo shvatila. Poziv je dobar i prava stvar i treba na njega pristati. Prvenstveno sam mislio da se neki ljudi iz neznanja i zbog svijeta odupiru pozivu - što nije nikako dobro

Ti meni jako lako dajes ideje za nove topice. Evo, postoji jos jedan novi topic: Bozja volja! Mislim da nije tako lako otkriti Bozju volju kako si ti to jednostavno postavio.

Hvala na ovoj prici!

Mozda ti trebas pozornije slusati? Ili on ima povjerenja u tebe, pa te kusa? ... i ne uvedi nas u napast...

PS Javi se na topic o Bozjoj volji, hoces?

Zasto zahvaljujes Bogu na odvracanju od svecenickog poziva? Tvoje bi mjesto bilo osigurano u nebu, i to visoko mjesto! A ovako?

Ako si imao imalo poziva, ja smatram da si trebao moliti Boga da ti da snage da ustrajes, pa, ako je Bozja volja, da se odazoves! Takvo je barem moje misljenje.

Ti na ekonomskom faksu nisi pod celibatom. Ti se zeni, ako hoces. Ali, ako smatras da je svecenicki poziv atraktivniji nego zenske, onda se uclani u samostan, pa se zaredjuj, ako je Bozja volja.

Nemoj sebe usporedjivati sa svecenicima, koji su pod celibatom. Prema sveceniku se treba drukcije odnositi, nego prema studentu. Ja imam ogromno postovanje prema svecenicima, jer oni pozivaju Boga sa neba da dodje u kruh i vino, sto osoba sa ekonomskog faksa ne moze. Osim toga, svecenici slusaju ispovijedi, smuci mi se zivot samo kad pomislim sto oni sve tamo cuju. Pa zar nisu zasluzili postovanje samo zbog toga? Cisto iz obzira na te vazne duznosti, svaka bi zenska trebala imati obzira, i imati specijalnu robu kad ide u crkvu. A kad svecenik ide na ulicu, onda se on treba cuvati od svih tih pornografskih casopisa, razgolicenih zenskih, i slicnoga. Ali, u crkvi bi trebala biti cednost prisutna svugdje. U primjeru koji sam napisala, svecenik je drzao crkveni seminar, a zenska je dosla slusati o Bogu, muskarca si je mogla naci u kaficu, ili negdje, a ne ici zavadjati svecenika. Ja se nadam da bu zavrsila na dnu pakla za taj svoj nemoral.

Zašto spuštate celibat na razinu najobičnije tjelesnosti.
Prema ovome što pišete ispada da je celibat = nema seksa.

Pa zar se svećenici svode samo na mušakrce koji se moraju boriti protiv seksulanosti?
Meni osobno celibat je nešto posebno. Jedno posebno predanje Bogu.

Nekad dok su hormoni divljali i ja sam razmišljao o celibatu samo u okviru toga da nema seksa.

Ali malo po malo došao sam do jednog shvaćanja.

Puno je lakše pobijediti taj tjelesni poriv nego ono drugo, a to je potreba za ljudskom blizinom.

Prema ovome što si napisala Marijancice ispada da svecenici koji odlaze sa svoga puta to čine radi seksa.

Ja vjerujem da je riječ o nečemu puno kompleksnijem.

Dozvoli da usporedim celibat sa brakom.

Kao i u braku seks je jedan začin koji samo do određene starosti ima neku ulogu, a onda brak pokazuje onu svoju pravu bit - zajedništvo.

Činjenica da nisi sam na svijetu.

Da li si možeš zamisliti koliko to strašno mora biti živjeti sam na svijetu.

Možeš ti imati i prijatelje i sve, ali prijatelji navečer odlaze svojim domovima, svojim obiteljima, svojim bližnjima, a svećenik? Njemu ostaje njegova prazna soba.

Činjenica je da se on svojim pozivom opredijelio za Krista i da je kao što neki drugi muškarci izaberu ženu za svoju životnu suputnicu on odabrao Krista.

Međutim koliko mora biti strašnijom njegova tamna noć, njegova duhovna suhoća od moje?

Kad se svaka pomisao na Boga čini ispraznom, kada ništa od toga nema smisla. Kad dođe osjećaj da je sva ta vjera, Bog i sve samo neka zabluda, neka isprazna priča.

I on tada nema nikoga da ga prigrli, ne on je tada posve sam.

Možeš imati prijatelje, ali to jednostavno nije to. Jer ideš sam kroz život.

a još su stari Grci govorili da onaj tko može živjeti sam da je životinja ili Bog, da nije čovjek.

Tu ne mislim ulaziti u raspravu o apsolutnosti njihovog zaključka, ali ostaje činjenica da je u čovjeku nagon za zajedništvom (ne toliko tjelesnim koliko duhovnim) jedan od najsnažnijih potreba.

Tko to od nas nije imao potrebu kad mu je bilo teško da na
e sigurnost u toplom zagrljaju (ništa seksualno nego stvarno ona istinska ljubav koja pokazuje da će sve biti dobro, koja ti daje osjećaj zaštićenosti), a Ivan je bio zadnji koji je imao tu privilegiju da ga Krist zagrli.

Zato nemoj celibat spuštati na čisto tjelesnu razinu jer on je nešto puno više.

Postoje ljudi koji ne zele ko-operirati s Bogom. Jednostavno, vide i cuju, ali oni zatvore oci i usi, i nije ih briga cak ni da li Bog postoji, a kamoli sto bi mogla biti Bozja volja za nas. Ja preferiram takve ljude NE slijediti, ne gledati u njih kao uzor. Meni su uzor apostoli, koji su cak i zivot dali za vjersku istinu, prosli muku, zato da bi meni dali Evandjelje u ruku. Ja trebam postovati mnogo ljudi koji su odgovorni za Evandjelje u mojim rukama. Ja zelim, i imam Isusovu naredbu: Idite i recite Radosnu vijest, isto tako Evandjelje dati drugima. Dakle su meni oni koji su mi dodali Evandjelje uzor, specijalno apostoli. Nikako se ne osvrcem na ljude koji idu kroz zivot zatvorenih ociju i usiju. Niti bih ih sugerirala bilo kome kao uzor.

Marijancice pa kako mozes tako. Ti koja imas tako lijepi avatar.

Kako možeš željeti da tvoja sestra završi na dnu pakla, ti koja bi barem trebala znati koliko je strašno mjesto pakao (vidim da si jako upućena u Fatimska ukazanja pa pretpostavljam da ti je poznat i susret sa paklom u njima).


Kad čitam ove tvoje riječi prvo mi pada na pamet Isus koji je mogao postupiti po zakonu i kamenovati preljubnicu, dapače to su tražili od njega, a on? On je obrisao suze sa njenog lica, oprostio joj je, a ta ljubav nije mogla ne doživjeti odgovor....

Marijancice LJUBAV, LJUBAV, LJUBAV....

Život bez ljubavi nema smisla, vjera bez ljubavi je mrtvilo...

LJUBAV, LJUBAV, LJUBAV.....

1. Ti ovdje govoris o nekakvom savrsenom braku, nepostojecem. Da ni ne spominjem bracne nevjere. Gdje ti je onda zajednistvo? Jos gore nego da si sam/a. Nemojmo zaboraviti da su supruznici pod zakletvom ljubavi, je- ali jedno prema drugome, a ne da dijele ljubav okolo. Je, veli on, kad je ona druga zgodnija, ili - vise me razme kaj ja pokusavm reci . I - sto ces onda? Kako mu objasniti da je njegova zakletva vaznija nego razumijevanje i atraktivnost one druge? Kako, ha?
Sto se braka tice, jedan je svecenik govorio o bracnim parovima koji dolaze obnoviti svoju bracnu zakletvu, nakon 50 godina. On ih pita, da li su se ikada svadjali. Nikad, vele oni jednoglasno. Svecenik je komentirao: Vjerojatno su zivjeli u zasebnim kucama!

2. Svecenik zna da je njegova soba prazna. A ozenjeni/udati znaju da u svojoj sobi imaju prijatelja, zivotnog druga, zajednistvo, ponekad zelis spavati, a ona/j drugi/a zeli razgovarati, dodir, ljubav,... A gdje je moja potreba sa tisinom, mirom, snom? E, ne moze. Zbog zajednistva. Vidis, svecenik nema takvih problema, on mirno spava ako mu se spava, ne mora razgovarati ako nece, ne mora dirati nikoga, jer nema zajednistvo.
A sto ako taj prijatelj, s kojim si u zajednistvu ode, recimo na put, ili u posjet rodjacima, ili se razboli, ili umre, ili nadje zajednistvo negdje drugdje? Tada soba ostaje prazna, bez zajednistva, bez prijateljstva, kao i svecenikova soba, ali - u slucaju ozenjenog/udate postoji i razocaranje, sok, osamljenost, zalost... Svecenik i dalje cita istu knjigu koju je citao i prije, i ima mir koji je imao i prije.

3. Ti pricas o sveceniku na pustom otoku gdje nema bas nikoga. Obicno, svecenici zive u samostanima sa drugim svecenicima, redovnicima i bracom. Razgovaraju za vrijeme rucka, vecere, dorucka, imaju zajednicku molitvu, chat partije. Razgovaraju i sa vjernicima. A u ovo moderno doba mogu razgovarati telefonom, ici na internet, biti na ovom forumu, kao ti i ja, ne moraju cak ni reci da je svecenik, nego pricati sto hoce, mogu se cak i logirati pod zenskim imenom, sudjelovati na pdf Seks, ili pricati o sportu, nikakva osamljenost i samoca ne dolaze u obzir u zivotu modernog svecenika. Ti pricas o pustinji bez elektrike, a ja pricam o modernom sveceniku sa telefonom, elektrikom, kompjutorom, koji cita, prica, komunicira. Navecer je zadovoljan da vise ne treba slusati vjernike, niti slusati ispovijedi, ne treba siriti Kristovu ljubav prema kojekakvim ljudima, nego moze mirno, u tisini spavati. Neki su, vjerujem, zadovoljni sto su sami, i sto se ne trebaju svadjati kao onaj par koji mu je danas dosao da ih izmiri, ako moze, te da se moli za njihov uspjesan seksualni zivot, jer ovako dalje vise ne moze, kazu oni.

1. Hvala na komplimentu.

2. Ona nije moja sestra, nego zenski djavo.

3. A meni pada na pamet divni Papa Benedikt XVI koji je upozorio: Bog ce pozvati sve na racun! Dakle, i tu babetinu!

4. Pa ne prema djavlima.

5. Tak je pricala i ta zenska, a svecenik je slusao, slusao, slusao, slusao... i - svidjalo mu se je sto mu je ona imala za reci. Sve dok nije skinuo svecenicku odoru, postao muz, sa djetetom koje je bilo zaceto na nemoralni nacin, onda je gledao kako je ta pricalica otisla, i ostao je sam, bez vokacije.

6. O tome je i zenska govorila sveceniku. Vidi pod 5.

PS A kome cu ja sada ici na ispovijed? Kaj je sa mojom dusom? Ili mislis da moja dusa, i moja ispovijed nije vazna?