www.tebe-trazim.com

Pa ja gorim svaki dan...u molitvi....prožima stalno......ali ovo je bilo nešto posebno....ovo je bio Očev Veliki Znak meni ...........Sjedinio me je jednim djelićem s Patnjama Svoga Sina.........ja sam Mu zahvalna.....jako....
jedan dio moje duše želi sjedinjenje........s Patnjama Prijatelja moga.....

Neznam da li je netko odvas bio u Kölnu prije 2 gog. ,ali ja jeram . Noć sa subote na nedjelju ja sam cijelu probdjela. Iako sam bila kronićno neispavana i većina mojih zadrana neokatekumena je spavalo dubokim snom, ja nisam mogla- vreća mi je bila pre vlažna. Tako sam vam se ja , bšetala ,plesala, molila.. sve samo da zaboravim na hladnoću, umor i moj topli krevet.. ipak, bila sam jako sretna, snažno sam osjećala Božju prisutnost. Ujutro, kada sam oko 7 h otišla na poljski wc, jedna amerikanka u redu ispred mene započela je priču sa mnom. Na kraju ugodnog razgovora dala mi je broš s natpisom "Jesus loves you" !!! Zamislite... nakon onakve noći, meni je to definitivno bio jasan znak da je Bog tu, da je vidio moje smrzavanje, neispavanost i da mi preko nje želi poručiti da me voli !! Bila sam sretna kao malo dijete, malo je falilo da ne zaplačem. Upravo sam na taj broš naišla i odlučila s vama podijeliti svoje iskustvo..

Jako lijepo iskustvo BTB

Hvala.. imam ja njih još, ne brini. Samo moje rođenje je iskustvo jedne velike Božje ljubavi. Moja mama je prije mene abortirala bebu, htjela je abortirati i mene. Sve je bilo s doktorom, tremala je samo doći u ordinaciju. I došla je. Čekala je red. Doktor ju je prozvao da joj da neku injekciju da abortira, a ona je pobjegla u tom trenutku...

Bila sam ja. i meni je bilo fantastično iskustvo, samo šta sam ja zadnju večer zaspala prije nego što je završila završna pjesma .

Mislila sam da nikada neću imati snage za ovo...
Od malena idem u crkvu, zbog odgoja, tradicije...ali tek nedavno sam počela shvaćati smisao.. Čula sam za karizmatski susret i željela ići. Prvi puta je sve bilo čudno, neobično. Drugi puta sam bila oduševljena..uključila sam se i u molitvenu zajednicu.

Ali moj stari način života i dalje ima utjecaja. Prije sam živjela za izlaske, zabavu, muškarce, alkohol...to se u velikoj količini smanjilo, ali ja i dalje imam svojih slabosti i padova. Dižem se, padam, dižem se.. Bojim se da nemam dovoljno ljubavi u sebi, da ne mogu u potpunosti otvoriti svoje srce i predati se Gospodinu, da ne znam kako to učiniti. Počela sam i sumnjati u sve to, jednostavno su mi se javljala pitanja da li je moja vjera uistinu ona prava, da li je moj Bog jedini Bog. Koliko god su me te sumnje proganjale ja sam se i dalje molila, makar i bez volje i kada nisam bila sabrana u molitvi, mislila sam da ne smijem posustati, jer nisam se željela izgubiti. Osjećala sam se nesretno i usamljeno, a nekada tako sretno..
Prestale su moje sumnje i znam da je ISUS PUT, ISTINA I ŽIVOT, ali ne znam kako se čvrsto držati toga puta?!!
Ne radim, molim se za posao, ali se bojim raditi jer mislim da sam nesposobna. Molim se za ljubav, za pravu ljubav, bračnog partnera......vjerujem da će Bog uslišiti moje molitve, On najbolje zna kada i šta mi treba.
Znam da nemam ljubavi kojom bih mogla voljeti nekoga, ali želim tu ljubav...možda je nemam zato jer su mi muškarci prije bili samo zabava, bez osjećaja, ništa drugo i možda sam se ja izgubila u tome svemu.
Znam da mi je Bog oprostio moje grijehe, donekle sam i ja oprostila sama sebi, ali nekada ja ponavljam iste svoje pogreške, zašto?!....tada se osjećam nedostojnom Božje ljubavi.
Još u svemu tome ima mojih briga i problema, možda malih, možda malo većih...možda ću drugi put i o tome.

Želim se predati Isusu u potpunosti, želim biti bolja osoba, voljeti druge ljude, imati jaku vjeru.....znam i vjerujem da će i taj dan doći.. HVALA TI ISUSE!

Negdi sam pročitala da je strah da ne volimo dovoljno jedan od sigurnih znakova da već JAKO volimo. Nemoj se zamarati puno oko toga kaj osjećaš da se ne možeš još dovoljno otvoriti Bogu. Možda još nije vrijeme. Možda te još oblikuje i stvara za tvoje potpuno predanje. Želi da ga još više upoznaš…

Za svoje potpuno predanje trebamo znati kome se predajemo… zašto je kod tebe tako kako je – tko to može znati osim Njega? Na tebi je samo da ustraješ i da se trudiš, a ni vjera ni ljubav ne mogu ići na brzinu. Potpuno predanje je velika stvar i ako to iskreno učinimo ne činimo to odmah i lako.


Sad kad si to sve rekla nama na forumu, reci to i Bogu
Važno je da kad sumnjamo da sumnjamo PRED BOGOM, to znači da se usudimo reći Njemu da nismo sigurni, i tak pred Njega dolaziti slabovjerni i nikakvi. Reći mu otvoreno da nam nije jasno i da ne znamo je li On pravi… vjeruj mi na riječ, Bog voli našu iskrenost i našu istinu (lud je za njom) ma kakva god ona bila, samo ako mu je kažemo


Bog treba našu slabost da nam pokaže svoje milosrđe i da do znanja da bez Njega ne možemo ništa. U slabosti nas čuva od oholosti. Nije važno koliko puta padnemo, nego da li se natrag ustanemo. Mislim da On želi da Ga upoznaš i zavoliš, povjeruješ u Njega i da Mu daš sve.
I da vidiš da Te voli bez obzira na sve!!!
Iskreno mislim da su svi malo previše prenapuhali ta obraćenja… kao odeš na 2-3 karizmatska susreta, i evo - gotovo obraćenje, nema više ponovnih padova, grijeha, od jednom si skoro svetac…nije to to. Obraćenje, ono pravo ČESTO ide polako, puževom brzinom. Nisu svi sv.Pavao pa da imamo ukazanje i odjednom se sve promijeni. Osobno se obraćam tek 7 godina.
Zato, MRAVLJIM KORACIMA NAPRIJED. Pojavit će se On, kad vidi da stvarno više ne možeš.

P.s. Kaj se tiče ljubavi često si ponavljam moju molitvu - Ako je to dobro za Tebe, druge ljude i mene daj Bože da te volim još više i rasplamsaj mi ljubavi žar. Ako ne, volim Te svojom siromašnom ljubavi.

BTB

Draga Tejice, vjeruj mi, razumijem te.
Mene je naš dobri Isus također izvukao iz ovog "modernog svijeta" i pokazao mi što znači ljubav, što znači žrtva, što znači ranjeno srce...
I izliječio mi je rane... ali ne odjednom... polako me vodio (i još me vodi ), korak po korak...
Svako malo bi uviđala neke nove rane, neke nove stvari koje je trebalo ispraviti... i polako je počeo mijenjati moje srce...
Bila sam kao i ti najtužnija zato jer sam osjećala kao da ne mogu dovoljno ljubiti... i puno puno sam molila za to... i još često osjećam da mi nedostaje ljubavi... ali osjećam da me Isus mijenja... da se moje srce topi... polako nestaje leda... to je tako divan osjećaj...

Moli zlatnu krunicu, ili samo ponavljaj, kad god ti dođe u toku dana:
Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome!

On te čuje, ne brini!
I voli te jako... svi smo mi nedostojni Njegove ljubavi, ne možemo ju zaslužiti nikako... ali On ne može a da nas ne voli... jer on je LJUBAV... ne može drugačije...
Česti su padovi i kod mene, i onda se sramim stati pred Isusa... ali On me voli, i on jedva čeka da mu se vratim...
Ne traži on savršenstvo, voli nas takve kakvi jesmo... grešni, maleni, slabi ljudi...
Nemoj nikada posustati, i kada ti se dogode padovi, i kada je teško ustati... on nas samo odgaja...

To je kao kada dijete uči hodati...
Da ga mama stalno drži za ruku, nikada ne bi samo prohodalo... ali kada nekoliko puta padne, s vremenom će naučiti...
Tako i naš dragi Bog nas uči hodati, pa nas pusti da padnemo... ali neprestano bdije nad nama, i uvijek nas u pravom trenutku uhvati... pruži nam ruku...

Btb Teja!

Stvar ne može biti jednostavnija. Bog je veoma jednostavan. Ne traži puno. Nikakvo grebanje i prosjačenje. Treba učiniti samo jedno - predati život Isusu. U potpunosti. Jesi li to učinila? Ili čekaš da padneš na dno. Ili još gore - na dno dna. Često u tim situacijama ljudi se ne drže za svjetovno i predaju se u potpunosti.

Predajte svoj život Isusu. Njegovu Duhu. Predajte mu slobodnu volju. I on će činiti sve za vas.

Nemože biti jednostavnije.

Forumaši, jeste li predali svoj život u potpunosti?

ja još nisam moj VJEKO malo pobignem od BOGA a on zamnom da me nađe i tako još koji dan,mjesec,godinu,desetljeće.....stići će me znam.