Ja sam jedna Ana iz Zagreba. 20 mi je godina. U 4. godini mog života počele su moje patnje, suze i bol. Sve se dogodilo usred noći. Strasna vrtoglavica, glavobolja i povraćanje koje je trajalo 20-ak sati. Dijagnoza je bila epilepsija. Dobila sam terapiju, tablete kojima sam uzalud trovala svoj organizam jer su bile uzaludne. Napadaje sam i dalje dobivala. Nekoliko puta godišnje, bili su jaki.. toliko jaki da se nisam mogla okrenuti u krevetu.. 20 sati bih ležala na jednoj strani.. govoriti ne bih mogla… povraćala bih svakih 5 do 10 minuta.. Došavši u osnovnu školu, krenula su zlostavljanja.. psihička i fizička… punih osam godina me je zlostavljao cijeli razred.. dolazila sam doma u papučama po snijegu, sva crvena u licu od samara i očiju suznih od vrijeđanja. Proživljavala sam to osam godina.. trudeći se biti sto jača. Trpeći napadaje i zlostavljanje.. upisala sam srednju u kojoj sam dobivala neizmjernu podršku i ljubav. Boze, hvala Ti na njihovom razumijevanju. No, napadaji su i dalje vrebali.. postajalo je sve gore i gore.. između svakog napadaja bih trpjela strasne vrtoglavice i mučnine.. u zadnjih godinu dana bilo je nepodnošljivo.. sam Bog zna koliko teško… plakala sam i plakala…. Znalo se dogoditi da 3 mjeseca iz dvorišta nisam izasla… bila sam ljuta na sve oko sebe. No ubrzo okrenula sam se Bogu.. Shvatila sam da je on jedini doktor koji mi može pomoći. Krenula sam na duhovne obnove.. Pokušala ljubiti, praštati, i živjeti svoju vjeru… Rekla sam da ne želim odjednom ozdraviti, nego želim to zaslužiti… jer znam da ću to vise cijeniti, kada napokon budem sigurna da sam zdrava..
Zahvalila bih Dobrom pastiru koji mi je ulio nadu da ce sve biti dobro. Vlč.Radigoviću čije su me riječi potakle da se trgnem i razmislim… Posebno bih pozdravila sve članove foruma Tebe tražim.. molili su za mene i tješili me kad god mi je bilo loše.. Poticali me i pružili mi ruku kad sam pala. Učeniče, uspjeli smo.. Svim molitvenim zajednicama koji su molili za mene. Svojoj obitelji, a posebno mami koja me vodila na susrete… Mama, volim te! A i svim ostalima koji su mi svojim osmijehom vračali u život.
Ja sam danas zdrava, sretna i vesela.. Uživam u životu.. Sada me gotovo nikad nema doma.. nadoknađujem propušteno. Veselim se s prijateljima, idem na mise, molim, zahvaljujem.
Život je prelijep, a Isus je živ… često ga vidim, osjećam uz sebe… ozdravila sam i duhovno i fizički. Idem dalje.. u nove pobjede.. on je uz mene i ničeg se ne bojim.
Login
FAQ
Chat
Traži
