www.tebe-trazim.com

draga, ela bredi, govorila si da ti smetaju ljudi koji nisu katolici i koji su otisli daleko od Boga...nastoj u ljudima traziti dobro bez obzira koliko je zlo u njima...meni je isto tako smetalo sve zivo...danas nastojim u covjeku pronaci ono dobro ma koliko ono bilo i istisnutiga na povrsinu da i on vidi da posoji u njemu trunka dobra...svaki čovjek u sebi posjeduje i dobro i zlo sve je nanjemu koliko se on zeli boriti protiv zla...lakse se ciniti zlo nego dobro stoga covjeku treba pokazati pavi put da je jedino dobro vjecno a zlo kratko traje...pogledaj malo oko sebe i vidjeces da je dobro vjecno a zlo kratkotrajno...savjetovo bi ti literaturo od Tomislava Ivancica njegovi seminari i duhovne knjige na covjeku ostave dubok Božiji trag..

Da, sigurna sam da me sam Bog poslao među vas sad kad sam napokon spremna živjeti kako treba... Prije sam uvijek neki komadić života htjela zadržati za sebe, ne ga dati Bogu.. Znam, Aleluja, da moram biti spremna da ga možda ipak moram izgubiti... Ako ću vidjeti da je tako, vjerujem da ću se nekako pomiriti s time... Prije bi mi bio "kraj svijeta" izgubiti ga, ali sad već nekako mogu podnijeti pomisao na to (otkad sam otkrila Isusa)...iako mi je jako bolno pomisliti da život ipak neću dijeliti s njime...
Vidim da još nisam na stupnju na kojem si ti - ja nekako kao da ne osjećam da je grijeh što sam odabrala njega, nevjernika (koji se naziva vjernikom!!). Meni se zapravo čini da je to zapravo također velika ljubav - odlučiti se za nevjernika i možda ga dovesti do Boga... Tako ispada da bi se nevjernici trebali samo međusobno vjenčavati, družiti, znači da u naš život njima nije dozvoljen ulaz? Nekako ipak ne osjećam za sad grijehom što sam ga izabrala (grijeh je što nisam živjela vjeru od prvog dana s njim)... Ja nekako osjećam da bi bio grijeh odbaciti ga samo zato što ne vjeruje kako bih ja htjela.. Uh, ne znam...Znači, trebala bih to ispovijediti? Ali zar onda neprestano ispovijedati što ustrajemo u vezi s nevjernikom? Nekako ipak ne mogu to prihvatiti za grijeh... Hm... ti baš sojećaš da je to tebi grijeh, što si ga odabrala? Veliki

Dragi Gabrijele, razveselit ću te i reći da sam pročitala skoro svu literaturu Tomislava Ivančića i da sam često na njegovom vjeronauku četvrtkom u Zavrtnici (prvi put sam bila na nejgovom seminaru u 18. godini pa sam odlutala... pa sam došla u 21. i opet odlutala.. došla u 25. i - ostala i više ne bih nikad htjle skrenuti s tog puta!!!) Tomislav Ivančić je bio moj put prema vjeri i ostao jedan od mojih najdražih svećenika.. Sad ste mi već jako puno pomogli jer sam otkrila što radim krivo - ne molim dovoljno za njega, ne blagoslivljam ga dovoljno... A što se tiče toga da mi je teško s nekatolicima i nevjernicima, ma mogu ja njih i voljeti i sve, ali tako dugo dok nisu usko vezani uz moj život - eto, da mi dečko samo prijatelj - nikad se ne bih naljutila na njega, moj je tata slabe vjere (iako prekrasan čvojek i katolik) i ne ljuti me, lijepo se molim mirno za njega, ali kad je u pitanju moj dečko - e to me nervira...

Gabrijele, hvala ti na prekrasnom blagoslovu - neka i sve vas blagoslovi naš voljeni i presveti Isus i Marija

ajme nisamja na nikakvom stupnju, boze sacuvaj, ja sam tako nevaljana, ohola i slaba..nemoj molim te pomisliti da sam na nekom stupnju velike vjere...Boze oprosti! Ne , nego sam to procitala kod Rajka Bundala, posto ga ja nazvao jedan covjek koji ima isti problem kao i mi..i zalio se da vec godinama moli za obracenje zene a ona i sin samo jos gori..Rajaka je Duh Sveti nadahnuo da mu to kaze, da je napravio grijeh jer je izabrao pokraj puno vjernika bas nevjernicu, i sa time zadavao sebi bolove, koji nisu bili od Boga... Rajko je isto rekao da se puno toga izgubi sa brakovima vjernika i nevjernika jer djeca onda dobju i onu stranu roditelja i nasljeda ako se ne pokaje...jer mi Isusu radamo nasu djecu ne nama..da imamo sveti narastaj..to smo odgovorni Bogu.. Kad sam to cula od Rajka, zbog grijeha sto sam nanjela sebi, kao da me osinulo nesto... i vidjela sam taj grijeh..i to sto sam sa njim spavala a znala sam da je lose, i toliko me to svaki put boljelo..dok nisam skroz utopila glas u gorcinu koji mi je govorio u dusi da to nije dobro...jako zao mi jebilo,nisam ja to uvidjela jer sam bila na nekom stupnju vjere, nego jermi se smilovao Gospodin i pokazao mi je oholoj moj grijeh..
Mi kooperiranmo sa Bogom kad on nama daje djecu...kakav narastaj On hoce, kakvu djecu?

Ja sam se jednom pravo pokajala sto sam to napravila,ali jos nisam ispovjedila jer na ispovjedi nije bilo trenutka..uvjek zaboravim..(eto vidis velikog stupnja vjere ..kako sam slaba, velim ti ja ti to pricam za sebe isto sada..) i taj sam uvid imala prije mjesec dana vjerojatno zli ne zeli da to ispovjedim..meni to Bog pokazuje sve polako i sa stpljenjem..tako ce i tebi..nemoj se nista siliti, niti ne daj da te ja silim..znas kakvi su ljudi koji frisko upoznaju Boga, samo bi drugima pametovali...hihihihi, sala mala

i evo opet slucajnosti..ja sa 18 izgubila Boga, sa 21 upoznala pa izgubila, i sa 25 opet upoznala...sa miloscu Bozjom nadam se i ja reci sa 27 godina..jos sam Njegova i u sve vjeke vjekova!

Hvala Isuse, neka nas blagoslovi Silni Bog, nepobjedivi i Svemocan!

Hvala Isuse

Bog je mila uvijek bio tu za tebe, nisi ti njega izgubila....samo si odlutala ovčica bila, kao i ja, ali Dobri Pastir uvijek vrati zalutale ovčice.
Najljepše je u toru Božjem!

Predraga Aleluja, pa stvarno puno slučajnosti kod nas dvije (a mi kao vjernice ne vjerujemo u sluičajnosti!) - i ja imam 27 godina i nadam se da sam, svim umom, tijelom i duhom - Božja!!
Hvala ti za ovo Rajkovo objašnjenje, itekako mi se čini smislenim, ali eto - još će vjerojatno morati proći malo vremena da osjetim kajanje za taj svoj čin... Već nakon prvog čitanja tvoje poruke mi je malo jasnije da bi to zaista mogao biti grijeh, a vjerujem da ću nakon dubljeg promišljanja i molitve i "osjetiti" taj grijeh. Planiram danas na ispovijed jer mi se u subotu udaje draga prijateljica, ali nisam sigurna da ću do navečer spoznati težinu tog grijeha ili kajanje za grijeh. Ali kako si rekla - polako, nema žurbe... Ma nisam ni ja mislila ništa loše kad sam rekla da si na višem stupnju vjere, nisam se znala ljepše izraziti - htjela sam reći da ti sigurno imaš više znanja o tim stvarima od mene (a i imaš, hvala Bogu!!) i da si dublje spoznala kako se treba ponašati u ovim našim sličnim situacijama... Jedino mi je još nejasno zar bismo onda uvijek morale ispovijedati to što smo s nevjernikom ili je ispovijed tog grijeha samo "jednokratna", tj. da kažemo: Nažalost, odabrale smo za sebe nevjernika i zaljubile se u njega.
Aleluja, ja živim u Zagrebu, a moj dečko na moru. Bilo bi jako smiješno da i tu ima neke podudarnosti!!

Hvala vam na svakoj prekrasnoj riječi...

tvoj grijeh nije to sto si sa nevjernikom ako si nastojala da do njega dođe Isusova ljubav...pa sam Isus je isao i druzio se sa nevjernicima jer kako bi drugacije dosla njegova rijec do njih...tvoj decko moze imati posljedice strasne od jehovljevih svjedoka i slicnih sekti jer to ubija Isusa u covjeku i nanosi mu strasne traume

budi Blagoslovljena od sv. Brigite [url=http://www.imageshock.eu/?img=brigita_svedska.jpg][img]http://www.imageshock.eu/img_small/brigita_svedska.jpg[/img][/url]

Da, Gabrijele, i meni je odmah palo na pamet kako se Isus družio s nevjernicima, takvima je bio najpotrebniji...

Zapravo se ja jako bojim za to kakve posljedice može on imati od učenja Jehovinih svjedoka. Njegova je mama zaista divna osoba, ona ne bi imala ništa protiv da moj dečko (njen sin) postane katolik, ona poštuje našu vjeru, ali ipak ja nekako imam osjećaj da sigurno ona indirektno, nesvjesno prenosi taj krivi nauk na sina. Ja se s njom ne družim jer smo jako udaljene, ali znam da se ona zaista potpuno predala tom učenju, za nju je njen život sada "ono prije Istine" i "kad je spoznala Istinu". Eh, da samo znate kako mi je čuti te riječi - spoznala je Istinu. Najradije bih joj rekla da to nije nikakva istina i da je u zabludi, ali vidjela sam je dva puta u životu i ne mogu odmah tako nastupiti. Jednom sam u sandučiću našla letak Jehovinih svjedoka i ja ga onako bezazleno bacila odmah u kantu za smeće, a sa mnom je bio moj dečko i nikako mu se nije svidio taj moj postupak, rekao mi je da kako mogu tako ne poštivati tuđa uvjerenja i tuđe istine... Kako mogu tako drsko to baciti u koš..

[quote="ela bredi"]Da, Gabrijele, i meni je odmah palo na pamet kako se Isus družio s nevjernicima, takvima je bio najpotrebniji...

Zapravo se ja jako bojim za to kakve posljedice može on imati od učenja Jehovinih svjedoka. Njegova je mama zaista divna osoba, ona ne bi imala ništa protiv da moj dečko (njen sin) postane katolik, ona poštuje našu vjeru, ali ipak ja nekako imam osjećaj da sigurno ona indirektno, nesvjesno prenosi taj krivi nauk na sina. Ja se s njom ne družim jer smo jako udaljene, ali znam da se ona zaista potpuno predala tom učenju, za nju je njen život sada "ono prije Istine" i "kad je spoznala Istinu". Eh, da samo znate kako mi je čuti te riječi - spoznala je Istinu. Najradije bih joj rekla da to nije nikakva istina i da je u zabludi, ali vidjela sam je dva puta u životu i ne mogu odmah tako nastupiti. Jednom sam u sandučiću našla letak Jehovinih svjedoka i ja ga onako bezazleno bacila odmah u kantu za smeće, a sa mnom je bio moj dečko i nikako mu se nije svidio taj moj postupak, rekao mi je da kako mogu tako ne poštivati tuđa uvjerenja i tuđe istine... Kako mogu tako drsko to baciti u koš..[/quote]

pridruzi se u molitveni lanac da molimo zajedno