|
Mislim da se karizmatika, odnosno onoga koji ide na karizmatske susrete gleda pod povećalom kao da iskače iz zakona RKC. Zapravo, uspoređujući sa "tradicionalnim vjernikom", karizmatik je po mnogima osoba koja "kontaktira" sa Bogom na malo neobičan način. Oni koji to jesu moraju se stalno opravdavati da je i Papa Ivan Pavao II priznao karizmatski pokret, da sve više ljudi, pogotovo mladih prisustvuju karizmatskim susretima, da se ništa tu ne događa što bi eventualno Crkva zabranila...dok opet drugi smatraju da sve to nije potrebno kad već imamo toliko izgrađenih crkvenih ustanova i svečenika dovoljnih za sve naše potrebe.
Da bih mogao ovo kometirati i iznijeti osobno stajalište, posvjedočio bi iz svog iskustva.
Na sugestiju, nagovor i inicijativu najboljeg prijatelja otišao sam na svoj prvi karizmatski susret u Bjelovar u organizaciji zajednice Dobri Pastir. Prije tog susreta se čak ne bih svrstao niti već spomenutog "tradicionalnog vjernika" jer vjera u Boga je u meni bila slaba iako sam svake nedelje išao u crkvu. Imao sam neku blokadu, nikako da se duhovno otvorim, da iskreno molim, vjerujem i slavim Boga. To se dogodilo na ovom susretu i mnoge druge stvari o kojima sam malo i posvjedočio ovdje na TT-u. Dosta se već govorilo o karizmatskim susretima pa ne bih išao u detalje. Rekao bih samo da sam bio još nekoliko puta na susretima DP-a kao i nekoliko puta na karizmatskim susretima fra Ive Pavića iz Tolise (BiH).
Što se dogodilo? Duh Sveti kojeg neprestano dozivam za vrijeme susreta, otvorio je moje oči, moje srce, moju dušu. Uglavnom sam Ga molio da jača moju vjeru, ozdravi moje tijelo, duh i dušu a pogotovo mojih najbližih. Ja danas više nemam neku posebnu potrebu ići na karizmatske susrete jer ono što sam tamo doživio sa svojim Bogom, sa svojom vjerom, sada mogu doživjeti i u svojoj župnoj crkvi, svojoj kući, obitelji, poslu, svakom koraku, svugdje gdje je Svemogući.
Sigurno ljudima nije neophodno ići baš na ovakve susrete da bi slavili i divili se Bogu jer to mogu na svakom koraku ali bih svakom tko je u mogućnosti da ode preporučio bar jednom da to učini. uTolikoj masi ljudi koji slave Boga, napune ti se "duhovne baterije" tako brzo, tako jako i dugo da Boga upoznaješ kao jedinog pravog prijatelja koji te nikad neće ostaviti na cjedilu samo ako u to čvrsto vjeruješ.
Ja poštivam i odluke nadbiskupa, biskupa, župnih svečenika ako smatraju da je njihova aktivnost oko vjernika dovoljna i da tu ne treba nikakvih "hodočašća" ili poziva drugim karizmaticima u naše sredine. Međutim, nije mi jasno zašto je to zanjih uglavnom "tabu tema". Jednom sam svečeniku rekao za moje odlaske fra Ivi Paviću a on je sa podsmjehom odgovorio - nikad čuo a drugom sam htio reći nekoliko riječi o TT-u a on je rekao gdje smo ono maloprije stali u razgovoru.
Eto iz tih razloga ja niti sam previše ponosan na sve ovo ali se sigurno ni ne stidim. Pa kako već više od godinu dana nigdje nisam bio, poželio sam otići malo do Maksimira ili Jaruna ili .. kad me učenik ražalosti da je sve odgođeno. Ostaje nam samo da se molimo da kako netko ovih dana reče na TT-u (mislim Jovan) i naše molitve i aktivnosti predajemo Svemogućemu a on će najbolje odlučiti jer ne želimo da bude po volji našoj nego Njegovoj.
|
Login
FAQ
Chat
Traži
..
