VERITAS - br. 6/2005
Sv. Josip Kupertinski (1603-1663) - zaštitnik učenika i studenataSam naslov vjerojatno dovoljno govori o razlozima odabira životopisa ovoga velikog sveca i čudotvorca, upravo u ovom predprazničnom razdoblju u kojem se i školarci i studenti pripremaju za ispite. No, uz molitve svecu za pomoć, toplo vam preporučamo proučiti i životopis u opširnijoj verziji od ove koju donosimo. Svima zainteresiranima na raspolaganju je knjiga "Sveti Josip Kupertinski", u "Veritasovu" izdanju. Giuseppe Maria Desa - naš svetac - rođen je 17. lipnja 1603. u Copertinu, u talijanskoj pokrajini Pugli, i to u pravoj pravcatoj staji, kao i Isus. Djetinjstvo je proveo u velikoj neimaštini. Pošao je i u školu, ali ju je zbog bolesti, koja ga je gotovo preko pet godina držala nepokretnim, morao prekinuti.
Kad je ozdravio i već poodrastao, u njemu je dozrijevala misao da stupi u red franjevaca konventualaca. No oni ga zbog njegove "odviše slabe izobrazbe" ne htjedoše primiti. Tek posredovanjem njegova ujaka fratra primljen je kao sluga i trećoredac u njihov samostan u Grottelli. No kasnije je bio obučen u habit, a 18. ožujka 1628., iako mu škola nikako nije išla, po Božjoj providnosti, zaređen i za svećenika.
I tada se počeše pokazivati njegovi mistični darovi koji mu brzo stekoše glasovitost, ali i mnoge "žive križeve". On sam je nastojao ostati ponizan, skroman, a prihvatio je upravo herojski zakon pokore, posta i odricanja. Naročito strogo je obdržavao siromaštvo i poslušnost.
Zbog svojih ekstaza i lebdenja pred križem probudio je sumnju inkvizicije pa je 21. listopada 1638. morao napustiti samostan u Grottelli te poći u Napulj da bude podvrgnut ispitivanju pred sudištem tamošnje inkvizicije. Čudo se ponovilo i pred samim sucima inkvizicije. I oni ga vidješe kako u zanosu lebdi u zraku. Slučaj je predan u Rim samoj Kongregaciji svetog oficija, koja oca Josipa oslobodi sumnje. No ipak mu bi zabranjeno da se vrati u Grottellu, već naređeno da bude poslan u koji drugi samostan u kojem će biti "udaljen i odijeljen od susreta sa svjetovnjacima".
Poglavari ga poslaše u Asiz, gdje ostade 14 godina. Ondje je i dalje imao one izvanredne milosti. Ljudi su i dalje dolazili k njemu, pa i svećenici i prelati, preporučivali se njegovu zagovoru te od njega tražili savjete.
Odredbom Svetog oficija svetac je iz Asiza premješten u Pietrarubbiju kod Macerate, u kapucinski samostan Svetog Lazara. Kapucini su dobili nalog da ga čuvaju kod sebe kao zatvorenika. Bilo mu je dopušteno izići iz ćelije da služi ili sluša svetu misu, da razgovara samo s redovnicima, a zabranjeno mu je primati posjete, primati ili pisati pisma. No, jer su se i dalje događale čudesne pojave, ljudi su ipak navaljivali k njemu sa svih strana.
Napokon je papa Aleksandar VII. 12. lipnja 1656. donio odluku da se otac Josip može vratiti svojoj redovničkoj subraći i to ovaj put u samostan Sv. Franje u Osimo kraj Ancone. Ondje je proveo posljednje godine svoga života. Umro je sveto u zoru 18. rujna 1663. Blaženim je proglašen god. 1753., a svetim god. 1767.
Kada je 2003. obilježavana 400. obljetnica rođenja ovoga sveca papa Ivan Pavao II. uputio je poruku poglavaru Reda male braće konventualaca fra Joachimu Giermeku, u kojoj je istaknuo kako primjer tog sveca treba potaknuti svakog vjernika da u složenim prilikama suvremenog doba svoju vjeru živi sa žarom i s oduševljenjem. Sv. Josip Kupertinski poziva vjernike da traže dublji smisao života te da osobno susretnu Boga, prepuštajući se potpuno njegovoj volji, napomenuo je Papa. Taj svetac, zaštitnik učenika i studenata, ohrabruje svijet kulture da ljudsko znanje utemelji na Božjoj mudrosti. Sv. Josip Kupertinski uzor je "svakodnevne" svetosti, obilježene vjernim vršenjem najobičnijih dužnosti.
Molitva sv. Josipu Kupertinskom za uspjeh na ispitu
Dobri Bože, zahvaljujem Ti na svim darovima koje mi daješ. Udijeli mi milost da se uvijek njima služim Tebi na slavu, za svoje posvećenje i na dobro drugih.
Daj da uvijek budem radosna srca. Blagoslovi moje roditelje i bdij nad mojim učenjem. Prosvijetli moje učitelje, nastavnike i profesore, a budi na pomoć i mojim školskim prijateljima i prijateljicama.
Utječem Ti se po zaslugama i po zagovoru sv. Josipa Kupertinskoga, koji je i sam iskusio teškoće učenje i tjeskobe ispita, ali je doživio i radost da za svoj trud - uz pomoć svoje drage nebeske Majke Marije - bude nagrađen.
Molim Te, vodi moju pamet, učvrsti moju volju i potakni velikodušnu zauzetost, da tako ispunim svoje dužnosti i zaslužim uspješno položiti ispit pred kojim se nalazim. Amen.
|