www.tebe-trazim.com

tNesporazum..Figi...u pravu si...

Vjera je moj put,na tom putu trpim...a to trpljenje,ta patnja...
je "Znak ..to je Moj Kriz.." ..I Kroz je postao Krscanski znak...
A svi znamo da je Kristov Kriz ,kao znak opce Bozje ljubavi i izvor sve milosti..Tako u zivotu postoji ,minimalna patnja koju svatko mora proci..
kad se odrice svega sto ga sputava,da bi zivo Krscanski..
Tako i mi ovdje, pisemo ..na koji nacin patimo,a nikome nije cilj da se s tim hvalimo,nego da svjedocimo...da i oni koji jos Boga traze,prepoznaju sebe,i osjete da nisu sami..Mnogi oblici naseg vjerskog zivota i borbe
protiv grijeha ,namecu nam bolno odricanje..
A kako znamo da su Sveci trazili od Boga patnju...znaci ona uvjek ima smiska..Sv.Franjo Asiski...dobio je na njegovom tijelu ,na rukama rane..
kao sto je Isus imao..Sv,Ignacije Ljolski.."Jasno mu se ucinilo da vidi Krista s krizem na ramenima,a uzanj Vjecnog Oca."
Sv,Terezija Avilska, Sv.Ivan od Kriza,Sv Editi Stein...
Da to su bili sveti ljudi...i oni su bili od krvi i mesa kao mi danas...
Nama je cilj teziti za svetosti..
Tako tajne patnje i kriza u svakidasnjem zivotu,ako prihvatimo zivot u cjelini,a ona je satkana od smrti,placa,smjeha,uspjeha i neuspjeha,trazenja i gubljenja,sutnje i govorenja,rata i mira,cuvanja i odbacivanja...Nesporazuma na TT, razlicitog misljenja na TT, i svim onim sto nam u zivotu na nasem putu stoji,to je cijelina..!
Bog se oholima protivi i poniznima daje milost..Zato nije dovoljno samo s Bogom zapoceti...pa i temu na TT zapoceti, valja s Njime nastaviti..
Nas Bog cisti kroz patnju,kroz bol..preko svakog covjeka on nam govori,i u patnji govori ,preko tih ljudi..samo trebamo shvatiti..I zato se od nas stvara nesto prekrasno.To su biseri Bozje ljubavi..
Tako svaki kriz,svaka patnja,svaka bol,ako prihvatimo poradi Boga,
biva pretvorena u bisere.Otvori boli po prihvacanju radi Isusa..
bivaju ljekovi za druge..i ovdje na TT..
Zato smo pozvani "otvorenosti Bozjoj volji"..Njegovu planu spasenja,
biti do kraja njemu odani i poslusni. Obracenje je tesko,ali je Bogu milo.
Gresnost je teska,ali ako se kajemo za svoje grijehe,dobivamo milost Bozju..Pricanje o tudjoj dobroti ne moze mi biti isprika da ostanem i dalje prosjecna. Velicati tudje krijeposti ne moze zamjeniti moje nastojanje,da iz mana ulazim u krijeposti..JER SVATKO JE ODABRAN NECIM JEDINSTVENIM I NEPONOVLJIVIM....Zato me Bog kroz moje patnje,i moje krizeve cisti i oslobadja..Greska mi je sto uprem prstom,u ono sto mi smeta...to je velika mana...zato nam gluma u necemu , nije potrebna.
"Jer bit ces pozvan pokazati svoj identitet,jesi li ga prihvatio i zivio.."
a kako smo svi u izgradnji vjere,i u svijetu modernog zivota ,cesto dolazimo u kusnje,koje nas opominju...

"Isuse Pogledaj ne idem li putem pogubnim,i povedi me putem vjecnim."
Nauci me,i daj mi milost ..da prihvatim svaku patnju,svaku kusnju...
i daj mi snage da vjerno nosim svoj kriz..!

najveći patnik je onaj čovjek koji misli da je sve u životu isprobao i da više nema razloga živjeti...takav čovjek je po meni izgubio smisao za vrijednost... ne zna koji je pravi smisao života

a još veći patnici su oni koji su se odrekli Boga, koji uopće ne čeznu za Njim

Prije sam mislila da nemaju svi pravo patiti. Da oni kojima je više dobro u životu moraju šutjeti. Ali sad više ne mislim na taj način. Svatko od nas je drugačiji. Netko će patiti zbog x stvari a netko zbog y.

Netko će npr. tjedan dana plakati jer ga je prodavačica u dućanu dobro našpotala, nekome će umrijeti bliska osoba pa neće godinama suzu spustiti. Svatko pati na svoj način i neki ljudi su vrlo osjetljivi a neki zaista jaki.

Bitno je da našeg Boga svaka patnja dira i da je ne promatra bezosjećajno i ko da ga nije briga.
Patnja je patnja, bila opravdana ili ne, s razlogom ili bez, zadali ju nam drugi, život ili mi sami. I svaku od njih Bog sa suzom u očima gleda. Patnja je… misterij pa slabo o njoj znamo.

Ali ja znam jedno, kad god da patimo pati i Isus s nama.

vidis, meni je trebalo dugo da bih se na svom primjeru o tome osvjedocila.
tokom razdoblja u kojem sam bila jako lose, pogubljena duhovno... emotivno, psihicki i fizicki lose, kad nisam vidjela nista drugo osim svoje patnje, nisam ni na koji nacin osjecala Bozju blizinu. i tek nakon dosta vremena, kada se sve u meni smirilo, i krenulo na bolje, uspjela sam vidjeti da je to vrijeme bilo na moju izgradnju i prava Bozja milost.
ali ovo o cemu ti pises, to je doslo zadnje, moja spoznaja da je Bog sa mnom tugovao i sa mnom patio zbog moga stanja, da je suosjecao, ta spoznaja je bila najvise iscjeljujuca i na njoj mu najvise hvala.

Bog te blagosovio!

I meni je trebalo "samo" tri godine da to shvatim. Možda premalo, a možda previše? drago mi je da su iza mene te noći svađanja s Bogom Bar za neko vrijeme

Moja velika patnja?

Jedino to što nemogu ostat potpuno čista za Isusa,što uvjek nešto pogrješim nije važno i ona mala sitnica mi smeta jer toliko želim negrješiti,to me boli i to je moja patnja ,moj nemir želim da Isus bude ponosan na mene jer previše mi je dao a ja osjećam da mu premalo vraćam!

u istoj smo situaciji sestro moja draga...
neopisivo me to boli....

I ja nekad slično mislim.
A Bog naš velik je i silan Bog i čak ne želi da čovjek previše misli na svoje grijehe - ako ih je jednom okajao, onda je Bog sretniji što se čovjek brže oslobađa i pomisli na njih.

Sv. Petar… koliko puta li je samo zaribao… ne treba ga Bog kao čistog sveca nego da od takvog nikakvog Petra napravi čistog sveca.
Bog treba našu nemoć da budemo potpuno čisti… jer sami sebi potpunu čistoću NE MOŽEMO DATI… zato svu svoju nemoć u Božje ruke, nek ON od nas stvara svece...jer jedino ON to može, ON je izvor svetosti a ne mi...

"Ako budeš čekao da budeš savršen da me voliš, nećeš me nikad voljeti...daj mi ljubav svojeg siromašnog srca... ja ću te polako oslobađati svih grijeha u koje ponovo upadaš a ne bi želio"

Upravo tako BTB!