www.tebe-trazim.com

Svatko ima svoj kriz,i svatko u necemu pati..samo svakoga njegova patnja najvise boli..Mogu suosjecati s drugim ,kada mi povjeri,kada vidim da pati..ali osjtiti mogu jedino na sebi...Svaki vjernik i svaki covjek nosi svoj kriz..Svi se mi oslanjamo na kriz Gospodina Isusa Krista..
"Niti sagrijesi on niti njegovi roditelji,nego je to zato da se na njemu ocituju djela Bozja"..Bog nam ne ukida patnje..On nas tjesi u patnjama..
on nam daje sansu da vidimo da je On tu s nama..
Isus ne uklanja suze vecih samo poneki put brise.. "Ne placi"
U patnji je najvaznije zadrzati povjerenje u smisao ...Bog postoji..
On je uz svakog patnika..tako nasa patnja je samo privilegija na odnosu Njegove..Ona nas skrece,i daje putokaz da ne skrenemo na povrsne i zle putove..probrazava nas,mijenja nasa misljenja,daje nam novi put i novi cilj..
Ona potice nasu misao,daje nam volju,cini nas sposobnima da osjetimo bol drugih,i ojaca da nosimo ponizno nas kriz..Patnja najdublje sjedinjuje covjeka s Bogom.Ona nas uci gubiti,ne zaustavljati se na dobitcima,
i ne palakati za neuspjesima ,zbog prezira.
Patnja i smisao patenje otvara otvara nam vrta,gdje postajemo produbljeni, jaki i radosni da sljedimo Puteve Njegove..
Patnja nas ponese visoko iznad svega, dobijemo krila..za koja se moramo boriti da ih ne slomimo..da ne ocekujemo sazeljenje,
teznje za pohvalama i kratkotrajnim uspjesima..
I kada bi malo vise promatrali tu patnju,mogli vidjeti kako nas ona,
moze osloboditi od ovisnosti robstva, a istodobno vodi u visine i u dubine naseg srca i duse,u dubine nase nutrine..Gdje Duh sveti organizira,tu dubinu naseg duha,naseg bica i nasih ceznja..
I za neke patnje okrivimo nekoga..iako mozda nije uvjek tako.
Bez ljubavi i prastanja suze nemaju smisla...

U pravu si Rebeka... ali jednostavno nisam sigurna da je BAŠ SVAKA ljudska suza imala smisla... u redu je sve to - patnja i križ koji nas vodi do Njega... ali ... kaj nema lakšeg i boljeg načina??

Da u pravi si...i ja nisam sigurna, ja puno puta nisam sigurna u stosta...
pa uvjek trazim milost Bozju ,da me izvede iz zablude..

da li je Isus tražio lakši i bolji način.....
kada se za nas predao na križu.......
Isus ne želi da mi patimo,već da svoj križ
predamo Njemu.....
On želi da vjerno i ponosno nosimo
svoj križ..........
uz Njegovu ljubav sve je tako lakše i jednostavnije,
a suze postaju olakšanje.....BVB

Ne znam kako to objasniti, ali ja sam SIGURNA da baš svaka patnja i bol imaju smisla... Sigurna da nas baš sve to približava spasenju.

Vjerujem da ćemo svojim patnjama pomoći u iskupljenju i spašavanju npr. nekih duša iz naše obitelji ili sl.

Kad se samo sjetimo, koliko je grijeha u nama i oko nas - meni tad postane sasvim razumljivo da mora biti i puno patnje koja sve to iskupljuje...

Ali pravi odgovor na to ćemo saznati u Nebu. Tad ćemo dobiti objašnjenje za svaku bol koju smo ovdje morali proživjeti... I mislim da ćemo tad plakati od sreće što smo mogli tako patiti i spašavati se time...

patnja i bol imaju smisla samo ako ih se osmisli. inace iz njih nastaje samo veca patnja i jos veca bol i na kraju potpuno rasulo. zato vjerujem da trebamo biti zahvalni na vremenu kad nam se oci otvaraju i kad postajemo svjesni mogucnosti da sve svoje krizeve gledamo pod prizmom Milosti.

Ceto kazemo za patnju..to je moj kriz,tako ujedno mislimo da ona ima i smisla..A i narod cesto kaze nikada ne dolazi jedno zlo samo..
obicno zaredja vise...Pa tako i patnje...dok su manje...teske su nam,a tek kad dobijemo one jace i teze...onda postanemo svjesi,da one prije nisu bile nista na odnosu sadasnjih...one se teske...ali u njima mozemo osluskivati znakove Bozjeg govora i Bozjeg vodstva,jer On nas tako vodi putem kojim zeli da idemo..Tako korak po korak postajemo jaci,i u svakoj patnji dobijemo nesebicnu ljubav Bozju,i snagu za prihvacanje...
Bozjeg plana..koji sigurno ima smisla...

Zahvalimo i budimo sretni u srcu, jer svaki put kada smo kušani, imamo više snage za dalje, a i volje jer smo prošli kušnju.......

BVB!

Prava bol koja nam zadaje duboku patnju ,moze pomoci u stvaranju zrelog covjeka,dobrog i radosnog covjeka.Ali i ne mora...njeni darovi mogu biti i podmukli..Svatko nauci da postoji bol,no mnogo je dragocijenije nauciti kako je iskoristiti..Kako biti u patnji,i biti radostan..
Svaka je patnja podarena okolnostima,prilikama i sredini gdje zivimo..
Sama patnja,trpljenje,bol...nema smisla...
"o Bogu i covjeku ovisi koce li biti negativno..ili ce biti pozitivno,i kakve ce plodove donositi..Boli su pouke..cak i sama bolest..je "opomena"
da nesto ne stima u nasem zivotu...samo na nama je shvatiti,i odluciti
da preusmjerimo svoj zivot..Covjek je segrt,a bol njegov ucitelj..
Nitko se ne poznaje dok ne upozna muku..i bol..
Zato ljudi kazu.."volja se celici u boli"
Bolest,patnja i razaranje ne prelaze uvjek u zrelost,mudros i cjelovitost.
"TO OVISI O BOZJOJ MILOSTI I USMJERENJU COVJEKA"

Ovisi o ruci "tesara" koji nam tese kriz,a na nama je da se pitamo i odlucimo,dali cemo zbog patnje postati osjecajniji prema drugima...
ili ce jos vise otvrdnuti nase srce..

Bol je sudbina,dio zakona covjeka kojeg ne moze izbjeci..
Tko bjezi od svog trpljenja,uvecava trpljenje..
Vecinu boli si ionako nehoticno zadajemo sami.

"HAJDE DA NAUCIMO TRPJETI ,TKO ZNA TRPJETI MANJE TRPI.
Zivot je dug i pun trpljenja i radosti,i mi ga volimo...

Onaj tko ovdje na zemlji trpi boli i nevolje trebao bi biti sretan i vjecno zahvalan Bogu na toj milosti.
Jer boli i nevolje na zemlji nisu nista naspram onih na nebu.
Iz tog razloga ljubimo svoje patnje bez mrmljanja i zahvaljujmo Bogu na njima, a On nam nece ostati duzan niti ce placa Njegova zakinuti koga.