fiducia napisao:
sto za vas znaci ovaj pojam? kako ga dozivljavate, kako objasnjavate?
nabacat cu par misli:
vjerujemo da je Isusovim dolaskom doslo i vrijeme milosti...
pa ucimo da nas crkvena godina vodi kroz razlicita milosna vremena: advent, pa korizma...
ali cesto cujemo kako je upravo nasa danjasnica milosno vrijeme - darovano vrijeme, vrijeme koje istice.
koliko nama svima znaci spozanja da je vrijeme koje uzivamo milosno vrijeme? koliko ja vama osobno milosno?
...fiducia...
...Evo definicije Milosti..koju govori sam Isus...!!
...Možda bi bilo dobro pročitati...!
ŠTO JE MILOST?
Govori Isus:
Milost znači posjedovati u sebi svjetlost, snagu, mudrost Božju. To jest posjedovati intelektualnu sličnost s Bogom, što je nezabludivi znak vašeg Božjeg posinaštva.
Bez milosti bili biste jednostavno životinjska stvorenja, stigla do jedne takve točke razvitka da biste bili proviđeni razumom, dušom, ali dušom na razini zemlje, sposobnom da vas vodi u potrebama zemaljskog života, ali nesposobnom da vas diže u predjele u kojima se živi život duha. Stoga, samo malo više od životinja kojima upravlja jedino nagon, a, uistinu, vrlo često vas nadvisuju svojim načinom ponašanja.
Milost je, dakle, jedan uzvišeni dar, najveći dar koji vam Bog, moj Otac može dati. I daje vam ga dragovoljno, besplatno, jer je njegova očinska ljubav prema vama neizmjerna kako je neizmjeran i On sam. Za htjeti izreći sve atribute milosti trebalo bi ispisati jednu dugu listinu pridjeva i imenica, i još se ne bi savršeno protumačilo što je taj dar.
Upamti samo ovo: milost znači posjedovati Oca, živjeti u Ocu; milost znači posjedovati Sina, uživati njegove beskonačne zasluge; milost znači posjedovati Duha Svetoga, uživati njegovih sedam darova. Milost, jednom riječju znači posjedovati Nas, Jednog i Trojstvenog Boga, i imati oko svoje smrtne osobe čete anđela koji se klanjaju Nama u vama.
Duša koja gubi milost gubi sve. Za nju je beskorisno što ju je Otac stvorio, za nju je uzaludno što ju je Sin otkupio, za nju je uzaludno što joj je Duh Sveti ulio svoje darove, za nju su uzaludni Sakramenti. Mrtva je. Gnjila grana koja se pod korozivnim djelovanjem grijeha odvaja i pada sa životnog stabla i svršava tako da istrune u blatu. Kad bi se jedna duša znala sačuvati kakvom je bila nakon Krštenja i Krizme, tj. kad je doslovce bila napojena milošću, ta duša bi bila malo manja od Boga. I to nek' ti rekne sve.
Kad čitate o čudesima mojih svetaca snebivate se. Ali, moja draga, nemate se čemu čuditi. Moji sveci bili su stvorenja koja su posjedovala milost, bili su bogovi, i to zato, što vas milost pobožanstvenjuje. Nisam li možda to Ja rekao u svojem Evanđelju da će moji činiti ista čudesa koja sam činio Ja? Ali da netko bude MOJ treba živjeti moj Život, to jest život milosti.
Kad biste htjeli, svi biste mogli biti sposobni za čudesna djela, to jest za svetost. Ja bih dakako htio da to budete, jer tada bi to značilo reći da je moja Žrtva bila okrunjena pobjedom i da sam vas Ja stvarno istrgnuo iz carstva Zloga, vezavši ga u njegovom Paklu, i da sam na njegova vrata stavio neuklonjivu stijenu i na nju postavio prijestolje svoje Majke, koja je bila Jedina koja svojom petom gazi zmaja, koji je nemoćan da joj naškodi.
Sve duše koje su u milosti ne posjeduju milost u istoj mjeri. Ne stoga što bismo je mi ulijevali u različitoj mjeri, nego zato što je vi u različitoj mjeri znadete u sebi uščuvati. Smrtni grijeh poništava milost, laki grijeh je umanjuje, nesavršenosti je čine anemičnom. Ima duša koje nisu sasvim zle, koje životare u duhovnoj sušici, jer svojom lijenošću, koja ih gura da počinjaju neprestane nesavršenosti, sve više stanjuju milost, svodeći je na vrlo tanku nit, na jedan jedva tinjajući plamičak. Dok bi trebala biti oganj, živi, lijepi, pročišćujući požar. Svijet se ruši, jer nestaje milosti u skoro najvećem broju duša, a u drugima životari.
Milost daje različite plodove već prema tome da li je više ili manje živa u vašem srcu. Neka je zemlja to plodnija što je bogatija elementima i što više uživa sunce, vodu i zračne struje. Ima neplodnih, mršavih zemalja, koje uzalud natapaju vode, grije sunce i prozračuju vjetrovi. Isto je i s dušama. Ima duša koje se s najvećim marom snabdijevaju životnim elementima i zato uspiju uzroditi sto na sto do učinaka milosti.
Životni su elementi: živjeti po mome Zakonu, u čistoći, milosrđu, poniznosti, u ljubavi prema Bogu i bližnjemu, u "živoj" molitvi. Tada milost raste, cvjeta, pušta duboko korijenje i uzdiže se u stablo vječnoga života.
Tada Duh Sveti poput sunca preplavljuje sa svojih sedam zraka, sa svojih sedam darova; tada Ja, Sin, čistim vas božanskom kišom svoje Krvi; tada vas Otac s dopadnošću gleda videći da ste slični Meni; tada vas Marija miluje privinjujući vas na svoje krilo koje je nosilo Mene kao svoju mlađu ali dragu dječicu, dragu njegovom Srcu; tada devet anđeoskih kora prave krunu oko vaše duše koja je hram Božji i pjevaju uzvišeni "Gloria"; tada je vaša smrt Život i vaš Život blaženstvo u mome Kraljevstvu".
Ovo je Isus izrekao Mariji Valtorti 1943. godine.
Login
FAQ
Chat
Traži
