Kada je riječ o 'izlječenju obiteljskog stabla, dva su pretežna stava.
Prvi (npr. dr Mihaly Szentmartony DI): to liječenje nije po sebi religiozni pokret, nego 'jedan od oblika alternativne psihoterapije koja upotrebljava religiozne pojmove i sredstva, kao što su molitve, polaganje ruku i sl., pomiješane s ezoterikom'. Ezoterika nikad nije bila i ne može biti baština katoličke vjere. To bi značilo da to liječenje polazi od pretpostavke da pređi mogu 'izravno' utjecati na ponašanje svojih potomaka, i to bilo u obliku obiteljskog stila, bilo u obliku izravne patologije, a sve zbog toga jer nisu umrli pomireni s Bogom, pa je onda potrebno da ih njihovi potomci 'predaju Bogu'. Teološki gledano, postoji poteškoća, jer Crkva uči da je grijeh osoban i da je svaki čovjek za njega osobno odgovoran. Stoga postoji stvarna opasnost od miješanja elemenata koji ne pripadaju katoličkoj vjeri, već svijetu ezoteričnih vjerovanja. Ispravan odnos prema pokojnicima izražava 'Katekizam Katoličke Crkve' (1032), a sastoji se u prinošenju naših molitvi, poglavito misnih žrtvi, te milostinje, oprosta i djela pokore u korist pokojnika. Neki čak smatraju da je svaka bolest i ljudska tragedija posljedica istočnoga grijeha, pa da bi se moglo govoriti o 'povezanosti' grijeha predaka i bolesti potomaka. No, ni teološki ni crkveno nije se ovdje opravdano pozivati na istočni grijeh. Raniero Cantalamessa (teolog i propovjednik Papinskog doma) jasno iznosi: 'Liječenje obiteljskog stabla nema nikakvih biblijskih temelja'. Daljnja teološka poteškoća sastoji se u činjenici da je 'generacijsko liječenje' nespojivo s katoličkom naukom o Sakramentu Krštenja, u kojem se moli molitva otklinjanja. Nadalje, to liječenje uključno niječe slobodu volje, jer bi pređi bili krivi za sadašnje stanje svojih potomaka. A to bi značilo da nema mjesta ni za osobnu Ispovijed, jer čemu se onda uopće ispovijedati ako bi iz grijeha bila 'isključena' naša slobodna volja i naša odgovornost za počinjeno. Uz to, u središtu ovog liječenja nije bolesnik, nego sam iscjelitelj i njegove čudotvorne moći: on 'ima viđenja' kod liječenja, on organizira molitve i euharistije, on postavlja dijagnoze i nalazi te predlaže 'terapije'. Na planu duhovnog ozdravljenja, iscjelitelj ističe da 'ideja o božanskom ozdravljenju u sebi sadrži i pomisao da će ono stići onima koji 'dovoljno mole'. Ideja je, u nekim ekstremnim verzijama, poprimila oblik da ići liječniku zapravo znači 'ne imati vjere', 'ne moliti u vjeri'. No, takva stajališta, tvrde ti teolozi, nisu prihvatljiva i nisu dio katoličkoga ispravnog nauka.
- Drugi stav, koji podržavaju teoretičari liječenja obiteljskog stabla (u većini pentekostalnih pokreta, ponekad i prijeporni aspekt karizmatske službe ozdravljenja): to je neistraženo područje službe ozdravljanja. Ozdravljenje naraštaja za kršćanina je prigoda da ozdravi od utjecaja prošlih naraštaja njegove obitelji na njegov život. Ozdravljenje obiteljskog stabla, ne niječući osobnu odgovornost pred Bogom za svoja djela, dopušta mogućnost da negativna djela i čini naših predaka mogu nekako 'ući' u krvotok naše obitelji i utjecati na buduće naraštaje (usp. Tuž 5,7; Ez 18,2; Izl 20,5.6; 34,6-7; Ps 112,1-2). Prekidanje i ozdravljanje veza s korijenima, koji uzrokuju nevolje, ono je na čemu se ovaj oblik ozdravljanja temelji. Predmet obiteljskog nasljeđa, kao što je nasljeđe tjelesnih obilježja kao i nasljeđe psihološkog profila, veoma je očit na svima nama. Tako i nasljeđe duhovnih slabosti, jer smo svi duhovno povezani. Sve je moralo negdje početi. Osoba u sebi može nositi rane starije od nje same. Spone grijeha, lošeg ponašanja i nedostatka ljubavi mogu 'prelaziti' iz jednoga u drugi naraštaj. Mnogi zakapaju sjećanja na samoubojstva, pobačaje, psihičke bolesti, nasilne smrti koje su se u obitelji dogodile, članstvo u nekim okultnim ili nekršćanskim društvima ili zločinačkim partijama, stravične smrti male djece, otpad od Crkve, sotonske prakse, ovisnosti, mržnje, nepokajanje... te stare, neriješene i neoproštene rane pojavljuju se kao negativno genetsko ili duhovno naslijeđe, opterećujući i utječući na buduće naraštaje naših obitelji. Ljudski su životi međusobno povezani i te veze nadilaze razlike između mrtvih i živih. Radi se o ozdravljenju izvjesnih psihičkih, emocionalnih, tjelesnih i duhovnih slabosti koje se genetski prenose krvnom vezom, kojima ne možemo ući u trag.
Metoda liječenja (proces ozdravljanja): Duh Sveti vodi molitelje do izvora problema (postavljanje dijagnoze; sredstva dijagnoze su, dakle, darovi Duha Svetoga /mudrosti, znanja, razlikovanja duhova, proročkih viđenja/). Tada se korijen problema prikazuje Isusu Iscjelitelju (terapija; Isus Krist je, dakle, terapija).
[b]Osim toga, Katolička Crkva naučava da, čak i kad su čovjeku nakon pokajanja grijesi oprošteni i krivnja izbrisana, ipak ostaju posljedice grijeha, naglašavaju promicatelji ovog liječenja. Čistilište i molitva za pokojne središnji su pojmovi ozdravljenja kroz naraštaje. Bog daje unutarnju snagu da se suprotstavimo posljedicama grijeha prošlih naraštaja..[/b
P. Ivan, župa sv. Mateja Viškovo
Ja sam poklonik ovog drugog stava, definitivno, a ne pripadam pentekostalnoj crkvi, nego Svetoj Katoličkoj Crkvi. Kol'ko znam ni pater Smiljan, ni pater Zvjezdan, ni pater Rufus, ni otac James ....
Htjela bih te samo Patientia zapitati što misliš o ovom konkretnom slučaju:
Bog mi je na put stavio ženu( upoznale se u čekaonici Doma zdravlja), ima tome 2 godine...taj slučaj je bio i po novinama, dečko 18 godina-sin te žene se objesio i ja sam ju upoznala u toj ambulanti mjesec dana iza te tragedije. Muž joj se objesio u vrijeme kad je bila trudna-nosila to dijete u utrobi. A njezin svekar, otac njenog muža se objesio još ranije! Što reći na ovo??? Ima li to ikakve veze s obiteljskim nasljeđem ili je to sve slučajnost? Jel mi to od obitelji nasljeđujemo samo zemlju, kuće, stanove ravnice, bankovne račune- materijalne stvari, a duhovne ne?
danas su znanstvenici otkrili genetiku i temeljem DNK analiza ( samo sline recimo)mogu znati tko je ubojica, čiji je kostur i tvrde da nasljeđujemo bolesti od predaka. Nije li to činjenica, danas znamo cijele obitelji koje generacijski obolijevaju od iste bolesti, koje se prenose s koljena na koljeno, imamo cijeli niz obitelji gdje se iz generacije u generaciju rađaju djeca s mentalnim bolestima ili bilo kojim drugim bolestima.
Ne želim nipošto zachatavati ovu temu, žao mi je što si rekla da više nećeš u ovoj temi, kao da si već donijela svoj sud o tome i više te ne zanimaju druga mišljenja-pa makar ona bila možda i ispravna; u svakom slučaju na misama i molitvama za pokojne( neki ih zovu i molitve za obiteljsko stablo) na svaki zadnji utorak u mjesecu- centar svih molitvi i okupljanja je ISUS I EUHARISTIJA, a naša sveta RKC nas vjernike i članove obvezuje da molimo za svoje pokojne, prikazujemo mise za njih i ne uzmanjkamo u vjeri i nadi u njihovo spasenje, jer su oni trpeća crkva i zajedno s nama živima, kao i onima već svetima u Nebu-činimo Općinstvo svetih; kao dijela našeg Apostolskog Vjerovanja.
Btb
|