ela bredi napisao:
Molim vas za vaše mišljenje i savjet...
Situacija je ovakva:
Jučer sam dobila duuugo pismo od mame svog bivšeg dečka
(ona je zaista prekrasna osoba puna ljubavi, znam da sve radi u dobroj namjeri, jako joj je žao što smo njen sin i ja prekinuli
jer smatra da je naša ljubav bila ona prava pa nas sad diskretno potiče da dobro razmislimo jel prekid bio pravo rješenje...)
Ona je pripadnica Jehovnih svjedoka.
Ona je majka, koja svome sinu želi samo najbolje, ali ne smije nikoga prisiljavati ni na koji način da s njim i ostane...
Citat:
Ovo je njeno drugo pismo nakon našeg prekida, ponekad me i nazove.
Ne padaju mi teško ti pozivi jer razumijem da joj nije lako -
njen voljeni sin je prekinuo s djevojkom s kojom se mislio oženiti,
a ona je ionako izuzetno osjećajna, blaga osoba koju život
nije mazio i dogodilo joj se puno teških stvari,
ona naprosto čezne za ljubavlju i svima je poklanja
(njen muž ih je napustio, on je užasno hladan i čudan čovjek).
Pristojno porazgovaram s njom i uvijek je utješim
riječima: Ma on je još uvijek dragocjen u mom srcu i ne sumnjam
da će nam Bog opet spojiti putove ako je naša ljubav prava.
Tako joj kažem, to mi zvuči lijepo, a i njoj je drago čuti
tu moju optimističnost. Iako, ja sam sve sigurnija da se naši putovi
ipak više neće spojiti i da su razlike prevelike i nepomirljive.
Lijepo od tebe i ispravno činiš kad tako kažeš
Citat:
Što me jučer jako uzrujalo...nisam se mogal javiti ni na njen poziv.
U poštanskom sandučiću me dočekalo pismo i -
- primejrak sv. pisma Jehovinih svjedoka
- časopis Kula Stražara
- papir na kojem s lijeve strane piše NAZOVIKRŠĆANSTVO, a s desne PRAVO KRŠĆANOSTVO, ONO PO BOŽJOJ RIJEČI
Na tom papiru su pod nslovom PRAVO KRŠĆANSTVO bile navedene značajke vjere Jehovinih svjedoka, a pod naslovom NAZOVIKRŠĆANSTVO - značajke naše svete katoličke vjere!!
Dragi moji, ja sam bila toliko jadna zbog toga da joj se nisam mogal ni javiti na njen telefonski poziv, mislim da se ne bih mogla suzdržati da ne napadnem to njeno ponašanje i te njihove za mene krive, krive, krive stavove.
I kako sad? Što da joj odgovorim? Kako na fin i pristojan način reći toj ženi za koju sam sigurna da nema loše namjere, ali misli da ja nemam pojma o svojoj vjeri i o Bogu općenito (sigurna sam da i ona misli da mi je Crkva zaslijepila um, kao što misli i moj bivši dečko), kako joj reći - Ne šaljite mi takve gluposti, ne ponašajte se kao da sam jučer
pronašla katoličanstvo i kao da ja ne znam tko je Isus, tko je Marija
i što je besmrtnost!
To što ti ona nameće na svoj način da se prihvatiš njezinog vjerovanja, da odbaciš svoje nikako nije u redu! Teško jest, ali potrebno ti je da ostaneš sabrana za svaki njezin sličan ispad... Ti budi ta, koja će imati veću odgovornost...budi spremna odgovoriti joj smireno i budi na njezinoj razini, nipošto nemoj pustiti da te stavi ispod svoje razine, jer tada ona ima više matrijala protiv tebe...
To govorim iz iskustva...
Najlakše ti je da se držiš Isusa i svoga znanja, a kada se baš i ne uspijevaš snaći sa znanjem, premosti razgovor na ono nadnaravno, na Vječno, na duhovna iskustva, koja ti ona niti jednim argumentom ne može pobiti!
Traži od nje da ti kaže neko svoje duhovno iskustvo i tu joj pokaži da je i u njezinom životu prisutan Isus, Duh Sveti... ako ti to ne bude pobijala super, ali vjerojatno će tu biti malo problema, pa joj jednostavno tu reci da su vaša uvjerenja različita i da ona ako želi ostati u dobrom odnosu s tobom, da ti ne nameće ono što ti smatraš krivim za sebe, a drugi za sebe valjda znaju... tako ćeš izbjeći pretjerane prepirke i dati do znanja da ostaješ pri svome...još bi bilo dobro reći joj da te uopće ne zanima koliko će te koštati to što ostaješ pri svojoj vjeri, jer si sigurna i vjeruješ Isusu, koji je Bog...
Vjerujem da ćeš se snaći, pametna si cura!
Citat:
Iako sam sklona napetostima s pripadnicima drugih religija i sekti, njoj nikad nisam ništa rekla protiv njenih stavova, klonila sam se takvih razgovora upravo zbog svoje gorljivosti kojom branim našu vjeru kad čujem da netko govori protiv nas. Ne mogu još ni vjerovati da mi je poslala papir u kojem moju vjeru naziva NAZOVIKRŠĆANSTVOM!!!!
Svašta piše na tom papiru...
Recite mi, molim vas, kako biste se vi ponijeli u toj situaciji?
Da vam jedna nježna i draga osoba koju jako poštujete jer je i majka vašeg bivšeg životnog suputnika pošalje takvo nešto,
da vaš religijski stav smatra SUŽENIM??
Mislim da sam većinom odgovorila...ti ostaješ pri svome, jer vjeruješ da si u pravu i to ti nitko nema pravo osporiti, a pogotovo iz razloga jer se vjera ne može ni na koji način dokazivati...a ti ipak imaš dokaz za svoju vjeru, a to je
Ljubav, koju nesebično dijeliš svima, a kojoj je Izvor u Bogu! Možeš joj i to reći, jer ne zvuči ni malo uvredljivo, samo opisuje tebe....a to jesi ti... i ne bi joj trebalo smetati, inače te ne prihvaća takvu kakva jesi...
Citat:
Jel to osuđivanje,
jel osuđivanje s moje strane kad ću joj reći da njene stavove smatram KRIVIMA, da je to za mene ništavno, da je za mene samo moja vjera
sveta i JEDINA PRAVA?
Vidim da je sad i ona uvjerena, poput njenog sina, da sam ja zaslijepljena nečim što uopće ne mora biti prava istina.
Tko smo mi da sudimo?... Pa joj radije s blagošću odgovori na njezine provokacije!
Imala sam slično iskustvo s jenim nekatolikom, a danas me svaki put zaustavi gdje god me vidi, pozdravi, pita kako sam..i ja s njim malo porazgovaram...
A tako je s njim, upravo zbog načina na koji9 sam odbila njegove stavove, koje ne prihvaćam i ne smatram ispravnima... svejedno sam ga satima aktivno slušala, ispitivala, a on mi je nametao, uvjeravao me, na što sam se nekolikop puta nasmijala i rekla..ok mi možemo o svemu razgovarati, ali ni ti ni ja nećemo popustiti, pa nema smisla da potežemo jedno drugoga na svoja uvjerenja...
Citat:
Lako je svima govoriti o tome kako moramo uvažavati pripadnike drugih vjeroispovijesti, ali jeste li ikada bili neprestano izloženi kritiziranju vaše vjere, uvjeravanju da ste u krivu, da ste suženih i ograničenih stavova - ma samo da vam i najmiliji, oni koji vas uistinu jako vole, ne kažu da ste zaostali??
Da, a to sam gore opisala najkraće rečeno...
Citat:
Zar da šutim i odobravam njihove stavove? Da im kažem: Pa da, možda Isus i jest samo čovjek, tko zna, vidjet ćemo u Nebu... Ma da, možda ni Marija nije baš bez grijeha...
A svi nekršćani s kojima ja dolazim u doticaj očekuju da dopustim mogućnost da su oni u pravu - ali ja to ne mogu i nikad neću!!!
I naravno da me onda smatraju onom koja osuđuje...
Ali kažem vam - ja ne osuđujem, ja samo branim svoju vjeru i svoju istinu, ja ne smatram njih zlim ljudima ili sl., ali ne prihvaćam njihovu "istinu". I dalje ih volim i poštujem, ne odbacujem, ali - teško je s njima...
Kako biste vi postupili naspram mame mog bivšeg dečka?
Hvala vam!!
Šutjeti NE, ali reći na pravi način!
Ako hoćeš javi mi se na pp, pa možemo i detaljnije o nekim stvarima...
Zamoli Duha Svetoga da bude s tobom, svaki put kada se trebaš naći u takvoj situaciji, jer tada ti je puno lakše, odgovori kao da sami stižu.....
Drži se draga ela
BTB!
Login
FAQ
Chat
Traži
