www.tebe-trazim.com

Slazem se, otvorit ću novu temu, za sve nas koji jos trazimo, a znamo da cemo pronaci.

Naime, citao sam Vjekino svjedocanstvo, i jako me se dojmilo.

Cak se i u mnogim stvarima i sam vidim, i ja sam sada u nekim strahovima, nemam volje za život, ne znam kud bih krenuo.

Evo i jedan citat Vjekinog svjedočanstva "Puno mi toga fali, a nefali ništa. Više namam ciljeva. A ni ne razmišljam o njima. Uviđam da moj život više nema smisla. O u kakvoj sam depresiji, pa jesam li skrenuo s puta? " - bas se tako ponekad osjecam

I ja se tako osjecam.

Znam da će mi Krist pomoći, i molio bih ako je moguće da mi Vjeko da koji savjet jer i on se nalazio u sličnoj situaciji.

Hvala.


Jahve je Pastir moj, ni u čem ja ne oskudjevam.

ne prakticirati vjeru ili prakticirati...ta živa smo bića i gospodin nam dade nešto što ne ostavi nijednom drugom živom stvoru...dade nam RAZUM ,a uz njega dođoše MUDROST, SAVJET, JAKOST, ZNANJE, POBOŽNOST I STRAH BOŽIJI...nema u vjeri teorije i prakse niti se polažu kolokviji...ona mora biti tvoj život i tvoj život mora biti u njoj...zapitaj se vjeruješ li u u boga oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje...vjeruješ li u isusa krista sina njegova, gospodina našega koji je rođen od marije djevice,trpio i bio pokopan,koji je od mrtvih uskrsnuo i sjedi s desne oca...vjeruješ li u duha svetoga,svetu crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni...
...kada dobro, temeljito i iskreno odgovoriš vidjet ćeš čime se trebaš zaokupiti...

Bolji odgovor ti nitko nebi dao!BTB

[quote="eduardo"]Poštovani forumasi, zelim vas pitati za poneki savjet.
Naime, ja nikad nisam dosljedno prakticirao vjeru, nekako sam se bojao da je to za mene pretesko, uvjek se pojavi neko iskusenje i ja padnem, ili posustanem.
Imam osjecaj da sam preslab, i da ja to ne mogu.
Međutim, nedavno sam bio u nekakvoj tjeskobi, nekakvom iracionalnom strahu, i vidjeo sam da čovjek ne može puno, da je on preslab, i da ne moze vise od onoga koliko mu je dano.
Kako se covjek moze predati Bogu, jer ponekad imam osjecaj da je molitva nedovoljna, kako da postanem poput nekih ljudi s foruma, da stvarno osjetim Isusovu ljubav.
Jel netko imao sličnh iskustava, molim vas, zanima me.[/quote]



covjek da bi spoznao Boga i da bi svaki dan uzivao u njegovoj prisutnosti prije svega mora se rijesiti svih svojih grijeha zato ti od srca preporucam da prije svega odes na ispovjed sa Bogom oci u oci i da iskreno ispovjedis sve svoje grijehe i da izrazis kajanje za njih. vjeruj mi da tek onda mozes poceti osjecati Boziju prisutnost kraj sebe i meni je se desavalo da ponekad osjetim da Bog nije kraj mene (upamti On je uvjek kraj tebe) i mislim da je to uvjek bolo zbog mojih grijeha zato danas kada god osjetim neku nelagodu ili osjetim da imaam grijeh u sebi odem na ispovjed bez obzira kada sam se zadnji put ispovjedio ili prije dana ili tjedan ili mjesec dana. uzmi svaki dan Bibliju u ruke i citaj neko Duhovnu knjigu (imas od Tomislava Ivancica Povratak nade) moli svaki dan d ati bog dadne snage za tvoj zivot vjeruj u zivot odreci se crnih misli misli samo pozitivno.
Čovjek je preslab i depresivan kada dopusti grijehu (sotoni) da ga razara i da djeluje na njega tada nemoze osjetiti Božiju prisutnost.
ako imas mogucnosti odi u Međugorje koje na sve ostavlja dubok dojam vraca ljudima vjeru u Boga, daje im snagu za zivot ili otidi kod nekoga od svecanika ili fratara da ti da dobar savjet ali upamti to ucini vec danas nemoj odgadati za sutra jer sutara ces reci ma necu danas prekosutra cu i tako u nedogled. Kada te svi napuste uz tebe ce uvjek tu biti Bog od kojeg uvjek mozes traziti pomoc i snagu Njegova je ljubav vjecna i neunistiva On ti je na prvom mjestu Otac i prijatelj i poznanik jer je On u svakoj osobi pored tebe danas bez obzira koliko je zlo u tebi On te voli i zeli te primiti u svoj zivot sve j ena tebi moj dragi prijatelju dali ceš uskočiti u Božiji zagrljaj ili neces.

neka na tebe i sve ljude kojima je potrebno da osjete Boziju prisutnost sade Boziji Blagoslov ljubavi i mira

jedno svjeze svjedocanstvo:

otisla sam na put bolesna pod temperaturom i ponijela sa sobom antibiotik ako se stvar zakomplicira. no, popila sam saku vitamina i bilo mi je zaista vec iduci dan bolje.

treci dan mog boravka u njemackoj ponovno sam se razbolila, od neceg sasvim drugog, jedan moj stari problem koji mi se svakih godinu - dvije pojavi. u roku od samo jednog dana, a obicno treba barem pet, mi se stanje toliko pogorsalo da nisam mogla vise niti sjediti niti hodati bez bolova, uza sve to pocela me tresti i groznica. bila sam ocajna, jer sam bila u stranoj zemlji, nisam znala kako cu izdrati put do doma i ono najgore, mene je stalno bolilo.
popila sam onaj antibiotik koji sam ponijela, jer je za divno cudo pokrivao djelovanjem i ovaj problem.
i onda sam molila, sva sam bila jadna i sav svoj jad sam predala Bogu i rekla: pomozi mi molim te.
s velikim pouzdanjem otvorila sam Bibliju zabola prst ( bas kao malo dijete!) i procitala: Ti ces me izlijeciti i vratiti mi zivot, bolest ce mi se pretvoriti u zdravlje Iz 38,16-17 - ja sam procitala: Ja cu te izlijeciti ...
primila sam se tog obecanja jako cvrsto, svoje osjecaje vam ne mogu opisati...nisam znala kako ce do ozdravljenja doci, odlucila sam da necu prestati piti antinbiotik jer sam ga prihvacala i putem lijeka. zaspala sam utjesena.

iduci dan, petak 1. 10., jos uvijek me bolilo, mozda sam malo lakse hodala, otisla sam na misu, nakon koje je svecenik koji je sluzio nenadano rekao da ce blagosloviti posebno svakog vjernika, koji to zeli. to je zapravo znacilo polaganje ruku. svecenik me je upitao ovako: i.. sto zelis od nasega Boga? ja sam zatecena odgovorila stvari koje su mi inace najvaznije, trenutnu bolest nisam niti spomenula.
uslijedilo je polaganje ruku i vjerujem da sam primila puni Bozji blagoslov, jer sam nakon toga ozdravila! sjela sam u klupu i sasvim neocekivano shvatila da me vise ne boli. pricekala sam kraj i izasla van pocupkivajuci na nozi i provjeravajuci svoj hod, nije me boljelo.

uskoro sam razumjela: moralo je biti ovako da i opet povjerujem njegovoj rijeci. jer je rekao da ce me On ozdraviti i upravo je to ucinio. ja sam prihvacala i kroz lijekove i kroz postupno poboljsanje, ali je ovako bilo sladje, cisti dar meni! hvala Mu, hvala od sveg srca na tom milosnom daru zive rijeci kojoj vjerujem

Evo da vam danas ispričam svoje svjedočanstvo.Vozila sam se u autu.Moja mala djevojčica i ja..I nešto me tištilo i bilo mi je jako teško pri srcu zbog nekih stvari i ja sam tako vozila i plakala.Odjednom na katoličkom radiju počele su se nizati tako lijepe rečenice voditeljice..Gospodin će obrisati sve tvoje suze i boli, ma kako god izgledale strašne..Već sutra, kad novi dan svane, stvari mogu biti izglađene ma koliko ti to izgledalo nemoguće..I još puno prekrasnih rečenica i baš mi se činilo da mi te riječi upućuje sam Gospodin..Hvala mu i slava.Naš Bog je silan Bog.

Na te nam se nacine Bog obraca, nama neocekivano i iznenadjujuce, a opet tocno kako je - onako kako samo znaju On i onaj kome su upucene rijeci.

Ovih dana se opet ispunilo ono: Ne sagriješi ni on, niti njegovi roditelji već boluje da se u njemu proslavi Ime Božje!!

Jedan mlad dečko od 26 godina naglo je teško obolio, međutim uzrok se nije dva mjeseca mogao naći. Kad sam saznala počela sam moliti, a u molitvu je bila uključena i jedna forumašica (Ela), redovnice franjevke, dvije župe i dogodilo se čudo.... sve je išlo munjevitom brzinom... u tjedan dana se otkrila bolest (na žalost neizlječiva), našao donor za bolesni organ, izvršena je transplantacija i uslijedio je uspješan oporavak! A svi znamo kako je donora teško pronaći u našoj zemlji!

Ni u jednom trenu nisam željela vjerovati da taj dečko boluje zbog ispaštanja nečijeg grijeha ili Božje kazne, već sam muku mučila da vjerujem da Bog SVE čini dobro i najbolje za njega, pa makar i napustio ovaj život...da ljubav ne kažnjava već svojim križem milosrđu vodi... predala sam sve u Božje ruke...

Evo moći molitve na djelu!
Sad znam u koga sam povjerovala!!

Bogu veliko hvala što mi je dao snagu da vjerujem!

Hvala i slava Isusu

Da Patentia...najveci problem je u nama samima,sto nemamo uvjek
VJERE,cvrste vjere,i da POVJERUJEMO,tako je od uvjek bilo..
onima koji su UZVJEROVALI..

Bog ti plati!