www.tebe-trazim.com

mila moja marijačice...nisi kriva....

da je Bog želio da ti ideš u časne sestre...vjeruj mi nema te odluke u tebi koja bi mogla biti jača od toga poriva....

kad god Bog djeluje...mi smo nemoćni učiniti išta drugo nego učiniti to....

normalno si biće i to što su te privlačili dečki je potpuno normalno i nije protivno Božijoj volji.....pa zna On to...

to što se ti mila grizeš, nije od Boga ....

ima On svoje razloge zašto ti je dao želju i zašto ta želja nije bila neopoziva....ima sve svoj razloga a TI NISI KRIVA...što si čovjek koji je slab...
tebi je dao jedno,meni drugo,nekome treće na što ćemo se spotaknuti i vidjeti da smo slabi....i d abez Njega ne možemo ništa

pa ako smo se već spotaknuli...pa ne moramo voljno i vući taj kamen za sobom....

što nam vrijedi reći ovaj je oavakav,ovaj je onakav..kad to našoj duši ne koristi.....
našoj duši koristi da nam se okice sjaje a duša klikće od radosti u Bogu...a to ne može ako mislimo što drugi griješe, ili ako svoje grijehe vučemo ko mačka mačiće posvuda....

odrecimo ih se....
nisu naši....
ne pripadaju nam ni u sjećanjima....

mila sigurna sam da si Bogu jako draga a osjećam da mu je žao kad vidi da se mučiš...ne sa svojim križem...nego sa ispravljanjem svijeta,koji je On uredio kako je htio....
a kad budeš vijdjela Njegovu ruku u svemu...mila ..shvatit ćeš i da je propust drugih za našu izgradnju....

neka mi Bog oprosti što u Njegovo ime išta govorim, ali eto želim ti reći da si mi jako puno u mislima, i da bih te jako voljela vidjeti radosnu

meni se čini da bi neki sve ljude "regrutirali" u svećenički red, pa da oni onda naknadno osjete poziv, divim se svećenicima, ali ako ja nisam za to, ako znam da u životu želim nešto drugo zašto ići u sjemenište,
Marijančice, neznam jesi li u braku, ali ako jesi i ako su ti molitva i razgovori za ručkom dovoljni za sreću meni je tebe žao, jer zajednički život podrazumijeva još toliko puno lijepih stvari, koje su također bogomdane
a i bez duhovnog zvanja mi možemo Bogu biti jako korisni
meni je žao što se mučiš nečim što je moglo možda biti, Bog te ljubi bila ti čsna sestra ili ne,
ne dozvoli da te takve misli koje sigurno nisu od Boga čine nesretnom, pa ti toliko toga možeš dati svojima bližnjima, baš ti kojoj su dečki dragi, baš ti koja imaš svoju slobodu, nemoj stalno živjeti u strahu da ćeš možda nešto krivo učiniti, pusti Božju radost u svoje srce, raduj se s Bogom što postojiš, Bog te ljubi, ja te ljubim, pogledaj koliko ljudi iako se ne slaže s tobom u svemu iskreno te ljubi

Ako čovjek osjeti da ga Bog zove i ogluši se na taj poziv, čiju volju vrši: svoju ili Božju?
Ako Bog zbilja zove, nikada nije kasno reci: "Evo me, Gospodine!" (osim za Karmel, oni primaju do 35.god. )
A ako smo na vrijeme shvatili da nas Bog ne zove u redovnički život, onda se nemamo čega sramiti, već sa slavljem reći : "Bože, hvala Ti, što si me pozvao da ti služim gdje Ti hoćeš!"

Bog ne prisiljava ljude da ga slijede. Nego, isto kao Isus, On zove, dodjite, slijedite Mene. A ja sam otisla svojim putem, makar sam znala da me On zove. Malo mi je zao, jer bih imala puno bolji zivot kao casna, nego ovako. Bog me je pokusao izvuci iz problema koji su me cekali u zivotu, jer On zna buducnost, a ja nisam slusala.

Ne grizem se, nego mi je malo zao , zato jer je sada ocito da nisam dobro odlucila, ali se natrag ne moze, makar bi neki od nas vrlo rado. Vrijeme je jednostrana dimenzija, ne vraca se. Nazalost.

Za nije Isus rekao: Ako zelite slijediti mene, trebate uzeti svoj kriz svaki dan. ?

Bas ti hvala.

Ako covjek osjeti da ga Bog zove, i oglusi se, onda vrsi svoju volju.

Nakon stupanja u brak je prekasno za razmisljanja o zaredjenju.

Ja imam mjesto gdje znam da me Bog hoce, znam da hoce da pomazem u apostolatu, pa tako pokusavam nadoknaditi za onaj propust u casnim sestrama. Ali, mogla sam bolje zivjeti. No, dobro je i ovako. Barem imam sto prikazati za obracenje grijesnika, makar je i to jadna utjeha.

Naravoucenije: ako osjetite da vas Bog zove, nemojte reci ne. Ipak On zna bolje sto je dobro za vas, makar mozda vama i ne izgleda tako.

ma zna Bog mila....

vjeruj Mu da zna što je za tebe najbolje...

a osim toga i zna da ćeš izaći kao pobjednik iz svih ovih nedaća koje te okružuju i tu ćeš vidjeti svoju svrhu i zadaću....

pa kako Bogu možeš reći veće hvala nego s Njegovim Imenom na usnama prebroditi sve što si prebrodila....


ne okrivljuj se jer nisi kriva....
ne daj zlome da od tebe traži nešto što Bog zna da nisi mogla...On zna da smo slabi...samo nas zlo tjera da stalno mučimo sebe da smo mogli bolje.

jel je Isus vikao što su ljudi slabi..ili im je opraštao grijehe...

samo je od nas tražio da vjerujemo da je s Njim SVE MOGUĆE....pa i bit radostan i širiti ljubav iako se neprijatelj cereći skriva u kutu...i čeka da ga se uplašimo....


Bog te Blagoslovio Radosšću svojom mila

Nema potrebe za . Božje milosrđe je veće od svake nase krivice. On zeli da sada radosna krocis kroz zivot i budes Njegovo svijetlo u obitelji i među ljudima. On te neizmjerno ljubi i zato budi vesela i radosna, a nemoj gledati u proslost. Boga zanima samo sadašnjost i naše pouzdanje u Njegovu providnost kad razmišljamo o budućnosti.

Ja sam se bojala prije obratit jer sam se jako plašila što će Bog od mene tražit, bojala sam se što ako traži celibat ili da budem misionarka u Africi... Koliko god me zanimao Bog i koliko god sam bila privučena s Njim toliko sam bježala od obraćenja sve dok jednog dana mi se život nije toliko počeo rušiti da sam znala da me nema apsolutno nitko iz toga izbaviti osim Boga, imala sam probleme s kojima se nisam mogla nositi, prijetilo mi je da ću izgubiti nešto što mi je najdraže i nitko mi nije mogao pomoći-bila sam posve sama u tome. Tad sam zavapila Bogu i rekla mu: ''OK, predajem ti svoj život pa sad što god tražio od mene; gdje puklo da puklo ja ovako više ne mogu-trebaš mi i molim te daj mi mir o kojem sam čitala, ali ga nikad iskusila nisam i ne dozvoli da nakon ovog jedan dan odem poslije od Tebe!'' I taj tren osjetila sam nadnaravni mir i imala duboku sigurnost da će ti moji problemi za koje mi nitko nije mogao pomoć biti rješeni-i bili su-nadnaravno! ALI Bog nikada nije tražio od mene čega sam se toliko plašila i zbog čega mu nisam predala život-nikad mi nije rekao da me želi u Africi (no sad da i traži vjerojatno bih ošla) iako mi je puno toga već rekao što želi da u budućnosti činim za Njega i ono što mi je bila najgora noćna mora (da se nikad ne udam) Bog mi je obećao muža!
Stoga ne vjerujem da Bog ikoga želi mučiti, a ako ga na nešto poziva dat će mu za to dar i sposobnost-dakle sumnjam Marijanćice da je i tebe htio pozvat na nešto zbog čega si bježala od Njega-vjerojatno te je samo privlačio k sebi da mu se predaš, ali ne znači nužno kad bi se predala da bi On od tebe tražio takve stvari!
To je moje iskustvo s Bogom!

slažem se aby s tobom....

i ja sam slično proživljavala....
dok sam pala na dno i grebala prstima još dalje i nisam više imala snage nikud(to tko obično valjda bude s nama koji smaomalo svojeglavi )
i ostala SAMA NA SVIJETU....
nisam više imala kud...
tad sam tek rekla....pristajem,dajem Ti sebe i svoj život..prihvaćam Križ..i ako mi je i jedna slamka na sve nedaće bila previše....

nakon toga sam shvatila u potpunosti što je rekao Moj križ je sladak....

sve se i dalje događa...ali mi On zaista pomaže nositi
i sve dobiva svoj smisao....

a On zaista na čudne načine privlači nas sebi...
nekad kad mslimo da smo Mu najdalji, i da nema šanse da se išta dogodi..smo MU najbliži...

i ovo nije fraza ...nego je doživljeno